Blog - rujan 2008
utorak, rujan 30, 2008
VLADA je danas usvojila Zakon o potpunoj zabrani pušenja u svim zatvorenim javnim prostorima, prema kojemu zabrana neće važiti samo za psihijatrijske ustanove.

Neki kafići u susjedstvu već su se počeli pripremati za novu situaciju kad zakon uđe u primjenu. 

Ludi kafić
unbeliever @ 22:18 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
četvrtak, rujan 25, 2008
Vice Vukov Otišao je zauvijek čovjek čiju su jednostavnu i nepatvorenu ljubav prema domovini i pjesmi sve politike na ovim prostorima sebično iskoristile. 

Utihnuo je Glas. 

Onda mir, samo mir ...

Mirno teku rijeke

Mirno teku rijeke,
mirno žita šume,
svjetlo njiše misli,
misli njišu šume.

Ptica let šara svod,
pršti pijev u jasni vedri dan.
Jasni dan, vedri smijeh -
vedar čovjek nikad nije sam.

A što takneš - svaku travku, cvijet
tu si velik ti i tvoj je svijet.

Onda mir, samo mir...
Rijeka, šuma, plavi svod i ti.

Još da skineš dugu
sjajnu, vrelu, žarku
sve bi zlato dana
stalo u tu bajku.

Ptica let šara svod
pršti pjev u jasni vedri dan,
jasni dan, vedri smijeh -
vedar čovjek nikad nije sam.

A što takneš, svaku travku, cvijet,
tu si velik ti i tvoj je svijet.

Onda mir, samo mir...
Rijeka, šuma, plavi svod i ti.

unbeliever @ 22:59 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
utorak, rujan 23, 2008
Gizmo
unbeliever @ 23:30 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
ponedjeljak, rujan 22, 2008
. Nabavio sam kompaktni mali audio sustav. Volim slušati dobru glazbu pa onda volim i kad je reprodukcija kvalitete koliko-toliko dostojne glazbenog djela. A kako mi je prvi izbor u glazbi klasika, to su i zahtjevi na frekvencijski raspon i dinamiku audio sustava nešto oštriji nego da mi je preferenca na primjer mainstream hrvatske estrade. Nisam neki audiofil niti tehno-freak pa ne bacam pare u najvišu klasu sustava koji vjerno prenose zvuk padanja igle na mramornu ploču. Iz jednostavnog razloga - frekvencijska karakteristika mojeg slušnog sustava sad je vać takva da tu iglu ne čujem ni kad mi padne uživo. Ali nisam se zadovoljio niti onom jeftinjavom koju se kupuje s polica Kauflanda ili Mercatonea.
Odabrao sam, dakle, jedan mikro audio sustav srednje klase. Nothing fancy, ali reproducira CD, DVD, MP3, ima radio prijemnik i digitalno pojačalo 2x50W, dvije zvučničke kutije s po dva zvučnika. Pa sam sve to lijepo posložio i pospajao pa, k'o velim, idem sad malo provjeriti kako stoji s dinamikom i frekvencijskim rasponom. To sve lijepo piše u tehničkim podacima, ali ja to volim isprobati svojim uhima.

Najbolji test audio sustava mi je Orffova "Carmina burana". Test dinamike je na samom početku: kad pri uvodnom fortissimu "O fortuna velunt luna statu variabilis ..." namjestiš glasnoću tek da ti uha ne otpadnu s glave, onda koju sekundu kasnije moraš još uvijek jasno razumjeti u pianissimu "... semper crescis aut decrescis ..." a nakon tog pianissima, fortissimo kod "Sors salutis et virtutis mihi nunc contraria ..." mora te doslovce podići sa sjedalice i prilijepiti za zid ubrzanjem od oko 4G. Test dinamike prošao je uspješno.

Za testiranje frekvencijskog raspona najbolji je "Tanz", isto iz Carmine, u kojem treba istovremeno čuti piccolo koji vodi melodiju i timpane, s tim da timpane osim uhima treba osjetiti i u solarnom pleksusu. A najjači test za reprodukciju visokih frekvencija je završetak "Tanza" gdje se u prilično glasnom zadnjem taktu treba razabrati trostruki srebrni cilik triangla. E, taj triangl se ne može čuti na svakom audio sustavu. Na ovom se čuo i to jasno.

