Blog
petak, svibanj 28, 2010
Danas su đaci polagali ispit državne mature iz lijepog našeg hrvatskoga jezika. Dva sata odgovarali su na osamdeset pitanja. Njihovi odgovori u zapečaćenim omotnicama otpremljeni su u Nacionalni centar za vanjsko vrednovanje obrazovanja gdje će biti ocijenjeni. Za sada se još ne znaju rezultati ovog ispita, ali se znaju rezultati onog prošlogodišnjeg. Tada je 16% đaka dobilo nedovoljan, to jest palo na ispitu. Najviše ih je dobilo trojku, 40 % a odličnih je bilo svega pet posto. To nikako nije krivulja razdiobe koju bismo željeli vidjeti kad je u pitanju materinji jezik. Ukratko rečeno - poznavanje vlastitog jezika od strane mladog nam naraštaja je na prilično niskim granama.

Sad bi, po svim pravilima blogerske tradicije, trebalo nastaviti s pozivanjem na odgovornost svih relevantnih i nerelevantnih institucija, od Vlade u Zagrebu pa do Dobrovoljnog vatrogasnog društva u Predavcu, te postavljanjem gomile pitanja od onog o budućnosti našeg jezika pa do opstojnosti samog naroda horvatskoga, na koja nitko neće dati odgovora. 

Umjesto svega toga, ja ću samo napraviti jednu asocijaciju. Svojevremeno sam pisao o tome kako mi asocijacije dosta dobro idu.

Nekoliko sati nakon što su završeni ispiti iz hrvatskoga jezika, u Karlovcu se zbila centralna svečanost proslave Dana oružanih snaga RH. Kako je već i red, svečanosti su nazočili brojni visoki uzvanici od kojih su neki i održali prigodne govore. Među govornicima se našla i predsjednica Vlade RH, političarka na ovom blogu odnedavno poznata pod nadimkom Jahve. Vrla predsjednica je među inim rečenicama izgovorila i jednu kojom je vrlo lijepo predstavila inventivnu uporabu genitiva u hrvatskom jeziku.
 

Tako govoraše Jahve: "Taj uspjeh bio je od ključne važnosti za ostvarenje hrvatskog strateškog cilja ulaska u NATO, najjačeg i najuspješnijeg obrambenog saveza na svijetu."

Nota bene, cijenjena (ne toliko koliko bi željela) političarka prije karijere u politici bavila se novinarstvom, profesijom kojoj je jezik, u svim značenjima ove riječi, temeljno sredstvo za rad.
Unbeliever @ 22:35 |Komentiraj | Komentari: 17 | Prikaži komentare
četvrtak, prosinac 31, 2009
Vic prvi:
Mlada, atraktivna, seksepilna studentica: 'Profesore, ja bih apsolutno sve učinila samo da položim ovaj ispit.'
Profesor: 'Baš sve?'
Studentica: 'Baš sve!'
Profesor: 'Biste li ... učili?'

Vic drugi:
Agilan, domoljubni bloger: 'Ja bih apsolutno sve učinio za svoju domovinu.'
Čitatelj bloga: 'Baš sve?'
Bloger: 'Baš sve!'
Čitatelj: 'Biste li ... naučili njezin jezik, gramatiku i pravopis?'

Unbeliever @ 06:51 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
utorak, prosinac 29, 2009
Naiđoh na zanimljiv blog. Autor zdušno komentira stanje demokracije i politke uopće u Hrvata, stilom i jezikom takvim da naprosto ne mogu odoljeti iskušenju podijeliti s vama dio tog bogatstva. Evo, dakle, nešto odabranih ulomaka s tog bloga:
... DALI HRVATI ŽELE U EU? ...

... građani (radnici, umirovljenici) koji vračaju njihove dugove ...

... Umijesto da svojim pametnim poslovanjem ...

... neznaju dali bi ili nebi bilo dobro ...

... običnim građanima RH obijasniti i navesti ...

... i uspijet će mu da se vrati i pobijegne od zakona ...

... jer su ih ugurali na ta mijesta ...

