Blog
utorak, kolovoz 2, 2011

Posjet Pape Ratzingera Hrvatskoj popratio sam prigodnom pjesmom, doduše malo obrađenom. Prikradanje Papine ruke hrvatskome džepu popratit ćemo također jednom pjesmom, ovog puta bez ikakve obrade jer riječi velikog Antuna Gustava Matoša vrijede svevremeno, bez potrebe prilagođavanja povijesnom trenutku.


Pri Svetom Kralju
Antun Gustav Matoš

Prozor Stjepanovog Doma
Priča gotski san;
Modri tamjan i aroma
Puni sveti stan.
Stanac kamen, hrabri Toma
Erded, Bakač ban,
Heroj sisačkoga sloma
Sja ko onaj dan.
U katedralu, kad su teške noći,
Na Banov grob zna neka žena doći
S teškim križem cijele jedne nacije,
A kip joj veli: Majko, audiant reges:
Regnum regno non preaescribit leges,
I dok je srca, bit će i Kroacije!


(Latinski izraz u ovoj Matoševoj pjesmi "Audiant reges: Regnum regno non preaescribit leges" u hrvatskome prijevodu glasi: »neka čuju kraljevi: Kraljevstvo kraljevstvu ne propisuje zakone«. Riječ je o epitafu koji stoji na spomeniku Tomi Erdedu Bakaču, hrvatskomu banu, u zagrebačkoj Katedrali.)

Unbeliever @ 09:15 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
petak, listopad 8, 2010



Zgrada u kojoj je održana povijesna sjednica Hrvatskog sabora više nije hrvatska. Mađarima su ju prodali lažni domoljubi koji Hrvatsku doživljavaju kao nešto što treba nositi u džepu a ne u srcu.

Unbeliever @ 08:28 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
subota, rujan 4, 2010
Potpis

Unbeliever @ 07:55 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
subota, srpanj 31, 2010
... tko je vaše rane unovčio?



Unbeliever @ 22:59 |Komentiraj | Komentari: 9 | Prikaži komentare
četvrtak, lipanj 10, 2010
Sanjao sam noćas kako sam pošao potpisati onu sindikalnu peticiju za referendum. Rekoh sebi - idemo dati podršku radništvu protiv zlonamjernih vlastodržaca koji im hoće raskidati kolektivne ugovore kako im paše. Dolazim ja tako, u tom mom snu, na neki trg. Nasred trga stoji drveni štand, okićen sindikalnim zastavicama, a na vrh štanda koči se parola "SVI NA REFERENDUM!". Pored štanda stoji Severina, drži olovku u ruci i osmjehuje mi se silikonskim usnama.  

'Ja bih potpisao ....' kažem i pružim ruku prema olovci.

Seve povuče ruku i reče: 'Samo polako. Jesi li ti iz radničke obitelji.'

'Moj je otac bio zanatlija, postolar. Imao je obrt.'

'E, onda si ti iz kapitalističke, a ne radničke obitelji.'

Odnekud sa strane dođoše Vilim Ribič i Ozren Matijašević, noseći komad metalne rešetke, onakve kakve policija stavlja na prilaze Gornjem gradu kad hoće spriječiti građane da priđu vlasti. Staviše rešetku između mene i Sevke. 

Seve me, kroz rešetku, upita: 'A je l' bar imaš koga od roda da je udisao azbest?'

'Ne, da bih ja znao.' rekoh.

Sevka razočarano zaklima glavom, a onda Vilim i Ozren dohvatiše onu rešetku i pomoću nje me odguraše u jedan prostor ograđen isto takvim rešetkama. U ogradi je bilo još ljudi. Pogledah oko sebe. Prepoznah Todorića, Keruma, Gucića, Zubaka i još neke ... 
Unbeliever @ 08:51 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
petak, svibanj 28, 2010
Danas su đaci polagali ispit državne mature iz lijepog našeg hrvatskoga jezika. Dva sata odgovarali su na osamdeset pitanja. Njihovi odgovori u zapečaćenim omotnicama otpremljeni su u Nacionalni centar za vanjsko vrednovanje obrazovanja gdje će biti ocijenjeni. Za sada se još ne znaju rezultati ovog ispita, ali se znaju rezultati onog prošlogodišnjeg. Tada je 16% đaka dobilo nedovoljan, to jest palo na ispitu. Najviše ih je dobilo trojku, 40 % a odličnih je bilo svega pet posto. To nikako nije krivulja razdiobe koju bismo željeli vidjeti kad je u pitanju materinji jezik. Ukratko rečeno - poznavanje vlastitog jezika od strane mladog nam naraštaja je na prilično niskim granama.

Sad bi, po svim pravilima blogerske tradicije, trebalo nastaviti s pozivanjem na odgovornost svih relevantnih i nerelevantnih institucija, od Vlade u Zagrebu pa do Dobrovoljnog vatrogasnog društva u Predavcu, te postavljanjem gomile pitanja od onog o budućnosti našeg jezika pa do opstojnosti samog naroda horvatskoga, na koja nitko neće dati odgovora. 

Umjesto svega toga, ja ću samo napraviti jednu asocijaciju. Svojevremeno sam pisao o tome kako mi asocijacije dosta dobro idu.

Nekoliko sati nakon što su završeni ispiti iz hrvatskoga jezika, u Karlovcu se zbila centralna svečanost proslave Dana oružanih snaga RH. Kako je već i red, svečanosti su nazočili brojni visoki uzvanici od kojih su neki i održali prigodne govore. Među govornicima se našla i predsjednica Vlade RH, političarka na ovom blogu odnedavno poznata pod nadimkom Jahve. Vrla predsjednica je među inim rečenicama izgovorila i jednu kojom je vrlo lijepo predstavila inventivnu uporabu genitiva u hrvatskom jeziku.
 

Tako govoraše Jahve: "Taj uspjeh bio je od ključne važnosti za ostvarenje hrvatskog strateškog cilja ulaska u NATO, najjačeg i najuspješnijeg obrambenog saveza na svijetu."

Nota bene, cijenjena (ne toliko koliko bi željela) političarka prije karijere u politici bavila se novinarstvom, profesijom kojoj je jezik, u svim značenjima ove riječi, temeljno sredstvo za rad.
Unbeliever @ 22:35 |Komentiraj | Komentari: 17 | Prikaži komentare
utorak, svibanj 25, 2010

Naravoučenije: kad je nekom žuto do ušiju, ne može ga vidjet' tko god poželi.
Unbeliever @ 22:56 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
četvrtak, svibanj 13, 2010
Nakon guzica na red su došli nadimci. Smije li se premijerku javno nazvati nadimkom? I koji je nadimak primjeren za javno obraćanje? 'Jaca' nikako, ali 'Jadre' bi moglo - službeni je stav Zajednice žena HDZ-a „Katarina Zrinski“ iz Dubrovnika, a prenijela ga je na tiskovnoj konferenciji njihova predsjednica Dubravka Marunčić izjavivši pri tom kako je uporaba nadimka 'Jaca' eklatantan primjer nepoštivanja žene.
Izjavila Duca i ostala živa. Zašto se nebesa nisu otvorila i grom iz vedra neba nije pukao, narodni mudroslov je objasnio uzrečicom 'Bog čuva pijanIce i budale'. 

Elem, ova objava za javnost koja je ukazala na gorući problem hrvatske opstojnosti i samobitnosti, te glavnu prepreku za izlazak iz gospdarske krize i ulazak u EU, odjeknula je gromovito u medijima koji su uzviknuli 'U boj! U boj, za nadimak svoj!' i objavili niz priloga na temu upotrebe nadimaka u Hrvata. Eno se i Inoslav Bešker oglasio povelikim traktatom o nadimcima i kućnom odgoju, spustivši se time za poveća tri stupnja na mojoj ljestvici vjerodostojnosti i relevantnosti.

Uglavnom se svi slažu da se nadimkom 'Jaca' ne iskazuje poštovanje premijerki. Slažem se i ja s time. I dodajem - poštovanje se mora zaslužiti. Nema poštovanja na kredit.

Jaco, ničim do sad još nisi zaslužila moje poštovanje. To što si zasjela na premijersku fotelju mene ne obavezuje jer te u tu funkciju nije izabrao narod, nego te je tamo implantirala kukavička pobjegulja kojem si i sama poslije s veseljem okrenula leđa i iskazala mu poštovanje dostojno pasjeg govanceta na potplatu. Jaco, ne očekuj od mene ni 'gospođo premijerko' ni 'gospođo Kosor' niti išta iz kataloga uljudbenog konverziranja. Titulu 'gospodin' rezervirao sam za onog umirovljenog gimnazijskog profesora što iz kontejnera pored škole sakuplja plastične boce.

Unbeliever @ 20:00 |Komentiraj | Komentari: 14 | Prikaži komentare
subota, svibanj 8, 2010
iliti: The answer, my friend, is blowing in the wind 
Svratih na blog Vesne Š.O. a Vesna prenosi pitanja jedne mlade studentice prava iz Rijeke. Podcrtavam mlade jer je sveta obaveza mladosti da postavlja pitanja i traži, ma što traži, da zahtijeva odgovore. Mlada Nina postavlja popriličan broj pitanja i misli da na njih nema odgovora. Tek na kraju teksta ona daje jedan odgovor koji odgovara na sva pitanja: "Zato jer nam nisu rekli tko smo." Nina je dobro prepoznala glavni problem. Od svih ovih pitanja najvažnije je naći odgovor na pitanje 'Tko sam ja?' Ali na to ključno pitanje nam nitko drugi ne može odgovoriti osim nas samih. Svatko sam mora otkriti tko je. Nakon toga odgovori na ostala pitanja dođu prilično lako. Treba samo malo slušati i gledati oko sebe. A da bi Nini i komegod drugome bilo lakše ja ću, evo, pokazati kako se to radi i pohvatati neke od odgovora koji lepršaju uokolo na vjetru.

1. Zašto me nitko nije pozvao na referendum (niti ultra liberalna, uber demokratska ljevica) kad se sklapao arbitražni sporazum sa Slovenicima, a slovenci su pozvani? Jer te na referendum ne može pozvati ni ljevica ni desnica nego samo Vlada, a Vlada je pogledala ankete i zaključila da narod na referendumu neće odgovoriti onako kako bi Vlada željela, pa je odlučila narod ni ne pitati. 

2. Zašto se sramim reći da sam Hrvatica, a Amerikanci nose zastavu u ustima? Zato što su najveću sramotu Hrvatskoj nanijeli oni koji su se najvećma busali u prsa svojim hrvatstvom. 

3. Tko mi je to nametnuo? Vidi odgovor pod 2. 

4. Zašto je riječ Domoljub ispala iz rječnika? Ma nije, samo je greškom u slaganju napisana nekim čudnim znakovima koji izgledaju ovako: $¢€$£€¥€.

