Blog
nedjelja, svibanj 8, 2011

... danas zagrlite, izljubite i čestitajte joj Majčin dan!

 

Unbeliever @ 12:26 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
srijeda, ožujak 9, 2011
. Izvučem blackberry iz futrole i on se odmah uključi. Stisnem tipku na kojoj svijetli zelena stilizirana telefonska slušalica, iako ova sprava nema slušalice iliti mikrotelefonske kombinacije kako se to stručno tehnički nekad zvalo. Svejedno, sprava reagira i spremno mi prikaže popis nedavno pozivanih kontakata. Odaberem jedan i ponovim pritisak na istu tipku. Na treći tuuut javlja se muški glas. Zapjevam:

"Oj Ivane, pobratime mio,
jesi l' skoro na SharePointu bio?"

(SharePoint je server na kojemu ja izvodim svoje intranetske kolaboracijske čarolije, koji mi se nešto joguni u zadnje vrijeme otkako smo ga unaprijedili u najnoviju verziju. Ivan je sistem inženjer zadužen za moj SharePoint.)

Unbeliever @ 09:19 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
nedjelja, siječanj 9, 2011
index.hr, 2011-01-08 Index, 2011-01-07 

Izgleda ni u Americi političare ne ubrajaju u ljude ...

Unbeliever @ 08:22 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
subota, siječanj 1, 2011
iliti: Daj vam bog zdravla a majka božja penez ...

.

Unbeliever @ 20:50 |Komentiraj | Komentari: 11 | Prikaži komentare
petak, studeni 19, 2010
 

Chuck Norris je jedini razgovarao preko T-Mobile mreže u utorak i srijedu ovog tjedna. 

Unbeliever @ 11:40 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
utorak, studeni 9, 2010
 

Eh, da je bar mama njega bacila a zadržala rodu ...

Unbeliever @ 22:46 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
nedjelja, studeni 7, 2010
. Pregledavam domaće portale na Internetu, svuda na naslovnicama udarna vijest - Lady Gaga u Zagrebu. Slušam radio, svako malo eto nešto o tome kako je Lady Gaga pjevala u Zagrebu, pa svi imaju za ispričati svoje utiske o tom velebnom događaju. Gledam televiziju, opet Lady Gaga udarna vijest, bila bi prva u Dnevniku da ju nije malo zeznuo Sanader svojom 'stand-up comedy' predstavom i preoteo joj prvenstvo.
E, pa ne mogu se ja isključiti iz modernih trendova, ostati po strani od najvažnijih kulturnih zbivanja. Moram i ja dati svoj prilog tome, nek se čuje i moj glas. Zato sam odlučio opisati svoje osjećaje i utiske o nastupu Lady Gage Zagrebu. Evo:

 


A inače, evo što mislim o Lady Gaga:

 


Ovdje je popis svih CD-ova Lady Gage koje imam u svojoj fonoteci:

 

A ovo mi je najdraža pjesma Lady Gage:

 

Unbeliever @ 08:23 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
srijeda, listopad 27, 2010
. Podsusjed (susjed iz stana ispod) i ja stojimo na parkingu ispred kuće.
'Šta ti to visi, tu ispred?' pita on.
Pogledam. Stvarno visi. 'A fućkaj ga, opet se objesilo.'
'Pa uguraj to malo, da ti ne visi.'
'Ugurao sam ga juče, pa eto vidiš ...'
'Uguraj opet.'
'Ma, uguravam ga svako malo al' uvijek ispadne.'
'E, moraš češće uguravat.' veli on.
'Najbolje će bit' da ja to otkinem.' kažem ja.
Sagnem se i otkinem komadić crne plastike koji visi ispod prednjeg odbojnika mog auta. Zapeo negdje za povišeni rubnik pa se odvalilo.
'Eto, nema više uguravanja!'
Dok nosim otkinuti komad plastike prema kanti za smeće pogled mi padne na dvije susjede koje stoje uz ogradu prekoputa i previjaju se od smijeha.
Što li je to njima smiješno?

Unbeliever @ 20:59 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
utorak, listopad 12, 2010

Što mislite da će Sanader reći pred saborskim povjerenstvom?

Što mislite da će Sanader reći pred saborskim povjerenstvom.

Unbeliever @ 07:45 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
nedjelja, rujan 26, 2010
iliti
Mislit i slat ti je isto ...

Dva ili tri puta godišnje uhvati me čudna boljka još neopisana u medicinskim knjigama, nekatalogizirana od Svjetske zdravstvene organizacije, neistražena od znanstvenih krugova a ni farmaceuti nisu još počeli reklamirati cjepivo protiv nje (na svu sreću jer bi Milinović već bio naručio par milijuna ampula) iako je moguće da već rade na razvoju. Dakle, bolest do sada posve ignorirana od znanstvenih krugova pa stoga i nije dobila zvučno ime latinskog prizvuka. Koristeći pravilo 'tko prvi djevojci' koje se i inače u znanosti upotrebljava kod imenovanja stvari, bića i pojava, ja sam ovoj bolesti nadjenuo naziv 'sindrom blo-blo' ili sindrom blogerske blokade.

Rizična skupina za sindrom blo-blo je - a tko drugi nego blogeri. Najuočljiviji simptom blo-blo je prestanak objavljivanja tekstova na blogu, iako izgleda da postoje i druge indikacije. Tako na primjer bloger niti ne čita druge blogove, a njihovo komentiranje mu nije ni na kraj pameti. Čak i ako bloger slučajno otvori u svom internetskom pretražniku stranicu www.bloger.hr pri pogledu na nju osjetit će nelagodu koja varira u rasponu od blage mučnine preko znojenja dlanova s drhtavicom do konvulzija i nesvjestice.

Blo-blo sindrom ne treba poistovijetiti s, donekle sličnom ali dosta ozbiljnijom, spisateljskom blokadom. Dok pacijent zahvaćen spisateljskom blokadom nije u stanju uopće proizvesti iole upotrebljiv tekst, blo-blo sindromomom zahvaćen stvaratelj može biti posve kreativan i produktivan u pisanju tekstova raznih vrsta, jedino nije u stanju ništa napisati na svom blogu.

Boljka nije po život opasna i izgleda da je zasad najprikladnija terapija identična onoj za akutni rinofaringitis, poznat i pod nazivom obična prehlada - piti puno tekućine, konzumirati vitamine i čekati da prođe. Za razliku od prehlade, koja ako se liječi traje sedam dana a ako se ne liječi onda čitav tjedan, blo-blo može potrajati neodređeno dugo.

Prema dosadašnjim istraživanjima čini se da postoje znakovi po kojima se može prepoznati nailazak ove bolesti, iako nije jasno čemu to može poslužiti jer se njeno nastupanje ne može spriječiti. Ovi znakovi mogu se izvježbanom oku pokazati u nekim tekstovima blogera koji je u fazi inkubacije blo-blo. U potporu ovoj tezi prilažem presliku mog zadnjeg, ne i posljednjeg, komentara ostavljenog na blogu cijenjenog kolege blogera, tik pred no što ću podleći blo-blo sindromu u trajanju od kojih dva tjedna.

