Blog - kolovoz 2010
utorak, kolovoz 31, 2010
Dva dana kiše i eto ti ga na - puževi se razmiljeli posvuda. Jedna puževska obitelj upravo mi puzi gornjim rubom monitora ... otkuda li su samo došli?

 Snails 

 (Psst, ma zapravo ih je napravila i tu metnula moja sedmašica.)

unbeliever @ 23:08 |Komentiraj | Komentari: 10 | Prikaži komentare
nedjelja, kolovoz 29, 2010
Yellow Plums Rijetko čitam knjige po preporuci, a još rijeđe one sa vrhova top lista. I kad to ponekad učinim obično doživim razočaranje. Moguće je da moj ukus ne prati opće trendove svjetske čitateljske populacije, a možda su samo u tim slučajevima moja očekivanja previsoka. Kako god bilo, izuzetno se rijetko dogodi da pročitam preporučenu knjigu koja se još, uz to, nalazi na top listama naslova u više zemalja, i osjetim zadovoljstvo što nije promaknula mojoj pažnji.

Eto, upravo mi se to dogodilo s knjigom 'Otmjenost ježa' Muriel Barbery. Mindpositive mi ju preporučila, ja pronašao i pročitao. Ne samo da se nisam razočarao nego sam tamo pronašao neke davno izgubljene komadiće svog života. Hvala, Mindpositive. Evo, preporučam dalje.

Osjećaj bi dosegao razinu oduševljenja da je prijevod na hrvatski bio nešto bolji. Ovako, bio je umanjen čestim zaustavljanjem u tijeku čitanja da bi se iznova pročitala i razumjela neka rečenica. Poželio sam da znam francuski jezik kako bih mogao pročitati u originalu. Vidjevši kako je prevoditeljica napisala 'rad za master' za ono što se kod nas naziva 'magistarski rad', podsjetih se što mi je prije puno vremena rekao jedan moj profesor dok mi je nemilosrdno ispravljao prijevod teksta s engleskog jezika: "Da bi se dobro prevelo tekst s engleskog na hrvatski jezik, nije dovoljno znati dobro engleski. Treba dobro znati i hrvatski." Iako smo ga u to vrijeme mi, mladi asistenti, smatrali za pain-in-the-ass, taj profesor mi je usadio poštovanje prema materinjem jeziku. Ironično ili ne, on nije bio ni profesor jezika niti književnosti a uz to je porijeklom bio slovenac. 

Pročitavši ovaj zanimljiv, intrigantan i pomalo inovativan roman, odlučio sam malo pročitati i što o njemu pišu u medijima. Zanimalo me u kojoj mjeri se moj doživljaju podudara s onim što piše u prikazima i kritikama. Nije me previše iznenadilo kad sam otkrio suštinske razlike. U većini prikaza 'Otmjenost ježa' opisuje se kao varijacija priče o Pepeljugi, pri čemu se u ulozi Pepeljuge nalazi samozatajna Renée, koju u tim prikazima smatraju glavnim likom kroz čiji život se na duhovit, ali i zahtjevan način obrađuje tema o klasnim razlikama i statusnoj simbolici suvremenog zapadnog društva.

Ja sam roman doživio drugačije. Glavna tema jesu klasne razlike i statusna simbolika suvremenog društva, ali meni se glavnim likom pokazala Paloma, djevojčica koja je na pragu svog ulaska u to društvo prestrašena njegovom prijetvornošću i izvitoperenošću. Renée mi se čini kao anđeosko biće s misijom da Palomi otkrije mogućnost nalaženja skrivenih vrednota i u tom nesavršenom svijetu. Ostvarivši svoju misiju Renée će, naglim zaokretom u radnji, biti uklonjena iz Palomina daljnjeg života kako to obično biva s anđeoskim bićima, i Palomina budućnost će se dalje odvijati nesmetano nakon što je ona donijela bitan zaključak o životu.