... tada bi i nesposobnjakoviči (namijernim) uništavanjem tvrtki ...

... u tim tvrtkama bi trebali biti menadžeri sposobni i obučeni, ...

... opet plačamo njihovo mlačenje slame, umijesto da se taj novac usmijeri ...

... povečanju proizvodnje i povečanju broja radnika ...

... političari koji nemaju poima o vođenju gospodarstva ... 

Sve ja tu razumijem. I da menadžeri trebaju biti obučeni. Mada neki možda i ne izgledaju loše bez odjeće, posebno ako su menadžerice. Mlađe. Razumijem i potrebu za mlačenjem slame jer na ledenoj slami valjda nije baš prijatno. Samo mi jedno nikako ne sjeda. Ja svoj žele (od kupina) stavljam u palačinke ili na kruh s putrom. To baš volim, s čašom smlačenog mlijeka. Pa zašto bi onda DALI HRVATI ŽELE U EU? To mi nije jasno. Ne znam. Poima neimam.


Unbeliever @ 21:01 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
ponedjeljak, listopad 12, 2009
. ... i nezavidnu razinu opće kulture.

Izjavila Seve da će svojoj kćeri dati ime po djevojčici Koko iz dječjih romana Ivana Kušana.

Seve, Seve, ako već nisi čitala Kušana mogla si bar pogledati na Internetu lektire koje prepisuju zabušanti lijeni uzeti knjigu u ruku. Tamo ti lijepo piše da je Koko nadimak dječaka koji se zapravo zove Ratko. Tako bi bar izgledalo da imaš i mozgić. Ovako, sve ostade na trbušćiću. 

Unbeliever @ 20:35 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
nedjelja, prosinac 28, 2008
Eto danas nam svečano otvoriše dvije "arene" u lijepoj našoj. A kao da smo zaboravili lijepi naš jezik, tako jedva da je tko od radosnih izvjestitelja s ovih otvorenja spomenuo da se zapravo radi o dvjema prekrasnim sportskim dvoranama. Arena, pa arena ...
Još otkako su se započele graditi ove dvorane za potrebe svjetskog prvenstva u rukometu, pojavio se u medijima taj izraz. Do tada smo govorili o sportskim dvoranama, stadionima i slično, a kad bismo rekli Arena znalo se - to je ona u Puli. Asocirali smo odmah s filmskim festivalom. 

Od tog doba kad se kaže "arena" asocijacija ja na rukomet i sportsku dvoranu. 

Zašto to sad mene smeta, pitate se? Zato jer se, zbog različitosti radi različitosti, u naš svakodnevni jezik uvodi jedna strana riječ i to još sa prilično neprikladnom asocijacijom, a sve zahvaljujući posvemašnjem nedostatku znanja i opće kulture u naših medijskih osoba koje, nažalost, imaju tu moć da kreiraju znatan dio opće kulture prosječnoga puka. Moć uz koju ne ide, također nažalost, nikakva odgovornost. 

Riječ "arena" potječe iz latinskog jezika odakle je prešla i zadržala se i u danas živim romanskim jezicima (španjolski, portugalski), a znači jednostavno - "pijesak". Evo primjera iz jedne pjesme sa CD-a "Buena Vista Social Club" (ako niste slušali, nabavite i poslušajte, izvrsna glazba): 

Cuando Juanica y Chan Chan
En el mar cernian arena
Como sacudia el 'jibe'
A Chan Chan la daba pena.
Kad su Juanica i Chan Chan
Na obali mora sijali pijesak
Njoj se tako tresla pozadina
Da se Chan Chan teško suzdržavao.

Dakle, ovdje vidimo da je "arena" obični pijesak na plaži. Odakle onda veza sa sportskom dvoranom? To dolazi iz doba Rimskog carstva. Tlo rimskih borilišta, na kojem su se borili gladijatori a prvi kršćani bili bacani kao hrana gladnim zvijerima, sve na veselje i zabavu publike u gledalištu, bilo je pokriveno pijeskom. Zašto? Da bi se prolivena krv lako upila i tlo ne bi bilo klizavo tijekom daljnje borbe. 

