Blog - rujan 2007
nedjelja, rujan 30, 2007
Subota poslije podne. Zadužili smo opremu i oružje i krenuli na teren. U timu nas je bilo petero. Stigli smo u svoj logor, vođa je otvorio kovertu koju smo dobili u stožeru i pročitao nam zapovijed. Naredba je bila likvidirati ubačenu neprijateljsku jedinicu uz minimalne gubitke.  

Najprije smo dogovorili kodna imena kojima ćemo se nazivati. Uzeli smo najjednostavniji sustav, svatko je dobio brojnu oznaku od jedan do pet. Vođa, direktor operacija je jedan. Dvojka je pripala meni. Tri je šef računovodstva, četvorku je dobila voditeljica marketinga a peticu voditelj odjela za mreže. Onda smo dogovorili znakove za komunikaciju.

Zatim smo dogovarali taktiku. Znali smo opći smjer iz kojega bi mogla naići neprijateljska jedinica, ali nismo znali koji je njihov zadatak i kako će se ponašati na terenu. Odlučili smo u početku biti defenzivni, sačekati da neprijatelj prvi da nekog znaka od sebe. Rasporedili smo se tako da pokrijemo što širi teren ali da svatko može vidjeti svog lijevog i desnog suborca, radi komunikacije. Jedinica je bio u sredini.

Prolazilo je vrijeme a od neprijetelja nije bilo znaka, pa smo zaključili da su i oni u defenzivi. Moramo ih isprovocirati da otkriju položaj. Jedinica je dao znak meni i trojki da budemo zečevi. Biti zec je zaguljena stvar. To znači da moraš krenuti prema neprijatelju, kao da imaš namjeru prišuljati mu se ali zapravo moraš dozvoliti da te primijeti i zapuca na tebe te tako otkrije svoj položaj. Onda ostali iz tvog tima raspale po njemu. Taktika sa dva zeca je da jedan ide prema lijevom krilu a drugi prema desnom. Tako neprijatelj dobije utisak da ga namjeravamo opkoliti, to ga učini nervoznim i lako otkrije svoj položaj.

Prevalio sam se preko male uzvisine iza koje sam bio zauzeo položaj i skotrljao se u plitku vododerinu ispred. Počeo sam puzati udesno kroz paprat. Razmišljao sam ... ja sam po uvjerenju pacifist, ne želim nikoga ubiti ... ali danas je takva situacija ... tržište je zasićeno ... strategije moraju biti sve agresivnije da bi uspjele ... konkurenciju moraš eliminirati ili će ona eliminirati tebe ... ja sam pacifist ... puzao sam dalje. Nakon dvadesetak metara provirio sam iz paprati na drugoj strani vododerine. To je bio kritični trenutak u kojem me je mogao sustići metak u čelo. Umjesto toga, ugledao sam, na svega desetak metara daljine, neprijateljskog vojnika. Nije me primijetio, jer je bio okrenut prema lijevoj strani i motrio hoće li netko naići. Zbog uniforme i kacige ga je bilo teško prepoznati, ali mi se učinilo da je to onaj tip iz ureda za vođenje projekata. Luzer. Polako sam nanišanio i skinuo ga s dva precizna hitca.

Sad sam otkrio svoj položaj pa je postalo gusto. Odmah sam se bacio u zaklon iza jedne široke bukve, po kojoj su isti čas zapraštali neprijeteljski metci. Ležao sam potrbuške, lica zagnjurena u lišće i humus. Onda se meni s lijeva oglasila puška s dva kratka rafala. Jedinica? Vjerojatno. Neprijateljska vatra je prestala. Povirio sam oprezno iza bukve. Ništa se nije vidjelo. Pogledao sam lijevo i ugledao jedinicu. Pokazao mi je znakom da je oborio jednoga. Ja sam mu uzvratio znak da sam i ja jednoga izbacio iz stroja. O.K. još imamo troje, a kod nas nema gubitaka. Polako sam nastavio puzati dalje, od stabla do stabla. Kod svakog stabla bih izvirio da vidim ima li koga i da eventualno oni mene primijete. Nije bilo nikoga.