Slanje

Valja napomenuti da se stručnjaci ne slažu u pogledu utjecaja blo-blo sindroma na kolektivno zdravlje blogerske nacije i opće stanje kvalitete života na www.bloger.hr. Neki tvrde da blo-blo izaziva smanjenje stope prinosa i povećani mortalitet blogerske populacije. Drugi pak ustraju u mišljenju da bi za blogersku naciju bilo puno zdravije kad bi dobar dio blogera bolovao od blo-blo sindroma zauvijek i u srijedu.

Unbeliever @ 22:08 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
utorak, rujan 7, 2010
Ušao sam u malu prostoriju opremljenu omanjim pultom u jednom uglu i dvije stolice u drugom. Uza dva zida, na stalcima od nehrđajućeg čelika stajali su izloženi brojni instrumenti, poredani u uredne uspravne nizove. Staklo, obojeni metal i nešto plastike. Čovjek za pultom ljubazno mi se osmjehnu i upita što želim.

'Ruke su mi prekratke,' rekoh.

Zanimalo ga je malo više detalja o mom problemu pa mu objasnih i pokazah.

'Morat ćemo napraviti pregled,' reče i pokaza mi rukom u treći kut prostorije. 'Izvolite za mnom, dolje.'

Strmim zavojitim stepenicama spustili smo se u podrum, u prostoriju bez prozora, još manju od one gore. Ova je bila ispunjena raznim uređajima meni nepoznate namjene, postavljenim na mehaničke nosače nalik rukama, tako da se mogu pokretati prema potrebi. Moj vodič mi pokaza na stolicu uza jedan zid. Sjedoh. Stolica je bila takve konstrukcije da u njoj sjediš udobno ali bez velike mogućnosti pokretanja - leđa uspravno, naslon za glavu onemogućuje okretanje glave ulijevo ili udesno. Pogled ravno naprijed, prema suprotnom zidu sa bijelim ekranom na kojemu se izmjenjuju neki nerazumljivi znakovi, čas manji, čas veći.

Čovjek privuče drugu stolicu i sjede ispred mene, primače jedan od onih uređaja na mehaničkoj ruci i poče me njime premjeravati, okrećući neke brojčanike i pritiskajući neke tipke. Pri tome me stalno propitivao: 'Kako je sad? Je l' ovako bolje? A sad? Lošije?'

'Radite puno na računalu,' reče, više kao konstataciju nego kao pitanje.

'Da,' rekoh 'cijeli dan sam za računalom.'

'Primijetio sam karticu.' Pokaza na moju identifikacijsku karticu koja je visjela pričvršćena za opasač. Na njoj je logotip firme za koju radim.

'OK,' reče na kraju. 'Sve ćemo to lijepo srediti. Svratite ponovo u utorak.'

* * *

Danas predvečer uđoh ponovo u onu prostoriju s pultom. Čovjek mi se i opet ljubazno nasmiješi.

'Eto, gotovo je,' reče i pruži mi omanju sivu duguljastu kutiju. Srce mi ubrzano zakuca. Nakon sekunde oklijevanja uzeh kutiju i otvorih ju. U njoj, na podlozi od nebesko plave fine tkanine svjetlucale su moje nove naočale za čitanje.

'Eto, sad ćete i najsitnija slova jasno vidjeti već na udaljenosti od tridesetak centimetara. Ruke vam više neće biti prekratke za čitanje.'

* * * P. S. (08.09.2010.) * * *

Jezuš, otkud toliko prašine na zaslonu mog monitora?!!

Unbeliever @ 22:39 |Komentiraj | Komentari: 10 | Prikaži komentare
petak, kolovoz 13, 2010
Iznad skalamerije koja služi za kuhanje kave, a mene uvijek podsjeća na onu spravu iz Kafkine kažnjeničke kolonije, naš omiljeni barmen objavio je dopunu cjenika.

Nista hvala ...

Unbeliever @ 22:36 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
subota, srpanj 31, 2010
. Koliko puta ste čuli ili pročitali ovu frazu? Stotinu, tisuću puta? I razumjeli njeno preneseno značenje. A koliko puta ste ju shvatili baš onako doslovno u njenom pravom značenju, bez prenošenja spomenutog? Jednom? Dvaput? Evo da vam dodam još jednu priliku.
Prije par dana odlučismo šesto-sedmašica i ja poći na vožnju biciklima onom cestom u izgradnji, Zagreb-Sisak, što se gradi kao Skadar na Bojani. I odvezosmo se, bogme, sve do Velike Mlake. I nazad. Lora i Mala trkale uz nas. Dan poslije ponovismo vožnju, još produžili trasu za kilometar-dva.

Par mjeseci nisam vozio bicikl. U svibnju i lipnju padale kišurine pa mi se nije išlo na vožnju. Onda došla omorina pa isto nije bilo neke volje za biciklanje uz hvatanje sape poput šarana na suhom. A rit k'o rit. Opustila se, odvikla se od uskog i tvrdog sjedala. Milo joj imat pod sobom debelo tapeciran stolac ili fotelju. Da ne spominjem onu Herman Miller 'Aeron', sjedalicu koju imam na poslu, u kojoj moja velepoštovana pozadina provodi najveći dio dana.

Uglavnom, tijekom ove dvije vožnje velepoštovana se nažuljila na tvrdom i uskom sedlu bicikla. Trebat će još par vožnji da se tonus mišića opet uspostavi. A do tada, što se ima reći?

Boli me dupe!

Unbeliever @ 08:07 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
nedjelja, srpanj 25, 2010
Ovdje je trebala biti jedna slika i uz nju tekst, ali blogerov uređivač teksta je opet totalno ublijedio pa nema mogućnosti da se slika ugradi u blog. Bit će ova kišurina saprala sve ikonice s blogerovog editora. Ili je saprala štogod iz glava programera. Complete washout, anyhow. Kako je slika jako važna za razumijevanje teksta, onda nema svrhe da se sam tekst pojavi. Pa do daljnjega ...
Unbeliever @ 11:08 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
srijeda, srpanj 21, 2010
Ma dajte ju samo pogledajte! To meni izgleda zastrašujuće, razorno i učinkovito.



Al' da zvrnda - zvrnda!