5. Zašto se predsjednik ispričao za samostalnu Hrvatsku? Nije se ispričao samo je rekao da mu je žao; osjeća se čovjek neugodno iz istog razloga zbog kojeg se ti sramiš reći da si hrvatica, vidi pod 2. 

6. Zašto Ukrajinci sudjeluju u donošenju sporazuma o ostanku ruske flote Crnoga mora u Krimu s Rusijom, a mi ne sudjelujemo niti u arbitražnom sporazumu niti u ustavnim promjenama? Vidi pod 1.

7. Zašto imam osjećaj da niti jedan medij nije nezavisan? Zato što niti jedan medij nije nezavisan.

8. Zašto me je strah javno reći što mislim, a vrijeme komunističkih političkih progona je prošlo? Jer je prošlo vrijeme komunističkih, ali ne i političkih progona.

9. Zašto je tako lako manipulirati svijesti ljudi, a da toga nisu ni svjesni? Zato jer bi ti ljudi radije da im netko dade odgovore nego da svoje odgovore sami ulove dok okolo njih lepršaju zrakom. Prihvaćanje tuđih odgovora pod svoje je najčešći oblik podlijeganja manipulaciji.

****** Sad ćemo još par na preskakanje ... niste valjda očekivali da ulovim sve odgovore? *******

XX. Zašto ljudi sve manje "žive"? Jer su ih uvjerili da živjeti znači imati.

XX. Zašto dobre ideje ostaju u "kavani"? Zato što te 'dobre ideje' izgledaju dobre samo u polumraku kavane u oblaku alkoholnih para. Kad izađu na svjetlo dana vidi se da su nikakve. 

XX. Zašto je Zlatko Sudac državni neprijatelj? Jer ne govori ono što bi država htjela čuti iz njegovih usta. 

XX. Zašto zastupljena većina kritizira, a nitko ne daje rješenje? Jer moguća rješenja nisu onakva kakva bi ta većina željela. Zato traže da im netko da rješenja koja oni ne mogu dati, ali bi ih rado imali. 

XX. Zašto podobni odjednom postaju nepodobni?  Zato jer su se promijenili oni koji ocjenjuju podobnost, ili su oni koji ocjenjuju podobnost promijenili kriterije.

XX. Zašto nema zlatne sredine? Jer su zlato ukrali oni iz odgovora pod 2. pa je sredina sada siva i natrula. 

XX. Zašto ja ne reagiram? Tu ti je odgovor dala Vesna - diži rit i u akciju!

Ali oprez jer - plan bez akcije je sanjarenje a akcija bez plana je noćna mora! Za napraviti plan akcije trebaš odgovore. Ma ako misliš da možeš upotrijebiti ove moje odgovore - varaš se. Jer to su moji odgovori i ako njih prihvatiš zdravo za gotovo onda si izmanipulirana kao pod točkom 9. 

Prema tome prvi plan i prva akcija ti treba biti - idem pronaći svoje odgovore. Naravno, tek nakon što odgovoriš na pitanje 'Tko sam ja?'
Unbeliever @ 14:11 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
nedjelja, ožujak 14, 2010
Kraj je sedamdesetih godina prošloga stoljeća. Unbeliever, u to vrijeme poznatiji po nadimku Getz, danom mu po liku iz romana njemačkog pisca kojemu roditelji nisu bili sigurni je li muško ili žensko pa su ga nazvali Erich Maria, glanca klupe u predavaonicama Elektrotehničkog fakulteta u Zagrebu, danas poznatijeg po nadimku FER.
Jedan od predmeta koje smo slušali u to vrijeme zvao se 'Operacijska istraživanja', Pod ovim kriptičnim nazivom učili smo primjenu metoda optimiranja pomoću računala, s ciljem donošenja poslovnih odluka radi poboljšavanja procesa i rezultata poslovanja. Da bi nam zorno prikazao kako te metode mogu biti korisne profesor nam je ispričao iskustvo iz projekta koji je proveden po narudžbi tadašnjeg jugo-giganta bijele tehnike, Gorenja iz Velenja. 

Upravu Gorenja zanimalo je, između ostaloga, koliko prosječno vremena prođe od dana kad kupac kupi neki od njihovih proizvoda, pa do dana kad se taj proizvod prvi puta donese na popravak u servis. Nakon prikupljanja podataka iz svih servisa diljem tadašnje Juge, izrade programa za statističku analizu, 'propasiravanja' tih podataka kroz program, i razvrstavanja rezultata po proizvodima, pokazalo se da, na primjer, vrijeme do prvog dolaska hladnjaka u servis ima očekivanje od dvije i pol godine, uz strandardnu devijaciju od oko četiri mjeseca. Jednostavno rečeno - zanemarivo mali broj hladnjaka dolazi po prvi puta u servis u roku kraćem od dvije godine nakon kupnje. 

Iz ovog rezultata uprava Gorenja zaključila je da može napraviti koristan marketinški potez - jamstveni rok za hladnjake povećati s dotašnjih godinu dana na dvije godine. Pritom im se troškovi jamstva neće bitno promijeniti, a kupci će radije kupovati hladnjake s produljenim jamstvom. Firmu skoro ništa ne košta a privlači kupce. Eto kako je korisna primijenjena znanost.

Kakve to veze ima s 'haračem' u naslovu?

Recimo da je Ministar Šuker napravio malo 'operacijsko istraživanje' u vezi s tim koliko stvarno 'harač' donosi para u državni proračun. Pa otkrio da od onog harača na plaće do šest tisućarki baš i nema neke koristi, a da je posredna šteta značajna. Pa to onda prišapnuo premijerki. I eto ti Vlada donosi odluku da se ukine 'harač' u toj kategoriji. Dobra marketinška akcija. Skoro ništa ne košta a privlači kupce, pardon glasače u izborima. Koji bi se mogli dogoditi i prije nego što očekujemo, mada svi očekujemo da se dogode prije nego što bi trebalo, a trebalo bi prije nego što premijerka kaže da će biti.
Unbeliever @ 09:11 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
nedjelja, ožujak 7, 2010


Dan je tmuran i vjetrovit, ali svejedno nam je valjalo napolje. Mala i Lora nestrpljivo su skakutale. Pa, kad se već mora onda idemo učiniti da nam bude zabavno. Vidjevši da je vani prilično jak i stabilan vjetar, šestašica i ja uzesmo zmaja sa sobom. 

Zmaj je jedva dočekao da ga pustimo, pa se nošen vjetrom u hipu popeo visoko, visoko koliko god smo imali uzice. Na trenutke se opasno bribližavao suncu, ali sunce se sramežljivo krilo iza oblaka pa je naš zmaj izašao kao pobjednik iz tih sučeljavanja. Vjetar je bio tako leden da smo šestašica i ja na smjenu držali zamajevu uzicu, dok onaj drugi grije ruke u džepovima. Nakon kojih pola sata bilo nam je dosta i šetnje i vjetra i zmaja. Pobjegosmo u kuću na toplo. 

Navečer gledam vijesti, seljaci su još sa svojim traktorima na cestama, na ovom ledenom vjetru. Nije im lako na ovoj hladnoći, ali se ne daju pokolebati. Sve ih je više, pridružuju im se i neki s konjskim zapregama. Ministar Čobanković je isto ustrajan u svome - za ono što vam je obećano novaca nema, a ja vam viša ništa ne obećavam. Ali lako je ministru biti ustrajan, on ne provodi na otvorenom ove, još uvijek zimske, dane i noći. Možda bi seljake malo bolje razumio kad bi proveo neko vrijeme na livadi po vjetru, pa makar kao mi puštajući zmaja. Da, da, dobro bi mu došlo ...

ČOBANKOVIĆ, GO FLY A KITE!
Unbeliever @ 20:36 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
subota, svibanj 9, 2009
Zadnja, nažalost ne i posljednja, bravura naše vrle Vlade u djelovanju je od prije tri dana. Slušam kako psuju i pušači i nepušači, a ponajviše konobari i vlasnici kafića. Rodio sam se kao nepušač, pa sam u mladosti počeo pušiti, pa sam onda prestao oko tridesete, pa sam opet počeo oko četrdesete, pa opet prestao ... ne mogu sa sigurnošću reći na čijoj sam strani. Ama nije tu u pitanju strana.
Nego slušam i čitam kako sve atributiraju tu našu vladu: kreteni, luđaci, idioti ... da ne nabrajam sve pridjeve koje se može čuti izgovorene i vidjeti napisane. A Vlada ni da se otrese. Nitko ne podnosi tužbe zbog uvrede i duševne boli, nitko čak ni da se požali na nepristojnost medija i puka. Čovjek se zapita kako to da to njima ne smeta? I onda odnekud iskrsne čudna ideja: a možda njima baš to odgovora. Neka mi samo mislimo da su oni ludi, tako nećemo početi razmišljati ima li u tom ludilu sistema. 

Što ako niz naizgled idiotskih zakona nije posljedica nesposobnosti idiota na vlasti, nego dio pažljivo razrađenog plana? Hm, hm, idemo malo istražiti tu ideju. 

Zabrana rada nedjeljom. Zatvorilo trgovine. Turisti prislanjaju nosove na ulazna vrata ali nitko im ne otvara. Sitni trgovci su ugroženi jer i tako rade s maržama na egzistencijalnom minimumu i dio njih će ugasiti svoje trgovine ili prepoloviti broj zaposlenih. Veliki trgovački centri neće propasti, gubitak će nadoknaditi odpuštanjem dijela zaposlenih i jačim izrabljivanjem onih koji ostanu raditi pod strahom od mogućeg otkaza. Rezultat: povećanje broja nezaposelnih i to onih kategorija koje najteže nalaze posao. 

Zabrana pušenja u javnim prostorima. Istjeralo iz kafića pušače koji čine osamdeset posto klijentele. Tko nema terasu zvrji mu lokal prazan. A ni oni s terasom nisu baš najbolje. Opet će neki mali zatvoriti vrata, a oni veći će otpustiti dio radnika. Rezultat: povećanje broja nezaposelnih i to onih kategorija koje najteže nalaze posao.

Promjene u zakonima i propisima vezanim uz dobivanje dozvola za građenje. Značajno su ubrzani i olakšani postupci dobivanja građevnih dozvola. S ciljem privlačenja kapitala kojemu je do sada bilo prekomplicirano doći do dozvole za gradnju.

Zakon o golf terenima. Poništava ustavom zajamčenu neotuđivost vlasništva. Omogućuje investitoru koji na vašoj vlastitoj zemlji želi graditi da vam tu vašu zemlju otme uz minimalnu naknadu, uz blagoslov i aktivnu potporu državne vlasti. 