No, ta situacija nije dugo trajala. Začuli su se pucnji skroz na lijevom krilu. Kasnije sam doznao da drugi zec, trojka, nije bio dobre sreće poput mene. U jednom trenu je provirivši iza grma ugledao pred sobom na dva metra neprijatelja koji ga je držao na nišanu i glatko ga ustrijelio bez puno razmišljanja. Ovoga je, pak, skinula naša četvorka, opasna ženska. Preostalu dvojica neprijatelja malo je načela panika pa su se počeli povlačiti. Mi smo krenuli za njima. Više nije imalo smisla kriti položaj, razvila se otvorena borba. Metci su prštali na sve strane, nekoliko me je promašilo za svega par centimetara. Bacao sam se po paprati da ih izbjegnem.

Nakon što su jedinica i četvorka uspjeli jednoga uhvatiti u unakrsnu vatru, preostali neprijateljski vojnik se dao u bijeg. Meni i petici nije bilo teško satjerati ga u jednu guduru gdje smo ga likvidirali.

Dok je sanitet sakupljao mrtve u kombi nas četvero pobjednika uputilo se pješice u selo. Sjeli smo u gostionu i naručili pivo. Zaslužili smo. 

Dok je stavljao čaše na stol konobar upita - "Onda, kako je bilo na paintballu?"

Nacerili smo se - "Sve smo ih pobili!"

Volim taj team building.


unbeliever @ 23:15 |Komentiraj | Komentari: 9 | Prikaži komentare
subota, rujan 22, 2007
Danas je Nacionalni dan borbe protiv nasilja nad ženama, proglašen od Hrvatskog sabora, još tamo 2004. godine. Sve u redu što se toga tiče, ja prezirem svako nasilje a nasilje nad ženama posebno. Ma mi se nešto čini da nije baš svima jasno o kakvom se danu radi. Vidim u medijima da se često spominje i kao dan borbe protiv nasilja u obitelji. Što je poprilično različito, jer uključuje i nasilje nad djecom i nasilje nad muškarcima. 

Nasilje nad muškarcima? Ajd, ne seri, reći ćete - kakvo sad nasilje nad muškarcima u obitelji. Ta poznato je da samo muški tuku žene a ne i obratno. Zato se i izjednačuje pojam nasilja u obitelji sa pojmom nasilja nad ženama. Pa novinari pobrkaju pojmove a urednici naslove. 

Da, u ovom našem ucrvljalom društvu kršćansko-patrijarhalno-mačističke provenijencije zaista se rijetko čuje o obiteljskom nasilju nad muškarcima. A nije da ga nema, samo oni koji ga doživljavaju uglavnom o tome šute, najčešće zato jer nemaju kome reći. Žena koja trpi nasilje u obitelji naći će bar među ženama podršku i suosjećanje. Može se obratiti nekoj od udruga za pomoć žrtvama nasilja. Muškarac koji trpi nasilje, ako se o tome požali, naići će na porugu jednako kod žena i kod muškaraca. Nema za njega ni hrabrog telefona ni sigurne kuće. Zašto? Pa jasno je - nasilja nad muškarcima nema pa što će im onda to. 

Nema nasilja nad muškarcima? Pogledajmo podatke iz jednog istraživanja provedenog u Kanadi, 2005. godine. Kanada je jedna država koja postoji puno kraće od lijepe naše koja se od stoljeća sedmog diči svojim časnim muževima. Koji se međutim, za razliku od kanađana, srame priznati da ih žene tuku. Ali izgleda da je u Kanadi civilizacija malo brže napredovala.



Evo šta kaže statistika, po vrstama nasilnog ponašanja. Prvo imamo prijetnje, i bacanje predmeta. Tu su žene češći nasilnici od muškaraca. Guranje, povlačenje i šamaranje ipak je više muška kategorija, mada je razlika prilično mala. U kategoriji šutanja, ugriza i udaranja predmetima muškarci su više nego tri puta ugroženiji. Ovom kategorijom definitivno dominiraju žene. Što se tiče onih najtežih oblika nasilja - premlaćivanje, gušenje i upotreba hladnog i vatrenog oružja - to su opet žene ugroženije, ali je popriličan i postotak ugroženih muškaraca.

Podaci o seksualnom nasilju nad muškarcima su bili previše nepouzdani da bi bili objavljeni. Ništa čudno. Možemo mi i priznati da nas tuku tavicom, gađaju tanjurima, grizu, šutaju i šamaraju, ali naš muški ego neće nikad tako oslabiti da prizna kako smo na seks bili prisiljeni. To bi ipak bilo previše za očekivati.

