Blog - lipanj 2010
petak, lipanj 25, 2010
Đenovska ciklona se istrošila. Sjeverni vjetar je razagnao njene oblake, isušio s trave njene kiše. Ali još uvijek sjeverni vjetar nije zadovoljan. Govori mi o gradovima koje tek treba posjetiti, prijateljima koje tek treba otkriti, bitkama koje tek treba započeti ...

(Lora i Mala nestrpljivo skakuću, torbica za dojmove lagano kucka o moja leđa. Slijedećih desetak dana živimo u tehnološki ograničenim uvjetima, u predgrađu civilizacije. Računalo ostaje doma, veza s internetom također. Pa kad se vratimo ...)

unbeliever @ 07:53 |Komentiraj | Komentari: 13 | Prikaži komentare
utorak, lipanj 22, 2010
Vjetar, koji je puhao cijeli dan, umorio se i otišao potražiti počinka. Usprkos niskim oblacima koji prekrivaju nebo do obzora, dan se još uvijek ne predaje tamnoj strani. Još ima dovoljno svjetla da mogu vidjeti Gizma kako trčkara uokolo i ostavlja svoj potpis na svaki veći žbun trave. Stojim nasred livade i udišem punim plućima. Napuhujem se poput žapca dok mi alveole ispunjava miris gust i sladak poput meda. Kraj je lipnja, ali lipe oko škole su tek sad u punom cvatu. I njih su ovo hladno vrijeme i kiša usporili.

unbeliever @ 22:04 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
iliti
Valjalo bi opet poć' u partizane

MJESTO RADNJE: Autobus na liniji Zračna luka Split - Grad Split
VRIJEME RADNJE: ne tako davna prošlost, ljeto, kasno popodne
Uloge:
VOZAČ AUTOBUSA: muškarac pedesetih godina, krupan, širokih snažnih ramena i nabrekle šije, kratko podšišane tamne kose; obučen u uniformu prijevozničkog poduzeća; snažnim rukama pokreće lakoćom volan autobusa, kao igračku.
PUTNIK: starac koji je prevalio osamdesetu, srednje visine, sijede kose, proćelav, tanak i uspravan, obučen u čistu bijelu košulju kratkih rukava i tamnoplave hlače; stoji pored vozačevog sjedišta, u jednoj ruci drži neveliku bijelu plastičnu vrećicu.
UNBELIEVER: neodređenog izgleda i dobi, stoji u sjeni iza vozačevog sjedišta i sluša.

VOZAČ: "Vidite li vi to, šjor Vice, šta se događa?"

PUTNIK: "Vidin, Jere, vidin. Oli misliš da san već oslipija?"

VOZAČ: "Ma, ja to samo onako...znam ja da ste vi dobra zdravlja. 'Oće reć, šta kažete na ovu skupoću?"

PUTNIK: "E moj Jere, vidiš ti ovu boršu? Da' san stoticu za nju. To je sramota šta nan činidu!"

VOZAČ: "Je, je, šjor Vice, sramota. Ma neć poć na bolje nego na gore."

PUTNIK: "Neće, ne ... a ove mone na vlasti samo pričadu kako nan je lipo i dobro i bi'će nan i boje..."

VOZAČ: "E, moj šjor Vice, sve su vam to pizdarije."

PUTNIK: "E, sve bi nji' tribalo potuć. Valjalo bi opet poć' u partizane."

VOZAČ: "Ama šjor Vice, 'ko će poć' u partizane radi pizdarija...?"

Zatamnjenje.
 