U današnjim sportskim borilištima nema više pijeska niti u tragovima (izuzimam ono malo pijeska što se stavi u doskočište za skok u dalj na atletskim natjecanjima). Jer nema više tako masovnog prolijevanja krvi. Ono jest, posebno rukomet zna biti grub i zna poteći i krv, ali opet ne u takvim količinama da bi se moralo igrati na pijesku. O izgladnjelim zvijerima i pokolju kršćana da se i ne govori. Zato mi se naziv "arena" i asocijacija na okrvavljeni pijesak rimskih amfiteatara nikako ne sviđa. 

A tko zna, možda je ta rječca vijesnik nekih novih vremena u kojima će sportske dvorane opet postati poprišta krvavih obračuna. 

Ili možda mjesta žrtvovanja, ovaj puta za razliku - nekršćana? 

Ili možda Srba ... za vrijeme Thompsonovih koncerata u tim objektima?
Unbeliever @ 00:29 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
utorak, studeni 25, 2008
Spam ne mora uvijek biti dosadan i iritantan. To smo već vidjeli prije nekog vremena u onoj epizodi s nes(p)retnim spamerom koji nam je poslao cijelu listu adresa. (Joj, kako me svrbe prsti da ju opet malo zakotrljam! Feelgood, kako izdržavaš?) Ponekad se čovjek i zabavi uz spamere.
Pregledavajući ovlaš "Junk E-mail" mapu, e da mi se ne bi tamo zagubila neka pisma koja želim pročitati, zapne mi za oko poruka naslovljena s "Dragi prijatelju" a koju mi šalje neki Mustafa Machkour. Ime jako vuče na turski, pa me zaintrigiralo kako taj turčin piše po hrvatski. Prvo još jednom, za svaki slučaj, proturim poruku kroz antivirus, pa ju otvorim. A u njoj zabavni tekst koji prenosim nepromijenjenih organoleptičkih svojstava:

"Dragi prijatelju:

Mi smo Peking haixing međunarodne trgovine poduzeća. uglavnom naše robe su elektronički products such kao digitalna kamera, mobitel, LCD TV, Xbox, Laptopi, DV, MP4, GPS, i tako smo on and motornih also. All predmeti dolaze s međunarodnim jamstvo 12 mjeseci. Ako trebate nešto o našoj tvrtki, molimo Vas da nas kontaktirate bilo koje vrijeme, naša tvrtka želi pružiti najbolju cijenu i savršena usluga za naše klijente. vi ste dobro došli na naše web stranice visite: <www.goog-123.com>
 
Ikakvih problema, obratite se s nama:


Peking haixing međunarodna trgovina društvo. "

Sve je skupa smiješno, ali kod onog "obratite se s nama" sam bio ROFL. Eto šta se desi kad imaš povjerenja u internetske servise za prevođenje.

Unbeliever @ 22:09 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
subota, studeni 8, 2008
Friška vijest sa našeg vrlog Indexa:
". . . 
Ono na što se Uprava Roses Fashion Outleta umanjenicom referira kao "tehnički uvjeti" u prijevodu na hrvatski znači da većina trgovina u Centru još nema niti struju i vodu, a kamoli druge uvjete za rad. Bilo je to jasno već sinoć na svečanom otvaranju centra, kad su gosti ugledali nedovršeni blatnjavi prilaz, a ako su se željeli poslužiti kupaonicom morali su prošetati do nekolicine kemijskih WC-a postavljenih u parkiralištu centra.
. . ."


Hm, hm ... gosti ne bi bili time iznenađeni kad bi znali da se iza "trendy" riječi outlet kriju značenja u hrvatskom jeziku poput: izljev, ispust, istjecište, izlazni otvor ... (izvor: Veliki englesko-hrvatski riječnik, Translation Experts)
 
Kad je autlet nek je autlet!


