Blog
četvrtak, listopad 4, 2007
Nakon prve priče iz serije R.I.P, one s kaučem, stiglo mi je nekoliko zahtjeva da pišem još o zgodama s Perom. 'Ajde neka, ima se šta tu pisati. Samo treba odabrati zgodu, a to je "tricky part". Evo pada mi na pamet jedna koja se kompletno odvija unutar 24 sata. Što me podsjeti na onu tv seriju koja se zove 24, u kojoj Kiefer Sutherland a.k.a agent Jack Bauer staje na rep nekim zloćama u akciji koja ukupno traje 24 sata. Samo što oni ta 24 sata razvuku pa se to gleda iz epizode u epizodu barem mjesec dana. 

Eto, tako ćemo i ovu priču pisati u epizodama, malo po malo dok ne opišemo što se sve izdogađalo u ta dvadeset i četiri sata.

Za početak, evo ga foršpan serije, koja će se zvati R.I.P.24. Foršpani služe za upoznavanje s glavnim likovima, vremenom, mjestom i okolišem radnje. 

R.I.P.24 Subota je poslijepodne, početak listopada, tisućudevetstosedamdesetineke godine. Zvonko, Mravak i ja sjedimo za stolom u podstanarskoj sobi koju Zvonko i ja dijelimo. Zvonko je student stočarstva na poljoprivrednom faksu. Mravak i ja studiramo elektrotehniku.  Ali sada ne radimo ništa od toga, već kartamo. Belu.





Na stolu su čaše, dopola prazna boca vina, pepeljare. Zvonko je iz Sukošana kod Zadra. Mravak je bjelovarčanin a ja sam slavonac. Naša podstanarska studentska soba je u stanu Perine mame. Pero je pravi purger, istih godina kao i mi i profesionalni je vozač. Vozi kamion u Exportdrvu. Pero danas ima radnu subotu i na poslu je, razvozeći namještaj po Zagrebu i okolici.

Bela je kartaška igra koja ne zahtijeva veliki intelektualni napor pa ostaje dosta prostora za razgovor i zafrkanciju. Vrijeme tako brzo prolazi. Neprimjetno ulazimo u noć i bližimo se trenutku kad će se Pero vratiti s posla i pokrenuti lavinu događaja.

U prvoj epizodi: nedostatak resursa; kamionom u Savu; putevima omladinskih radnih brigada.

unbeliever @ 00:05 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
I'm a Believer?

Unbelieverovo geslo

"Ne mogu se načuditi u što sam sve prestao vjerovati."

Unbelieverova molitva

Smijeh trese đavolove kosti
Dok tintom mrljam svoje prste.
Bože, grijehe literarne oprosti
Ne marim za ostale vrste.

Unbelieverov životopis

Rođen znatiželjan i ljubopitljiv, rastao čeznući i učeći, sad postajem star i mudar. Naučio sam mnogo i zaboravio toliko koliko neki ljudi nikad neće znati. Znam da ću umrijeti neznalica.

Hum with me ...


Za onih jedan posto...

Index.hr
Nema zapisa.