(Tekst je recikliran. U vrijeme krize valja stvari koristiti više puta prije odbacivanja.)
unbeliever @ 06:46 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
subota, lipanj 19, 2010
Zakon o referendumu kaže da ako netko želi od Vlade zahtijevati da organizira referendum, to jest da od naroda traži odgovor u vezi s nekom odlukom koju treba donijeti, onda taj netko mora dobiti suglasnost od desetine građana. Suglasnost će birači dati stavljanjem svog potpisa na popis. Zbog tog zakonskog uvjeta sindikati sakupljaju potpise građana Hrvatske ne bi li primorali Vladu da u pogledu izmjena Zakona o radu upita za volju naroda.
U nedavno usvojene izmjene Ustava RH nije uključena i promjena koju je zahtjevala oporba, da se ovaj broj potrebnih suglasnosti smanji s deset na pet postotaka. Ne ulazeći u raspravu treba li taj postotak biti ovoliki ili onoliki, razmislimo zašto uopće treba prije referenduma dobiti suglasnost od dovoljnog broja sugrađana. Ima više faktora u tom odgovoru od kojih nije najmanji onaj o troškovima organiziranja referenduma, ali u suštini tog zahtjeva je slijedeće: ako nema dovoljno zainteresiranih za referendum onda rezultat referenduma neće dobro predstavljati stav cijele populacije.

Na razmišljanje o ovom pitanju navelo me glasanje za blog tjedna na Bloger.hr. Moj blog je prošli ponedjeljak slučajno ušao u izbor i bio izabran za blog dana pa se sad nalazi u izboru za blog tjedna. Gledam na naslovnici tekuće rezultate. Prikazana je raspodjela glasova po kandidatima u postotku od ukupnog broja glasova. Ne može se vidjeti koliko je ukupno blogera glasalo, niti koliko je tko glasova dobio u apsolutnom broju. Samo relativni odnosi.

Radoznalost, zvekir na vratima mudrosti, kod mene ne prestaje klepetati pa me tako poče kopkati pitanje: koliko li uopće blogera glasa u ovim izborima? Kako to saznati bar približno, ako Bloger ne želi objaviti te podatke? Hakirati Bloger.hr, upasti na server i pročitati tamo skrivena brojila glasova? Ma nema potrebe, danas se tajni podaci ne dobivaju provalom u sef već matematičkom i statističkom analizom javno dostupnih podataka. Dakle - superagente matematiko, upomoć!

Iz statičnih podataka ne može se saznati mnogo, informaciju nose promjene. Stoga sam morao izazvati kontroliranu promjenu podataka u rezultatima glasanja. Model je bio slijedeći: zabilježim trenutnu raspodjelu glasova, zatim unesem poznatu promjenu od jednog glasa, tako što ću dati svoj glas nekome i zabilježim novo stanje raspodjele. Matematički gledano, ako na poznatu promjenu varijable 'dx' izmjerim promjenu vrijednosti funkcije 'dy' iz dy/dx mogu izračunati apsolutne vrijednosti koordinata početne i završne točke. U ovom slučaju je to malo složenije jer se radi o vektoru, ali uz odgovoarjući alat sve je dostižno. Excel to the rescue!



Za petnaestak minuta složio sam model u Excelu. Zabilježio vektor raspodjele glasova, to je u tabeli stupac 'Prikazani postotak, Prije mog glasa'. Onda sam dao svoj glas blogu 'lidiya' i zabilježio novu raspodjelu glasova, to je stupac 'Prikazani postotak, Poslije mog glasa'. Zatim sam morao malo iterativno mijenjati 'Pretpostavljeni ukupni broj glasača' dok se u modelu 'Izračunati postotak' nije poklopio s 'Prikazanim postotkom' unutar prihvatljivog odstupanja. Odstupanje je neizbježno jer se na Blogeru ne prikazuju decimale rezultata.

Rezultat eksperimenta pokazuje da je do danas poslijepodne ukupno glasalo 27 blogera a svaki od kandidata dobio je onoliko glasova koliko pokazuje stupac 'Izračunati broj glasova'. Kakve to veze ima s temom ovog posta, referendumom i sindikatima?