Da bih provjerio ispravnost osjećaja podvrgao sam ga 'testu žutim šljivama'. (Žute šljive nabrah za jedne šetnje s Lorom i Malom, u živici koja omeđuje polje nedaleko radara.) Test je prošao uspješno. Želite li znati kakav je to test žutim šljivama? Pročitajte 'Otmjenost ježa'.

unbeliever @ 22:57 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
četvrtak, kolovoz 26, 2010

Labud, rak i štuka

(Ivan Andrejevič Krilov)

Однажды Лебедь, Рак да Щука
Везти с поклажей воз взялись
И вместе трое все в него впряглись;

Из кожи лезут вон, а возу всё нет ходу!
Поклажа бы для них казалась и легка:
Да Лебедь рвётся в облака,
Рак пятится назад, а Щука тянет в воду.

Кто виноват из них, кто прав - судить не нам;
Да только воз и ныне там.
Jednom su se tako labud, rak i štuka
Upregli da vuku nakrcana kola.
Zajedno da krenu preko brda, dola. 

Mučili se, vukli al' kola ni s mjesta.
Uzalud im bijaše njihov trud.
Jer rak natrag vuče, labud pod oblak,
A štuka u vodu zaroni i nesta.

Tko je kriv, ja ne znam - nisu brige moje,
Ali kola tamo još i danas stoje.

Rebalans basne

 Rebalans

unbeliever @ 11:09 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
ponedjeljak, kolovoz 23, 2010
Sheridan Ovog ljeta u Hamburgu se proslavlja, nizom prigodnih zbivanja, značajna obljetnica. Pedeseta je to godišnjica dolaska petorice gastarbajtera na pečalbu u ovaj grad. Nisu oni bili jedini, niti nešto važni u to doba kad su počeli rintati po opskurnim Hamburškim lokalima, za sitnu crkavicu, tek da se preživi. No sudbina je imala nešto na lageru za njih, pa je nakon nekoliko godina ta šačica gastarbajtera stekla svjetsku slavu, ne prije nego su se okitili danas legendarnim imenom 'The Beatles'. Tadašnja petorka gastarbajtera iz Liverpoola koja će, nakon nekoliko promjena u sastavu, postati četvorka i jedan od najvećih glazbenih fenomena dvadesetog stoljeća, u to vrijeme nastupali su pod raznim imenima po hamburškim klubovima.
U Hamburgu su upoznali i Tony Sheridana, tada već poznatog rokera, s kojim su nastupali kao prateći bend pod imenom 'The Beat Brothers'. Iz suradnje sa Sheridanom ostao je i prvi objavljeni zapis njihovog muziciranja, na Sheridanovom albumu 'My Bonnie'. Na njemačkom izdanju još stoji ime 'The Beat Brothers'. U Engleskoj je izdana singlica s dvije pjesme s toga albuma, 'My Bonnie' i 'The Saints'. To je prva ploča na kojoj je otisnuto ime 'The Beatles'.

The rest is history.



The Beatles
unbeliever @ 22:36 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
petak, kolovoz 20, 2010
NightWorms Noć je vruća, vlažna i ljepljiva. Zrak je istrulio, pretvorio se u šupljikavu crnu masu nalik istruloj koloniji crnih gljiva trubača. Iz mračnih, slinavih rupa isplazili su noćni crvi. Mahnito se uvijaju u umirućem svjetlu iscrpljene ulične svjetiljke ispred mog prozora. Hrane se svjetlom i uskoro će proždrijeti njegov posljednji tračak.

 

unbeliever @ 23:05 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
četvrtak, kolovoz 19, 2010
Roda Gizmo je u tučnjavi oko neke cure opet zaradio ugriz. Nije bila velika rana ali je na njušci ispod oka i, kako je Gizmo bio par dana u skitnji, infekcija je prilično uznapredovala. Veterinar mu je ranu sredio ali smo ga još tri puta, u razmacima od po tri dana, morali voditi na injekciju antibiotika. Jučer smo išli na zadnju rundu.