A tu se ipak radi samo o fizičkom nasilju. Želite li saznati nešto o očevima kojima se na svaki, i najpodliji, način nastoji uskratiti pravo da sudjeluju u životu svog djeteta svratite malo do kišnog tate, ili na portal www.otac.ba.

Pozitivno je da se ima gdje tako nešto pročitati. Slabašno svjetlo na kraju tunela treperi.


unbeliever @ 21:33 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
Un(Un(Un(Un(believe)r)r)r)r)

unbeliever @ 08:59 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
petak, rujan 21, 2007
Dobar sam u asocijacijama. Zapravo, moja sadašnja karijera temelji se na toj sposobnosti. Analiziram što se događa u poduzeću i pronalazim asocijativine veze među stvarima koje drugima izgledaju nepovezane. Onda te asocijacije nastojimo upotrijebiti da učinimo stvari boljima. Ili bar da nam se čine boljima. A, opet, na stvari se može gledati na razne načine. 

Recimo, kakvu povezanost bi mogli imati tražilica Google i kardinal Richelieu, onaj iz "Tri mušketira"? Uzmimo dva naizgled nepovezana citata i stavimo ih skupa:

"Mi ne znamo dovoljno o vama." — Eric Schmidt, Google CEO (izvršni direktor)

"Dajte mi šest redaka koje je napisao najčasniji od svih ljudi i u njima ću naći opravdanje da ga se objesi." — kardinal Richelieu

Razmislite o ovoj asocijaciji.

unbeliever @ 11:48 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
utorak, rujan 18, 2007
U kasni noćni sat izađoh pred kuću. Ulica raskopana. Komunalci održali obećanje i krenuli s uređenjem ulice. Asfalt potpuno uklonjen, suhi šljunak ljeska se pod uličnim svjetiljkama. Ulica je zatvorena za promet i cijelom duljinom nigdje nema u njoj za vidjeti automobila.

Učini mi se kao da je iz nekih ponora sjećanja izronila davno zapretena slika slavonskog sokaka. Cesta nasuta tucanikom koji škripi i pršće pod čeličnim obručem kotača volujske zaprege. Uz rub jarci zarasli travom nad kojom svjetlucaju krijesnice. Lavež pasa iz dvorišta kraj kojih se prolazi. Svjetlo što se poput zlata prosipa kroz prozore na sokak. A onaj bager što tamo na vrh ulice stoji, ovako u mraku mogao bi proći i kao kombajn ispred baj-Ivine kuće.

Ne znam koliko sam dugo stajao. Skoro da čovjek poželi ...

unbeliever @ 00:59 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
subota, rujan 15, 2007
Modni Ormar je modno događanje, neprofitnog karaktera. Misija Modnog Ormara je postati tradicionalno i prepoznatljivo modno događanje, sjecište vizionarskih snaga u modnom dizajnu i promocija struke. Organizira ga Tekstilno tehnološki fakultet u Zagrebu. U okviru Modnog Ormara održavaju se prezentacije i natjecanja. Prezentacije obuhvaćaju izložbe produkt dizajna vezanog uz modu, (modnih ilustaracija), modne fotografije, te revije etabliranih hrvatskih modnih dizajnera i reviju kostima.

Modne revije i izložbe radova Modnog ormara odvijat će se ovog vikenda u Muzeju za umjetnost i obrt, u Zagrebu.

Sad vas kopka jesam li se ja to ovog ljeta družio s Nevenom Ciganovićem, ili koji mi je vrag da pišem o jednom modnom događaju. No, eto, radi se o jednom događaju vezanom uz struku s kojom ja nemam baš puno veze. Ali ima jedna tajna veza. Na natjecanju Modni ormar sudjelovala je moja prvorođena te je osvojila prvo mjesto u jednoj od kategorija modne fotografije. I tako sad njene fotke, na kojima je slikavala svoju frendicu u raznim oblekicama, vise na zidovima Muzeja za umjetnost i obrt. 