Unbeliever @ 22:34 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
subota, srpanj 10, 2010
Dok ujutro sjedimo na terasi i pijemo kavicu, promatramo ljude koji prolaze na prvo današnje kupanje. Pažnju nam privuče čovjek srednjih godina, skladne građe, preplanuo, obrijane glave. Na sebi ima crne kupaće gaće, na očima sunčane naočale, a oko vrata ovijen dugi bijeli šal. Otprilike onakav kakav nosi Ćiro Blažević. Hoda gledajući ravno pred sebe, kao da ne primjećuje nikoga i ništa uokolo. Za njim, dva koraka iza, hoda mlad momak u ranim dvadesetima. Nešto je niži od onoga sa šalom, ali isto skladno građen i snažnog tijela, smeđe, valovite kose. Obučen u kratke hlače i šarenu majicu kratkih rukava.
Dolaze do onog dijela obale gdje su tuševi i uređeni pristup moru. Čovjek sa šalom skida šal i naočale i predaje ih onom mladiću koji je došao s njim. Odlazi prvo pod tuš, a zatim skače u more i pliva širokim zamasima. Mladić stoji na obali, u jednoj ruci drži naočale, u drugoj šal.

Razmišljam o ovoj dvojici kao mogućim likovima u nekom romanu ili možebitnom filmu.

Kombinacija prva: tip sa šalom je mafijaš a mladić je njegov tjelesni čuvar. Ponašanje prvoga bi moglo odgovarati - pravi se da ne obraća pažnju na okolinu glumeći neustrašivost i sigurnost, ujedno se pouzdajući u svog čuvara i 'lucky charm' u vidu šala od kojega se ne odvaja ni kad ide na kupanje. No za ulogu čuvara je onaj mladac previše ljepuškast i premalo naoružan. S druge strane - kog vraga bi mafiozo ljetovao u kampu? Oni idu u luksuzna ljetovališta jer moraju pokazati svoju moć i bogatstvo, to je dio posla. Možda se skriva ovdje? Onda mu to prošetavanje sa šalom oko vrata ne ide na ruku. Privlači previše pažnje.

Kombinacija druga: tip sa šalom je sa estrade, mladac je njegov osobni tajnik. U kamp je došao u miru ljetovati bez stalne daveži paparazza, ali rado bi da ga neki fotoreporter primijeti i objavi kako on ljetuje na otoku daleko od medija. Jer džaba ti ljetovati inkognito ako svi mediji ne objave tvoju sliku kako ljetuješ inkognito. To bi moglo objasniti ovaj show i privlačenje pažnje šalom. Obratite pažnju, to sam jaaa ... inkognito!

Kombinacija treća: tipovi su gay par, onaj sa šalom je dominantni a mladić je potčinjeni. Nisam homofob i ne petljam se u tuđe spolne preferencije sve dok se ne počnu petljati u moje, ali prepoznajem neke detalje. Dugi bijeli šalovi, kao i one svilene marame koje našušureno proviruju kroz ovratnik otkopčane košulje, meni uvijek daju signal da je riječ o gay osobi. U prilog ovome ide i način na koji mladac drži šal i naočale - vrhovima prstiju, ruke savijene u laktu pod pravim kutom ispred sebe, lagano opuštene šake. Hetero muškarac bi i šal i naočale uhvatio punom šakom i držao ruku opuštenu uz tijelo.

Ma k vragu, 'ajmo dati mašti na volju do kraja: imamo gay estradnu zvijezdu iz mafijaških krugova koja ljetuje inkognito sa svojim ljubavnikom koji je, iako gay, ujedno i trenirani bodyguard, vješt u svim načinima onesposobljavanja i ubijanja golim rukama. Prikriveno pod krinkom ljetovanja, oni ovdje imaju zadatak ostvariti kontakt s predstavnikom izvjesnih političkih krugova s kojima 'capo di famiglia' ima namjeru uspostaviti poslovne odnose u vezi s financiranjem gradnje golf terena i turističkih naselja na otoku, s ciljem pranja novca iz poslovanjs s drogom, prostitucijom i kockom. Bijeli šal na plaži je znak prepoznavanja. Na njihovu nevolju na otoku se slučajno zatekao i umirovljeni tajni agent, nekoć poznat po kodnom imenu Unbeliever, kojemu također zapne za oko taj šal i probudi u njemu instinkte njuškala za koje je mislio da su već umrli ...

Sad tu treba umiješati i ostalo: tajanstvenu ljepoticu s tetoviranom zvijezdastim ornamentom ispod desne klavikule, ženu s dva bijela pinča koja ljetuje sama, voditelja kampa kojem baš i nije jasno kad mu tko od gostiju dolazi a kad odlazi, one zen tornjiće koji su zapravo isto tajne poruke, tajanstvene ronioce koji noću nešto traže uz obalu i fotografiraju, i eto kako bi se mogao početi zaplitati jedan zgodan krimić ... a i Lora i Mala bi morale dobiti neku ulogu, one su prve zalajale na tipa sa šalom.

Unbeliever @ 20:03 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
utorak, lipanj 22, 2010
iliti
Valjalo bi opet poć' u partizane

MJESTO RADNJE: Autobus na liniji Zračna luka Split - Grad Split
VRIJEME RADNJE: ne tako davna prošlost, ljeto, kasno popodne
Uloge:
VOZAČ AUTOBUSA: muškarac pedesetih godina, krupan, širokih snažnih ramena i nabrekle šije, kratko podšišane tamne kose; obučen u uniformu prijevozničkog poduzeća; snažnim rukama pokreće lakoćom volan autobusa, kao igračku.
PUTNIK: starac koji je prevalio osamdesetu, srednje visine, sijede kose, proćelav, tanak i uspravan, obučen u čistu bijelu košulju kratkih rukava i tamnoplave hlače; stoji pored vozačevog sjedišta, u jednoj ruci drži neveliku bijelu plastičnu vrećicu.
UNBELIEVER: neodređenog izgleda i dobi, stoji u sjeni iza vozačevog sjedišta i sluša.

VOZAČ: "Vidite li vi to, šjor Vice, šta se događa?"

PUTNIK: "Vidin, Jere, vidin. Oli misliš da san već oslipija?"

VOZAČ: "Ma, ja to samo onako...znam ja da ste vi dobra zdravlja. 'Oće reć, šta kažete na ovu skupoću?"

PUTNIK: "E moj Jere, vidiš ti ovu boršu? Da' san stoticu za nju. To je sramota šta nan činidu!"

VOZAČ: "Je, je, šjor Vice, sramota. Ma neć poć na bolje nego na gore."

PUTNIK: "Neće, ne ... a ove mone na vlasti samo pričadu kako nan je lipo i dobro i bi'će nan i boje..."

VOZAČ: "E, moj šjor Vice, sve su vam to pizdarije."

PUTNIK: "E, sve bi nji' tribalo potuć. Valjalo bi opet poć' u partizane."

VOZAČ: "Ama šjor Vice, 'ko će poć' u partizane radi pizdarija...?"

Zatamnjenje.
 
(Tekst je recikliran. U vrijeme krize valja stvari koristiti više puta prije odbacivanja.)
Unbeliever @ 06:46 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
subota, lipanj 19, 2010

Kako ste mi, narode?

A evo, držimo se ...