Sustav je dakle položio ispit pa sam pošao isprobati kako ide reprodukcija MP3 datoteka s USB memorije. Otišao sam s računala skinuti nešto na USB štapić. Odabrao nešto Albeniza, Griega, Dvoržaka, Saint-Sansa, Hačaturjana, Graingera, obaveznu Bachovu Tokatu i fugu i nezaobilazni Pachelbellov kanon. Pa krenuh nazad u dnevnu sobu na daljnje testiranje. Ali tu sam pravio račun bez krčmara. Dok sam ja presnimavao glazbu na "stikić" u dnevnu su "uselile" moja petašica i njene tri prijateljice. Zaposjele stol i raspalile igrati Boggle. To je ona igra u kojoj se nasumce okrene šesnaest kocaka sa slovima pa onda treba od tih slova sklapati poznate riječi. Te kocke se protresaju u plastičnoj posudi i to ronda kao kakav stroj za mljevenje starih automobila. A kad se tome doda smijeh i cika četiri djevojčice predpubertetskog uzrasta dobije se pozadinska buka s kojom se malo koji audio sustav može nositi. Možda onaj s Thompsonovog koncerta. Ovaj moj je jednostavno odustao.

Odgodio sam daljnje testiranje. Nedjelja je, neka se cure igraju. Sutra ujutro treba opet u školu.

Uz to, dječji smijeh je jako visoko na mojoj ljestvici omiljene glazbe.

unbeliever @ 00:47 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
petak, rujan 19, 2008
unbeliever @ 21:04 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
četvrtak, rujan 18, 2008







DEMANTI: Tri indeksa na slikama zapravo su moja dva indeksa i đačka knjižica moje petašice. To što ih Lora ne razlikuje nije naš problem. Ocjene koje su u njima nismo kupili nego smo dobro zagrijali stolicu za njih. O stanju na Lorinom bankovnom računu nemamo nikakvih saznanja. To je Lorina privatna stvar. Mi tu nemamo ovlasti. Neka institucije pravne države rade svoj posao.
unbeliever @ 20:52 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
srijeda, rujan 17, 2008
Nedavno mi je dijagnosticiran poremećaj nazvan GAFUS - gubljenje aktivnog fokusa uzrokovano starenjem. Kako biste i vi na vrijeme uočili simptome tog poremećaja opisat ću vam kako se on manifestira.
Odlučio sam zaliti cvijeće pred kućom.

Dok sam povlačio crijevo za zalijevanje pogledao sam na svoj automobil i zaključio da mu je potrebno pranje.

Krenuo sam prema garaži po spužvu i šampon. Pri tom sam prošao pored ormarića za poštu iz kojeg je virilo nekoliko omotnica.

Odlučio sam pregledati poštu prije nego se bacim na pranje auta.

Ostavio sam ključeve od auta na stolu u blagovaonici i pošao u kuhinju baciti "junk mail" u smeće.

Primijetio sam da je kanta za smeće puna, pa sam račune ipak ostavio na stolu i pošao iznijeti smeće.

Onda sam pomislio - kad već izađem van zbog smeća ostat ću vani prati auto, pa je bolje da odmah platim račune kako to ne bih poslije zaboravio.

Pošao sam prema svom radnom stolu upaliti računalo da bih platio račune e-bankingom.

Na stolu je stajala napola puna boca piva koju sam otvorio ranije. Odlučio sam ju skloniti sa stola kako ju ne bih slučajno prevrnuo dok plaćam račune.

Pivo se bilo već ugrijalo pa sam odlučio staviti ga u hladnjak da se opet ohladi.

Idući prema kuhinji zapela mi je za oko vaza s cvijećem na komodi. Cvijeće se prilično omlohavilo - treba mu vode. Stavio sam bocu s pivom na komodu i tamo opazio svoje naočale za čitanje koje sam uzaludno tražio cijelo jutro. Bit će bolje da ih stavim na svoj radni stol.