Radni je dan pa, dok smo se vratili s posla, presvukli i pokupili Gizma, stižemo u veterinarsku ambulatu tek minut prije osam navečer, na sam kraj radnog vremena. Prilazimo ambulanti i virimo kroz prozor nastojeći procijeniti kolike su šanse da 'poljubimo vrata'. Vidimo nekoliko ljudi u bijelim kutama, okupljenih oko stola.

"Dobro je, još rade. Mi ionako trebamo samo injekciju."

Između njih, na stolu se vidi nešto bijelo ali nije dlakavo nego pernato.

"Gle, imaju gusku pacijenta!" kaže moja supruga.

Gusku? No, to treba vidjeti. Koliko ja imam iskustva jestive domaće životinje kad pokažu znakove narušenog zdravlja obično završe u loncu a ne u veterinarskoj ambulanti. Nepravda, ali takav je svjetski poredak. Ulazimo u zgradu i ja provirujem kroz vrata ambulante. Odatle imam bolji pogled i vidim da je supruga pogrešno ocijenila, videći kroz prozor samo stražnji dio, da se radi o gusci. Ja odavde vidim i krila s crnim vrhovima i glavu s dugim narančastim kljunom. Pacijent na stolu je - roda!

Ne ulazimo, da se roda ne bi uplašila Gizma, ali veterinar nas je primijetio i izlazi u čekaonicu. Rekosmo mu radi čega smo došli, on ode u ambulantu i vrati se s injekcijom. Gizmo je bio dobar, nije se ni stresao. Izgleda da je shvatio da to bockanje ima veze s time što se opet dobro osjeća nakon infekcije i groznice. Veterinar nas zamoli da dođemo sutra srediti račun za terapiju jer sad imaju briga oko rode.

Pitamo ga što je s rodom. "Slomljena noga" kaže on. Gadan prijelom, otvoreni, a rana je jako inficirana. Jedini izlaz je amputacija noge, ali tu se javlja problem. Da bi amputirali nogu morali bi prije toga rodu uspavati. Anestetici kojima oni raspolažu namijenjeni su četveronožnim sisarima a ne pticama. Na pticama nisu testirani i nije poznata potrebna i sigurna doza.

"Ako joj dam premalo anestetika, roda će trpjeti bolove dok joj polu-naživo režem nogu. Ako joj dam previše, roda može umrijeti."

A roda je zakonom zaštićena ptica čije mučenje i ubijanje povlači zakonske posljedice za počinitelja. I ne samo to, nego su veterinari u nedoumici smiju li uopće operirati zaštićenu pticu. Telefoniraju naokolo, pokušavaju pronaći tko bi od nadležnih mogao dati odgovor na njihova pitanja. Nemoguća misija u osam sati navečer. Ostavljamo ih u njihovom nespokoju i odvodimo Gizma.

* * *

Nešto zbog plaćanja računa, a možda više iz radoznalosti što je bilo s rodom, odmah ujutro prije odlaska na posao svratih u veterinarsku ambulantu. Veterinarka koja je jutros u službi kaže da ne zna sve detalje ali da se čula s onim kolegom sinoć. Izgleda da je administrativni čvor crvene trake raspleten i rodi noga uspješno amputirana. Držim joj palčeve.

unbeliever @ 21:29 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
nedjelja, kolovoz 15, 2010
Sezona kiselih krastavaca uvukla se u sve medije. Kad nema nekih zanimljivijih društvenih zbivanja izvlače se vijesti poput one od prije par dana o metanu kao uzročniku nestanka brodova u Bermudskom trokutu, najnovijem senzacionalnom znanstvenom otkriću. Samo što nije najnovije jer je objavljeno prije pet godina, a nije ni senzacionalno jer je prilikom objavljivanja naišlo na prilično mlak interes znanstvene zajednice. A ako se nema ništa od znanstvenika uvijek se nađe onih što su vidjeli NLO-e, svemirce, sasquatcha, mothmana, ili neke druge tajanstvene pojave.

