Blog
petak, kolovoz 31, 2007
Nada i ja išli smo u isti razred cijelu osnovnu školu. Ona je bila najmanja među curama, ja najmanji među dečkima. Jedno vrijeme smo sjedili skupa u istoj klupi. U srednjoj školi smo se razišli, ona u gimnaziju a ja u tehničku. I dalje smo se družili ali s vremenom su se ta druženja prorijedila. Sve do odlaska na studije u Zagreb, gdje smo se nekom tajanstvenom igrom sudbina našli opet skupa kao podstanari kod iste gazdarice, baba Reze. (Ta gazdarica zaslužuje ne samo jedan zasebni post već čitav roman.)

Naše prijateljstvo je tako dobilo "second chance". Iz tog obnovljenog zajedništva isto su proizašle mnoge zabavne zgode jer je Nada bila pravi kompanjon za izvođenje raznovrsnih huncutarija koje su nam padale na pamet. U vrijeme zbivanja koja se ovdje opisuju više nismo stanovali kod baba Reze. Ja sam bio preselio kod Perine mame u Petrovu a Nada je stanovala s cimericom u Šubićevoj, preko puta zgrade u kojoj su tada bili studiji Radio-televizije Zagreb.

Bilo je ljeto, ljeta gospodnjeg 1977., vrijeme ispitnih rokova, i par dana pred održavanje BUM festivala u Ljubljani, kultne manifestacije rock scene tadašnje Jugoslavije. Za odlazak na BUM'77 bili smo spremni dati lijevi bubreg, ali avaj! Ulaznice su bile rasprodane, a da ih je kojim slučajem još i bilo ionako nismo imali love za njih.

Sutra sam imao ispit a dan pred ispit nikad nisam učio, bez obzira koliko sam do tada naučio ili ne. Radije sam puštao da se mozak odmori pred utakmicu. Svratio sam kod Nade na kavu. Ona isto nije imala nekog pametnijeg posla pa smo sjedili, pijuckali kavicu, pušili i razgovarali. U to vrijeme smo često imali teme od velikog značaja za opstanak ljudske vrste - je li špinat zaista zdrav za djecu, ima li života na Marsu, i tome slično. Na stolu su bile šalice s kavom, pepeljara i košarica s jabukama. Radio je bio upaljen i iz njega je dopirao glas Voje Šiljka koji je vodio emisiju "25. sat". Nismo posebno obraćali pažnju na njega dok nam za uho nisu zapele ključne riječi - BUM, Ljubljana, ulaznice. Tad smo zašutjeli i naćulili uši.

Vojo je raspolagao s dvije ulaznice za BUM'77 koje je namjeravao besplatno dati nekome, samo još nije odlučio što taj netko treba uraditi da bi zaslužio ulaznice. On i gost u studiju (ne sjećam se više tko je to bio), počeli su razmatrati razne prijedloge. To je trajalo par minuta a onda je Vojo uskliknuo:

"Znam! Sjetio sam se! Ulaznice će dobiti djevojka koja prva stigne do nas u studio i donese jabuke u šlafroku."

Nada i ja smo se gledali nepomično. Nakon dvije sekunde spustila je pogled s mog lica u svoje krilo i na licu joj se pojavio izraz "AHA!" Ona je na sebi imala zagrnut šlafrok, to jest kućni ogrtač. U slijedeće dvije sekunde Nada je zadigla skut šlafroka i istresla sve jabuke iz košarice u njega. Nakon još dvije sekunde nje više nije bilo u stanu. Ja sam izdahnuo dim cigarete koji sam udahnuo još dok je Vojo izgovarao onu rečenicu. Na čas sam pomislio da potrčim za njom ali sam brzo shvatio da nema šanse da ju stignem. Uostalom, studio je odmah tu preko puta. Bolje da ostanem čuvati stan.

Vratila se za kojih pet minuta. Držala je ulaznice u ruci i smijala se toliko da nije mogla govoriti.Tek nakon još kojih pet minuta je došla k sebi i ispričala što se dogodilo. Kad se ona pojavila u studiju svega minutu-dvije nakon njihovog poziva Vojo i ekipa su bili vraški iznenađeni tom brzinom. A još više su se iznenadili kad su vidjeli da nosi svježe jabuke u skutima šlafroka. Ono što su oni očekivali bile su pohane jabuke, slastica popularno zvana "jabuke u šlafroku". Ipak su priznali Nadi da je ispunila zadatak - šlafrok je bio tu i u njemu su bile jabuke. I dali su joj ulaznice, nakon dobrog smijanca. Jabuke su zadržali i pojeli.


Riječnik: šlafrok - od njemačkog "schlafrock", kućni ogrtač, kućna haljina.

Kuharica: Jabuke u šlafroku

Sastojci:
1 kg jabuka
2 vrećice vanilin šećera
1/2 žličice cimeta
2 žlice prošeka
ulje za prženje
šećer u prahu za posipanje


Za tijesto:
2 jaja
0.5 l mlijeka
350 g pšeničnog oštrog brašna
prstohvat soli
1 žličica korice limuna


Jabuke ogulite, izrežite im sredinu pa ih narežite na ploške debljine 0,5 cm. Pospite ih vanilin šećerom, cimetom, pokapajte prošekom i ostavite stajati pola sata. Jaja, mlijeko, brašno, sol i koricu limuna izmiješajte da dobijete gustu smjesu koju također ostavite stajati pola sata. Jabuke umočite u smjesu i pržite u dubokom ulju do zlatne boje. Pržene jabuke izvadite na upijajući papir kako bi se upila suvišna masnoća. Pospite šećerom u prahu.

© Unbeliever, 2007. "R.I.P. - Reminiscencije iz prošlosti"


unbeliever @ 23:06 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
I'm a Believer?

Unbelieverovo geslo

"Ne mogu se načuditi u što sam sve prestao vjerovati."

Unbelieverova molitva

Smijeh trese đavolove kosti
Dok tintom mrljam svoje prste.
Bože, grijehe literarne oprosti
Ne marim za ostale vrste.

Unbelieverov životopis

Rođen znatiželjan i ljubopitljiv, rastao čeznući i učeći, sad postajem star i mudar. Naučio sam mnogo i zaboravio toliko koliko neki ljudi nikad neće znati. Znam da ću umrijeti neznalica.

Hum with me ...


Za onih jedan posto...

Index.hr
Nema zapisa.