Čestitam, prvorođena.
Voli te ponosni tata.


unbeliever @ 10:33 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
Jutros u poštanskom sandučiću, ne onom u računalu nego onom opipljivom, pored ulaznih vrata, nađoh ceduljicu od pola A4 stranice na kojoj je napisana obavijest stanarima. Šalje nam ju naše komunalno poduzeće i obaviještava da će u ponedjeljak započeti s rekonstrukcijom naše ulice pa ćemo slijedećih tri mjeseca trpjeti neke neugodnosti glede prohodnosti ulice, regulacije prometa, mjesta za parkiranje, itd.  Lijepo od njih, ulica nam je već stvarno u komi pa i ovako trpimo probleme u prometu od tih silnih rupa na kolniku. A mene tom gestom podsjetiše da i ja napišem


O B A V I J E S T    Č I T A T E L J I M A

Obavještavam vas da danas započinju radovi na rekonstrukciji ovog bloga koji će trajati koliko mi za to bude trebalo vremena a možda i tri dana dulje.  Molim vas da se tijekom tog razdoblja pridržavate izmijenjene navigacije bloga (nije da imate neku drugu opciju). Ako blog u nekim momentima bude malo čudno izgledao, to vam je tako na radilištu. Trpite. Svaki pristup i čitanje ovog bloga ostaje kao i do sada - na vlastitu odgovornost.

Hvala na razumijevanju.


unbeliever @ 09:52 |Komentiraj | Komentari: 0
četvrtak, rujan 13, 2007
Razgovaram s klijentom o projektu koji pokrećemo. Načeo sam temu upravljanja rizicima i kažem da bismo trebali sagledati sve probleme koje možemo predvidjeti da bi se mogli dogoditi tijekom projekta. Spomenem nekoliko generičkih, koji se uglavnom javljaju kod svih projekata. On se čudi - "Zašto razmišljati o problemima? Treba krenuti i raditi što brže možemo. Probleme ćemo rješavati kad naiđemo na njih. Razmišljanje o problemima će nam oslabiti entuzijazam. To je kao da kažeš - odustajem!"

Morao sam mu ispričati priču.

Tri (lapsus: četiri) čovjeka dobili su zadatak iz točke A u podnožju planine stići u Točku B na vrhu, u zadanom vremenu. Tko prvi stigne dobiva nagradu.

Prvi je odlučio ne gubiti vrijeme i odmah je počeo trčati prema vrhu. Nakon dvjesto metara naišao je na zidić od kamenja u koji se zaletio punm brzinom, slomivši nogu i dva rebra. Morao je odustati.

Drugi nije odmah krenuo već je pogledao malo unaprijed i ugledao onaj zidić. Rekao je - "Ja ne idem jer ću se polomiti na tom zidiću."

Treći je rekao - "Tu jest zidić, ali ja ću se popeti preko njega. To za mene nije neki problem." Došao je do zidića i lako se popeo preko njega jer to i nije bio neki visoki zidić. Nastavio je dalje i došao do nabujalog planinskog potoka. "Nije to ništa za mene, preplivaću" - rekao je samouvjereno i skočio u vodu. Ali bujica je bila jača i odnijela ga je.

Četvrti je pogledao zidić i pomislio - "Nije visok, mogu se popeti preko njega. Ali tko zna što me još iza njega čeka?" Osvrnuo se uokolo i ugledao seljaka kako kosi travu na obližnjoj livadi. Otišao je k njemu i upitao ga poznaje li put do vrha planine. "O, da," - rekao je seljak - "puno puta sam išao gore." Četvrti upita - "Osim onog zidića, ima li još prepreka na tom putu?" Seljak mu reče - "Naići ćeš na potok koji je u ovo doba godina nabujao i opasan. Ali pola kilometra uzvodno je brvno preko kojega možeš lako prijeći na drugu stranu potoka. Zatim ćeš naići na strmu liticu. Možeš se popeti uz nju ako imaš opremu za penjanje, ili ju zaobići, ali okolni put je vrlo dugačak. Poslije toga je put vrlo kamenit i kamenje je oštro, treba imati čvrste cipele, ali do vrha više nema prepreka."

Četvrti je zahvalio seljaku i vrati se u točku A. Tamo nije više bilo nikoga osim Drugoga koji je sjedio i snuždeno buljio u tlo. Četvrti obuje planinarske cipele. U ranac stavi klinove i kopče za penjanje. Cepin zatakne za pojas i prebaci smotano uže preko ramena. Još jednom pogleda na Drugoga, zatim mahne rukom seljaku na pozdrav i krene.


unbeliever @ 09:07 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
srijeda, rujan 12, 2007
Danas je prvi dan sedmog mjeseca židovskog kalendara, kad se slavi jedan od najsvetijih blagdana, popularno poznat kao židovska Nova Godina, iako je ogromna razlika između blagdana Rosh Hashanah i zapadnjačkih običaja cjelonoćnog terevenčenja i sutrašnjeg mamurluka uz rasol. Ipak ima jedna sličnost - u obje kulture ovaj dan se smatra prilikom za introspekciju o tome što smo dobro a što loše radili u prethodnoj, te osmišljavanje planova za promjene u narednoj godini.