Kud svi turci tu i mali Mujo, pa evo i kod nas tajanstvenih pojava. Al' kod nas je to sasvim friško, od danas.

Lora, Mala i ja za popodnevne šetnje otkrismo na našoj livadici tajanstvene krugove u travi. Slučajni prolaznik bi to možda i previdio, ali mi već poznajemo po imenu svaku travku na toj livadi pa nam ništa ne može promaći. Krug na livadi uočili smo tako što je po njegovom obodu, kružnici, trava nešto tamnije zelene nijanse od ostale trave u okolici. Također je tu i malo prorijeđena, na nekim dijelovima skoro da je i nema a može se i primijetiti drugačiji sastav - neke vrste trave su tu gušće nego uokolo a nekih skoro da i nema. Uglavnom, prilično uočljiva razlika i sasvim prepoznatljiv geometrijski uzorak. Naišli smo na petnaestak krugova, nekih i preko dva metra u promjeru a nekih s promjerom jedva pola metra. Neke manje smo vjerojatno i previdjeli.

Na fotografijama, naročito kad ih se komprimira za prikaz na Webu, kontrast nije dovoljan da se odmah uoči krug pa sam ga ja malo označio elipsom.

Rings

Sad, da bi bili dosljedni većini medija, trebalo bi razviti neku teoriju po kojoj su ti krugovi nastali kao rezultat posjete vanzemaljaca. Ali ne trebaju nama vanzemaljci kad znamo da su u stvari to napravile naše obične, domaće, staromodne poljske vile. U narodu je odavno poznato da se ovakvi krugovi na livadama pojavljuju nakon što su noću ondje plesale poljske vile, pa ih je narod zato i nazvao 'vilinski krugovi' ili 'vilinska kola'. A vile naročito vole na ples ići u blage ljetne noći, i onda plešu bose u rosnoj travi, odjevene samo u lagane koprene od izmaglice, dok im raspletene kose vija noćni lahor ... zanosna slika, a pričaju legende da je mnogi mlad momak bio ponesen takvim prizorom na koji bi slučajno naišao te bi ušao u vilinsko kolo. Ako se i vratio živ, više nikad nije bio sasvim svoj. Ne bih ni ja, bogme.

gljive Ali čovjek mojih godina mogao bi malo i uključiti racio, pa umjesto romantične zaluđenosti dati rasplesanim vilama jedan sasvim praktičan savjet: "Drage moje dame, morale biste pripaziti bolje na higijenu svojih stopala." Jer, opazih, tragovima njihovih stopa u travi iznikle su lijepe blijedo-smeđkaste gljive.

Ovo opažanje dovodi nas i do racionalnog objašnjenja naše tajanstvene pojave.

Gljive sa stapkom i klobukom, koje vidimo na površini, samo su nadzemni dio organizma kojemu je veći dio pod zemljom. Taj podzemni dio, skriven od našeg oka, oblika je vlaknaste mreže i naziva se 'micelij'. Micelij se počinje razvijati iz jedne točke i raste u širinu ispod površine tla. Rast mu traje godinama, ali kako raste tako mu središnji dijelovi stare i umiru. Tako nastane prsten micelija koji se iz godine u godinu širi. Micelij svojim životom utječe na sastav tla i tako djeluje na biljke kojie rastu iznad njega. Nekim biljakama je takvo tlo pogodnije a nekima se ne sviđa. Zato nastaju vidljive razlike u sastavu i boji trava koje rastu na miceliju u odnosu na one koje su izvan njega. Mi vidimo kružnice u travi, a nakon kiše na tim kružnicama se pojave gljive.