Kako se sve ovo uklapa u sistem? Čitajte dalje.

Prisjetimo se nedavnih napisa o tajanstvenim kupovinama ogromnih površina zemljišta, naoko nekorisnih kamenjara, šikara i pustara. Zašto bi netko kupovao puste terene ako nema perspektive da se na njima može zaraditi? Zato jer zna da je sistem počeo raditi i da samo treba sačekati da se odvrti ciklus do kraja i svi kotačići namjeste kako je zamišljeno.

Na tim terenima će se, naravno, graditi. Gradit će se ogromna naselja privatnih resorta i hotela. Dozvole za gradnju dobivati će se za par dana, zahvaljujući poboljšanoj državnoj administraciji. Ako bude problema s otkupom zemljišta, tu je zakon o golfu, pa će se i to brzo riješiti. Dakle, preduvjeti za gradnju su osigurani.

Ostaje problem radne snage. I pored sve moderne tehnologije za izgradnju takvih razmjera potreban je ogroman broj radnika. Fizikalaca, bauštelaca. Kako doći do njih? Njih proizvode zakoni o zabrani rada nedjeljom i zabrani pušenja (a bit će tu još nekih zakona s istim ciljem). Proizvode veliki broj nezaposlenih koji nemaju izbora za zaposlenje. Na kraju će završiti na baušteli. I izgradit će milijarde kvadratnih metara luksuznih resorta i hotela. Za nikakvu plaću, ali mora se živjeti.

Ne može li se jednostavno zaposliti dovoljan broj radnika putem oglasa ili sa zavoda za zapošljavanje? Je li baš nužno da država zakonima uništava perspektivu svojih građana kako bi proizvela radnike za gradilišta? Bogme jest! Jer je rad na gradnji tako lak i zabavan da preko osamdeset posto građevinaca na doživi normalnu mirovinu nego završava u invalidskoj. Izraubani i potrošeni puno prije starosti. Nitko ne ide raditi na bauštelu ako ima ikakvu drugu opciju. Stoga će se Vlada pobrinuti da stvori potreban broj ljudi bez opcija, bez drugog izbora osim da ide nositi ciglu, gredice i mješati žbuku. Graditi hotele i apartmanska naselja koji će pokriti ogromna prostranstva lijepe naše.

Pažljivi čitatelj mogao bi pomisliti da će ti silni turistički kompleksi isto tako imati problem sa zabranom rada nedjeljom i zabranom pušenja, pa gdje je tu sistem? Zakonodavac je, naravno, imao tu "sitnicu" na umu. Zabrane se odnose na javne prostore, a resorti i hoteli bit će privatni. Lokali u privatnom resortu tretiraju se kao privatni klubovi i u njima možete pušiti kako vam se prohtije. I trgovati po volji. Zahvljujući ustavnoj zaštiti privatnog vlasništva.

I zato prestanite govoriti o tome kako su nam na vlasti idioti, luđaci i kreteni ... jer u tom ludilu ima itekako sistema.
Unbeliever @ 08:53 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
srijeda, prosinac 10, 2008


Kolo od sreće uokoli, 
vrteći se ne pristaje: 
tko bi góri eto je dôli, 
a tko dôli - góri ustaje.
 

(Ivan Gundulić, "Osman", iz prvog pjevanja) 

Ovaj svemir, kakvoga mi ljudi poznajemo izgrađen je na načelu polarnosti. Svaka stvar ima svoju suprotnost. Svakoj sili suprotstavlja se protusila, svakoj akciji reakcija. Svaka čestica ima svoju antičesticu, materija antimateriju. Postojanje svemira karakterizira stalni protok energije između polova.

Za očekivati je onda i da naša civilizacija, izrasla u takvom svemiru, bude slično utemeljena. Gdje god pogledamo, svaki element našeg društva je polaran - ima dva izražena ekstrema. Imamo jako dobre ljude, poput Majke Tereze, i one sasvim na drugoj strani, zle, poput ... (ah, ne mogu se odlučiti, prevelik je izbor). Imamo pametne i glupe, lijepe i ružne, siromašne i bogate ... Nasuprot svemiru, postojanje društva ne karakterizira stalni protok ljudi između polova. 

Što se tiče ljepote, navikli smo da je to manje-više stvar koja se stječe rođenjem i relativno se malo može učiniti na promjeni postojećeg stanja. Jest da mnogi ulažu poprilično truda i sredstava nadajući se poboljšanju, ali jedan pogled na Nevena Ciganovića uvjerit će vas u iluzornost takvih promišljanja. 

U vezi s pameću razvili smo vjerovanje da se ona može steći obrazovanjem, što je također iluzija. Zato susrećemo nepismene genije i glupave erudite (vidi: "Unbelieverov pojmovnik", tumačenje pojma ERUDICIJA). Obrazovanjem se pamet samo opskrbljuje alatima pomoću kojih može mijenjati svijet. 

No, kad je u pitanju promjena položaja u polarnom sustavu bogatstvo-siromaštvo, tu se već dade dosta postići. Štoviše, svi vjerujemo da imamo pravo biti na onom bogatom polu i smatramo da imamo za to sposobnosti, samo ako nam se pruži Prilika. 

E sad, ta Prilika i način na koji se ona pruža - to je ključni parametar koji određuje model nekog društva. 

Sjedinjene američke države poznate su kao zemlja Prilika. The land of opportunity. U američkom društvu odavno postoji pojam "american dream" čija priča govori o postojanju Prilike za bilo kojeg amerikanca da postigne maksimalni uspjeh bez obzira na svoje porijeklo i status. Sve ovisi o sposobnosti pojedinca. Model američkog društva može se opisati kao jedan ogroman cilindar koji se proteže u beskraj prema gore, i isto tako prema dolje. Ljudi su rasuti u tom cilindru na raznim mjestima, ali bilo na kojem mjestu da se nalaziš možeš se kretati u beskraj prema gore. No, oprez! Isto tako je moguće i kretanje u beskraj prema dolje, o čemu vam u priči o američkom snu ne govore. Zbog toga u Americi možete naći beskrajno bogate i beskrajno siromašne ljude. 

Europa je nešto drugačija. I tu imamo cilindar, sličan američkome osim jednog detalja: na jednom mjestu, po cijelom presjeku cilindra razapeta je čvrsta mreža. Ta mreža nazvana je "socijalna sigurnost" i europski vođe uvjeravaju građane da je ona tu kako bi ih spasila od mogućeg beskrajnog pada nadolje. Istina je zapravo drugačija - mreža je tu da bi spriječila one ispod nje u njihovom nastojanju da se uspnu gore.  Zbog toga ne postoji pojam "european dream" iako i u Europi možete naći beskrajno bogate i beskrajno siromašne ljude. 

Budući da su se svi hrvati u jednom povijesnom trenutku našli ispod ove europske mreže, to smo u Hrvatskoj razvili modificirani europski model. Cilindar je tu, i mreža je tu, ali na mreži postoje vrata. Na vratima stoji čuvar. Čuvar odlučuje koga će odozdol pustiti da se popne gore, a koga će odozgor baciti u bezdan ispod mreže. 

Taj čuvar zove se Veliki Hrvat.
Unbeliever @ 20:02 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
utorak, listopad 7, 2008
Kako je to tužno kad te izbrišu s popisa uzvanika za proslavu.

Popisa na kojem si do maloprije kotirao kao VIP osoba.

Kompanija za koju radim priprema proslavu okrugle godišnjice osnutka pa je na intranetu postavljen popis uzvanika na kojemu se našla, dakako, i sva hrvatska politička elita. Od Vlade RH naniže. Desilo se da s tim popisom ima nekih problema. Kolegice koje bi trebale raditi s popisom, evidentirati tko će doći a tko ne, nisu mogle pristupiti popisu. Kako je intranet u mojoj prinadležnosti, a sistemaši iz održavanja su tvrdili da problem nije u sistemskim postavkama već u dodjeli prava pristupa na intranetu, pošao sam istražiti problem ...

Za ovu priču nije važno gdje je bio problem i kako smo ga riješili. Važno je samo to da smo, istražujući uzroke problema, kolegica i ja sjedili skupa za računalom i pokušavali na razne načine pristupiti popisu. U jednom trenutku dok se popis nalazio na zaslonu monitora a ja sam, razmišljajući, odsutno, kotačićem na mišu "skrolao" listu gore-dolje, i ne gledajući zapravo sadržaj, kolegica uzvikne:

"Ops' ovoga moram maknuti s popisa!"

Prestao sam "skrolati". Na monitoru je stajao dio popisa na kojem su bili uzvanici iz Ministarstva unutrašnjih poslova. Kolegica preuzme miša i označi redak na čijem početku je stajalo ime "Berislav Rončević". Pritisne tipku "Del" i redak nestade s popisa.

Bože moj, koliko je malo potrebno da od uvaženog ministra, koji se još prije par dana u Saboru dičio izvanrednim statističkim pokazateljima uspjeha u svom resoru i bio pozivan na sva važnija zbivanja, postaneš "onaj kojega se briše s popisa".

Kako je to tužno kad te izbrišu s popisa uzvanika za proslavu.

Nikada neću ući u politiku.

Unbeliever @ 21:12 |Komentiraj | Komentari: 0
četvrtak, lipanj 26, 2008
Poljubi me ... Udruga Queer Zagreb snimila je spot kojim, kažu, žele promovirati nenasilje i toleranciju prema spolnim manjinama. Ponudili su spot na prikazivanje HTV-u, što je HTV odbio s obrazloženjem da je scena u kojoj se dva muškarca ljube neprikladna za prikazivanje na državnoj dalekovidnici. Za usporedbu s time, scena u kojoj se dva muškarca ubijaju je sasvim prikladna i možete ju vidjeti skoro svaki dan u programu HTV-a.
I ne samo dva muškarca. Možete vidjeti sve kombinacije spolova i rodova: muškarci ubijaju muškarce, muškarci ubijaju žene, žene ubijaju žene i muškarce, pa onda muškarci i žene ubijaju djecu, pa kojiput djeca ubijaju što žene što muškarce što drugu djecu ... A između toga umiješano gledate scene mučenja, sakaćenja, silovanja, spolnog iskorištavanja djece i brojne druge maštovite scene nasilja svake vrste koje će nam televizija spremno podastrijeti na gledanje kao poželjan materijal za izgradnju naših moralnih temelja. Ni slučajno da bi netko eventualno rekao kako sve to nasilje nije primjereno za prikazivanje. 

Čak i Crkva u hrvata koja je od Boga zadužena, pa bi Bogu trebala biti i odgovorna, za odgoj i moralno stanje pastve im, tek povremeno po službenoj dužnosti objavi poneki komunikej u kojem se mlako osvrne na porast nasilja na TV. Neka šef vidi da oni brinu o tome.