U Bibliji se naziv Rosh Hashanah ne upotrebljava za ovaj blagdan, već se on spominje pod imenom Yom Ha-Zikkaronn, dan sjećanja. 

Danas se sjetite svega što ste lijepo doživjeli u protekloj godine.
Danas se sjetite svega što ste ružno učinili u protekloj godini.
Danas odlučite kako ćete u slijedećoj godini biti bolji.
Danas jedite puno slatkoga da bi i slijedeća godina bila slatka.

unbeliever @ 07:50 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
ponedjeljak, rujan 10, 2007
Otišao i Zoran Tadić, pa sad gore anđelima režira "Odavde do raja". Tim povodom danas je HTV prikazao njegov ponajbolji film, "Ritam zločina". S odličnim Ivicom Vidovićem, nenadmašnim Fabijanom Šovagovićem i maestralonom Božidarkom Frajt. A vi, današnja generacijo reality showa, sitcoma, telenovela i ostalih masprodukcijskih brainwashing marketinških jadova i bijeda, najvjerojatnije za Tadića niste ni čuli a nekmoli pogledali neki njegov film. A nije ni čuditi se jer zadnji put se ovaj film na TV dao vidjeti prije kojih dvadesetak godina. Iako su od tada najmanje po dvadeset i sedam puta prikazani "Umri muški", "Nemoguća misija" i "Terminator".

Mora čovjek umrijeti e da bi se naša dalekovidnica udostojila pokazati koje njegovo remek djelo. Kao što smo po njihovoj smrti imali milost vidjeti Bergmanov "Sedmi pečat" i Antonionijev "Zabriskie Point".

Unatoč tome što nitko u svim tim papazjanijama od akcijskih filmova, uz svu najmoderniju tehnologiju specijalnih efekata i računalne animacije nije uspio snimiti tako dobru scenu eksplozije kao što je ona antologijska na kraju Antonionijevog filma. 

unbeliever @ 22:42 |Komentiraj | Komentari: 0
subota, rujan 8, 2007
I ovo ljeto se jednoliko pravocrtno, brzinom od šezdeset minuta na sat, kreće prema svom kraju. 

Ostat će mi zapamćeno po odlascima velikana.  
Evo su danas sahranili Luciana Pavarottija. 
Prije par tjedana umriješe Ingmar Bergman i Michelangelo Antonioni.

A ni ja se ne osjećam baš dobro...


unbeliever @ 19:30 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
srijeda, rujan 5, 2007
Danas se napunilo deset godina od kako je Majka Tereza napustila ovu dolinu suza i otišla u vječnost. Neću ništa o njoj napisati jer ne mogu pronaći riječi koje bi bile u skladu s veličinom njene duše. 
Samo ću obilježiti ovaj dan.
unbeliever @ 08:36 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
ponedjeljak, rujan 3, 2007
Moja četvrtašica najzad je dočekala početak nove školske godine. Zadnja tri tjedna stalno je ponavljala - "Jedva čekam da opet počne škola." Zadnjih par dana je već postala naporna. "Daj, strpi se" - kažem joj - sad će to za par dana. Igraj se još koliko možeš." "Pa igram se ja! Ali bi htjela ići u školu."

Prošlih godina smo to nestrpljenje liječili aktovnostima pred početak školske godine, što je uključivalo obnavljanje pribora za pisanje i nabavu knjiga. Ove godine nam je to s knjigama izostalo. Ove godine knjige će dobiti prvi dan u školi. Besplatne. Hvale vrijedan potez Vlade RH.

I tako, vratila se iz škole sa popriličnom hrpom knjiga. Besplatnih. Jedva ih je dovukla. Uz knjige je dobila i formular koji mi roditelji trebamo ispuniti i potpisati. To je svojevrsna izjava kojom potvrđujemo da je četvrtašica dobila svoje knjige i da ćemo te knjige vratiti u upotrebljivom stanju po završetku školske godine.

