Blog - srpanj 2007
ponedjeljak, srpanj 30, 2007
Svaki vozač svog limenog ljubimca redovito jednom godišnje vozi na pregled neka stručnjaci pogledaju radi li mu sve kako treba. Isti taj vozač vjerojatno desetak godina nije bio na pregledu kod liječnika s istom namjerom - da stručnjaci pogledaju radi li mu sve kako treba. Takvi smo, eto. Više se brinemo o autu nego o sebi.

Zato sam ja otišao na sistematski pregled u jednu polikliniku. Neću reć koju, nema reklama. A onima koji bi me mogli zlouporabiti kao dobar primjer (eto, vidite kako svjestan i odgovoran čovjek brine o svom zdravlju, i tome slična sranja ...) odmah ću izbiti adut. Vraga bi ja otišao da to nije firma organizirala. Takvi smo, eto, rekoh već. Ali, eto, organizirali su pa odoh.

Počelo je s puštanjem krvce za analizu. To je očekivano završilo katastrofom i mobilizacijom pola kadra poliklinike kad sam preokrenuo očima i krenuo u shutdown. A lijepo sam ih upozorio, prije nego su me uboli, da mi je to tradicija. Kad su me restartali u safe modu izmjerili su mi tlak 90/70, pa su mi dali neka pijem vode, kao to će mi ga malo podić. Jalova posla, tu ne pomaže ništa osim duple jače, slađe ... a to mi ne daju pit prije nego im napunim onu čašicu, a to pak ne ide prije ultrazvuka prostate jer treba imati pun mjehur ...

Ajd', nakon desetak minuta mi tlak dođe na 110/80 pa smo nastavili dalje. Proguraše me kroz kojekakve naprave za mjerenje svega i svačega, Napraviše mi hrpu slika na kojima se uopće ne prepoznajem. Zato me na kraju poslaše internisti koji će mi objasniti zašto ja na tim slikama izgledam kako izgledam. I počne on meni objašnjavati kolike su mi vrijednosti glukoze, triglicerida, HDL i LDL kolesterola ...

Pitam ja njega može li on to meni onako zdravo narodski objasniti, a on se nasmije i kaže: "Dragi gospodine, vi ste kao slavonski kolačić - sve dobro i fino samo imate malko previše šećera i masnoća."

unbeliever @ 21:31 |Komentiraj | Komentari: 0
nedjelja, srpanj 22, 2007
.

,

.

.

.

.

.




unbeliever @ 18:52 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
četvrtak, srpanj 19, 2007

U današnje vrijeme masovne produkcije, računala, tekst procesora i digitalnog tiska nije veliki problem objaviti knjigu. 

Svaki pyzdek danas može 
imati svoju knjigu. 

Evo vam dokaza.








 

Koji pyzdek!
unbeliever @ 07:47 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
ponedjeljak, srpanj 16, 2007
Agencijska vijest nas izvještava: "Nadbiskup Los Anglesa, kardinal Roger Mahoney ispričao se u nedjelju stotinama ljudi koji su optužili katoličke svećenike za seksualno zlostavljanje, potvrdivši da će im nadbiskupija isplatiti 660 milijuna dolara odštete prema rekordnoj nagodbi koju još treba odobriti sud."

... i malo poslije ...: "Time bi se izbjeglo i da kardinal Mahoney na sudu svjedoči o tome kako je Crkva postupala u slučajevima seksualnog zlostavljanje u razdoblju od četrdesetih do devedestih godina, na koji se odnose optužbe."

Na taj način su svjedoci djela i riječi Kristovih izbjegli svjedočiti o svojim djelima. Razumljivo, jer o njihovim djelima svjedoče i brojni ljudi čije su djetinjstvo okrutno zlouporabili hipokriti u mantijama. Dok se njihovom sumnjivom svjedočenju Isusovog učenja malo tko može usprotiviti, jer Isus je odavno razapet ...

Reče Isus: "Ne sudi, da ti se ne bi sudilo. Jer kakvim sudom sudiš, i tebi će biti suđeno; kakvom mjerom mjeriš, i tebi će biti mjereno; kako činiš drugima, i tebi će biti činjeno."

Odvjetnici LA nadbiskupije uspješno su se držali ove preporuke i uspjeli spriječiti da se sudi svećenicima optuženima za pedofiliju. Valjda da se ne bi i njihovim sudijama poslije sudilo. A i ti svećenici su onoj dječici vjerojatno činili ono što su priželjkivali da se čini njima.

Samo, ne uspijevam se oduprijeti dojmu da je Isus ipak nešto drugo mislio svojim riječima. A u duhu njegovih riječi, nećemo donositi presudu ni kardinalu Mahoneyu, ni LA nadbiskupiji.