Ali prvo idem po vodu za cvijeće.

Stavio sam naočale nazad na komodu i pošao u kuhinju po vodu za cvijeće. Dok sam punio bokal vodom primijetio sam na kuhinjskom prozoru daljinski upravljač od televizora. Pomislih - kad navečer budem htio upaliti televizor sigurno se više neću sjetiti da je daljinski na kuhinjskom prozoru. Bolje da ga stavim tamo gdje pripada.

Ali prvo idem zaliti cvijeće. Ponio sam daljinski sa sobom. 

Nalio sam malo vode u vazu ali puno više se razlilo po podu.

Vratio sam se u kuhinju, ostavio daljinski pored kutije za kruh i uzeo papirne ubruse.

Pokupio sam prolivenu vodu pored komode.

Zatim sam krenuo u predsoblje pokušavajući se sjetiti što sam ono bio pošao raditi ...

Došao je kraj dana.

Cvijeće pred kućom nije zaliveno.

Auto nije opran.

Računi nisu plaćeni.

Na komodi je vaza s uvelim cvijećem i pola boce toplog ishlapjelog piva.

Ne mogu naći daljinski od televizora.

Ne znam gdje su mi naočale.

Ne mogu se sjetiti što sam uradio s ključevima od auta.

Pokušavajući razumjeti zašto danas ništa nije urađeno stvarno sam zbunjen jer znam da sam cijeli dan nešto radio i prilično sam umoran.

Znam da je to ozbiljan problem i da bih trebao potražiti stručnu pomoć.

Ali prvo idem pogledati što ima na mom blogu ...

P.S.: Vi što se sad smijete, znajte - ako nije danas GAFUS će vas stići sutra.


unbeliever @ 23:32 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
E, da ... dugo je nije bilo ... i vrijeme je za još jednu ... znate već ... lakunoćnu ...



Estuans interius  /  Goreći iznutra
(iz kolekcije Carmina Burana)

Estuans interius
ira vehementi
in amaritudine
loquor mee menti:
factus de materia,
cinis elementi
similis sum folio,
de quo ludunt venti.
. Goreći iznutra
silovitim gnjevom
u gorčini teškoj
umu svome govorim:
stvoren od materije
i pepela elemenata
ja sam poput lista
kim se vjetri igraju.
unbeliever @ 00:21 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
nedjelja, rujan 14, 2008
CERNov LHC nije proizveo crnu rupu pa smo preživjeli do petka uvečer, što me lagano zabrinulo. Kako se bližilo veče postajao sam sve nervožastiji očekujući kad će zatreštati sa stadiona. Ali srećom su meteorolozi bili najavili kišu, pa su na lokalnom radiju objavili da se Thompsonov koncert seli sa stadiona u sportsku dvoranu školskog centra Bakarić. To je zatvoren prostor pa buka neće do nas doprijeti. 
Pogledao sam u tmaste oblake koji su se navlačili nad gradom i prošaptao: "Hvala." Moći ćemo spavati u miru. 
unbeliever @ 00:54 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
subota, rujan 13, 2008
Funk mi je negdje pri dnu popisa omiljene vrste glazbe. U skladu s time je bilo i moje zanimanje za Dina Dvornika kao skladatelja i pjevača tog stila. A u skladu s time je bila i moja odluka da Dinovu iznenadnu smrt ne obilježim na ovom blogu. Ne da imah išta kontra njega, bio mi je simpatičan u svojim otkačenim nastupima, ali eto, nisam nikad bio u điru za taj segment zabave. Sorry, Dino.
A zašto sad ovo pišem kontra deklariranom nezanimanju?

Zato što je Dino svojim odlaskom učinio nešto što je privuklo moje zanimanje, a to je njegova želja da ga se na posljednje putovanje isprati uz šarenilo i veselje, u stilu u kojem je i živio. Moje poštovanje zaslužilo je to što je Dinova želja ispoštivana od velike većine onih koji su ga došli ispratiti. To mi kazuje da je Dino za života bio u toj mjeri dosljedan svojoj riječi, da ljudi nisu mogli drugo nego poštovati njegovu posljednju riječ. I to mi najviše kazuje o tome koliko su ga ti ljudi voljeli.

