Blog
subota, prosinac 29, 2007
Još od početka ovogodišnje predizborne kampanje mota mi se po glavi jedna tema, moralnost, a nikako da ju načnem. Riječ moralnost nije nova ni rijetka u riječniku naših političara (a i šire) ali se tijekom kampanja uvijek malo intenzivnije koristi, naravno s naglaskom na glancanje vlastite „moralnosti“ i pljuvanje po protivnočkoj.

Ovi zadnji događaji na političkoj sceni u Hrvata ponovo su mi pažnju usmjerili prema toj temi, a današnji „osobni moralni čin“ ministra Kirina bio je onaj zadnji poticaj koji mi je trebao da stvarno počnem pisati o tome.

Ako sad mislite da ću se ovdje baviti seciranjem „afere veprići“ i komentirati moralnost Markača, Kirina, i svih ostalih upletenih uključujući Vladu RH na čelu sa Sanaderom, varte se. Oni će možda poslužiti za ilustriranje nekih dijelova razmišljanja, jer su stvarno neiscrpan kolektivni izvor primjera za razmišljanje o moralnosti. Ali mene više zanima sam pojam moralnosti, njegovo razumijevanje i interpretiranje, te njegov odnos prema drugim povezanim pojmovima kao što su odgovornost, izbor i osobnost.

Upravo mi se čini da u našoj vladajućoj garnituri čudno interpretiraju pojam moralnosti. Kad uprskaju do kraja i nemaju više nikakvog izbora, kad sudbina njihovog položaja (fotelje) ionako više nije u njihovim rukama, onda potegnu "osobni moralni čin" i naprave ono što bi im se i onako dogodilo i bez tog "moralnog" čina. Tu više nema zapravo ni govora o moralnosti. Moralnost ne može postojati bez odgovornosti, a odgovornost ne može postojati bez mogućnosti izbora. Pozivanje na moralnost u trenutku kad više nemaš izbora samo je jadan pokušaj krpanja već raspadnutog osobnog integriteta.

Stoga ću ovdje pokušati malo razmišljati o ova četiri pojma: moralnost, odgovornost, izbor i osobnost.

Moralnost se danas kao pojam upotrebljava u tri osnovna značenja. U prvom, opisujućem značenju, moralnost predstavlja pravila ponašanja koja se smatraju mjerodavnima u razlučivanju dobra od zla, usvojena od društva, filozofije, religije ili svijesti pojedinca. U drugom, propisujućem značenju, moralnost predstavlja idealno pravilo ponašanja koje bi svi razumni ljudi morali priznati kao prvi izbor pred svim drugim alternativama.  I treće, moralnost se često koristi kao sinonim za etiku; etika se zapravo više bavi praktičnim aspektom moralnosti – kako odrediti moralne vrijednosti, kako u određenim situacijama postići moralni rezultat, i slično. Za potrebe ovog razmišljanja upotrijebit ćemo sublimirano prvo i drugo značenje. Prvo zato jer nas zanima pitanje razlučivanja dobra od zla kao temeljnog razloga za postojanje moralnosti. Drugo zato jer se želimo odmaknuti od „partikularnih“ moralnosti - u praksi se pojam „moralnost“ obično veže uz neku društvenu skupinu pa ćemo tako naći pojmove kao „kršćanski moral“, „budistički moral“, „moralnost medija“, „moralnost političara“, pa čak i „nacistički moral“. Želimo razmatrati moralnost samu za sebe, bez vezivanja za pojedine društvene skupine, iako će antropolozi ustvrditi da moralnost ne može postojati izvan društva. To je međutim primjenjivo tek na društva u nižem stupnju razvoja, tipično bez poznavanja pisma, kod kojih se ne pravi razlika između moralnosti, lijepog ponašanja, zakona i religije. Iskustvo nam nalaže da u našem društvu moralnost treba razlikovati od ovoga ostaloga, iako su sve to pravila ponašanja usvojena u društvu.

Odgovornost u ovom razmatranju tumačimo kao sposobnost i spremnost prihvaćanja posljedica vlastitog djelovanja nakon što su ta djelovanja prošla kroz filter moralnosti i ocijenjena kao dobra ili zla (loša). Odgovornost je isto pojam koji često možemo čuti iz usta političara, ali u sasvim drugčijem kontekstu od pojma moralnosti. Odgovornost se arogantno izbjegava i rado pripisuje drugima.

Izbor tumačimo kao pravo i sposobnost pojedinca da u pojedinim pitanjima samostalno odluči o svojem djelovanju, primjenjujući pravila moralnosti i svjestan s time povezane odgovornosti. Često ćemo, baš u svrhu izbjegavanja odgovornosti, čuti izraz „nisam imao drugog izbora“. Postoje situacije kad više zaista nema izbora, kao u spomenutom Kirinovom „moralnom činu“, ali to samo znači da su neki prijašnji izbori bili loši i da nisu bili doneseni na temelju moralnosti i svijesti o odgovornosti. U većini situacija imamo mogućnost izbora.

Osobnost, svojstvo da se bude osoba, pojedinac, usko je povezano sa postojanjem izbora. Osobnost posjeduje biće koje može izabrati svoje djelovanje u svakom pojedinom slučaju, za koje će preuzeti odgovornost temeljem moralnosti kao mjerila. Biću kojemu je uskraćena mogućnost izbora, iz bilo kojeg uzroka, ne može se pripisati svojstvo osobnosti, te ga se neće smatrati odgovornim za posljedice njegovog djelovanja, niti se njegovo djelovanje može ocjenjivati kroz prizmu moralnosti. U spomenutoj aferi jedini kojima se može odreći svojstvo osobnosti su veprovi. Oni nisu bili u prilici da prakticiraju svoj izbor, jer da jesu ne bi bili završili mrtvi. Što se tiče svih ostalih – zna se. 

Prethodna epizoda:  ~ Slijedeća epizoda: Je li moralnost stvarna?


unbeliever @ 23:11 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
I'm a Believer?

Unbelieverovo geslo

"Ne mogu se načuditi u što sam sve prestao vjerovati."

Unbelieverova molitva

Smijeh trese đavolove kosti
Dok tintom mrljam svoje prste.
Bože, grijehe literarne oprosti
Ne marim za ostale vrste.

Unbelieverov životopis

Rođen znatiželjan i ljubopitljiv, rastao čeznući i učeći, sad postajem star i mudar. Naučio sam mnogo i zaboravio toliko koliko neki ljudi nikad neće znati. Znam da ću umrijeti neznalica.

Hum with me ...


Za onih jedan posto...

Index.hr
Nema zapisa.