Unbeliever @ 21:11 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
utorak, svibanj 6, 2008
Četvrtašica se vratila iz škole i donijela jedan primjerak brošurice koje su im dijelili u školi. Onakvu malu, formata triptiha koji kad razvijete dobijete jedan list formata A4. Brošuricu je pripremio, tiskao i distribuirao Odjel za promicanje kvalitete obrazovanja Nacionalnog centra za vanjsko vrednovanje obrazovanja.

Naslovnicu brošurice vidite na slici lijevo, pa obratite pažnju na crveno podvučene riječi. Da, baš te. Pogledajte još jednom. Protrljajte oči. Još jednom. Jeste - piše SAMOVRJEDNOVANJE i vrjednovanja. I ako mislite da je to tipfeler - nije. Iste riječi se ponavljaju u tekstu brošure najmanje tridesetak puta. Što vrjednovanje, što samovrjednovanje. Naprosto ti iskaču te riječi iz svake rečenice i udaraju pravo u lice. Dok sam pročitao brošuru oba su mi obraza bila crvena. Kao da su me išamarali. Kad bolje promislim, i jesu. Ova sramota od teksta je čiso šamaranje lijepoga našeg jezika.

A da ne bi bilo ikakve sumnje tko je sastavio ovakav prekrasan literarni uradak, čitav Odjel za promicanje kvalitete (da kvalitete!) obrazovanja popisan je u brošuri imenom i prezimenom, dr. mr. sc. titulama, telefonom, mobitelom i e-mailom. Da im na svaki način možete uputiti izraze sreće i zahvalnosti za izvršeni genocid nad hrvatkim jezikom. Ja ih ovdje neću navoditi, ali ako vas zanima cijela brošura, a fakat je štivo koje može zabaviti nekoliko minuta prije nego potrčite u zahod povraćati, evo je ovdje.

Pa kad pročitate brošuru onda lijepo odgovorite na ono pitanje iz naslova. Imajte pritom na umu da materijale za državnu maturu priprema ista institucija koja je iznjedrila ovaj pravopisni zločin. 



Unbeliever @ 00:50 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
četvrtak, ožujak 13, 2008
Dok Mala i Lora jurcaju po livadici, a Donini novi mališani se razbježavaju iz susjedovog dvorišta, čitam članak u novinama. Jedan od onih sa zadnje stranice, na kojoj su vijesti od malog značaja. Pa valjda i novinari smatraju da pismenosti tih tekstova valja dati mali značaj. Članak piše o čovjeku kojemu se sudi zbog incesta sa sestrom s kojom ima četvero djece, te mu stoga prijeti zatvor. I onda u tekstu naiđem na podnaslov "Spas od utamlenja". Utamlenja? Uta ...šta? Utamanjenja? Utamničenja? Ma ne, stvarno piše "utamlenja". No, dobro možda je tipfeler. Čitam dalje, kad eto ga opet: "... iskusni odvjetnik koji će ga pokušati spasiti od ponovnog utamlenja...". Dakle ovo je sustavno. Ma da mi je samo doživjeti taj slijed zaključaka kojim je autor ovog teksta došao do riječi utamliti. To je, jamačno, vrhunsko iskustvo. Najbolje čega sam se ja mogao dosjetiti je da to bude sažimak od "u tamnici samliti". 

Što bi rekao naš "pjesnik" Ivan Tolj: "Oj, hoj, rode moj, što skrivismo, bože moj!"
Unbeliever @ 06:54 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
nedjelja, svibanj 13, 2007
"Zagrebački policajci uhitili su serijskog pljačkaša kladionica Marka B. (28) koji je u posljednjih godinu dana s plinskim pištoljem u ruci orobio najmanje 31 kladionicu, zaradivši tako više od 217.000 kuna."

Tako u današnjem Jutarnjem listu napisa Martina Smoljanec, ne razmislivši prethodno malo o značenju riječi zaraditi i smislu pojma zarađivanja. Ne čudi me to jer u suvremenom menadžmentu učinkovitost se ocjenjuje mjerljivim ciljevima. Smisao nije mjerljiv pa ga Martinin nadređeni niti ne zahtjeva. Prebrojat će joj znakove u tekstu i izmjeriti vrijeme za koje ga je napisala. A smisao nije bitan za poslovanje. 

