Blog
četvrtak, lipanj 8, 2006
Jamie Forester je rođen iskrivljenog tijela i sporog uma. U dobi od 12 godina još je bio u drugom razredu i izgledalo je da nije sposoban učiti. Njegova učiteljica, Doris Miller, često je bila ogorčena zbog njega. Meškoljio bi se u svojoj klupi, slinio i ispuštao groktave zvukove.

Ponekad bi, opet, govorio jasno i razgovijetno, kao da je neko svjetlo prodrlo u tamu njegovog mozga. Ipak, većinu vremena Jamie je iritirao svoju učiteljicu. Jednoga dana nazvala je njegove roditelje i pozvala ih na razgovor. Kad su Forresteri ušli u praznu učionicu Doris im je rekla: "Jamie bi zaista trebao ići u školu za djecu s posebnim potrebama. Nije pravedno prema njemu da bude s mlađom djecom koja nemaju poteškoća s učenjem. Pa, među njima je razlika od pet godina."

Gospođa Forrester je tiho plakala u papirni rupčić dok je njezin suprug govorio. "Gospođo Miller," rekao je, "Nema škole takove vrste u blizini. Bio bi strašan šok za Jamieja kad bismo ga ispisali iz ove škole. Mi znamo da se njemu ovdje jako sviđa."

Doris je poslije njihovog odlaska još dugo sjedila i gledala kroz prozor u snijeg. Njegova hladnoća kao da je polagano obuzimala njezinu dušu. Željela je suosjećati s Forresterima, njihovo jedino dijete bilo je neizlječivo bolesno. Ali nije bilo pravedno zadržati ga u razredu. Imala je još osamnaestoro djece koje je podučavala a Jamie je ometao nastavu. On i tako neće nikada naučiti čitati ni pisati. Zašto trošiti trud uzaludno? Dok je razmišljala o situaciji preplavio ju je osjećaj krivnje. Evo, tu se žalim na svoje probleme koji su ništa u usporedbi s tom sirotom obitelji, razmišljala je. Gospode, pomozi mi da budem strpljivija s Jamiejem. Od tog dana trudila se iz sve snage ignorirati njegovo neartikulirano glasanje i prazan pogled.

Stiglo je proljeće i djeca su uzbuđeno pričala o dolazećem Uskrsu. Doris im je ispričala priču o Isusu i da bi naglasila ideju o novom životu dala je svakom učeniku po jedno veliko plastično jaje. Rekla im je: "Sad želim da jaje ponesete kući i sutra ga donesete natrag u školu, sa nečim unutra što će pokazivati novi život. Jeste li razumjeli?"

"Da, gospođo Miller," odgovorila su djeca ushićeno, svi osim Jamieja. On je slušao pažljivo, ne skidajući oči s učiteljice. Nije čak pravio svoje uobičajene zvukove. Je li razumio zadaću? Možda bi trebala nazvati njegove roditelje i objasniti im zadaću kako bi pomogli Jamieju.

Te večeri Doris je imala problema sa začepljenim odvodom u sudoperu. Pozvala je kućepazitelja i čekala čitav sat da on dođe i odčepi odvod. Poslije toga još je morala otići u nabavu, ispeglati odjeću za sutra i pripremiti test iz gramatike. Potpuno je zaboravila na namjeru da nazove Forrestere.

Slijedeće jutro devetnaestoro djece je stiglo u školu, smijući se i razgovarajući dok su stavljali svoja jaja u veliku pletenu košaru na stolu gospođe Miller. Nakon što su završili sat matematike došlo je vrijeme za otvaranje jaja.

U prvom jajetu Doris je pronašla cvijet. "O, da, cvijet je svakako znak novoga života," rekla je. "Kad biljke provire iz zemlje, znamo da je proljeće stiglo." Mala djevojčica u prvom redu mahnula je ručicom. "To je moje jaje, gospođo Miller," doviknula je.

Slijedeće jaje je sadržavalo plastičnog leptira. "Da, i to je novi život, također." Mala Judy se ponosno nasmiješila i rekla, "Gospođo Miller, to je moje jaje!"  Zatim je Doris pronašla kamen pokriven mahovinom. Objasnila je djeci kako i mahovina predstavlja život. Javio se Billy s kraja učionice.

Zatim je Doris otvorila četvrto jaje i uzdahnula. Jaje je bilo prazno. Svakako je to Jamiejevo jaje, pomislila je, i naravno on nije razumio njene upute. Ah, samo da nije zaboravila nazvati njegove roditelje! Pošto ga nije željela posramiti, Doris je samo ostavila jaje na stranu i posegnula za slijedećim jajetom. Jamie progovori. "Gospođo Miller, zar nećete govoriti o mojem jajetu?" Zbunjena, Doris odgovori, "Ali, Jamie, tvoje jaje je prazno."

On se zagleda u njezine oči i reče tihano, "Da, ali i Isusov grob je isto bio prazan."

Vrijeme se zaustavilo.

Kad je ponovo mogla govoriti, Doris ga upita, "Znaš li ti zašto je njegov grob bio prazan?"

"O, da," odgovorio Jamie, "Isus je umro na križu i stavljen je tamo da ga njegov Otac podigne k sebi."

Zvono za odmor je zazvonilo. Dok su djeca istrčavala napolje na dvorište, Doris je plakala. Hladnoća u njoj potpuno se bila istopila.

Tri mjeseca kasnije Jamie je umro. Oni koji su došli na njegovu sahranu začuđeno su gledali u devetnaest plastičnih jaja na poklopcu njegovog lijesa. Sva su bila prazna.


*************
Ova priča nije moja. Našao sam ju anonimnu na Internetu prije dosta godina i uz sav trud nisam uspio saznati autora. Stoga sam ju samo preveo s engleskog. Ili bar pokušao. Taj pokušaj posvećujem slatkogrkoj i njenim dvostrukim rođendanima.


unbeliever @ 23:00 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
I'm a Believer?

Unbelieverovo geslo

"Ne mogu se načuditi u što sam sve prestao vjerovati."

Unbelieverova molitva

Smijeh trese đavolove kosti
Dok tintom mrljam svoje prste.
Bože, grijehe literarne oprosti
Ne marim za ostale vrste.

Unbelieverov životopis

Rođen znatiželjan i ljubopitljiv, rastao čeznući i učeći, sad postajem star i mudar. Naučio sam mnogo i zaboravio toliko koliko neki ljudi nikad neće znati. Znam da ću umrijeti neznalica.

Hum with me ...


Za onih jedan posto...

Index.hr
Nema zapisa.