A svejedno mi je draga ona fantazija o mladim, lijepim vilama koje plešu na mjesečini odjevene samo u koprenu izmaglice ...

unbeliever @ 21:56 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
Iako ne prakticiram vjerske obrede, poštujem vjeru i vjerovanja drugih ljudi. Sasvim pogrešno bilo bi zanemariti utjecaj vjere u povijesti, jer mnoge stvari kako loše tako i one dobre zbivale su se pod utjecajem i u ime vjere.

Danas je blagdan Velike Gospe, jedan od velikih dana za vjernike katoličke vjeroispovijesti. Dan je to kad se misli i govori o ljubavi, miru i općenito dobrim stvarima pa ćemo isto usmjeriti svijest na neke dobre stvari nastale pod utjecajem vjere.

Jedna od takvih stvari je i himna 'Hanaq pachap kusikuynin' napisana i skladana u slavu Gospinu. Djelo je to koje po mnogim povjesničarima glazbe predstavlja najstariju zabilježenu glazbu na području obje Amerike. Tekst himne napisan je na jeziku Quetchua. Quetchua je zapravo obitelj jezika kojima govore domorodački narodi na području Anda u Južnoj Americi. Iako je na tom području prevladao Španjolski jezik kao službeni, Quetchua još uvijek govori između osam i devet milijuna ljudi. Nazivaju ga 'runa simi' - govor naroda. Također je došlo do značajnog miješanja Quetchua i Španjolskog na tom području.

Himna 'Hanaq pachap kusikuynin' zapisana je i objavljena po prvi puta u knjizi 'Ritual Formulario e Institución de Curas' koju je 1631. godine u Limi (Peru) objavio španjolski franjevački misionar Juan Perez de Bocanegra. Bocanegra je i sam komponirao pa se često ovo djelo njemu pripisuje, iako ga je on samo zabilježio a pravi autor je ostao nepoznat.

Vjernici ili ne, prilika vam je uživati u ovom kratkom ali krasnom djelu starom oko četiri stoljeća, pristiglom sa drugog kraja svijeta. A i tekst je tu pa možete zapjevati zajedno s glazbenom grupom 'Expresion Andina'.

Hanaq pachap kusikuynin



Hanaq pachap kusikuynin
Waranqakta much'asqayki
Yupay ruru puquq mallki
Runakunap suyakuynin
Kallpannaqpa q'imikuynin
Waqyasqayta.

Uyariway much'asqayta
Diospa rampan Diospa maman
Yuraq tuqtu hamanq'ayman
Yupasqalla, qullpasqayta
Wawaykiman suyusqayta
Rikuchillay.

O, ti radosti nebeska!
Slavimo te bezbroj puta,
Stablo ploda blagoslovljena.
Nado što ohrabruješ,
I pomažeš sve ljude,
Čuj molitvu našu.

Ti usliši naše molbe
Stupe bijeli, Majko Božja!
Peruniko, žuta i bijela
Primi pjesmu ponuđenu;
Pohrli nam, pokaži nam
Plod utrobe svoje.

unbeliever @ 00:05 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
petak, kolovoz 13, 2010
Iznad skalamerije koja služi za kuhanje kave, a mene uvijek podsjeća na onu spravu iz Kafkine kažnjeničke kolonije, naš omiljeni barmen objavio je dopunu cjenika.

Nista hvala ...