I moja je želja, kad mi bude vrijeme poći, da me isprate veselo i s pjesmom. Ne zato što mi je takav bio život, više zato što bi to mnogima bilo iskazivanje iskrenih osjećaja. Meni bi to bilo drago. Zašto da se pretvaraju.

Ali, nekako ne vjerujem da će mi ta želja biti uslišana.

Dino, zavidim ti.

unbeliever @ 12:58 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
četvrtak, rujan 11, 2008
Tanka zraka protona, ne deblja od ljudske kose, proputovala je danas zrakopraznim prostorom prstena opsega dvadeset i sedam kilometara, u CERN-ovom Sudaraču velikih hadrona (LHC, Large Hadron Collider). Energija te zrake protona iznosi 362 MJ (Mega Joulea). Kad bi motor moje vozilice mogao razviti toliku energiju mogao bih ju natjerati do brzine od oko 1800 kilometara na sat. 



Digresija: naši vrli novinari u velikoj većini medija preveli su Large Hadron Collider kao "Veliki hadronski sudarač", očito zavedeni veličinom tog stroja, spomenutog promjera od 27 km. Ali pojam "veliki" ne odnosi se na veličinu stroja već na veličinu subatomskih čestica koje se u njemu sudaraju (kolidiraju). Najveća čestica među hadronima je proton, a upravo se njih pretežito namjerava sudarati u CERN-ovom LHC-u, pa se stoga ovaj stroj zapravo zove Sudarač velikih hadrona. Kraj digresije.

Isti ti vrli novinari koji ne znaju značenje naziva LHC-a, svejedno smatraju da razumiju sve o pokusima koji se namjeravaju provesti pomoću LHC-a, pa nas iz dana u dan plaše crnim rupama koje će tamo nastati čim se ta naprava uključi, i koje će nas sve skupa progutati, zajedno s ovom našom jadnom planetom.

Elem, LHC je proradio, protoni su veselo optrčali počasni krug i nastavili dalje trčkarati, sve jedan za drugim. Onda su ih okrenuli pa su malo trčkarali u suprotnom smjeru. Zapravo, za sad još nije niti bilo pravog sudaranja među njima, možda tek pokoje guranje laktom ili podmetanje noge. Tek treba razraditi makinu, uskladiti rad tisuća pojedinačnih elemenata, sinkronizirati vremena na milijarditinku sekunde točno, kalibrirati detektore. Pravo sudaranje započeti će kroz kojih mjesec dana, kad se u prsten LHC-a ubace istovremeno dvije zrake protona koje se kreću suprotnim smjerovima.

Na kavi poslije ručka, nas nekoliko je komentiralo pokretanje LHC-a i priče o crnim rupama.

"No eto," rekoh "crna rupa se nije pojavila. Još smo tu."

"A što ako se ipak pojavila?" dometnu kolega. "Možda smo mi već u crnoj rupi?"

Malo sam se zamislio. Što ako smo stvarno već prošli kroz crnu rupu? Možda je ovo sad neki sasvim drugi svemir, ali mi to ne kužimo jer smo se isto tako transformirali prolaskom kroz crnu rupu. Možda su nam lijeva i desna strana zamijenile mjesta ali se nama to čini normalno jer se i naš pojam lijevoga i desnoga promijenio. Možda su nam dimenzije drastično promijenjene, možda smo mi i sve oko nas sada deset puta veći. Ali isto tako je deset puta veći i onaj etalon duljine od jednog metra koji se čuva u Parizu pa kad izmjerimo opet nam sve izgleda jednako kao i do sada.

Možda se cijela planeta pretvorila u antimateriju i sad u LHC-u umjesto protona kruže anti-protoni. A njihovim bi sudaranjem mogle nastati bijele rupe. To je suprotno od crne rupe. Pa kad nas bijela rupa usisa onda se opet vratimo u svemir u kojem mislimo da smo sada. Sve se opet preokrene, ali mi to ne primjećujemo. Anti-protoni postanu protoni i LHC proizvede opet crnu rupu ...