Smisao pojma zarađivanja je da dobiješ pravednu naknadu za svoj uloženi rad. Što se u slučaju pljačke ne može baš primijeniti. A možda i može? Možda je tih dvjesta i kusur tisuća kuna stvarno pravedna naknada za rad koji je Marko B. uložio u svoje pljačkaške pohode. Čovjek se ipak potrudio. Nosao pištolj, bježao s mjesta pljač.. pardon, s radnog mjesta, skrivao se. A, onda, ako je on to zaradio što tu ima raditi policija? Hapse čovjeka zbog zarađivanja novaca? Umjesto da se čovjeku  lijepo priredi skromna proslava za uspješno "odrađen" trideseti jubilarni posao.

Mislim da bi stvarno trebalo priznati to zanimanje i uvesti ga u nomenklaturu zanimanja pri Hrvatskom zavodu za zapošljavanje. Zanimanje: Pljačkaš. Pa da se to lijepo regulira, da ljudi dobiju socijalnu i zdravstvenu zaštitu, plaćaju doprinose i poreze, pa bi i država profitirala. Recimo, upadne profesionalni pljačkaš u banku i mazne milijun kuna. Odmah to tamo prebroji, odvoji 22% PDV-a i uplati na šalteru iste te banke na račun Uprave poreza Ministarstva financija. Doprinose plati nakon što si obračuna i isplati plaću, a potom odbije troškove (oružje, prijevoz, mito političarima i policiji, desetina lokalnom kumu, donacije crkvi radi oprosta grijeha, itd.) i na ostatak novaca plati još državi porez na dobit. 

Uvođenje profesije pljačkaša bi, doduše, zahtijevalo i organizaciju obrazovanja za ovu profesiju, ali to ne bi trebao biti veći problem. Nastavni kadrovi bi se mogli lako pronaći, na primjer među profesorima koji na ekonomiji predaju predmete tipa Porezni sustav Republike hrvatske. Ni sadržaj ne bi trebalo puno mijenjati. 

Razmišljao sam i o beneficiranom radnom stažu za pljačkaše. Ipak je to prilično stresan posao, a može biti i opasan. Desi se neki trigger-happy zaštitar i eto te na bolovanju. No, ipak sam se predomislio glede beneficiranog staža. To bi ovu profesiju učinilo možda previše privlačnom. Pola Hrvatskog sabora bi se odmah prijavilo na zavod za zapošljavanje.


Unbeliever @ 10:10 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
srijeda, siječanj 17, 2007
Proveo sam danas jedno malo istraživanje. Svim kolegama i prijateljima koje sam susreo postavio sam isto pitanje.

Jesi li danas išta serendipičan/na?

Pa eto, i vama postavljam isto pitanje, a o rezultatima ankete ovisi što ću poslije pisati


Unbeliever @ 18:51 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
nedjelja, listopad 8, 2006
"Srpski novinar pao na beogradskom aerodromu s 3,5 kg kolumbijskog kokaina", naslov je na današnjoj naslovnici Indexa. Onaj glagol "pao" potaknu mi sjećanje na neke naslove koje sam pročitao u posljednje vrijeme u našim medijima: "Pao na graničnom prijelazu s pola kile trave", "Vozač kamiona pao s tisuću šteka cigareta", "Dvojica dilera pali sa ...", "Pali zbog ucjene ...". I tome slično. Vidim da su naši vrli novinari usvojili novu rječcu miljenicu. Od sada kad vas policija sklepta zbog nekog zlodjela ili nepodopštine, niste više uhapšeni nego ste pali.

To je valjda "politicaly correct" način izražavanja, da se kriminalci možebitno ne osjete povrijeđeni radi nezgodnih izraza. Ili naši novinari usvajaju sleng kriminalnog miljea iz razloga, kako sam to pisao u jednom postu o interesnim grupama, pokazivanja kako su uključeni i dobro poznaju tu okolinu te im se stoga treba vjerovati. Međutim, istodobno zaboravljaju da medij nije njihovo osobno promotivno sredstvo. Medij ima veliki utjecaj na populaciju i čitatelji lako usvajaju navike koje im se u medijima poturaju.