Razgledamo knjige i kako koju knjigu otvorimo mene sve više hvata neka zebnja. Od desetak knjiga, svega su tri koje se zaista mogu očuvati u upotrebljivom stanju, naime samo su one klasični udžbenici iz kojih se samo čita. Ostale su što radne bilježnice, što interektivni udžbenici u kojima ima puno mjesta za dopunjavanje, odgovaranje, crtanje, računanje i razne druge aktivnosti koje će te knjige učiniti posve neupotrebljivima na kraju školske godine. Šta li sam to potpisao? Kako ja razumijem pojam upotrebljivosti udžbenika, zamišljam da bi iduće godine iz tih knjiga neki novi četvrtaš trebao moći učiti isto kao što će ove godine to činiti moja četvrtašica. Ali kako će on to činiti ako mu ona napiše odgovore na sva pitanja, dopuni sve što je trebalo dopuniti, nariše sve što je trebalo narisati i izračuna sve što je trebalo izračunati?

Kontempliram o mogućim razrješenjima tog problema:

1. Klinac koji iduće godine dobije iste ove knjige u paketu će naći i bočicu korekturnog laka kojim će premazati sve napisane odgovore, izračune i nacrtane crteže. Relativno jednostavno rješenje, traži nešto dodatnih proračunskih sredstava, ali manje nego da se kupe nove knjige.

2. Prije nego vratimo knjige ja ću morati korekturnim lakom premazati sve odgovore, crteže i izračune. Ovo je još jednostavnije, a štede se i proračunska sredstva jer ću korekturni lak morati kupiti sam.

3. Krivo sam shvatio pojam "upotrebljivo stanje". Knjige više neće koristiti druga djeca, nego im je namijenjena druga sudbina. Kao gorivo u toplani, na primjer. Ili reciklažna sirovina za prozvodnju kutija za jaja.

Moja prvorođena, koja se u međuvremenu vratila s posla, pomaže nam svojom idejom:

4. Možda oni neće ispunjavati u knjige i radne bilježnice, već će pisati u svoje bilježnice?

Moram priznati, meni nije palo na pamet ovako jednostavno rješenje. Malo sam ju odvagivao i sve mi se više čini da bi genijima iz MZOŠ (Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa) tako nešto moglo sasvim lako pasti na pamet. Zamislio sam dječicu kako ispunjavaju bilježnicu za bilježnicom kako bi knjige ostale čiste i upotrebljive, ali tu mi viziju zamijeni jedna druga u kojoj vidjeh gomilu autora interaktivnih udžbenika, izrađenih prema suvremenim pedagoškim metodama, kako gaze travu na Zrinjevcu i, vitlajući motkama, štangama, lancima i pokojom sjekirom, neumoljivo žustro se približavaju zgradi Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa.


unbeliever @ 23:59 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
nedjelja, rujan 2, 2007

Jeruzalemski dijalog
(Miroslav Krleža)

- A tako? On je iz Nazareta?
- Pa naravno: piljarica na uglu — to mu je rođena teta!
- A ja sam čula, da je on nezakonito dijete
i da mu otac ulice mete.
- Rođen je u štali, to je stalno;
uopće: podrijetlo toga dečka je nejasno i kalno.
S nekakvim starcem da mu se klati mati.
Tko bi mogao, gospa, sve te skandale znati?
- Pa dobro. Ima li on kakve škole? Je li svršio maturu?
- Ali!
gospa se po svoj prilici šali!
Kakvu božju maturu?
Neki je dan na cesti
poljubio jednu javnu curu!
S dangubama pije; za njim idu sami bogci, slijepci i ribari,
a sad je stao i djecu da nam kvari.
Već su i prijave stale da protiv njega policiji stižu.
Pazite dobro, gospa, taj će dečko svršiti na križu!


unbeliever @ 08:55 |Komentiraj | Komentari: 0
I'm a Believer?

Unbelieverovo geslo

"Ne mogu se načuditi u što sam sve prestao vjerovati."

Unbelieverova molitva

Smijeh trese đavolove kosti
Dok tintom mrljam svoje prste.
Bože, grijehe literarne oprosti
Ne marim za ostale vrste.

Unbelieverov životopis

Rođen znatiželjan i ljubopitljiv, rastao čeznući i učeći, sad postajem star i mudar. Naučio sam mnogo i zaboravio toliko koliko neki ljudi nikad neće znati. Znam da ću umrijeti neznalica.

Hum with me ...


Za onih jedan posto...

Index.hr
Nema zapisa.