Unbeliever @ 18:27 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
četvrtak, lipanj 17, 2010


Ponekad je i kalendar prikladan za fokusiranje prilikom pisanja teksta za blog. Gornji tekst, objavljen danas, 17.06.2010. pronašao sam na blogu Zajednice žena 'Katarina Zrinski' iz Plomina. Plovanije. Ploča.
Unbeliever @ 21:28 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
utorak, lipanj 15, 2010
Kinder Grosse Mein Her Heinrich, Du Bist Eine Zug ...

Omorina teška nalegla na ovo veče. Tmasti oblaci, masni poput kolomaza što se cijedi iz glavčine kotača teških volovskih kola, nepomično stoje na nebu. Zrak se ne kreće, ptice se ne glasaju. Pjesma je svaka bez radosti.

Kao da je vrijeme zaustavljeno u očekivanju neke vanvremenske kataklizme.
Izbor mog bloga za blog dana u svjetskim medijima nažalost nije pobudio veću pažnju. Zasjenio ga je događaj od puno većeg značaja za svjetsku kulturu - dodjela nagrade Roza vrsnoj književnici Nives Celzijus i proglašenje njenog prvijenca 'Gola istina' romanom desetljeća.

... Du Bist Kind Aber Vogel Singen Das Lied Ist Ohne Freude.
(Oprosti mi Tristan Tzara, ma gdje bio)
Unbeliever @ 22:22 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
subota, lipanj 12, 2010
Škotlanđaninov sin ulazi u kuću zadihan i s vrata viče:
 
'Tata, tata, uštedio sam šiling!'

'Bravo, sine!' pohvali ga otac, 'A kako si uštedio?'

'Od škole do kuće trčao sam za tramvajem umjesto da se vozim, pa sam uštedio novac za kartu.'

'E, budalo! Trebao si trčati za taksijem pa bi uštedio funtu!'
Unbeliever @ 12:30 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
petak, ožujak 26, 2010
Klasična dječja molitva koju su učili i izgovarali prije spavanja milijuni djece  još tamo od osamnaestog stoljeća do današnjih dana, često citirana u literaturi, viđena u filmovima, uz male varijacije ovisno o vremenu i prostoru, u jednoj od najčešćih varijacija zabilježena je ovako:

Now I lay me down to sleep,
I pray the Lord my soul to keep,
And if I die before I wake,
I pray the Lord my soul to take.


Nedavno otkrivene zabilješke u dnevniku izvjesnog redovnika iz osamnaestog stoljeća, čije se ime, porijeklo, red i obitavalište i dalje čuvaju u tajnosti jednako kao i sam dnevnik svih ovih godina do sada, otkrili su originalni tekst molitve i njenog originalnog autora.

Redovnikov dnevnik otkriva da je molitvu smislio izvjesni dječak, perač posuđa u kuhinji samostana, kojemu se pravo ime ne zna budući da je bio nahoče a u samostanu su ga prozvali Little Johnny. Originalni tekst molitve, kako ju je izgovarao Little Johnny prije nego bi zaspao na slami u zapećku samostanske kuhinje, redovnik je zabilježio u svom dnevniku:

Now I lay me down to sleep,
I pray the Lord my soul to keep,
And if I die before I wake,
This must be f***ing big mistake!


Povjesničar koji je otkrio ovu do sada pomno čuvanu tajnu izjavio je ekskluzivno za naš blog da upotreba ovakvih, blago rečeno profanih, riječi nije bilo ništa neobično u ona gruba vremena kad je molitva nastala te se sličan riječnik, kad je trebalo riječ božju približiti prostom puku, znao 'omaknuti' i učenijem članovima klera kao i općenito osobama na znatno višoj prečki društvene ljestvice od one na kojoj je čučao siroti Little Johnny.

Unbeliever @ 23:10 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
ponedjeljak, ožujak 15, 2010


Kako je otprije poznato, Veljača ima običaj od Babe Marte (aka Ožujak) pozajmiti osam dana kako bi još malo zasniježila i ošinula mrazom taštu Bajamu. No ove godine je Baba Marta izgleda bila velikodušna, ili samo lijena, pa je Veljači šenkala cijelu polovicu mjeseca. I tako nas Veljača zatrpa snijegom usred ožujka. Al' neka nje, snijeg se isto tako brzo topi kako je i napadao.

Na livadi se ispod snijega pojavljuju otočići trave, a u travi susretosmo tri poznanice od lani. Margeta, Margareta i Daisy izvirile su vidjeti misli li ovo sunce ozbiljno. Jest da su malo izgledale stisnuto i prilično su cvokotale ali upijale su svaku zraku sunca koju su mogle dohvatiti. Rekoše nam da se tri Tratinčice, Katarinčica i Krasuljak još predomišljaju bi li se usudili izaći, a Bellis Perenis po običaju očekuje da joj sunce osobno pošalje pozivnicu, kaže: 'Pa ipak sam ja plemkinja latinskog porijekla, zar ne?'

Unbeliever @ 21:54 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
srijeda, ožujak 10, 2010
Unbeliever @ 19:57 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
subota, veljača 20, 2010



Unbeliever @ 08:26 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
subota, veljača 13, 2010
P rolazim preko polja pokrivenog pršićem, prteći puteljak prema prolazu, pače pasažu. Posrćem pomalo pošto proklizava pod potplatima. Prostrana panorama pogledu podilazi. Plin prohladan pluća popunjava, prokrvljenosti pomaže.
Par pasa prednjači poskakujući prpošno. Pravi poletarci, pružaju prizor prijatan. Preskaču porebarke, presjecaju putanje. Potonu ponekad potpuno pod pokrivač podebeo. Ponad površine pozadina proviruje. Priopćavamo: prošetati ponovo planiramo. Prekosutra, prije predvečerja.

Kako je ovaj naš jezik bogat riječima! Evo samo od riječi na slovo 'p' satkasmo čitav opis naše današnje šetnje koja se većinom sastojala od prćenja staze kroz duboki snijeg. A ujedno je i jako osjetljiv taj naš jezik i valja paziti na pravilnu upotrebu,

Jer velika je razlika, na primjer, stavimo li u riječi PRĆENJE crticu ili kvačicu ...

Unbeliever @ 00:01 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
subota, veljača 6, 2010
Vraćam se iz subotnje nabave (za one mlađe: šoping). Punih ruku vrećica, glave i ramena pokrivenih ugojenim snježnim pahuljama, uguravam se kroz ulazna vrata dok mi se Lora i Mala motaju oko nogu i pokušavaju gurnuti njuške u vrećice ne bi li saznale što to sve u njima tako zanimljivo miriše.
Supruga u dnevnoj gleda prijenos ponovne uspostave Sisačke biskupije. Vučem vreće u kuhinju, Mala i Lora za mnom.

'Vani baš sipa snijeg,' govorim odlagajući vrećice.

'Šta kažeš?' pita supruga iz dnevne. Mala skakuće oko mene i kevće, pa se ne čujemo dobro.

'Kažem da sipa!' vičem.