Bloger.hr ugošćuje mnogo blogova i blogera. Točan broj nije poznat i Bloger ga ne objavljuje (bar ja nisam nigdje uspio pronaći) ali po nekim indicijama moglo bi biti i do sto tisuća registriranih blogova. Dobar dio njih je prestao biti aktivan pa idemo ih prepoloviti na pedeset tisuća. uzmimo još faktor kloniranja, vremenski faktor jer mnogi blogeri se prijavljuju tri putra godišnje, i još neke faktore i srežimo to oštro na deset tisuća aktivnih blogera.

Ako od 10.000 aktivnih blogera u izboru za blog tjedna glasa 27 to vam je oko 0,27% populacije. Sad zamislite da na referendum o Zakonu o radu izađe isti postotak glasača? To bi značilo da 12.150 glasača odlučuje o pitanju od važnosti za četiri i pol milijuna građana Hrvatske. Zato prije organiziranja takvog referenduma treba pokazati da postoji dovoljan broj ljudi koji su zainteresirani da izađu na referendum i iskažu svoj stav. U protivnom, rezultati referenduma bili bi potpuno bez smisla jer ne bi predstavljali volju značajnog dijela populacije.

Jednako tako je bez smisla ovaj izbor za blog dana, tjedna i mjeseca, jadnostavno zato što broj glasača nije dovoljan da bi predstavljao značajan dio populaciju Blogera. Statističari bi rekli da je uzorak premalen i stoga rezultat nije statistički relevantan.
unbeliever @ 22:56 |Komentiraj | Komentari: 14 | Prikaži komentare

Kako ste mi, narode?

A evo, držimo se ...



unbeliever @ 18:27 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
četvrtak, lipanj 17, 2010


Ponekad je i kalendar prikladan za fokusiranje prilikom pisanja teksta za blog. Gornji tekst, objavljen danas, 17.06.2010. pronašao sam na blogu Zajednice žena 'Katarina Zrinski' iz Plomina. Plovanije. Ploča.
unbeliever @ 21:28 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
srijeda, lipanj 16, 2010
iliti
Zašto je pisanje bloga nalik proricanju budućnosti


I Ching, romanizirano Yi Jing, Knjiga promjena, jedan je od najstarijih kineskih klasičnih tekstova. Porijeklo vuče iz drevnog teksta koji je prvi puta zapisan na bambusovim pločicama negdje krajem 4. stoljeća prije Krista. Današnji oblik Knjige promjena nastao je za vladavine dinastije Han, negdje u razdoblju 50BC-40AD. U Knjizi promjena opisan je sustav proricanja sudbine ili budućnosti, možda bi bolje bilo reći da se radi o sustavu dobivanja odgovora na pitanja o budućim događajima. Sustav je i danas u širokoj upotrebi u istočnoj Aziji a također je pridobio i velik broj poklonika na zapadu.
Svi koji koriste sustav I Ching kao pomoć pri odlučivanju u važnim pitanjima zaklinju se u njegovu uspješnost. A nisu to samo tipični sljedbenici čudotvoraca i poklonici okultnih rituala. Među njima možete naći uspješne biznismene, umjetnike, sportaše, državnike, znanstvenike. I mnogi od njih će vem reći da se ne radi ni o kakvim čudima niti od nadnaravnim zbivanjima, ali ritual 'pali' skoro uvijek. Zašto je tako može se spoznati ako se razmotri postupak dobivanja odgovora iz Knjige promjena.

Prije nego li započnete ritual potrebno je odabrati mjesto za njegovo provođenje. Mjesto treba biti mirno, podalje od izvora buke, sjenovito, čisto i uredno, prozračno i općenito ugodno za boravak. Također se ritual izvodi u osami, bez nazočnosti drugih ljudi. Kad ste odabrali prikladno mjesto, treba postaviti prostirku za sjedenje i niski stolić na koji će se postaviti knjiga i pribor. Knjiga je sveta i mora joj se pristupati s dužnim poštovanjem. Obično se čuva u umjetnički izrađenoj kutiji, umotana u finu svilenu tkaninu. Tu tkaninu valja postaviti na stolić i knjigu položiti na tkaninu. Također se iz kutije vadi pribor za proricanja koji se sastoji od 50 stabljika stolisnika (ili tri novčića u novijim verzijama) i stavlja na stolić.

