Blog
petak, travanj 28, 2006
Hefalump? Što je to? Ili tko je to? I zašto je to? No, dobro, idemo po redu. Da bismo donekle dobili sliku o tom čudovitom stvorenju zvanom Hefalump, pročitajmo kratki odlomak iz djela Alana Alexandera Milnea, Winnie The Pooh:

Jednog dana, dok su Kristofer Robin, Vini-Pu i Praščić razgovarali, Kristofer Robin proguta što je upravo žvakao i nemarno reče:
"Danas sam vidio Hefalumpa, Praščiću."
"Što je radio?" upita Praščić.
"Ništa, samo je lumpao uokolo." reče Kristofer Robin. "Mislim da me nije primijetio."
"I ja sam jednom vidio jednoga," reče Praščić. 
" Ili bar mislim da jesam," reče. "Samo možda to nije bio on."
"I ja isto," reče Vini-Pu, pitajući se na što liči Hefalump.
"Njih se baš ne viđa često" reče Kristofer Robin.
"Sada ne," reče Praščić.
"Ne u ovo doba godine," reče Vini-Pu.

Zatim su svi razgovarali o nečemu drugom, dok nije došlo vrijeme da Vini-Pu i Praščić pođu zajedno kući.
 
Za sada još ne znamo puno, ali vidimo da svi govore o Hefalumpu, a neki ne znaju što je to niti kako to izgleda. Ipak svi djeluju upućeno i kao da sve znaju, tako da razgovor teče, ali čitatelj neće saznati ništa o Hefalumpu. Ako to već nismo do sada učinili, sad je vrijeme da se upitamo: “A kakve to veze ima sa blogerom?”

Jednom prilikom (bilo je to još u vrijeme kad je blogiranje tek bilo u začetku) bio sam u društvu u kojem se povela rasprava o blogovima. Bilo je argumenata za i argumenata protiv. Najgorljiviji promicatelj svekolike rasprostranjenosti blogiranja iznio je definitivni argument ovako: "Blogiranje je jedna vrlo dobra i cool stvar i svi bi to morali raditi. Oni koji ne pišu blog jednostavno nisu u pravu!” I to je to. Nismo više imali protuargumenata. Od tog blogera nismo baš mnogo saznali o blogu i blogiranju, ali smo osjetili da će svi oni koji eventualno ne bi imali svoj blog biti smatrani građanima nižeg reda. Bloger nam je počeo izgledati kao neko čudovište.

*  *  *

U strahu od Hefalumpa, Vini-Pu i Prašćić odluče ga uloviti, po načelu “zgrabi ti njega prije nego on tebe”. Pripremaju Lukavu Zamku za Hefalumpa. Lukavu Zamku će načiniti tako da iskopaju Vrlo Duboku Rupu, u koju će upasti Hefalump. Gdje je najbolje iskopati Vrlo Duboku Rupu? Najbolje tamo gdje Hefalump već jeste, samo kojih pola metra ispred njega. No kako nisu znali gdje je Hefalump, iskopali su rupu na njima pogodnom mjestu, nadajući se da će Hefalump naići baš tim putem i, gledajući u nebo da li će padati kiša, upasti u Vrlo Duboku Rupu.

Zgrabimo blogera prije nego on zgrabi nas, rekoše mnogi i krenuše praviti Lukavu Zamku, Vrlo Duboki Blog. Ne znajući gdje je bloger, staviše ga na njima pogodno mjesto, www.bloger.hr . Sad samo treba čekati da naiđe bloger, gledajući u nebo …

*  *  *

Nakon što je Vrlo Duboka Rupa iskopana, trebalo je staviti neki mamac u nju. Što je najbolji mamac za Hefalumpa? Vini-Pu je, naravno, predložio vrč meda. Prašćić se složio s time (Praščić se obično slaže sa svime) i tako je u Vrlo Duboku Rupu stavljen vrč meda kao mamac.

Svatko u svoju Lukavu Zamku za blogera stavlja mamac koji misli da mu odgovara. Obično je to, kao i kod Vini-Pua, ono što se njemu samome dopada. Logično je, zar ne, pretpostaviti da Hefalump obožava isto što i mi.

*  *  *

Drugog dana Praščić je otišao pogledati u Vrlo Duboku Rupu da vidi je li se ulovio Hefalump. Tamo je vidio čudovište s velikom glavom i u panici otrčao Kristoferu Robinu nesuvislo vičući. Robin ga je malo smirio i pitao na što liči to čudovište. “Izgleda strašno, ima veliku glavu!” rekao je Praščić. “A na što liči ta glava?” pitao je Kristofer Robin. Praščić je odgovorio: “Liči na … na … liči na vrč!” Dakako, u zamci je bio Vini-Pu koji nije mogao odoljeti medu. Jedući med zaglavio je glavu u vrču, i tako ga je ugledao Praščić.

Ne uspijemo li odoljeti vlastitom mamcu, uskoro ćemo se naći u Lukavoj Zamci. I eto nas gdje sjedimo u vlastitom blogu s vrčem na glavi, a ako neko naiđe i slučajno pogleda u naš Vrlo Duboki Blog, pobjeći će u panici.

Pa vi sada recite tko je tu Hefalump?


unbeliever @ 06:23 |Komentiraj | Komentari: 0
I'm a Believer?

Unbelieverovo geslo

"Ne mogu se načuditi u što sam sve prestao vjerovati."

Unbelieverova molitva

Smijeh trese đavolove kosti
Dok tintom mrljam svoje prste.
Bože, grijehe literarne oprosti
Ne marim za ostale vrste.

Unbelieverov životopis

Rođen znatiželjan i ljubopitljiv, rastao čeznući i učeći, sad postajem star i mudar. Naučio sam mnogo i zaboravio toliko koliko neki ljudi nikad neće znati. Znam da ću umrijeti neznalica.

Hum with me ...


Za onih jedan posto...

Index.hr
Nema zapisa.