'Nije sipa nego lignja!' viče supruga iz dnevne.

Bio bih se začudio da nisam u taj čas pored sudopera primijetio dva paketa liganja, koje ćemo danas za ručak, na buzaru.

'Onda dobro,' kažem pomirljivo. 'Lignja.' Odlazim u kupaonicu oprati ruke.

'Šta vičete vi tamo?' pita šestašica iz sobe.

'Vani lignja snijeg!' kažem joj u prolazu.

'Šta radi ... ?'

Unbeliever @ 12:31 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
srijeda, veljača 3, 2010
Na današnjoj naslovnici bloger,hr, prva od bloger novosti nosi naslov 'Dobro ugođen vremeplov', a novost započinje rečenicom 'Putovanje kroz povijest je prilično zanimljiv izlet ako imate dobrog vodiča'.

No, mi imamo dobrog vodiča i za putovanje u budućnost. Vremeplov Blogera, najboljeg blog alata u hrvata, omogućuje vam da saznate kakva će biti posjeta vašeg bloga i za čitav mjesec unaprijed. 

Evo meni je jutros dao na znanje da ću drugoga ožujka imati čak dvije posjete. Nije nešto, ali čovjeka veseli kad zna unaprijed. 

Danas je treći veljače.
 
Unbeliever @ 06:51 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
petak, siječanj 1, 2010

Poštovani (BANG!) čitatelji (fijuuuu-tak-tarak) ovog bloga! (BUUM!) Vrli pisci (rakkatekerakkatekke, BANG! BANG!) i autori (svirlsvirlsviš-parang) koji ste (PRASSS! takaratakarapeng, BRAMMMM!) svoje blogove (fiiijuuu...PONG!...creketecreketecrek) punili (PAM, PAM, PAM!) najfinijim pletivom (TWANG! BUM, BUM!) vaših tekstova! (Pokerekpokereke, BADOUM!)

Neka vam je sretna nova 2010. godina. 
Provedite ju sreći, miru i tišini!

BANG!






Unbeliever @ 00:39 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
subota, studeni 21, 2009
Danas poslijepodne, oko petnaest sati, građani Velike Gorice su primijetili neidentificirani leteći objekt nad svojim gradom. Ubrzo su u njemu prepoznali mitsko biće - zmaja, pa je on postao identificirani leteći objekt. Identificirani leteći objekt, zmaj, letio je neko vrijeme nad južnim dijelom Velike Gorice a onda se, zbog slabljenja vjetra, spustio na livadicu pored škole, te je tako postao identificirani neleteći objekt. 

Istragom koju su provele institucije pravne države utvrđeno je da su let identificiranog neletećeg objekta, zmaja, omogućili četvero pripadnika zasad još neidentificirane političke organizacije, poznati pod kodnim imenima Unbeliever, Šestašica, Lora i Mala. U blizini poprišta djelovanja ove aktivističke grupe primijećen je i jedan tajanstveni zlatni retriever, prilično blatnjavog krzna, čija identitet i eventualna veza s ovim događejem se još istražuju.

Unbeliever @ 17:01 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
subota, listopad 31, 2009
Dok čekam da mi operu moju vozilicu, u birtiji prekoputa praonice čitam u Jutarnjem Tomićevu kolumnu, gdje se bavi temom jezika nam Hrvatskoga. 

Maternjeg. 

Pa se priupitah  zašto se maternji jezik zove baš maternji a ne očinji, očinski iliti ćaćin?

Bit će zato što ćaća teško dođe do riječi.  

Unbeliever @ 16:09 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
utorak, listopad 27, 2009
. Neki ljudi su poput olovke - gdje god prođu ostave svoj trag.

Neki ljudi su poput knjige - otvoreni i puni mudrosti.

Neki ljudi su poput lopte - nikad ne znate kamo će odskočiti.

Neki ljudi su poput neonske reklame - čas svijetle, čas su mračni.

Neki ljudi su poput džepnog nožića - oštri, pouzdani i uvijek pri ruci.

Neki ljudi su poput balona - naduveni, puni zraka i spremni da se raspuknu.

Neki ljudi su poput kolica u supermarketu - nikamo ne idu ako ih ne gurate.

Neki ljudi su poput dječjeg zmaja - morate ih držati na uzici da ne bi odletjeli i izgubili se.

Neki ljudi su poput zlatnog sata - dragocjeni, tihi i neumorno rade.

A neki su, pak, poput pasjeg dreka - ima ih posvuda ali ne želite nagaziti na njih.

Unbeliever @ 20:30 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
utorak, rujan 8, 2009
Poslije ručka idem na šank po svoju poslijepodnevnu kavu. Za šankom prilična gužva. Svi bi nešto poslije ručka popili. Šankerica se užurbala oko dva espresso aparata, pravi šest kava odjednom, vadi vodu i pepsi iz hladnjaka, dodaje kolače ...

Uguram se pored Krune. Kruno dovikuje šankerici:

"Ana, daj mi jednu s hladnim mlijekom!"

Ona ga samo okrznu pogledom, primijeti i mene pored. Ja šutim, znam da ona zna kakvu kavu pijem, napravit će ju kad stigne. Ona nastavlja s poslom, dolijeva mlijeko, dodaje kave na šank ...

Kruno opet dovikuje: "Hej Ana, je l' može ta s hladnim ..."

Ona se okreće i pita: "Šta si ono htio?"

"Jesanti, koliko ti puta trebam reći? A gdje ti je Marija?" 

"Nema je danas."

"S njom se uvijek bolje sporazumijem."

"Onda čekaj dok Marija dođe!"

Pola minuta poslije dodaje nam kave. Kruni s hladnim, meni s toplim mlijekom.

Za našim šankom radi samo jedna šankerica. Zove se Anamarija.

Unbeliever @ 20:19 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
nedjelja, rujan 6, 2009
Konceptualni umjernik (što god to zapravo bilo) Tom Gotovac, uz pomoć prijatelja Vlaste Delimar i Milana Božića, još jednom je izveo performance koji reciklira već kojih tridesetak godina. Kad god nema bolje ideje za skrenuti pažnju javnosti na sebe, skine se gol i prošeta metropolom. Navodno je to umjetnost koja treba izazvati reakciju gledatelja, makar i onih koji će se tim činom naći povrijeđeni ili iritirani.

Nažalost Tom zaboravlja da je, za razliku od vremena prije trideset godina, golotinja ljudskog tijela prestala izazivati iole značajne reakcije kod slučajnog promatrača, uz uvjet da se pokazuje beskoristan dio tijela (vidi: Bradavice). Kako cijelog Toma Gotovca, od tabana do tjemena, danas možemo smatrati uglavnom beskorisnim, to je očekivana reakcija, opravdano, izostala.