Al' ne daj bože da bi se prikazalo kako se ljube dva muškarca! To bi potkopalo same temelje moralnog ustroja našeg naroda, predziđa kršćanstva. Pritom zaboravismo na temelje kršćanstva koji se postavljeni u Božjem "Ustavu", u Deset zapovijedi Božjih.

Gdje piše: "Ljubi bližnjega svoga." I ne kaže ništa o tome kojeg spola taj bližnji smije biti.

Gdje isto piše: "Ne ubij." Čega nije svjestan cvijet naše katoličke mladeži koji na koncertima nacionalnog ponosa i slave skandira "Ubij, ubij srbina!" Ili prosljeđuje SMS u kojem piše "Samo mrtav turčin je dobar turčin" smatrajući poziv na masovno ubojstvo moralno opravdanim odgovorom na jedno uturivanje napuhane svinjske kože u mrežu naše nogometne reprezentacije.

"Neshvatljivo je da se ponekad tako olako u hrvatskom društvu prihvaća logika zabavišta, previđa bitno, stavljaju naglasci na ponude koje ne pitaju o posljedicama..." poručuje nadbiskup zagrebački kardinal Josip Bozanić u svojoj misi za domovinu.

Sad postavimo dvije teze za jedan logički opit.

Teza A: Ako je kardinal Bozanić dosljedan svojim riječima i suštini katoličke vjere, on bi trebao vrlo skoro javno osuditi postupak vojnog biskupa Juraja Jezerinca koji je na misi zahvalnici u Vukovaru recitirao stihove M. P. Thompsona, onog istog grešnika koji na svojim koncertima dopušta, bez da bi i jednom riječju ili gestom iskazao svoje neslaganje s time (grijeh propustom), skandiranje govora mržnje (grijeh rječju) onom spomenutom grešnom cvijetu katoličke mladeži, u protuslovlju s jednom od najjasnijih i najnedvosmislenijih zapovijedi Božjih - "Ne ubij". Jer je svaki Thompsonov koncert eklatantan primjer logike zabavišta, s ponudama koje ne pitanju o posljedicama, protiv čega je Bozanić digao svoju riječ. Te će tako kardinal dokazati svoju postojanost u promišljanju i brizi za moralnost povjerenog mu stada.
 
Teza B: Ako je kardinal Bozanić samo prazna ljuska neispunjena suštinom katoličke vjere, onda će on radije osuditi svaku pomisao o slobodi spolnog izbora i dići svoj glas protiv predstava kao što je Gay Pride parada. Iako je ova slikovita manifestacija također primjer logike zabavišta, ona je prilično nebitna i marginalna, te se ne može utvrditi njeno izravno proturječje sa zakonima Božjim. Tek sa posrednim tumačenjem Božje riječi koju će vam tumačiti, dakako, sama Crkva. Čime će kardinal samo stvoriti privid da vodi brigu o moralnosti, svjesno previditi bitno, i prave probleme sakriti pod tepih. Te će tako poreći svoje vlastite riječi i pokazati svoju nedosljednost u vjeri koju propovijeda. 

Na Zagreb Pride paradu će doći između sto i tristo slikovitih spodoba. Na Thompsonovom koncertu bilo je šezdeset tisuća spodoba, također slikovitih, samo s drugačijom ikonografijom. Vi sad zaključite - koji od ovih događaja je bitniji i koji ima veći utjecaj na razvoj moralnosti hrvatskog puka? 

Kojem događaju će kardinal Bozanić, u skladu sa svojim riječima, posvetiti pažnju?

Koja od dvije teze će se pokazati valjanom?


Unbeliever @ 19:15 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
četvrtak, svibanj 22, 2008
Vladimir Gojanović pristao je biti svjedokom optužbe u haškom procesu protiv trojice hrvatskih generala. Vladimir Gojanović smatrao je svojom časnom dužnošću odazvati se pozivu suda i tamo iznijeti svoje spoznaje o događajima kojima se proces bavi. Spoznaje Vladimira Gojanovića koje je on izrekao na sudu nisu potvrdile ništa od navoda optužnice; naprotiv, u potpunosti potvrđuje korektnost postupanja Hrvatske vojske.
Svejedno, braniteljske udruge proglašavaju Vladimira Gojanovića izdajnikom, lašcem, blatiteljem časti legendarne postrojbe Hrvatske vojske, i k tome poručuju: "Nećemo dirati Gojanovića ni njegovu obitelj." U ovoj izjavi Haški sud vidi prijetnju te izražava zabrinutost za Gojanovićevu sigurnost po povratku u domovinu koju je branio. Vladimir Gojanović odgodio je povratak u domovinu koju je branio. U vezi s tim događajima motaju mi se po glavi dva pitanja. Skupa s odgovorima.  

Prvo pitanje, zašto ove izjava braniteljskih udruga predstavlja prijetnju? Zato jer time oni objavljuju izuzetak od pravila. Poznajući mentalni sklop i civilizacijske dosege ljudi koji su to izjavili, ovu izjavu treba tumačiti ovako: "Sasvim normalno bi bilo da sad pobijemo obitelj Vladimira Gojanovića, a i njega prikoljemo ako ga se dočepamo. Ali eto mi to nećemo učiniti. Nećemo mi. Što ne znači da ne bi mogao neko drugi, koji nije ovako zaprisegnuo. Nu, da vidimo, ima li dragovoljca?"

Drugo pitanje, zašto uopće udruge prijete Vladimiru Gojanoviću? Iako je pozvan kao svjedok optužbe, on je više doprinio obrani naših generala nego optužbi. Pa zašto ga onda udruge optužuju? Zato jer se usudio govoriti. Jer je vratio smisao pojmu čast u hrvatskom jeziku. Jer bi mogao biti primjer drugima koji bi isto mogli ustati u javnosti i reći: "Evo tako je bilo, to sam vidio i zapamtio." Što naši vrli udrugaši nastoje suzbiti po svaku cijenu jer bi tada i o njima samima moglo štošta izaći na vidjelo. Kao što je nedavno izašlo na vidjelo štošta o čelniku splitske Hvidre. I prije o još nekima, ali je koordiniranim akcijama spremljeno pod tepih, uvelike zahvaljujući prakticiranju legendarne "hrvatske šutnje". I sad se javljaju ovakvi "izgrednici" koji se usude javno govoriti o svojim iskustvima i sjećanjima? To treba zatrti prije nego što se zaraza proširi. Vratiti nam onaj mir pokorne šutnje, straha, odvraćanja pogleda i svjesnog zaboravljanja svega što smo vidjeli. Vrli udrugaši će nam objasniti što smo mi to trebali vidjeti. Ali kako nisu baš pretjerano sposobni u verbalnom izričaju, onda je najbolje da mi samo šutimo i pustimo njih raditi njihove prljave poslove dok mi gledamo na drugu stranu u spomenike Franji i Gojku, il' još bolje Juri i Bobanu.

Kako će ovaj tekst, pretpostavljam, pobuditi zanimanje za moje šire stajalište u vezi s tim temama, najbolje je to odmah napisati. Trebat će manje komentara poslije. (Nije dobro za rejting, znam.)

Ni Gotovinu, ni Markača, ni Čermaka ne smatram zločincima. Oni su svoj časnički posao odradili profesionalno, što potvrđuje većina svjedočenja, uključujući i Gojanovićevo. Stoga mislim da njima mjesto nije u Hagu. Na njihovom mjestu bi trebali biti drugi ljudi, oni koji su izigrali njihovo povjerenje te paralelnim zapovjednim linijama i paravojnim postrojbama omogućili zbivanje zločina koji se sada lažno pripisuju generalima. Nažalost, dio tih stvarnih krivaca je mrtav a dio se skriva iza famozne hrvatske šutnje, poticane strahom hranjenim što otvorenim prijetnjama, što onim prikrivenim poput gore analizirane poruke udruga dragovoljaca. A naši generali poslani su u Hag da budu kao žrtve paljenice ponuđeni na oltaru boga zaštitnika ratnih profitera.

Ne mogu naći pravi način i prave riječi kojima bih izrazio poštovanje i zahvalnost dragovoljcima domovinskog rata u onoj mjeri u kojoj to zaslužuju. Mislim na one koje je srce pokrenulo da zgrabe u ruke oružje i stanu na crtu obrane domovine, ne razmišljajući pri tome kako iz njihovih leđa neki drugi deklarirani "domoljubi" pljačkaju tu istu domovinu koju su oni krenuli braniti. Ono što me smeta jesu te famozne udruge dragovoljaca u kojima su se ugnijezdili dobrim dijelom upravo oni "domoljubi" iz drugog dijela prethodne rečenice. Pa u vijestima povremeno saznajemo da se i dan danas bave nepoštenim djelima, ne prezajući niti od kriminalne suradnje upravo s onima od kojih su nas naši dragovoljci branili. A širenjem straha kroz ovakve uvijene izjave i prijetnje svoje djelovanje pokrivaju šutnjom. Pa i među samim dragovoljcima. Strah, šutnja i skrivanje istine, njihova je politika kojom, kako kažu, brane naše generale. Vraga oni brane generale. Brane sebe i svoje mutne poslove. Da nije tako ne bi se protivili objavljivanju registra dragovoljaca. Niti jedan pravi dragovoljac kojega znam, a poznajem ih dosta, ne protivi se  objavi tog registra, jer oni se ponose svojim ratnim putem. Protivnici su oni koji se boje saznavanja istine o njihovom ratnom putu i zaslugama. Koje vjerojatno nisu takve kakvima ih oni žele predstaviti.

Što bi rekao demon Karlo - istinu valja govoriti, ne radi uvjeravanja onih koji ju ne znaju, već radi obrane onih koji ju znaju. Uključujući Vladimira Gojanovića.

Unbeliever @ 10:17 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
ponedjeljak, ožujak 10, 2008
Našavši se rastrzan između kćeri ProZERPine i prelijepe Europe, Jupitanader se obrati za pomoć božici ljubavi Vesneri, koju je i tako već prije nekog vremena angažirao da posreduje između njega i Europe. I dok je Vesnera zabavljala Olierehnora i Bruxellefasu, Jupitanader se bacio na pregovore s Friscererom, ne bi li ju privolio na pristanak da se ProZERPina opet malo zatvori. Friscereri to ne bje milo pa poče nešto vrdati o prekidu njihove ljubavi, ali Jupitanader priprijeti - "Ako li me misliš ostavit, onda imaš vratit oni kožni fotelj što san ti ga kupija ima dva miseca!" Friscereri prirasla srcu ona fotelja, navikla se na njenu udobnost, pa pomisli - "A, vragu i ta ProZERPina, šta se mora baš toliko baškarit po cijelom moru. Al' ne smijem skroz popustit da ne ispadne da sam radodajka. Mora ispast nekako da je ipak napola po mome, inače će drugi bozi pitat šta se dam trtit od Jupitanadera i što ga ne ostavim." I tako se dogovoriše.

