Blog
petak, ožujak 21, 2008
Veliki je petak, dan kad se svi vjernici kršćani, pripadnici katoličke crkve, spominju Isusove muke i smrti na križu. Eto i ja razmišljam o tome. I pitam se: imam li ja pravo razmišljati o tome kao kršćanin? Dobro, svatko ima pravo razmišljati o čemu hoće. Tehnički je teško izvedivo da vam se to pravo uskrati, pa tako i da vam ga se dade. Dakle to i nije pravo već sposobnost. Ono što se zapravo pitam je imam li ja pravo, u tom svom razmišljanju, o sebi misliti kao o kršćaninu. Nastranu moj blogerski nadimak i konotacije koje se uz njega vežu.

Kršten sam kao beba u katoličkoj Crkvi. Nije to bilo mojom voljom jer me nitko nije ni pitao za mišljenje. No, Crkva to razumije i zato je svećenik mojim roditeljima rekao nešto slično ovome: "Dragi roditelji, vaše dijete će po sakramentu krštenja biti KRŠTENO, a da li će postati KRŠĆANIN ovisiti će u početku o Vama, Vašem odgoju i životu u vjeri, a kasnije, kada postane zrela osoba, o njemu samom."

O "odgoju i životu u vjeri" gledišta mojih roditelja su se prilično razlikovala od službenih stajališta Crkve. Moja majka je vrlo rano u mom životu otišla u kraljevstvo nebesko, prestavši imati daljnjeg utjecaja na moj duhovni i ini razvoj. Njenu ulogu preuzela je uskoro maćeha čiji vjerski odgoj se uglavnom sveo na često izgovaranje fraze "Vidjet ćeš ti svog boga ...". Nešto od oca, nešto od učitelja i drugih ljudi, što poukom što primjerom, usvojio sam životna načela koja se u jako velikoj mjeri poklapaju s učenjem Isusa Krista, i dan danas ne odstupam u tim načelima, koliko god je moguće. Ovdje mislim na Isusov nauk kako je doslovno opisan u četiri Evanđelja, ne na njegovu interpretaciju od pojedinih crkvenih službenika, koja često nije sasvim dosljedna.

Stav Crkve je, da bi se nekome priznao odgoj i život u vjeri, da ta osoba treba poštivati i onaj praktični dio - redovit dolazak na mise, primanje ostalih sakramenata osim krštenja, upražnjavanje obreda i crkvenih obveza, uključujući, dakako, i davanje priloga. E, taj praktični dio vjere u mojoj obitelji nikad nije bio prihvaćen niti prakticiran. A kako sam odrastajući sve bolje upoznavao Crkvu kao organizaciju, tako su moja zanimanja za praktično uključenje u tu zajednicu opadala, tako da je sada vjerojatnost da prihvatim crkvene obrede kao dio svog duhovnog života ravna nuli.

Svejedno, dok su moji prijatelji "pravi vjernici" zabušavali na vjeronauku i nedjeljom na misi blenuli u propovjednika ne razumijevajući što im on govori, ja sam već bio pročitao Bibliju, Stari i Novi zavjet, i uvijek sam o toj materiji znao više od svih njih skupa. Ne, nisam bio ono dijete iz crkvenih priča koje održi propovijed zločestim prijateljima koji kradu jabuke, pa se onda oni rasplaču i opoštene i nikad više u životu ne kradu jabuke. Bljak. Bio sam puno praktičniji u primjeni učenja ali svejedno, u pogledu poznavanja i razumijevanja učenja Isusa Krista  bio sam daleko ispred onih koji su upražnjavali sve propisane Crkvene obveze. Samo, nikad nisam primio ostale sakramente - ni potvrdu ni prvu pričest ...

A opet, dan danas mi se želudac okrene kad vidim kolegu s posla kako se prekriži svaki put kad sjedne u auto, prije nego ga pokrene, te potom ode na sastanak klijentu kojemu bezbožno slaže da će roba biti isporučena za dva tjedna iako dobro zna da je kontejner na brodu koji će doploviti tek za mjesec dana. On sebe smatra velikim vjernikom kršćaninom. Uvijek se pitam ispovijeda li on redovito grijeh laži? I kad kardinal Bozanić (o, možemo li posumnjati u njegov život u vjeri?) propovijeda zabranu rada nedjeljom ali spremno od toga izuzima kioske i štandove na kojima se pred crkvom prodaju svijeće, cvijeće, svete sličice i kipići. A jako dobro zna da je Isus isprevrtao stolove lihvarima pred hramom, i da je klanjanje zlatnom teletu (općenito: klanjanje od čovjeka izrađenim likovima boga) jako daleko od Isusova učenja.

Prije par dana mi je moja četvrtašica pročitala priču iz svog udžbenika, u kojoj autor tvrdi kako su jagode stvorene iz kapi krvi koje su kapale iz Isusovih rana nakon što su ga skinuli s križa. U toj priči cijela Golgota se pretvorila u jagodnjak. Što je ona iz te priče mogla naučiti? Da jagode nisu postojale prije Isusove smrti na križu? Da je jedenje jagoda jednako vrijedan čin pričesti kao i pijenje vina koje predstavlja krv Isusovu pri misi? Ili čak da je jedenje jagoda izvan misnog slavlja grijeh? Prestrašno je što se sve pokušava podvaliti djeci koja su u životnom razdoblju vrlo podložnom utjecajima. Morali smo joj objasniti da je ta priča čista izmišljotina i da nema nikakve veze s Isusom i njegovom stvarnom smrću, niti sa vjerskim načelima i osjećajima.

Dilema s početka mi i dalje ostaje: mogu li ja ovaj Uskrs provesti u uvjerenju da sam kršćanin?

unbeliever @ 19:31 |Komentiraj | Komentari: 10 | Prikaži komentare
I'm a Believer?

Unbelieverovo geslo

"Ne mogu se načuditi u što sam sve prestao vjerovati."

Unbelieverova molitva

Smijeh trese đavolove kosti
Dok tintom mrljam svoje prste.
Bože, grijehe literarne oprosti
Ne marim za ostale vrste.

Unbelieverov životopis

Rođen znatiželjan i ljubopitljiv, rastao čeznući i učeći, sad postajem star i mudar. Naučio sam mnogo i zaboravio toliko koliko neki ljudi nikad neće znati. Znam da ću umrijeti neznalica.

Hum with me ...


Za onih jedan posto...

Index.hr
Nema zapisa.