Čujem susjedu kako dovikuje: "Pero, dođi brzo, mali je pao na stepenicama!"
A Pero odvikuje: "Sa koliko grama ...?"


Unbeliever @ 09:30 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
ponedjeljak, kolovoz 7, 2006
Čitam i snebivam se. Znam da je sezona kiselih krastavaca, da su političari na odmoru pa čak ni teroristi se ne trude previše, jedino oni trknuti Izraelci uspiju nešto vijesti proizvesti. Al' opet čime se sve pune novinski stupci ...

Piše neki anonimus novinar o navici koja je zahvatila našu, pa i svjetsku, mladež i po mišljenju novinara anonimusa to je sociološki fenomen od goruće važnosti za civilizaciju. S obzirom na sadržaj, formu i stil teško mi je povjerovati da novinar anonimus razumije značenje riječi sociologija, fenomen ili civilizacija, ali ipak on piše. O tome kako mladi ljudi prilikom slanja kratkih poruka (SMS) putem svojih mobilnih telefona koriste sve više skraćenice. Te da se tako razvija čitav jedan novi jezik koji je nerazumljiv onima što ne koriste SMS. I to će naravno imati nesagledive posljedice po čitavu civilizaciju. Pišem to ovako patetično jer je takav i ton članka novinara anonimusa. Samo što ne poziva na hitnu intervenciju snaga Ujedinjenih naroda.

A kad bi novinar anonimus očinio mali napor pročitati štogod o sociologiji, kao i mi drugi laici (daleko sam od stručnjaka sociologa) saznao bi da je to pojava sasvim uobičajena u svim interesnim skupinama ili grupama sa zajedničkim interesom (engl.: Common Interest Group, CIG). Interesna skupina je grupa ljudi koji imaju neki zajednički interes - profesionalni, hobistički, politički ... u ovom slučaju slanje i primanje SMS poruka. Svaka interesna skupina razvija svoj kodni sustav komunikacije i to iz dva razloga: a) da ulakša i ubrza komunikaciju unutar grupe i b) da naglasi pripadnost grupi u odnosu na ostatak svijeta koji ne razumije interni kodni sustav.

Na neke takve kodne sustave smo već navikli. Ništa se ne uzbuđujemo kad nam liječnik u povijesti bolesti napiše "seg.0,37 ly:0,46 mono:0,07 eo:0,08 v.ly:0,01 r.ly:0,01 opstr. restr. smetnje blagog stupnja, poslije f.t. B.O.". Odavno smo naučili da liječnici imaju svoj "jezik".

Da biste postali član interesne skupine ponajprije morate savladati interni kodni sustav. (Digresija: neki članovi nikad ne odu dalje od savladavanja interne komunikacije, te nadalje samo nabacuju termine i kratice ponoseći se svojom pripadnošću skupini čijim jezikom vladaju.)

Kao srednjoškolac bavio sam se radio-amaterizmom. Radio-amateri su vrlo kriptična skupina, prepuna kratica i kodova. Normalna je to stvar jer se radi o skupini koja je nastala u doba razvoja komunikacija na kanalima vrlo uskog pojasa, te je bitno bilo u što kraćem vremenu prenijeti što više informacija. Prije nego sam dobio pristupnicu u savez radio-amatera morao sam savladati Morzeovu abecedu. Znate ono: ta-ti-ta-ti, ta-ta-ti-ta ... to da bih uopće mogao komunicirati. A odmah zatim slijedio je Q-kod, sustav skraćenica u radio komunikaciji. Tako kad bih kolegi radio-amateru u Finsku poslao radijem poruku "tnx QSO QRA 9axxx QTH Zagreb QRH? QSL?" finac bi bez teškoća razumio "Hvala na održanoj vezi. Moj pozivni znak je 9axxx. Moja lokacija je Zagreb. Da li mi je frekvencija stabilna? Možeš li mi poslati karticu s potvrdom održane veze?". Ono "ta-ti-ta-ti, ta-ta-ti-ta" na Morseu su slova C i Q, koji se odašiljaju kao poziv u eter kad tražite nekoga tko je voljan uspostaviti vezu i malo komunicirati s vama. Ako radite telefonijom tada se ovaj poziv izgovara kao "see queue" što se može interpretirati i kao "seek you" ili "tražim te". Vrlo zgodno kao poziv na vezu.