Vesnera prenese Olierehnoru vijest da će ProZERPina ostati na slobodi, ali da više ne smije plivat tamo gdje love vrsni Italski ribari, a isto tako ne smije ni prismrdit na ono malo Janezusove obale. Olierehnor se udobrovolji te poruči Jupitanaderu da može nastavit s udvaranjem Europi te, ako uspije udovoljit svim njezinim hirovima, možda mu ona i dopusti da uđe u nju. Janezus okrenu naprijed svoje ljubazno lice te reče da ni on sad nema ništa protiv Jupitanaderovog udvaranja Europi (njega i onako više zanimaju muškići amoreti). Jupitanader bijaše jako optimistično raspoložen. Friscerera izjavi da ju veseli Jupitanaderov optimizam, te ode obrisati prašinu s fotelje. Svi bijahu sretni i zadovoljni ovim rješenjem.

Jedino ProZERPina, shvativši da su joj od cijelog prostranog mora ostavili tek par kvadratnih metara u kojima jedva da može namočit noge, izjavi da se osjeća silovanom i to gore nego onomad kad ju bijaše ugrabio bog podzemlja Pluton. Ali nju više nitko nije slušao.


Unbeliever @ 22:31 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
petak, ožujak 7, 2008
ProZERPina bijaše kći Friscerere, boginje poljodjeljstva, žitarica i žetve, zaštitnice seljaka, i Jupitanadera, vrhovnog boga svih bogova. Od svog rođenja ProZERPina življaše u sigurnosti zaklonjena od pogleda i utjecaja svijeta. Iako Jupitanader bijaše obećao pustiti ju u slobodu kad poraste, nikako ju nije puštao bojeći se da bi Janezus, bog s mnogo lica, mogao okrenuti svoje smrknuto lice prema ProZERPini. Kad mlada ProZERPina izraste u prekrasnu djevojku, njezina majka Friscerera zatraži od Jupitanadera da pusti ProZERPinu neka se malo razbaškari po obali i moru nasuprot Italije. 

Jupitanader se nećkao, ali Friscerera ga ucijeni rekavši kako mu neće dati glasa na slijedećim izborima za vrhovnog boga. Uvidjevši koliko je sati (bijaše on sakupljač mjerila za vrijeme u spomen na svog oca Kronosa), Jupitanader nevoljko pristade. Friscerera mu dade svoj glas na izborima, Jupitanader dobi još jedan mandat kao vrhovni bog, te održa obećanje i pusti ProZERPinu da se slobodno razbaškari do polovine mora koje oplakivaše obale ponosne Ilirije s jedne i drevne Italije s druge strane, a na čijoj je sjevernoj strani, na malom komadiću obale obitavao bog Janezus. Janezus se zaista namrgodio pri pogledu na ProZERPininu ljepotu, jer bijaše on jedan tašt bog, iskompleksiran činjenicom da cijeli svoj posjed može sagledati ne okrenuvši pri tom glavu. Ni drevni Itali sa suprotne strane ne bijahu sretni kad ugledaše ProZERPinu kako pliva pored njihovih ribarskih brodova jer im se pri pogledu na njenu krasotu odmah dizahu mreže na površinu mora, te tako ne mogahu uloviti ribe u vodama u kojima prebivaše ProZERPina.

U to vrijeme Jupitanader, poznat po svojim vanbračnim izletima, bijaše zaljubljen u lijepu Europu, kći kralja Olierehnora i njegove žene Bruxellefase, i nastojaše svim silama nekako ući u nju. No bog Janezus, koji u to vrijeme bijaše u Europinoj službi, nagovori Olierehnora te ovaj zaprijeti Jupitanaderu - ništa od ulaska u Europu dok se ProZERPina baškari po moru. Mora povući ProZERPinu natrag želi li i priviriti Europi. Jupitanader i nije baš mario za ProZERPinu i rado bi ju opet zatvorio u mrak podzemnog svijeta mrtvih, HaDZa, ali bijaše zabrinut zbog obećanja Friscereri. Zamjeri li se bivšoj ljubavnici, ova bi sveudilj mogla povući svoj glas i Jupitanader bi mogao izgubiti svoj položaj vrhovnog boga. Jupitanader se našao u ozbiljnoj dilemi - ProZERPina ili Europa?

(Iako su učesnici ove priče drevna mitska bića, mit još nije završen. O tome što se dalje zbilo sa prelijepom ProZERPinom, javit ćemo čim čujemo nove vijesti iz usta Jupitanaderovog glasnika Aureliusa.)
Nastavak mita o ProZERPini 


Unbeliever @ 21:38 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
ponedjeljak, srpanj 16, 2007
Agencijska vijest nas izvještava: "Nadbiskup Los Anglesa, kardinal Roger Mahoney ispričao se u nedjelju stotinama ljudi koji su optužili katoličke svećenike za seksualno zlostavljanje, potvrdivši da će im nadbiskupija isplatiti 660 milijuna dolara odštete prema rekordnoj nagodbi koju još treba odobriti sud."

... i malo poslije ...: "Time bi se izbjeglo i da kardinal Mahoney na sudu svjedoči o tome kako je Crkva postupala u slučajevima seksualnog zlostavljanje u razdoblju od četrdesetih do devedestih godina, na koji se odnose optužbe."

Na taj način su svjedoci djela i riječi Kristovih izbjegli svjedočiti o svojim djelima. Razumljivo, jer o njihovim djelima svjedoče i brojni ljudi čije su djetinjstvo okrutno zlouporabili hipokriti u mantijama. Dok se njihovom sumnjivom svjedočenju Isusovog učenja malo tko može usprotiviti, jer Isus je odavno razapet ...

Reče Isus: "Ne sudi, da ti se ne bi sudilo. Jer kakvim sudom sudiš, i tebi će biti suđeno; kakvom mjerom mjeriš, i tebi će biti mjereno; kako činiš drugima, i tebi će biti činjeno."

Odvjetnici LA nadbiskupije uspješno su se držali ove preporuke i uspjeli spriječiti da se sudi svećenicima optuženima za pedofiliju. Valjda da se ne bi i njihovim sudijama poslije sudilo. A i ti svećenici su onoj dječici vjerojatno činili ono što su priželjkivali da se čini njima.

Samo, ne uspijevam se oduprijeti dojmu da je Isus ipak nešto drugo mislio svojim riječima. A u duhu njegovih riječi, nećemo donositi presudu ni kardinalu Mahoneyu, ni LA nadbiskupiji.

Pitanja si ipak možemo postavljati.

Možemo li i dalje vjerovati da crkva koja vlastiti grijeh otkupljuje novcem propovijeda istinsku riječ Božju? Smijemo li?


Unbeliever @ 11:29 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
petak, svibanj 4, 2007
L'Osservatore Romano, službeni glasnik Svete stolice, žestoko je napao tamo nekog trećerazrednog komičara koji je ispričao par viceva na račun pape Benedikta XVI. Proglasiše ga teroristom. Dobro, moramo priznati, neki vicevi su bili neukusni. Ali to od Andrea Rivere može načiniti samo lošeg vicmahera a nikako teroristu. Piše L'Osservatore: "Terorizam znači pothranjivati slijepu i iracionalnu mržnju protiv nekog tko govori u ime ljubavi, ljubavi prema životu i prema čovjeku", a onda u nastavku povezuje jadnog promašenog komičara s Crvenim brigadama, marksističkim frakcijama i političkim protivnicima crkve. Što meni jako liči na "poticanje slijepe i iracionalne mržnje", skoro pa poziv na linč. Nedostojno crkve kao samoproglašenog promicatelja učenja Isusa Krista koje zagovara "ljubav prema životu i čovjeku".

Zanimljiva mi je interpretacija značenja pojma terorizam. Službeni jezik crkve stoljećima je bio latinski, koji i danas moraju savladati svi koji pretendiraju ući u službu Božju. Stoga bi autorima ovog teksta moralo biti jasno da je ta riječ nastala od latinske riječi terrere što doslovno znači izazvati drhtavicu, ili slobodnije - prestrašiti koga. A upravo je strah od boga osnovno sredstvo kojim crkva drži u pokornosti svoju pastvu. Prijetnje paklom, vječnim ognjem i patnjama, uskraćivanjem milosti božje i kraljevstva nebeskoga. Ne izaziva li to drhtavicu u svakog pravog vjernika? Ne slaže li se to vrlo blisko sa značenjem riječi teror? To mi se nikako ne slaže sa učenjem Isusovim koji nikad nije strašio nikoga, nego je nudio nadu, proklamirao neizmjernu milost Očevu i obećanje kraljevstva nebeskoga.

Ovim tekstom Sveta stolica se prilično primakla ekstremnom Islamu koji je isto tako napao trećerazredni satirički list zbog objavljivanja par karikatura s Muhamedom u glavnoj ulozi. Može li se to smatrati iskorakom u duhu ekumenizma?

Unbeliever @ 09:28 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
utorak, ožujak 27, 2007
Čitam u novinama vijest, sitnu i zabašurenu negdje na rubu stranice. Razmatra se ukidanje PDV-a na dnevne novine. Mislim da bi tu inicijativu trebalo podržati. Nema nikakvog smisla naplaćivati PDV na novine. To je, naime, porez na dodanu VRIJEDNOST
Unbeliever @ 06:44 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
utorak, rujan 12, 2006
Cijeli dan me jučer muči jedna dilema. Bila je godišnjica terorističkog napada na SAD. I cijela Amerika je obilježila taj dan. Uključujući, naravnu cijelu političku vrhušku na čelu s predsjednikom, premijerom i cijelim senatom. Normalna stvar, treba se s pijetetom prisjetiti na nevine žrtve bezumnog terora.

Sad, šta tu mene muči? Govore nam - Amerika je jedna bezdušna zemlja u kojoj se samo gleda na novac i zaradu, tamo jede čovjek čovjeka, kriminal i korupcija su bez granica, itd., itd. S duge strane, mi hrvati smo jedna osjećajna nacija, mi volimo svoje bližnje i stat ćemo spremno u obranu naših junaka i svakog čovjeka. Naši političari spremno prolijevaju suze nad žrtvama Domovinskog rata (bar dok ih snimaju). Pa eto, Amerika cijela odade počast svojim žrtvama kojih bijaše nešto manje od tri tisuće, od njih ukupno dvjesto i kusur milijuna. Kod nas je izginulo nevinih žrtava puno više, a na nas jedva četiri i po milijuna to je puno značajnija brojka i velika tragedija. I eto, u vrijeme dok se u Vukovaru odavala počast našim nevinim žrtvama, naš Premijer uživao je u operi u udobnoj loži Veronskog kazališta. Fin čovjek, puno mari za kulturu.