Unbeliever @ 21:02 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
subota, kolovoz 29, 2009
Većina ljudi ne razumije i ne voli matematiku. Dugo me je kopkalo pitanje zašto je tome tako i najzad sam shvatio. Matematika je vrlo precizna znanost. U matematici je 473567 uvijek 473567. Ni 473566, niti 473568.  Nezavisno o političkoj, gospodarskoj ili bilo kakvoj drugoj situaciji. Mi ljudi, naprotiv, ne volimo previše precizno izražavanje. Preciznost matematike nas ubija u pojam. Zato nikad nećete u vijestima čuti ili pročitati da je političar taj i taj ukrao 473.567,27 kuna. Ne, novinar će reći ili napisati da je taj vrli zaslužni sin domovine opljačkao skoro pola milijuna kuna.
Imajući to u vidu namjera mi je provesti socijalizaciju matematike, ili barem onog njenog dijela koji se dotikavle jednostavnog svakodnevnog računanja, aritmetike.

Umjesto sa skupom realnih brojeva, naša nova socijalna aritmetika računa sa skupom približnih brojeva.

Definicija: Skup približnih brojeva čine brojevi čija vrijednost se kreće u blizini izražene vrijednosti ali nikad nije točno tolika. 

Primjeri približnih brojeva: skoro osam, jedva tri, malo pa šest, ne manje od devet, malo više od petnaest, negdje oko trinaest, trideset i ohoho, za dlaku sedam, cirka dvadesetipet, ofrlje šezdesettri, silni milijuni ...

Nad skupom približnih brojeva definiramo aritmetičke operacije zbrajanja, oduzimanja, množenja i dijeljenja na isti način kao i u skupu realnih brojeva, uz dodatna pravila:

Rezultat aritemetičke operacije dva približna broja je približan broj.
Rezultat aritmetičke operacije realnog i približnog broja je približan broj.

Primjeri:

jedva tri + ofrlje pet = skoro pa osam

malo više od osamnaest X cirka sedam = preko stodvadeset

dvanaest i mrvica : za dlaku četiri = jedva tri

Uvjeren sam da će ova socijalizirana aritmetika biti puno razumljivija i draža prosječnom homo sapiensu od ove dosadašnje, lišene svake socijalne osjetljivosti.


Unbeliever @ 08:08 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
četvrtak, kolovoz 27, 2009
Pijuckamo prve jutarnje kave za šankom našeg kompanijskog restorana i čekamo da netko izleti sa dobrom temom za jutarnju raspravu. Radio je upaljen i u zaleđe zveckanja žličica, zujanja espresso aparata i mrmora razgovora miješa se glazba i razgovor dvojice voditelja sa stojedinice. I eto, baš njih dvojice dadoše nam temu za razgovor. Raspravljaju o pitanju javnog pokazivanja bradavica na grudima.
'Zašto je nepristojno pokazati javno bradavice na ženskim grudima, a na muškima nije?' - pita se voditelj stojedinice.

'E, to je fakat nepravda, zakaj mi muški smijemo hodat goli do pasa i nikom ništa, a kad nekoj ženi slučajno proviri bradavica onda nastane medijski skandal?' - prebacuje Kruno temu s radija u naše društvo.

Cure se hihoću i prihvaćaju izazov - 'E, pa nije to isto ...'

'Kak' nije isto?  Gdje je tu jednakost među spolovima?'

'Eto, tako ... ženska bradavica je korisna ... ima funkciju dojenja. Kod muškaraca bradavica na grudima nema više prirodnu funkciju. Ona je atavizam.'

'Znači nije sramota pokazivati dio tijela koji je beskoristan?'

'Tako nekako.'

'Onda ja mogu hodati okolo bez gaća." - rezimira Jure.

Unbeliever @ 21:44 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
četvrtak, kolovoz 20, 2009
Za pravu katastrofu uvijek se mora preklopiti u vremenu više slučajnih varijabli.
Za manje katastrofe dovoljno je samo nekoliko, na primjer:

Omaglica polusna koja se još vija umom netom nakon buđenja ...
Neodgovorni krojač koji je dizajnirao hlače s vrlo plitkim džepovima ...
Ostavljen poklopac zahodske školjke u podignutom položaju ...
Nepažljivo sagibanje nad kadom.

Sasvim dovoljno da se nađem snenog i zbunjenog pogleda na moj mobitel koji svjetluca pod vodom na dnu zahodske školjke.

S dilemom. Da ga vadim ili da samo pustim vodu?

Unbeliever @ 06:48 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
nedjelja, kolovoz 2, 2009
Jedna draga mi blogerica predložila je da ponovo objavim jedan stari tekst, pa ću joj ispuniti želju. Uostalom reciklaža je vrlo dobra stvar i inače, a kamoli u ovo vrijeme krize. Tekst je napisan prije samo malo više od godinu dana, u dan kad je bilo isto ovako vruće kao danas, i naslov mu je

Vrućina
Vruće je ... svijet je postao usijana pećnica. Mozak se topi. U masnim kapljicam cijedi se preko čela. Ne mogu misliti. Misli su se sparušile. Uvrnule u sebe. Zalijepile jedna za drugu. Ne možeš razdvojiti. Razabrati koja je koja.

Vruće je ... Lora leži na sred sobe. Na boku. Isplaženog jezika. Jezik joj se zalijepio za pod. Jadno pseto. Idem ju staviti u hladnjak. Samo ne znam kako ću to uspjeti. Pužem četveronoške prema njoj. Zubima uhvatim ogrlicu. Polako ju teglim prema kuhinji. Ne znam koliko to traje. Možda par minuta. Možda tjedan dana.

Vruće je ... zašto stojim s tom zdjelom juhe u ruci? Ugodno je ledena. Valjda sam ju izvadio iz hladnjaka. Zašto? Mora da nije bilo mjesta za rođendansku toru. Netko slavi rođendan? Valjda. Moram pronaći te svijeće. Sigurno su u kupaonici. Tamo je najhladnije. Nosim juhu u kupaonicu.

Vruće je ... ovaj što leži tu u kadi punoj hladne vode valjda je slavljenik. Dao sam mu zdjelu s ledenom juhom. Nek si sam zapikne svijeću. Ja se spuštam na pod. Između zahodske školjke i bidea. Naslanjam čelo na pipu. Malo me hladi. Brzo sam ju zagrijao. Kupaonica je mala. Nema propuha. Fali mi zraka. Pužem van u predsoblje.

Vruće je ... Mačak sjedi pred izlaznim vratima. Ili ulaznim. Svejedno. Ovisi s koje im strane prilaziš. Mačku kao da nije vruće. Blago njemu. Kaže da bi išao van. Na tu vrućinu? Je li skrenuo s uma? On ne odustaje. Uspijevam otvoriti vrata. Ulazna ili izlazna. Kakogod. Sad mu treba otvoriti i ona kat niže. Glavni ulaz. Ili izlaz. Kakogod.

