Blog
subota, svibanj 10, 2008
Ja sam poseban i jedinstven Ja sam prilično pozitivistički orijentiran. Mislim, svijet je i onako većinom uneređen pa ne vidim potrebe dodatno si sam stvarati negativno okružje. Život je takav kakav je, treba od njega uzeti ono najbolje i ne opterećivati se ružnim stvarima. Ružne stvari ti se dogode same po sebi, ne trebaš ih zazivati.
Ali ima ljudi koji vjeruju da bez njihove pomoći ne možemo biti sretni i zadovoljni životom. Pa nam šalju svoje savjete kako da održimo svoje samopouzdanje. Što je još gore to i nisu njihovi savjeti već copy-paste tekstova koji kruže beskrajno svijetom već stotinu godina. Na primjer ovaj koji sam jutros zatekao u pošti. 

Copy – Paste:
Ovo bi trebalo biti zalijepljeno na tvom ogledalu gdje bi to mogao svaki dan pročitati. 
Možda to ne vjeruješ, ali ovo je 100% istina.
 
1. Na svijetu je sigurno dvoje ljudi koji bi umrli zbog tebe.
2. Najmanje 15 ljudi te voli na neki način.
3. Jedini razlog zašto bi te itko mrzio je zato što bi želio biti baš kao i ti.
4. Tvoj osmjeh može donijeti sreću svakome, čak i ako mu nisi drag.
5. Svaku noć NEKO misli na tebe prije nego zaspe.
6. Nekome značiš sve na svijetu.
7. Ti si poseban i jedinstven.
End Copy-Paste.


Na prvi pogled, kad to pročitaš površno i bez razmišljanja, izgleda sasvim O.K. Motivirajuće. Podiže samopouzdanje. Al samo onima koji ne razmišljaju. Ako malo razmisliš o svakoj stavci, izgleda malo drugačije. Pa 'ajmo razmislit malo!

Ad 1.: Ja znam da na svijetu ima i puno više ljudi koji bi umrli zbog mene. Recimo, svaki vatrogasac spreman je na to ako se ja zateknem usred požara. A njih ima bogami puno na svijetu. Samo ja ne želim da ljudi umiru zbog mene. Zašto bi me to radovalo što netko želi umrijeti zbog mene? Ja bih radije da zbog mene žive. A o tome nema ni riječi.

Ad 2.: Na neki način? Na neki način me voli i ovaj krpelj što je s Lore sišao i plazi mi po rukavu, tražeći meko mjesto gdje bi mi se prikrpeljio. Na neki način me voli i uprava poreza kad im od svog teško zarađenog prihoda odvojim lijepi postotak za koji oni ni kap znoja nisu ispustili. Zašto bi mi to bilo važno? Krpelja ću utopiti u čaši vode. I poreznike bih isto, al' se ne smije.

Ad 3.: Taj što bi eventualno postao isti kao ja vjerojatno bi me tek tada zamrzio, kad bi vidio u što se uvalio. Ali, hvala bogu, ima njih što me mrze iz sasvim drugih, prozaičnijih razloga. Jer, stvarno, ako te nitko ne mrzi to samo znači da nisi nikad nikome u lice rekao što ga ide, da nisi nikad stao u obranu svojeg ili tuđeg prava, da nisi nikad obranio slabijeg od jačega, da nisi nikad pokazao prstom u laž, nepoštenje ili nasilje.

Ad 4.: Dobro, što se tiče onih kojima sam drag, to stoji. A što se onih drugih zdotikavle, njima moj osmijeh obično izaziva nelagodu: „Što mi se ovaj tu smijulji, sigurno zna o meni nešto što ne bi trebao znati?“ Ma kakva sreća!

Ad 5.: Svaku večer prije spavanja ja razmislim: „Jesam li ovoga dana nekoga povrijedio? Jesam li ovoga dana mogao nešto učiniti bolje?„ Čime ovu tvrdnju učinim istinitom.  I posve irelevantnom.

Ad 6.: Naravno. I znam kome. Ali ne treba mi to reći neki jadni copy-paste.

Ad 7.: Naravno da sam poseban i jedinstven. Bio je to i Quasiomodo, i Hitler, i Jack The Ripper i svaki pedofil i kriminalac. Svaki čovjek na ovom svijetu je poseban i jedinstven, i u tome smo svi isti. Što ovu tvrdnju svodi na apsurd.

Ako sad mislite da me je uhvatilo neko negativističko, depresivno raspoloženje, u krivu ste. Sasvim sam zadovoljan i pun samopouzdanja. Ali ne zato što samo pročitao ove gore gluposti. Zadovoljan sam jer sam jučer zamijenio probušenu zračnicu na biciklu moje četvrtašice, pa smo išli na vožnju biciklima (uz obaveznu sladoled-pauzu); jer sam poslijepodne s moje tri zvijeri švrljao po poljima i livadama kojih sat i pol i bilo mi je lijepo; jer sam navečer s prijateljem podijelio tanjurić prženih srdela i velebitsko pivo (mlako, crno). 

Samopouzdanje osjećam isto iz sasvim drugih razloga: jer sam na roditeljskom sastanku ravnatelju škole lijepo rekao da je obavio loš posao ugovarajući aranžman za „školu u prirodi“ u zadnji čas čime je doveo roditelje u nepriliku da moraju punu cijenu izleta platiti u roku od tri tjedna (meni to i nije problem, ali većini ostalih roditelja jest; da bude apsurd veći agencija je ponudila plaćanje u dvije MJESEČNE rate s tim da se obje uplate prije početka izleta – sad, kako u tri tjedna platiti dvije MJESEČNE rate?);  na istom roditeljskom smo ispunjavali anketni listić za „samovrednovanje“ škole, pa sam pedagoginji koja provodi anketu isto lijepo rekao da sam zgranut nepismenošću brošure koju su nam bili podijelili (vidi prethodni post); ona naravno nije za to odgovorna, ali mogla bi proslijediti mišljenje „iz baze“ ako to želi.

Možda me netko od njih sada mrzi, možda su prije spavanja pomislili na mene ne baš u lijepom svjetlu, ali WTF, učinio sam ono što sam trebao učiniti. A ja sam prije spavanja zaključio da ništa toga dana nisam mogao učiniti bolje nego što jesam i da nikoga nisam povrijedio (ne smatram povredom ukazivanje na nečije propuste, nerad i neznanje).

Jučer nitko nije umro zbog mene.

unbeliever @ 13:02 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
I'm a Believer?

Unbelieverovo geslo

"Ne mogu se načuditi u što sam sve prestao vjerovati."

Unbelieverova molitva

Smijeh trese đavolove kosti
Dok tintom mrljam svoje prste.
Bože, grijehe literarne oprosti
Ne marim za ostale vrste.

Unbelieverov životopis

Rođen znatiželjan i ljubopitljiv, rastao čeznući i učeći, sad postajem star i mudar. Naučio sam mnogo i zaboravio toliko koliko neki ljudi nikad neće znati. Znam da ću umrijeti neznalica.

Hum with me ...


Za onih jedan posto...

Index.hr
Nema zapisa.