unbeliever @ 22:36 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
srijeda, kolovoz 11, 2010
He, he, ... U firmi za koju radim ima nas poviše koji imaju školarce, pa smo organizirali burzu školskih knjiga. A kako spadamo u informatičku branšu napravili smo to tehnološki suvremeno. Na intranetu smo napravili mjesto gdje svatko može upisati koje knjige nudi, a svi mogu pregledavati i tražiti što im treba pa onda kontaktirati ponuditelja radi dogovora. Slobodno vam poklanjati, zamjenjivati ili prodavati. Ja upisao nekoliko knjiga kojih se moja bivša šestašica još nije riješila.
Danas me nazove kolegica i pita:
"Unbe, je l' ti to imaš tu i tu knjigu?
"Imam", rekoh.
"A je l' mijenjaš ili prodaješ?"
"Prodajem."
Jedva primjetna pauza iskusnom uhu otkriva da odgovor nije bio onaj očekivani.
"Aaa, ovaj, koliko košta?"
"Jednu kunu."
"Jednu ...? Pa kakva ti je to cijena. Možeš onda i pokloniti."
"E, ne može. Nema ništa badava. Ovo je fer cijena."
"A baš je neka cijena ... jedna kuna ... "
"Jedna. Kad se mogu poduzeća prodavati za jednu kunu, što ja onda ne bih mogao po toj cijeni prodati knjigu?"
"Ali to su poduzeća koja su u dugovima pa kupac preuzima i sve dugove."
"E, tu smo, vidiš. I ova knjiga je opterećena dugom i kupac mora preuzeti taj dug. Zato jedna kuna."
"Kakav dug?"
"Kupac ove knjige dužan je knjigu čitati i iz nje učiti, najmanje godinu dana."
"Odi lijepo vrit! Eto me po knjigu."

unbeliever @ 21:31 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
nedjelja, kolovoz 8, 2010
Čitao danas nešto o infiltriranju riječi iz jezika Quechua u Španjolski i obratno, sve tražeći neke informacije o jednoj pjesmi na Quechua jeziku koja će svoje mjesto naći u jednom od slijedećih postova jer je tematski bliska blagdanu Velike Gospe. I tako, čitajući o tome kako na jugu Bolivije narod koji u potpunosti govori španjolskim jezikom ipak za dijete rabi quetchuansku riječ 'wawa' umjesto španjolske 'niño', ne mogah se oprijeti nekim razmišljanjima o našem jeziku i riječima koje su u njega dospjele kroz stoljeća i tu se udomaćile tako da vjerojatno promiču pažnji i najzadrtijih proponenata 'londonca', čistitelja hrvatskog riječnika i palitelja nečistih knjiga.

Švrljajući vijugama sive materije, za neuron mi zapela riječ 'boja'. Zašto baš ona, reći ćete, šta ima posebno oko te riječi, to je u svakom pogledu prava hrvatska riječ. Osim što nije. Riječ 'boja' u govor Hrvata došla je iz turskog jezika, doniješe ju osvajači s jugositoka od kojih smo branili Europu i postali antemurale christianitatis.

Boja

Sad, ako je boja turska riječ, kako se onda to kaže hrvatski? Farba nije, to je germanizam, asimiliran u sjevernim krajevima kroz stoljeća austrougarske vladavine. Kolor, kolur ... riječ latinkog korijena došla k nama s Apeninskog poluotoka skupa s okupatorima naše obale.

Stvarno, kako se u hrvatskom jeziku kaže 'boja'?

P.S.

@poetika1: neće biti pitura, ta je riječ isto došla s Apenina, a eto je u riječniku stranih riječi ...

pitura

unbeliever @ 18:39 |Komentiraj | Komentari: 13 | Prikaži komentare
subota, kolovoz 7, 2010
unbeliever @ 01:28 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
utorak, kolovoz 3, 2010
Kak taubeka dva

unbeliever @ 22:22 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
I'm a Believer?

Unbelieverovo geslo

"Ne mogu se načuditi u što sam sve prestao vjerovati."

Unbelieverova molitva

Smijeh trese đavolove kosti
Dok tintom mrljam svoje prste.
Bože, grijehe literarne oprosti
Ne marim za ostale vrste.

Unbelieverov životopis

Rođen znatiželjan i ljubopitljiv, rastao čeznući i učeći, sad postajem star i mudar. Naučio sam mnogo i zaboravio toliko koliko neki ljudi nikad neće znati. Znam da ću umrijeti neznalica.

Hum with me ...


Za onih jedan posto...

Index.hr
Nema zapisa.