Kasnije sam postao pripadnik profesionalne interesne grupe stručnjaka za proučavanje, projektiranje i izgradnju računalnih mreža. Svaki outsider koji slučajno uzme u ruke neki od naših časopisa ostat će totalno zblesiran nad rečenicama poput ove: "The CMIP specification for TCP/IP networks is called CMOT (CMIP Over TCP) and the version for IEEE 802 LAN's is called CMOL (CMIP Over LLC). CMIP/CMIS are proposed as competing protocols to the SNMP in the TCP/IP suite." (rečenicu sam prepisao iz jednog stvarnog časopisa, nije izmišljena).

Bezbrojne su interesne skupine i svaka ima svoje interne kratice i kodove. Na primjer, državna administracija Trećeg rajha (treba li nekome objašnjavati njihov zajednički interes?) u svojim je dokumentima pisala Ag. H.R. Wes. umjesto Amtsgruppe Heeresrechtwesen, i Eisb.Pi.St.z.b.V. umjesto Eisenbahn-Pionier-Stab zur besonderen Verwendung, i RFSSuCh.d.Dt.Pol.i.RM.d.I. umjesto Reichsführer SS und Chef der deutschen Polizei im Reichsministerium des Innern, još mnogo takvih kratica pa tko razumije a tko ne ...

I sad nam se među tisućama drugih pojavljuje još jedna interesna skupina, korisnika sustava kratkih poruka, popularno (i skraćeno) nazvanog SMS. U svemu tome nema ništa čudno, ali čudi me da netko tko predendira da je član interesne zajednice novinara ne dijeli zajednički interes radoznalosti i istraživanja te nije potražio malo više informacija o temi o kojoj se usudi pisati.

Osim, dakako, ako novinar anonimus nije od onih koji su tek savladali vokabular interne komunikacije skupine pa se razmeće svojom pripadnošću novinarstvu, a u stvari još ne razumije u čemu se tu zapravo radi.

Unbeliever @ 10:26 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
ponedjeljak, srpanj 3, 2006

Jutros na livadici čitam u novinama o natjecanju Red Bull Flugtag koje je jučer održano na Jarunu u Zagrebu. Vesele me takva zbivanja kojima je osnovni cilj dobra zabava. Veliki su trud uložili sudionici natjecanja u izgradnju svih tih neobičnih i zabavnih letjelica, da bi s njima na što smješniji način završili u vodi jarunskog jezera. A tom trudu nije primjeren trud novinara početnika koji je napisao ovaj mali člančić u novinama. Činim mu uslugu nazivajući ga početnikom, dajući mu tako priliku opravdati neznanje. Bože sačuvaj ako je riječ o nekom iskusnom peru.

Piše novinar početnik ovako: "Oko 300 gledatelja okupilo se na drugom ovakvom inventu u Zagrebu ...". Obratite pozornost na riječ "invent". Nisam ja od onih jezikodavitelja koji bi pisali "neću" rastavljeno, nisam niti nešto jako obrazovan u tom području, ali opet ... invent ... šta bi to trebalo značiti? Ma pretvaram se sada, zahvaljujući znanju engleskog jezika i iskustvu sa neznanjem naših novinara (a i šire) odmah mi je bilo jasno. Riječ je o višestrukom nasilju nad jednom engleskom riječi - "event". Ova mala riječ znači u prijevodu događaj ili zbivanje. Ona je kroz prodor zapadnih marketinških kompanija i marketinške teorije i prakse postala dijelom našeg svakodnevnog jezika u nasilno domesticiranom izgovornom obliku "ivent" (prema Vuku i sedam kozlića ...). A naš novinar je još u tu sitnu riječcu, ni krivu ni dužnu, penetrirao s jednim tvrdim "n" pa načinio "invent". Što bi to trebalo značiti? Doslovno ništa, ali ta perotvorina čini prepoznatljivi korijen engleske riječi "invention", ili latinske "inventio" obje sa značenjem "izum". Sad vi sami zaključite što je pisac htio reći tom rečenicom.