Pa, Premijeru, kako ćete nam to objasniti da vam nije ni najmanje stalo do naših žrtava? Da niste mogli propustiti jednu opernu premijeru kako biste se poklonili dušama onih koji su svoj život dali braneći domovinu? Nije vam stalo do tih ljudi koji su vam svojim tijelima popločali put do položaja na kojem ste sada? Ili ih tako i tretirate - kao stepenice na kojima ste otrli blato sa svojih cipela na putu do trona? Kao i ona plačipizda od vaše ministrice koja je do svoje fotelje doveslala preko mora suza majki naših poginulih dragovoljaca? Je li to politički program vaše stranke? Djeluje mi jako sistematično. Kao da je planski?

Unbeliever @ 09:40 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
četvrtak, kolovoz 3, 2006

Potaknut komentarima nekih blogera, namjerih sastaviti kronologiju ratova u Iraku, ali moja namjera postade "mission imposible". Toliko je čimbenika upleteno u tu priču, toliko međusobno povezanih ciljeva, želja i sudbina - Villa Marija je Crvenkapica prema njoj. Stoga sam odlučio napraviti nešto jednostavnije, što je u dometu mojih skromnih mogućnosti. Razmišljao sam o ekonomiji ratovanja. Postavio sam si nekoliko pitanja i potražio odgovore.

Ekonomska pozadina američkog napada na Irak 1991. godine (Zaljevski rat)

P: Koliko je koštao Zaljevski rat?
O: Ukupni troškovi Zaljevskog rata iznosili su oko 40 milijardi US$.

P: Tko je to platio?
O: Svijet smatra da su te troškove platile SAD. Zapravo, 25% (10 milijardi) platile su SAD. Ostatak od 30 milijardi platile su arapske zemlje, uglavnom Kuvajt i Saudijska Arabija.

P: Gdje su našli novac za troškove rata?
O: Cijena nafte prije rata bila je oko 15 US$ po barelu. Pred sam početak rata cijena nafte popela se na 42 US$ po barelu. Ukupni profit od povišenja cijena nafte bio je oko 60 milijardi US$.

P: Kud su otišli profiti od nafte?
O: U arapskim zemljama vrijedi pravilo fifty-fifty. Pola profita ide državi na čijem teritoriju je nafta. Pola profita ide multinacionalnoj kompaniji koja kontrolira ležište nafte. Od onih 60 milijardi 30 je otišlo Kuvajtu i Saudijskoj arabiji. Preostalih 30 milijardi otišlo je naftnim kompanijama.

P: Tko su vlasnici naftnih kompanija?
O: Nalazišta nafte na Bliskom istoku kontroliraju kompanije u to vrijeme poznate kao sedam sestara (danas malo drugačije izgledaju zbog spajanja i dijeljenja). Sve te kompanije su američke, a pet ih je tada bilo u državnom vlasništvu SAD. Iz toga vidimo kuda je otišlo onih 30 milijardi koje su pripale kompanijama. Država SAD dobila je 21 milijardu US$. Preostalih 9 milijardi otišlo je u džepove privatnih vlasnika naftnih kompanija.

P: Kako izgleda konačni račun dobiti i gubitka Zaljevskog rata:
O: Kuvajt i Saudijska Arabija: Zaradili 30, potrošili 30, saldo: nula. Država SAD: zaradili 21, potrošili 10, saldo: profit od 11 milijardi US$. Privatni sektor SAD: zaradili 9, potrošili 0, saldo: profit od 9 milijardi US$. 

Ukratko - arapi su ostali na pozitivnoj nuli, a ameri su zaradili 20 milijardi dolara.

Ostaje još jedno pitanje na koje treba odgovoriti.

P: Tko je platio onih 60 milijardi profita od povećanja cijena nafte?
O: Pa naravno, cijeli svijet, svi koji su kupovali benzin i naftu, uključujući mene i vas čitatelje.

A vratimo se časkom na početak. Kad spomenuh 40 milijardi US$ troškova rata, tu se ne misli na ratne štete već na troškove oružja, streljiva, opreme i ostale troškove ratnih operacija. Kome su ti novci otišli? Pa naravno, proizvođačima oruđja i vojne opreme, koji su u ovom slučaju bili isključivo američki. Iz čega se da zaključiti da je ukupni prihod SAD od ovog rata bio 60 milijardi dolara.

Domaća zadaća:
Drugi američki rat protiv Iraka uzrokovao je i novi porast cijena nafte na međunarodnom tržištu. Trenutno se barel prodaje po 74 US$. Napravite račun dobiti i gubitka.

Unbeliever @ 00:24 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
nedjelja, lipanj 25, 2006

Eto prošao je još jedan Gay Pride u Hrvata, a i šire. Pretendira na regionalnu ligu. Policajaca je bilo više nego sudionika, pa nije bilo izgreda, ali to pokazuje i koliki je društveni strah od homoseksualaca. Komentari građana to također potkrepljuju.

Tek da postavimo okvir za raspravu: ja sam klasične heteroseksualne orijentacije, nikad nisam niti eksperimentirao sa drugim oblicima. Nije stvar u kućnom ili religijskom odgoju (i jedno i drugo mi je prilično liberalno), jednostavno nisam nikad imao takve sklonosti ni interese, sasvim sam zadovoljan seksualnim životom koji imam. Ipak, nemam ništa protiv homoseksualaca, sve dok ne ugrožavaju moju slobodu izbora. A moram reći - nikad nisam doživio da me na bilo koji način uznemire ili ugroze. Poznajem nekolicinu homića, oni to ne taje ali niti posebno ističu. Žive svoj život, rade i kao suradnici i prijatelji su sasvim O.K. Poznato im je da ja nemam te sklonosti pa i ne pokušavaju ništa sugerirati, jednostavno ne nalazim nikakvih problema u suživotu s njima. Uvažavamo različitosti jedni drugima, i to je to.

U smislu odstupanja od nekih društvenih normi mogu prihvatiti da se homoseksualnost smatra nastranošću, ali mi nije jasan toliki društveni strah od homića, u odnosu na druge nastranosti koje smo spremni tolerirati iako se deklarativno od njih ograđujemo. Nasilnike koji fizički i psihički maltretiraju žene, djecu, susjede pa i sasvim nepoznate osobe skloni smo promatrati kao "mačo" tipove. Imamo ubojice sa državnim odličjima. Imamo kronične alkoholičare na visokim političkim ili rukovoditeljskim položajima. Imamo narkomane, pijanice i pornografe na estradi, koji su uzori našoj djeci, a i mi ih kujemo u zvijezde i iz dana u dan prepričavamo njihove skandale. Imamo pedofile u školama i crkvama. To su ljudi koji imaju ogroman utjecaj na široku populaciju, oni nam kroje zakone, kreiraju obrazovne programe, oblikuju kulturni ukus naše djece. I nikome ne pada na pamet da takvima uskrati neka prava, naprotiv, daju im se beneficije koje prelaze svaki rezon. Ali zato smo spremni iživljavati se na homićima na sve moguće načine.

U čemu je stvar? Zašto ta razlika? Ja bih rekao samo u jednome – u iskrenosti. Homoseksualci su se odlučili priznati svoje sklonosti i tražiti da ih se takvima prihvati u društvu. Oni ostali ovdje spomenuti (i nespomenuti) to nikad nisu učinili, a ako im se pokuša nešto reći o njihovim nastranostima onda dižu tužbe. Jer su svjesni da javno priznanje svojih slabosti povlači i gubitak nekih beneficija i statusa. To je nepisano pravilo naše balkanske krčme: radi što hoćeš ali nikad to ne priznaj i ne daj da ti dokažu. A kad nije dokazano onda nas to ne plaši – gurnemo glavu u pijesak, čvrsto zažmirimo i babaroga je nestala. A sad su nam tu došli homoseksualci javno na sav glas obznaniti da su to što jesu, i još hoće prava kao i drugi? Pa udri po njima jer nam ne daju žmirenjem odagnati našu babarogu. Kako se usude priznati što su? Zar se ne mogu skrivati kao što i se ostali skrivaju, pa zasjesti u na dobre položaje kao i onaj pijanac, onaj narkoman ili onaj ubojica? Ta što im fali u tom društvu? Onda će im dozvoliti i da odgajaju djecu, kao što i onaj nasilnik odgaja svoje male buduće siledžije, ili onaj etnički čistitelj svoje male buduće ksenofobe. Važno je da mi za to ne znamo. Nemojte nam buditi naše strahove. Kad se bojimo postajemo nasilni. Kao i sve kukavice.

Unbeliever @ 09:00 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
subota, svibanj 20, 2006

TAŠTINA: Imaš dvije krave. One su mnogo ljepše nego krave tvojih susjeda i daju mlijeko čiji okus nije passe kao kod susjedovih krava.

TOTALITARIZAM: Imaš dvije krave. Vlada ti uzme obje krave i poriče da su ikad postojale. Mlijeko je zabranjeno.

UNIONIZAM, EVROPSKI: Imaš dvije krave. EU ih proglasi voćem kako bi bile u skladu s belgijskom tradicijom proizvodnje kravljeg pekmeza (EU standard propisuje da pekmez mora sadržavati najmanje 45% voća).

UJEDINJENI NARODI: Imaš dvije krave. Francuska ti vetom zabrani da ih muzeš. Sjedinjene države i Velika Britanija vetom zabrane kravama da muzu tebe. Novi Zeland je uzdržan, oni muzu ovce.

URAVNILOVKA: Imaš dvije krave. Svi moraju imati jednaku količinu krava. Vlada ti uzme obje krave, isječe ih na komade i podjeli svima po jednaku količinu. Pri tome potroši više nego što krave vrijede.

VOODOO KULTURA: Imaš dvije slamnate lutke krave. Kad stisneš njihovo vime, žene u selu rađaju.

VIZUALNI ARTIZAM: Imaš dvije krave. Ubiješ ih daš ispuniti. Zatim ih staviš u prozirni kavez i izlažeš u galeriji.

ZAŠTITARI ŽIVOTINJSKIH PRAVA: Imaš dvije krave. Pustiš ih na slobodu. Umreš od gladi. Krave pojedu medvjedi. Medvjede nitko ne pojede jer su zaštićeni.  

X-FILES: To što još nisi vidio svoje dvije krave, ne znači da one ne postoje. Koliko ti dokaza treba za to?