Pitanja si ipak možemo postavljati.

Možemo li i dalje vjerovati da crkva koja vlastiti grijeh otkupljuje novcem propovijeda istinsku riječ Božju? Smijemo li?


unbeliever @ 11:29 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
subota, srpanj 7, 2007
Prije nekog vremena pisao sam o broju sedam i njegovim mogućim značenjima, u postu Preko sedam mora ...

Od tada mi se sve činilo da me sedmice uhode, ali danas mi je sve postalo jasno - sedmice me opkoljavaju. Spremaju neku odmazdu. Evo dokaza: danas je sedmi dan sedmoga mjeseca dvijetisuće i sedme godine, zar ne? I šta se dogodi s brojačem posjeta na mom blogu upravo danas? U njemu se pojave četiri sedmice! To je ukupno sedam sedmica. Uvjerite se:

Sedmice napreduju u formaciji ... 

Dakle, ako uskoro prestanem s bloganjem, znajte - sedmice su me se dočepale!
unbeliever @ 20:00 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
utorak, srpanj 3, 2007
Ulazim u našu malu pekarnicu.

"Dobro jutro!" - dovikujem još s vrata.
"...mrmr...tro." - prodavačica je nešto loše volje danas.

Ne dam se zbuniti, kad sam dobre volje onda sam dobre volje.

"Šta kažete, 'oće li kiša danas?" - pitam raspoložen "for a little bit of smalltalk".
"Izvolite ... ?" - gleda kroz mene.

Ne odustajem - "Jedan burek sa sirom, ako biste bili ljubazni." Ode.

Vraća se sa tepsijom bureka, vadi četvrtinu, zamotava ju, stavi u škarnicl i baci na pult preda me. Body talk kaže - okani me se i ti i tvoja ljubaznost, začepi i idi dovraga što prije. A, ne, ne dam se ja samo tako pokolebati.

"Hvala vam lijepo. Koliko sam dužan, molim?" - znam ja koliko burek košta, kupujem ga tu često, ali uljudna komunikacija je uljudna komunikacija.
"Deset."
Pružam deset kuna - "Izvolite." Sprema novčanicu u kasu i pruža mi šutke račun.

"Hvala lijepo. Doviđenja i ugodan dan" - kažem i krenem prema vratima. Na izlazu krajičkom oka primjećujem kako se prodavačici puši iz oba uha.

Putem na posao razmišljam o tome može li se i ljubaznost u nekom nezgodnom trenutku shvatiti kao psihološko maltretiranje. Onoj prodavačici sam očito išao na živce svojim inzistiranjem na uljudnom razgovoru, kad se to njoj baš nikako nije sviđalo. Sad bismo mogli potegnuti ono o ljubaznosti prema kupcu, osmjeh na licu prodavača, mušterija je uvijek u pravu i slična korporativno-menadžerska sranja. A gdje je tu čovjek? Mora li čovjek baš pod obavezno podnositi nečiju ljubaznost kad mu se to baš neće? Gdje je tu sloboda izbora?

Ja sam u tu pekarnicu ušao po svom izboru. Volja me bilo ući ili ne ući. Za razliku od mene, ona prodavačica je tamo jer mora. To joj je posao i mora svaki dan doći tamo i odraditi svoje radno vrijeme jer mora na kraju mjeseca donijeti kući neku plaćicu da može prehraniti svoju obitelj. I usput riješiti još tko zna koje probleme. I onda joj ja upadam i zahtijevam da ona sa mnom ljubazno razgovara. A njoj je pun kufer i pekarnice i nas kupaca. I baš ju briga za mene. I moj burek.

Kao što se donose zakoni o UCE, (Unsolicited Commercial E-mail, iliti nezahtijevani komercijalni e-mail) popularno zvanom spam, možda bi trebalo donijeti zakon o UPT (Unsolicited Polite Talk, iliti nezahtijevani ljubazni razgovor). Pa bi prodavačica mogla na vrata pekarnice staviti natpis: ljubazan razgovor zabranjen.

Da znamo na čemu smo kad ulazimo.

unbeliever @ 12:14 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
I'm a Believer?

Unbelieverovo geslo

"Ne mogu se načuditi u što sam sve prestao vjerovati."

Unbelieverova molitva

Smijeh trese đavolove kosti
Dok tintom mrljam svoje prste.
Bože, grijehe literarne oprosti
Ne marim za ostale vrste.

Unbelieverov životopis

Rođen znatiželjan i ljubopitljiv, rastao čeznući i učeći, sad postajem star i mudar. Naučio sam mnogo i zaboravio toliko koliko neki ljudi nikad neće znati. Znam da ću umrijeti neznalica.

Hum with me ...


Za onih jedan posto...

Index.hr
Nema zapisa.