Nažalost je takvo nasilje nad engleskim riječima i hrvatskim govorom dopušteno zakonom, te nam tako mediji vrve iventima, u disko klubovima se pleše na tri flora dok na stejđu grme rifovi; u grin rumovima se očekuju rezultati votinga, a sve se to da vidjeti preko video vola (s rogovima?). I je li se onda čuditi mladoj TV voditeljici-to-be kad našu klapu Intrade najavi kao klapu "Intrejd"?

Što reći nego: "Fak dis šit, du ju spik ingliš or kroejšan or vot?"

Unbeliever @ 08:32 |Komentiraj | Komentari: 0
utorak, svibanj 9, 2006
Nisam od onih jezičnih čistunaca koji hard disk prevode kao čigrasto velepamtilo, ali ponekad se stvarno događaju čudne stvari kad sasvim nekritički upotrebljavamo strane izraze u materinjem jeziku. Poslala mi prijateljica ovu priču, kaže da je istinita ...

* * *

Evo jedna mala 'informatička' anegdotica, ja prisustvovala i dobro se isplakala od smijeha. Daklem, tjedan - dva unazad sjedimo tako Ivan, Nena i ja i svako bulji u svoj ekran i šljaka ...

Budući da najbolje PC-jce kod nas uglavnom furaju tajnice i diše, a mi u informatici kaj bi trebali imat napucane, za nas su dobri i ovi malo slabiji, I outlookovi se blokiraju i 100 čuda ...

I veli Nena da će sa svog maknut Oracle, jer tak i tak ona to ne radi i kaj će joj to ... i krene ...control panel...add/remove ... i tu negdje treba ponudit neki način da se to makne, al nigdje ništa. I kemija Nena, ovak, onak i nigdje nekog regularnog puta da se riješi Oraclea.

I bulji ona tak i veli: 'Ivane, znaš da tu nema uninstall za Oracle.'

Ivan pogleda u Nenu, očiju izbuljenih i ne vjeruje što je čuo, pa će: 'Kakav Anin stol?'

(Moram priznat da i ja čudno pogledam, naime 2 sobe dalje sjedi Ana i ona nešto radi s Oracleom).

Nena i dalje fura svoj film, bulji u PC pa kaže: 'Uninstall za Oracle.'

Ivan još više razrogačio oči i u 100 čuda, pa će opet: 'Kakav Anin stol ?'

Ja u međuvremenu skužila i pokušavam im nešto reć, al ne mogu od suza.

Nena opet: 'Uninstall za Oracle.'

Ivan, treći put, u totalnom šoku: 'KAKAV ANIN STOL ?'

Nena (sad već počinje sumnjat u Ivanovo mentalno zdravlje..): 'ZA ORACLE, PIČKA MU MATERINA!.'

Ivan (ljutito): 'KOJI ĆE JOJ KURAC STOL ZA ORACLE?'

Nena u čudu: 'Kakav stol ?' .....
Unbeliever @ 22:12 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
I'm a Believer?

Unbelieverovo geslo

"Ne mogu se načuditi u što sam sve prestao vjerovati."

Unbelieverova molitva

Smijeh trese đavolove kosti
Dok tintom mrljam svoje prste.
Bože, grijehe literarne oprosti
Ne marim za ostale vrste.

Unbelieverov životopis

Rođen znatiželjan i ljubopitljiv, rastao čeznući i učeći, sad postajem star i mudar. Naučio sam mnogo i zaboravio toliko koliko neki ljudi nikad neće znati. Znam da ću umrijeti neznalica.

Hum with me ...


Za onih jedan posto...

Index.hr
Nema zapisa.