Unbeliever @ 08:46 |Komentiraj | Komentari: 0
petak, svibanj 19, 2006

PACIFIZAM: Imaš dvije krave. One te izgaze na smrt. Ti ne činiš ništa.

PERESTROJKA: Imaš dvije krave. Brineš se o njima ali ruska mafija uzima sve mlijeko. Kradeš koliko možeš i prodaješ na «slobodnom» tržištu.

PLATONIZAM: Imaš odraz dvije savršene krave. Tražiš okolo jednu stvarnu kravu za pomusti.

POLITIČKA KOREKTNOST: Tebi su pridružene (koncept vlasništva je simbol falocentrične, ratnohuškačke, netolerantne prošlosti) dva goveda nespecificiranog spola različite starosti (ali ne zbog toga manje vrijednih društvu).

PROTEKCIONIZAM: Imaš dvije krave. Ne smiješ kupiti bika iz druge države.

REPUBLIKANIZAM, AMERIČKI: Imaš dvije krave. Susjed nema ni jednu. Jel' to tebi neki problem?

SINDIKALIZAM: Imaš dvije krave. One se ujedine s mnogo drugih krava i osnuju sindikat. Traže veće plaće i kraći radni tjedan. Povećaš plaće i satnicu. Dok ti gori kuća shvatiš da je tvoja budućnost ovisna o zadovoljstvu tih krava.

SOCIJALIZAM, ČISTI: Imaš dvije krave. Vlada ih uzme i stavi u štalu sa svim ostalim kravama. Ti se moraš brinuti za sve krave. Vlada ti daje mlijeka koliko ti treba.

SOCIJALIZAM, BIROKRATSKI: Imaš dvije krave. Vlada ih uzme i stavi u štalu sa svim ostalim kravama. O njima se brinu bivši vlasnici farmi pilića. Ti se brineš za piliće koje je vlada oduzela peradarima. Vlada ti daje onoliko mlijeka i onoliko jaja koliko propisi kažu da ti treba.

SOCIJALIZAM,  HRVATSKI: Imaš dvije krave. Vlada ti uzme jednu i dade ju susjedu. Osnuješ kombinat koji preuzima mlijeko i ne plaća ga.

SOKRATIZAM: Koliko krava ja imam? Zašto?

SOUTH PARK: Imaš dvije krave. One ubiju Kennyja. Kopilad jedna!

Unbeliever @ 07:40 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
četvrtak, svibanj 18, 2006


LETICA, SLAVEN
: Imaš dvije krave iz Rija. Napišeš da one ne daju dobro mlijeko jer im se bik zove Stevan. Onda poslije godinama objašnjavaš kako je to stvar osobnog ukusa je li nekom mlijeko dobro ili nije, i da si samo iznio činjenično stanje da se bik zove Stevan, i iako je to pisalo u kontekstu kvalitete mlijeka nema nikakve veza s tvojim mišljenjem o mlijeku i kravama, koje inače jako cijeniš.

LEZBIJANIZAM: Imaš dvije krave. One se vjenčaju i usvoje tele.

LIBERALIZAM: Imaš dvije krave. Prodaš obje bogatašu. Vlada uzme jednu kravu bogatašu na ime poreza i dade ju siromahu na ime socijalne pomoći.

LIBERTARIJANIZAM I: Imaš dvije krave. Puštaš ih da rade što ih je volja.

LIBERTARIJANIZAM II: 'Ajte v rit! Šta vas briga za moje krave.

MAFIA: Imaš dvije krave. Jedno jutro u svom krevetu pronađeš glavu prve krave. Moraš plaćati zaštitu mlijekom druge.

MAOIZAM: Imaš dvije krave. Vlada pokrene kampanju u kojoj traži da «dobrovoljno» doniraš krave za hranu izgladnjelim radnicima u gradovima. Zatim proglasi da za proizvodnju mlijeka nisu nužno potrebne krave. Citirajući prave parole iz male crvene knjižice ti i susjedi pokušavate proizvesti mlijeko snagom volje. Lokalni partijski funkcionar izvještava komitet da su vaši uspjesi iznad svih očekivanja. Ti i susjedi gladujete.

MARKSIZAM - LENJINIZAM: Imaš dvije krave. Sve proleterke krave se ujedine i zbace s vlasti pastirsku buržoaziju. Nova egalitaristička demokratska revolucionarna kravlja država, predvođena kravljom partijom, s vremenom se pomalo raspada. Marks se uguši vegetarijanskim sendvičem prije nego je uspio objasniti razliku između upotrebne vrijednosti i tržišne vrijednosti kravlje kože.

MILITARIZAM: Imaš dvije krave. Vlada ti uzme obje krave i unovači te u vojsku.

NACIONALIZAM, ČISTI: Imaš dvije krave. Provjeriš njihovo porijeklo. Onu koja nema dokazano čisto porijeklo unatrag četiri generacije pošalješ u logor.

NACIONALIZAM, SRPSKI: Imaš dvije krave. Zovu se Idrizi i Fehimi. Ubiješ obje, strpaš ih u auto hladnjaču i gurneš u jezero. Kažeš da su stradale u NATO bombardiranju. Mlijeko se šverca iz Rumunjske. Vlada glumi demokraciju.

NACIONALIZAM, SRPSKO-KRAJINSKI: Imaš dvije krave. Jedna se zove Jovanka a druga Ivanka. Ustrijeliš Ivanku i zatrpaš ju površno u nekoj rupi. Ionako će ju kad tad netko naći. Kažeš da su ju ubili ustaše kako bi svalili krivicu na srbe. Ivankinu štalicu spališ i opljačkaš. Mlijeko nabavljaš iz Hrvatske preko Agrokomerca. Vlada ne postoji.

NACIONALIZAM, HRVATSKI: Imaš dvije krave. Jedna se zove Ivanka a druga Jovanka. Ustrijeliš Jovanku i zatrpaš ju površno u nekoj rupi. Kažeš da nemaš pojma gdje je Jovanka i da se pridružila srpskočetničkim teroristima. Kad Jovanku otkriju, organiziraš javni prosvjed i pokušaš srušiti vladu. Glede mlijeka, vidi pod IZOLACIONIZAM, HRVATSKI. Glede Vlade, vidi pod DEMOKRACIJA, HRVATSKA.

NACIONALIZAM, BOSANSKO-HERCEGOVAČKI: Imaš dvije krave. Jedna se zove Ivanka a druga Jovanka. Ustrijeliš obje. Iz Turske ti dragovoljno dođu dvije krave koje se zovu Alija i Ibrahim. Ispostavi se da nisu krave već muđahedini. Od mlijeka ništa. Ni od Vlade.

NADREALIZAM: Imaš dvije žirafe u plamenu. Vlada traži da učiš svirati harmoniku.

NEO - BUDIZAM: Imaš dvije krave. To su svete krave i ne smiješ ih musti, niti bilo što korisno s njima učiniti. S druge strane, krave nemaju ni najmanju namjeru da muzu tebe ili bilo šta s tobom korisno učine. Vlada opći mir i budistički monasi su zadovoljni.

Unbeliever @ 20:25 |Komentiraj | Komentari: 0


KAPITALIZAM
: Imaš dvije krave. Prodaš jednu i kupiš bika. Obogatiš se prodajući telad.

KAPITALIZAM, AMERIČKI: Imaš dvije krave. Prodaš jednu i kupiš bika. Druga krava i bik vode strastven ljubavni život. Prava za film prodaš skupo u Hollywood. Novac uložiš u nekretnine.

KAPITALIZAM, HRVATSKI: Imaš dvije krave. Prodaš tri od njih svojoj registriranoj tvrtki, koristeći kreditno pismo koje je otvorio tvoj nećak u svojoj privatnoj banci, zatim obaviš kompenzaciju sa pridruženom općom ponudom tako da dobiješ nazad sve četiri krave, uz pripisivanje državnih poticajnih sredstava za držanje pet krava. Prava na prodaju mlijeka od šest krava prenose se preko panamskog posrednika na tvrtku registriranu na Djevičanskim otocima, kojoj je tajni većinski vlasnik neimenovana osoba poznata svim potpisnicima, koja pravo na prodaju mlijeka od svih sedam krava prodaje natrag tvojoj registriranoj tvrtki. Bilanca tvoje tvrtke pokazuje da si vlasnik osam krava s pravima za kupnju još devet.

KATOLICIZAM, ČISTI: Imaš dvije krave. Svaka od njih ima šest krava, od kojih svaka ima dvanest krava …

KATOLICIZAM, HRVATSKI: Imaš dvije krave. Obje idu na misu za pokoj duše Ante Pavelića.

KOMUNIZAM, ČISTI: Imaš dvije krave. Tvoji susjedi ti pomažu da se brineš o njima, a ti s njima dijeliš mlijeko na jednake dijelove.

KOMUNIZAM, KAMBODŽANSKI: Imaš dvije krave. Tinejdžer s crvenim povezom oko glave ustrijeli i tebe i krave.

KOMUNIZAM, KINESKI: Imaš dvije krave. Vlada uzima sve mlijeko ali zažmiri na jedno oko ako nešto od mlijeka ukradeš. Samo moraš paziti da to netko prije tebe ne učini.

KOMUNIZAM, KUBANSKI I: Imaš dvije krave. Obje otplivaju u Miami. Više nemaš krava ali imaš Fidela.

KOMUNIZAM, KUBANSKI II: Fidel Castro ima dvije krave.

KOMUNIZAM, RUSKI I: Imaš dvije krave. Moraš se brinuti o njima. Vlada uzima sve mlijeko. Čekaš satima u redu da bi kupio mlijeko. Mlijeko je skupo i kiselo.

KOMUNIZAM, RUSKI II: Imaš dvije krave. Brineš se o njima ali vlada uzima sve mlijeko. Kradeš koliko možeš i prodaješ na crnom tržištu.

KONTRA-KULTURA: Čovječe, ne, to ti je to, kužiš ne? Krave, pazi, kažem ja njemu, al' dvije, čovječe, e dvije! Kužiš, ne? Ne, zbilja, to, čovječe, to moraš probat, ono … mlijeko. Ma, kad ti kažem, ono, ludnica jedna. 'Ajmo mi drmnut po konjak.

KONZERVATIVIZAM: Imaš dvije krave. Mlijeko zamrzneš a krave balzamiraš.

KORPORACIJA, AMERIČKA: Imaš dvije krave. Jednu prodaš i zatim ju opet kupiš na leasing. Natjeruješ ih da proizvode mlijeka za četiri krave. Iznenadiš se kad jedna od krave krepa. Pošalješ obavijest financijskom analitičaru da si smanjio izdatke za hranu krava na polovinu. Vrijednost dionica poraste.