Vruće je ... prevaljujem se sa stepenice na stepenicu. Silazno. Polako. Bez žurbe. Žurba zagrijava. Kud sam krenuo? Nekud dolje. Nešto u vezi s vratima. Ulaznim? Ili izlaznim? Kakogod. Moram sići. Dolje je sigurno manje vruće. Evo vrata. Opekao sam se na kvaku.

Vruće je ... nešto bješti odozgora. Zasljepljujuće. Ništa ne vidim. Pred očima mi titraju krugovi. Veliki. Crni. Zavlačim se pod magnoliju. U hladovinu. Tu su dva puža. Zaostala od nedavne kiše. Leže mrtvi. Jednom je još u ruci revolver. Izgleda samoubojstvo. Iz očaja. Posežem za revolverom. Nadam se da je ostao još jedan metak.

Vruće je ...

(NAPOMENA: Pri pisanju ove priče ni jedan puž nije ubijen niti je ijedan pas zatvoren u hladnjak.)
Unbeliever @ 23:31 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
subota, kolovoz 1, 2009
. Na jutrošnjoj šetnji s Malom i Lorom susretoh susjeda s njegovom malamuticom Tilom. Dok se cukele igraju na livadi, mi bistrimo Spinozu.

"I šta kažeš, kako nam je premijerka poharačila plaće?" 

"E, ne znam bi li se smijao ili plakao."

"Mislim da ona očekuje da malo plačemo..."

"Zašto?"

"I ona se naplakala dok je došla do premijerske fotelje. 
Sad je valjda red na nas."
Unbeliever @ 10:40 |Komentiraj | Komentari: 0
nedjelja, srpanj 12, 2009
Google Earth nije više neki novitet. Ima već nešto godina kako smo navikli da možemo zaviriti u svaki kutak naše planete i špijati šta tamo ima. Svašta se može s tom tehnologijom. Evo na primjer, na slici je satelitska snimka naše livadice pored škole s ucrtanim putanjama kretanja Male i Lore tijekom jedne šetnje ... 
Unbeliever @ 21:31 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
srijeda, srpanj 8, 2009
Jutros me probudio osjećaj nedostajanja. Nije mi trebalo dugo razmišljati - nedostajalo je dobovanje kiše po limenom krovu susjedove garaže, kiše koja je padala negdje od tri ujutro nadalje. 'Ajde, dobro da je prestala, pomislim. Sad Lora i Mala mogu na jutarnji izlazak.

Taman sam se obukao, domahnuo glavom Lori i Maloj i krenuo ka izlazu, kad limeni krov susjedove garaže poludi od ritma. Pljusak je opet započeo, triput žešće nego prije.

"Sorry, cure, morat ćemo još malo pričekati." rekoh im.

Deset minuta poslije, kiša je prestala. Pričekali smo još par minuta da se uvjerimo u ozbiljnost njenih namjera, a potom krenusmo van. Sišli smo niz stepenice i otvorili kućna vrata. Kiša je pljuštala kao iz kabla. Mala i Lora su stale na prag pogledale napolje u pljusak, pa onda tužno u mene: "Mi ne idemo na tu salauku!" Vratili smo se u stan.

Deset minuta kasnije kiša je opet stala. Bar je tako izgledalo kad smo pogledali kroz prozor. Nije tako izgledalo kad smo sišli dolje i pogledali kroz vrata. Padalo je k'o iz poderane vreće. Opet povlačenje na rezervni položaj u stan.

Lora i Mala su počele pokazivati znakove nervoze. Kad je opet prestalo padati odlučismo da više nema odstupanja. Fiat via, ruat caelum - uzviknuše Lora i Mala unisono i istrčaše napolje.

Gizmo je isto bio u nedoumici, bi li izašao iz svoje kućice na doručak ili ne bi. Glad je prevladala. Kad smo se vraćali kući nad nama je bio lijep komad vedrog plavog neba. Sunce je sijalo zasljepljujuće pa smo svi žmirkali ko šišmiši iz Alise u zemlji čuda. Twinkle, twinkle, little bat ...

Odlučio sam da je ovo vrijedno zapisati. Trebalo mi je deset minuta za pisanje.

Vani pljušti kiša kao da je Noa opet izgradio svoju arku.

Unbeliever @ 07:15 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
nedjelja, srpanj 5, 2009
Kao i svakog dana tako sam se i jutros probudio, obukao i krenuo napolje. U prolazu pored dnevne sobe mahnuo sam glavom Lori koja je ležala na tepihu i Maloj koja je virila preko naslona kauča. Lora je ustala i krenula k izlazu a Mala je, po svom običaju, preskočila naslon kauča i zatrčala se kako bi prije Lore izašla van.

Otišli smo na livadicu iza kuće, odnijeli Gizmu doručak i svježe vode. Dok sam ja hranio Gizma, mijenjao mu vodu u zdjelici i razmjenjivao s njim jutarnje uljudnosti, Lora i Mala su švrljale po livadici, njuškale noćne tragove kao da su iz CSI Miami. Kad su i one obavile što su imale za obaviti krenuli smo natrag kući.

No, kad smo zaokrenuli iza ugla prema ulazu u kuću, dočekalo nas je iznanađenje. Ulaza nije bilo. Tamo gdje su bila vrata kroz koja smo prije petnaestak minuta izašli sad je bio bijeli zid. Kao da vrata nikad nije ni bilo.

Onda sam se probudio. I shvatio da je to bio samo san i da se tek treba ustati i poći s pasima napolje.

Obukao sam se i krenuo. U prolazu pored dnevne sobe mahnuo sam glavom Lori koja je ležala na tepihu i Maloj koja je virila preko naslona kauča. Lora je ustala i krenula k izlazu a Mala je, po svom običaju, preskočila naslon kauča i zatrčala se kako bi prije Lore izašla van.

Dan je dalje išao svojim uobičajenim tijekom. Ali cijelo vrijeme me nešto kopka.

Što ako se ja sad opet probudim, pa sve ispočetka?

Unbeliever @ 17:53 |Komentiraj | Komentari: 11 | Prikaži komentare
petak, srpanj 3, 2009
Mačak je izbivao puna dva tjedna. Znalo se desiti da ga nema po dva-tri dana, ali ovako dugo nikad nije propustio doći na klopu. Skoro uvjereni da je najzad potrošio i deveti život, počeli smo se pitati što da radimo sa zalihom njegove hrane. A onda, uvečer istog onoga dana kad je Ivo Sanader objavio svoju ostavku na položaj premijera i šefa stranke, začusmo Mačkovo mjaukanje pod prozorom. Ja si ne htjedoh dopustiti nadu u njegov povratak, ali petašica se nije dala prevariti. "To je naš Mačak!"
I stvarno je bio on. Za divno čudo, nije uopće izgledao loše kako bi se moglo očekivati nakon tako dugog odsustva od zdjelice s hranom. Jedva primjetno je omršavio i samo mala zarasla ogrebotina ispod lijevog oka.