Možda sad život provodimo putujući kroz crne i bijele rupe iz jednog svemira u drugi i natrag, poput svemirskog jo-joa, a svega toga nismo ni svjesni.

A onda, ako nismo svega toga svjesni, pa koga briga ...

unbeliever @ 00:17 |Komentiraj | Komentari: 0
ponedjeljak, rujan 8, 2008
U crnu rupu! Idem danas tako glavnom ulicom ove naše Velike Gorice, i zapne mi oko za neveliki plakat, onako na lesonitu što se u paru privežu za stup ulične svjetiljke. I zaboli me, mislim oko, ali ne zato što je zapelo za plakat već zbog onog što ugleda na njemu. Reklamira se koncert izvjesnog umjetnika glazbeno-nacionalističke provenijencije, M. P. Thompsona, koji će se održati na stadionu Radnik u Velikoj nam gorici. Dana 12. Rujna, ljeta Gospodnjega ovog kojega jesmo. A kad je na stadionu koncert, to se čuje sve do moje kuće.
E, a samo dva dana prije će u CERN-u uključiti onaj dosad najveći ubrzivač (akcelerator), koji se zapravo zove Large Hadron Collider (LHC), s namjerom da napokon ulove Higgsov bozon, koji navodno zna kako je nastala materija u svemiru. Neki znanstvenici smatraju, a mediji se posljednjih dana uvelike razvikaše o tome, da pri tom šamaranju hadrona mogu nastati male crne rupice koje bi mogle, jao nama, progutati ovu našu planetu.

Pa si nešto mislim ... što ako i naprave tu crnu rupu ... bit će i od toga neke vajde ...

unbeliever @ 22:25 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
petak, rujan 5, 2008
Danas nastavljaju stizati spam poruke s one liste.

Siroti Marko koji dežura uzaludno šalje apele da ga se izbriše s liste.

I "Knjižničarka u oblacma" i Larisa isto mole da da ih se makne s liste i čude se otkud njihove adrese nekome.

Jadni ljudi ne shvaćaju da svojim molbama i prijetnjama samo održavaju spam u pogonu.

Javlja se "sj" s prijedlogom "najbolje da pošiljateje prijevimo ABUSE slubi i naravno uredništvu blogera za spamove...".

A "Popovača Online" predlaže jedino logično i učinkovito rješenje:

"A da jednostavno prestanete spamati sami sebe i druge i počnete zanemarivati ovu poruku? Ili da kreirate rule prema subjectu ove poruke koji će je automatski odbacivati.?

I ovo što odgovaram je spam, ali što mogu kad se ne možete suzdržati od odgovaranja i pisanja odgovora svima na listi. Netko nas je nakupio i pokrenuo lavinu zato prestanite održavati lavinu u pokretu.

NE ODGOVARAJTE NA OVAJ MAIL!"

E da, to bi moglo riješiti problem, ali javlja se opet "feelgood":

"Ja bi, ali ne mogu. Želim ne odgovoriti ali poriv je jači od mene!"

... i još nam ispovijeda svoje strahove:
 
"Bojao sam se mraka, no nakon što sam ugledao Elizabetu Gojan golu, bojim se svijetla!"

Toliko spamanja za danas. Vidjet ćemo kako će se razvijati sutra.

unbeliever @ 22:54 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
I'm a Believer?

Unbelieverovo geslo

"Ne mogu se načuditi u što sam sve prestao vjerovati."

Unbelieverova molitva

Smijeh trese đavolove kosti
Dok tintom mrljam svoje prste.
Bože, grijehe literarne oprosti
Ne marim za ostale vrste.

Unbelieverov životopis

Rođen znatiželjan i ljubopitljiv, rastao čeznući i učeći, sad postajem star i mudar. Naučio sam mnogo i zaboravio toliko koliko neki ljudi nikad neće znati. Znam da ću umrijeti neznalica.

Hum with me ...


Za onih jedan posto...

Index.hr
Nema zapisa.