KORPORACIJA, FRANCUSKA: Imaš dvije krave. Ideš na štrajk jer želiš tri krave. Odeš na ručak, popiješ politru beaujolaisa. Život je lijep.

KORPORACIJA, JAPANSKA: Imaš dvije krave. Obje su završile školu s najvišim ocjenama. Redizajniraš ih tako da budu tri puta manje od običnih krava a daju tri puta više mlijeka. Naučiš ih da putuju u prenatrpanim vlakovima.

KORPORACIJA, TALIJANSKA: Imaš dvije krave, ali nemaš pojma gdje su ti. Lunjajući naokolo sretneš prekrasnu ženu. Odvedeš ju na ručak. Život je lijep.

KORPORACIJA, RUSKA: Imaš dvije krave. Prebrojiš ih i vidiš da imaš pet krava. Popiješ bocu votke. Prebrojiš krave i otkriješ da ih ima četrdeset tri. Opet ih prebrojiš i sad ih ima dvadeset sedam. Prestaneš brojati i otvoriš novu bocu votke. Napraviš petogodišnji plan, deseti u protekla tri mjeseca. Ruska mafija dođe i odvede ti sve krave, koliko god ih zapravo bilo.

KORPORACIJA, ŠVICARSKA: Imaš 5000 krava a niti jedna ti ne pripada. Naplaćuješ vlasnicima za njihovo čuvanje. Ako koja od krava dade mlijeka, nikome to ne spominješ.

KORPORACIJA, TALIBANSKA: Imaš sve krave u Afganistanu, to jest dvije. Ne muzeš ih jer je zabranjeno dirati intimne dijelove tijela bilo kojeg stvorenja. Po noći, kad nitko ne gleda, poševiš obje krave, zatim ih pobiješ i tvrdiš da su stradale u bolnici od američkog bombardiranja.

KORPORACIJA, BOSANSKA: Imaš dva bika. Nekoliko ljudi je stradalo pokušavajući ih pomusti.

KORPORACIJA, FLORIDSKA: Imaš crnu kravu i smeđu kravu. Objaviš izbore za najljepšu kravu. Svi glasaju. Neki kojima se sviđa crna krava, glasaju za smeđu. Neki glasaju za obje. Neki ne glasaju. Neki bi glasali ali ne znaju kako. Dolazi komisija iz druge države i odluči koja je krava ljepša.

Unbeliever @ 07:26 |Komentiraj | Komentari: 0
srijeda, svibanj 17, 2006

GENERACIJA X: Imaš dvije retro krave. One spavaju danju i dozvaljavaju da ih se muze samo u ambijentu popularnih kafića ili na otkačenim privatnim tulumima.

HINDUIZAM: Imaš dvije krave. Nitko ih ne smije dotaknuti.

HIP-HOP: Imam dvije krave / Obje su mi prave/ Samo stalno seru / I noge ne peru/ Idioti mlijeko piju / mi idemo na rakiju.

IDEALIZAM: Imaš dvije krave. Vjenčaš se i tvoj partner muze kravice u rustikalnoj kućici okruženoj zelenilom.

INDUSTRIJALIZAM: Imaš dvije krave. Ubiješ ih i rastaviš na dijelove da bi otkrio kako sagraditi tvornicu mlijeka.

IZOLACIONIZAM: Imaš dvije krave. Muzeš ih i piješ mlijeko, drugima ništa ne daješ, niti išta od njih tražiš. Ne znaš za ništa drugo osim mlijeka. Život je lijep.

IZOLACIONIZAM, HRVATSKI: Imaš dvije krave. Obje pošalješ u Herceg-Bosnu kao humanitarnu pomoć. Više nemaš mlijeka pa ga moraš uvoziti. Vlada (u kojoj si i ti) vodi politiku koja rezultira tihim sankcijama zbog kojih ne možeš uvoziti mlijeko iz drugih država, osim Herceg-Bosne. Tvoj nećak s one dvije krave humanitarne pomoći osnuje farmu, nabavlja jeftino mlijeko iz okolice Černobila i preprodaje ti ga po četverostrukoj cijeni. Stanje državotvorne samobitnosti hrvatskog nacionalnog bića je izvanredno. Krave su krepale od gladi.

Unbeliever @ 17:43 |Komentiraj | Komentari: 0


EKOLOGIZAM
: Imaš dvije krave. Vlada ti zabranjuje da ih muzeš ili pojedeš.

EKOLOGIZAM, HRVATSKI: Imaš dvije krave. Susjedova krava izbalega se u izvor. Vlada zabrani prijevoz krava kroz Hrvatsku. Onda ga opet dozvoli. Onda pobije sve krave u krugu od 30 km.

ESKAPIZAM: Imaš dva pileta. Unajmiš dvije krave.

FAŠIZAM: Imaš dvije krave. Vlada uzme obje, unajmi te da se brineš o njima i prodaje ti mlijeko. Pridružiš se pokretu otpora, organiziraš sabotažu i digneš obje krave u zrak.

FEMINIZAM: Imaš dvije krave. Ti muško fašističko kopile, nemaš ti šta imati krave!

FEUDALIZAM: Imaš dvije krave. Feudalni gospodar uzima dio mlijeka.

FUNDAMENTALIZAM: Imaš dvije krave. U svetim knjigama se ne spominju krave, pa one stoga ne postoje. Mlijeko ipak pomalo piješ.

Prethodna epizoda: Slijedeća epizoda:
Unbeliever @ 14:39 |Komentiraj | Komentari: 0


DEMOKRACIJA, ČISTA
: Imaš dvije krave. Tvoji susjedi odlučuju tko će dobiti mlijeko.

DEMOKRACIJA, PREDSTAVNIČKA: Imaš dvije krave. Tvoji susjedi izaberu svog predstavnika koji će ti reći kome pripada mlijeko.

DEMOKRACIJA, AMERIČKA I: Vlada ti obeća dati dvije krave ako glasaš za nju. Nakon izbora predsjednik biva opozvan zbog špekulacija s razvojem stočarstva. Tisak aferu naziva «Cowgate».

DEMOKRACIJA, AMERIČKA II: Imaš dvije krave. Susjed nema nijednu. Osjećaš se krivim zbog toga. Glasaš za političare koji uđu u vladu i uvedu porez na krave. Moraš prodati jednu kravu da bi platio porez. Novcem od poreza vlada kupi jednu kravu i dade ju tvom susjedu. Osjećaš se pravednikom. Barbara Streissand pjeva o tome.

DEMOKRACIJA, BRITANSKA: Imaš dvije krave. Hraniš ih ovčjim mozgovima i one polude. Pokušavaš ih prodati u Europu. Vlada ne čini ništa.

DEMOKRACIJA, HRVATSKA: Imaš deset krava, ali nakon privatizacije ostanu ti dvije. Jednu ti ubiju. Drugu ti ispeku na ražnju za Dan državnosti. Tom prigodom Vlada dodijeli odlikovanja ubojicama prve krave.

DEMOKRACIJA, KRŠĆANSKA: Imaš dvije krave. Jednu pokloniš susjedu čineći bogu ugodno djelo. Od tada nadalje stalno si u grijehu želeći kravu bližnjega svoga.

DEMOKRACIJA, SINGAPURSKA: Imaš dvije krave. Vlada te globi zbog nedozvoljenog držanja domaćih životinja u stanu.

DESPOTIZAM, SUVREMENI: Imaš dvije krave. Vlada ti ih otme i ustrijeli te. Da bi se umirila svjetska javnost, vlada te proglasi separatističko-terorističkim pobunjenikom, te zatraži od mirovnih snaga Ujedinjenih naroda da razdvoje radikalne separatističke kravovlasnike od normalnih građana.

DIKTATURA: Imaš dvije krave. Vlada ti uzme obje krave i ustrijeli te.

DIOGENIZAM: Imaš fenjer. Hodaš okolo tražeći dvije krave. Ili bar jednu.

Prethodna epizoda: Politički pojmovnik (B-C) Slijedeća epizoda: Politički pojmovnik (E-F)


Unbeliever @ 05:50 |Komentiraj | Komentari: 0
utorak, svibanj 16, 2006


BIROKRATIZAM I
: Imaš dvije krave. U početku vlada propisuje čime ćeš ih hraniti i kad ih smiješ musti. Zatim ti plaća da ih ne muzeš. Zatim ti ih uzme obje, jednu ustrijeli a drugu muze i mlijeko baca u kanalizaciju. Zatim traži od tebe da ispuniš formulare o manjku krava.

BIROKRATIZAM II: Imaš dvije krave. Moraš ih prijaviti vlastima ispunjavajući pritom sedamnaest formulara u tri primjerka. Nemaš vremena pomusti krave.

BUDIZAM: Imaš dvije krave u sebi. Svaka od tih krava ima skriveno i suprotno značenje i samo kroz unutrašnju potragu se istinsko znanje o njima može dosegnuti.

CENTRALIZAM: Imaš dvije krave. Ne možeš ih pronaći na pašnjaku među 100.000 ostalih krava.

Prethodna epizoda: Politički pojmovnik (A) Slijedeća epizoda: Politički pojmovnik (D)


Unbeliever @ 23:54 |Komentiraj | Komentari: 0

ANARHIZAM I: Imaš dvije krave. Prodaješ mlijeko po niskoj cijeni, inače te susjedi ustrijele i uzmu krave.

ANARHIZAM II: Imaš dvije krave. Susjed te opali po glavi ciglom i otme ti obje krave. Zatim ih ustrijeli, čisto iz zabave.

ANARHIZAM III: Imaš dvije krave. Krave zaključe da ti nemaš nikakvo pravo na njihovo mlijeko i ustrijele te.

ARISTOKRATIZAM: Imaš dvije krave. Prodaš obje i kupiš jednu s pedigreom.

ARALICA, IVAN: Imaš dvije krave. Zovu se Ambra i Fukara. Jalove su i ne daju mlijeka. Nitko ih osim tebe ne voli.

Prethodna epizoda: ~ Slijedeća epizoda: Politički pojmovnik (B-C)


Unbeliever @ 23:43 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
I'm a Believer?

Unbelieverovo geslo

"Ne mogu se načuditi u što sam sve prestao vjerovati."

Unbelieverova molitva

Smijeh trese đavolove kosti
Dok tintom mrljam svoje prste.
Bože, grijehe literarne oprosti
Ne marim za ostale vrste.

Unbelieverov životopis

Rođen znatiželjan i ljubopitljiv, rastao čeznući i učeći, sad postajem star i mudar. Naučio sam mnogo i zaboravio toliko koliko neki ljudi nikad neće znati. Znam da ću umrijeti neznalica.

Hum with me ...


Za onih jedan posto...

Index.hr
Nema zapisa.