Slušam ove rasprave i spekulacije o mogućim razlozima Sanaderovog odlaska i gledam Mačka koji se mirno protegnuo na kauču i umiva brkove. Kako to da se on vratio kući baš na dan premijerove ostavke, izgreban od tučnjave i zadovoljan kao poslije dobro obavljenog posla? Sumnjivo mi je tu nešto. 

Drži li Mačak u svojim pandžama rješenje misterije tajanstvenih razloga koje nam dotur Ivo ne htjede razotkriti?

Unbeliever @ 06:49 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
subota, lipanj 20, 2009
Izvjesna starletica kojoj je počela nedostajati pažnja medija objavila je urbi et orbi da joj je Berlusconi platio za seks. I sad se cijeli svijet zgraža nad tim skandalom.

Kao, nisu to do sada mogli ni zamisliti.

Alzo, poglečte si malo čovjeka - taj u zadnjih dvadeset godina nije omirišal seksa ak' ga nije platil. Pa kaj se sad snebivamo?
Unbeliever @ 08:27 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
utorak, lipanj 9, 2009
Lora, Mala i ja stajali smo na rubu polja obraslog u korov do visine kojih sedamdesetak centimetara, dobrano povrh pasjih glava, a i repova bogme. Taman sam bio rekao: "E, curke ako iz ovog gustiša istjerate fazana častiću vas po jednom kosti uz večeru", kad li se iza nas začu glas.

"A vi se baš lijepo spominjete s vašim pesima."

Pogledah iza sebe. Susjeda koju često srećemo na šetnji kad idemo na ovu stranu, vuče svog malog bijelog čupavog psića na uzici, kao malu prašnjavu krpicu. Nasmijem se.

"Nego šta, bilo bi nam dosadno šetati šutke."

"Čujem ja vas često kako se vi razgovarate. A je li i oni vama šta kažu?" osmjehuje se i susjeda. 

"O da svašta one sa mnom razgovaraju, a jedino ne vole kad citiram Spinozu ili Plinija starijeg. U povjerenju (spustih glas do šapta), nisu baš načitane što se tiče klasika."

Susjeda zbunjeno promrmlja "Neka, neka, samo kad se vi razumijete" i ode dalje vukući svoju malu bijelu prašnjavu krpicu, s izrazom lica koji govori "mator čovjek pa pobenavio". 

Ja namignuh Lori i zapitah "Je l' da se mi sasvim lijepo razumijemo?"

Ona klimnu glavom i promrmlja "Aha, mada se većina ljudi ne razumije ni sa ljudima ..."
Unbeliever @ 23:28 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
nedjelja, svibanj 24, 2009



Unbeliever @ 08:28 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
utorak, svibanj 19, 2009
Sjećate se filma "Omen"? Kad otac ošiša Demianu kosu i na tjemenu nađe upisane tri šestice? Od davnina se tri šestice smatraju simbolom đavola. The Number of The Beast. Navodno ih Sotona ostavlja svuda gdje turne svoje prste. Pa, možda ima tu nečega ...

Danas mi se nešto prijenosno računalo uzjogunilo. Te radi sporo, te povremeno stane i moraš ga čekati da se odluči nastaviti dalje. "Koji je vrag u tebe ušao?" promrmljam i pokrenem Windows Task Manager. Da vidimo koji to proces uzurpira procesorsko vrijeme. I imam što vidjeti! Obje procesorske jezgre zakucane u plafon, a broj megabajta zauzete memorije - "Apage Satanas!"

Isključio sam računalo i ne palim ga više. Sutra idem u crkvu po svetu vodicu.

Unbeliever @ 23:15 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
ponedjeljak, svibanj 18, 2009
Čini li mi se ili oni to ... ?

Unbeliever @ 19:13 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
utorak, svibanj 5, 2009
U firmi za koju radim ponovo je proradila kuhinja. Ne mislim na onu kuhinju u restoranu, dva kata iznad, već na priručnu kuhinjicu u kojoj si možemo skuhati kavu, ugrijati sendvič ili sjesti i popiti čašu hladne vode. Prestala je egzistirati prije kojih godinu i pol kao kolateralna žrtva naglog razvoja. Falilo je prostora za nove ljude pa je kuhinja prenamijenjena u uredski prostor. No firma je i dalje rasla pa je tako došlo do neizbježnoga - čitav prvi kat, do tada skladište, preuređen je u uredski prostor. Ubrzo nakon useljenja u nove prostorije proradila je i nova kuhinja.
Taj sam događaj dočekao s veseljem jer to znači da si opet mogu zamutiti Nesscafe na način kako se to meni sviđa umjesto da mi o raspoloženju šankerice ovisi kakvu ću kavu popiti. 

To također znači da u promet stavljam svoju šalicu za kavu koju sam prije godinu i pol pažljivo zamotao u meki papir i spremio u ormar. Posebna je to šalica. Em što je stara sad već više od dvanaest godina. Em što je poklon od drage mi osobe. Em što je na njoj naslikan jedan stari uredski mačor. 

Ali najvažnije od svega - na mojoj šalici velikim umirujućim slovima piše "Kad će petak?"
Unbeliever @ 23:40 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
srijeda, travanj 29, 2009
Moja petašica i ja malo bistrili Spinozu. To tako zovemo kad se razgovaramo onako na filozofske teme. No kako to često biva, ozbiljne filozofske rasprave skrenu u neke ne baš uzvišene i misaone prostore.

Petašica iznenada stade njuškati zrak i upita:

"Tata! Je s' ti to prdno'?"

"Nisam", rekoh "al' mogu ako treba."

"Nešto mi smrdi ..."

Iskustvo nam reče da povirimo pod krevet. Naravno, tu se zavukla Lora. Leži i blaženo žmirka. A podkrevetje temeljito zadunstala.

Mašemo jastučićima da se bojni otrov što prije raziđe. Kaže petašica:

"Ja mislim da sve životinje prde. Tu uključujem i ljude."

"Meni se čini da su samo toplokrvne životinje u pitanju. Još nisam čuo da bi zmija prdila. Ili gušter." 

"A ribe? Kakve su one životinje?"

"Hladnokrvne. I ne prde."

"Joj, kako bi to bilo kad bi ribe prdile u moru!?"

"Aha, samo bi izlazili mjehurići na površinu..."

"A zamisli tek kita!"

Zamislio sam.


Unbeliever @ 22:13 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
I'm a Believer?

Unbelieverovo geslo

"Ne mogu se načuditi u što sam sve prestao vjerovati."

Unbelieverova molitva

Smijeh trese đavolove kosti
Dok tintom mrljam svoje prste.
Bože, grijehe literarne oprosti
Ne marim za ostale vrste.

Unbelieverov životopis

Rođen znatiželjan i ljubopitljiv, rastao čeznući i učeći, sad postajem star i mudar. Naučio sam mnogo i zaboravio toliko koliko neki ljudi nikad neće znati. Znam da ću umrijeti neznalica.

Hum with me ...


Za onih jedan posto...

Index.hr
Nema zapisa.