Kad je sve spremno, treba sjesti i učiniti najvažniju stvar rituala - postaviti pitanje. Ovo je izuzetno važno jer ako se pitanje ne postavi jasno i razumljivo, knjiga neće moći dati zadovoljavajući odgovor. Izvođaču se savjetuje da ne žuri i priušti si onoliko vremena koliko je potrebno za jasno definiranje pitanja na koje traži odgovor. Nakon toga valja provesti postupak kreiranja heksagrama, upotrebom stabljika stolisnika ili novčića (postupak nećemo ovdje detaljno opisivati, koga zanima može naći dovoljno literature o tome). Stabljike stolisnika ili novčići ovdje su u funkciji generatora slučajnih uzoraka koji nam omogućuje slučajni odabir jednoga od šezdeset i četiri moguća heksagrama.

Heksagram je indeks pomoću kojega se u knjizi pronalazi odgovor na naše pitanje. Odgovor, naravno, nije izravan i jednostavan kao da/ne, već je malo kriptičan i zahtijeva da razmislite o njemu kako biste ga pravilno protumačili u odnosu na svoje pitanje. Recimo da sam postavio pitanje 'Trebam li ovaj tekst objaviti na svom blogu?', i stabljike stolisnika su mi odabrale heksagram broj 2. U njemu nalazim odgovor koji glasi: 'Vreća je zapećaćena. Ništa ne može ući u nju niti izaći iz nje. Nema pohvale ni pokude.' Mogu izvući više tumačenja ovog odgovora. Jedan, možda najočitiji, je - svejedno je što učiniš, nećeš imati ni štete ni koristi od toga. Ali moglo bi se tumačiti i ovako - oni kojima si namijenio tekst zatvoreni su i ne možeš do njih doprijeti; trud ti je uzaludan. Kako ću protumačiti odgovor ovisi najviše o meni.

Što onda omogućuje uspješnost ovog postupka slučajnog izbora odgovora na moje pitanje? Odgovor je - sam postupak. Postupak nas kroz pripremu i ritual vodi u intenzivno razmišljanje o svom pitanju. Ponajprije zahtijeva da se povučemo u osamu i mir gdje nam nitko i ništa neće smetati dok razmišljamo. Onda traži od nas da dobro razmislimo o svom problemu i jasno formuliramo pitanje - što nas to zapravo muči. Zatim nas prepušta generiranju slučajnog heksagrama, što je jednostavan mehanički postupak za čijeg trajanja možemo i dalje razmišljati o našem pitanju. Na kraju nam daje odgovor koji traži da još jednom razmislimo o pitanju, pronađemo moguća tumačenja i odaberemo ono koje nam se čini kao najprikladniji odgovor na naše pitanje. Od početka pripreme do završetka rituala, sve to skupa može potrajati i do dva sata - dva sata ispunjena koncentriranim razmišljanjem o našem problemu. Većina inteligentnih ljudi, ako provede par sati intenzivno razmišljajući o problemu domislit će se najboljem rješenju. Ono što nam je potrebno pri tome jest - fokus. Upravo taj fokus daje Knjiga promjena - kroz sam ritual ali i kroz tekstove uz heksagrame. Za vjerovati je da su te tekstove sastavili ljudi koji su imali dovoljno mudrosti da razumiju procese ljduskog razmišljanja i načine kako te procesa poticati i usmjeravati.

Vratimo se sad na početak - zašto je pisanje bloga nalik proricanju budućnosti? Kakve to ima veze sa I Chingom? Zapravo, ne odnosi se to samo na pisanje bloga već općenito na kreativno pisanje, ali kad si u Rimu ... Veza je u sličnosti motiva, rituala i ishoda. Temeljni motiv za pisanje je što želimo na određenu odobranu temu (pitanje) dati neko naše tumačenje (odgovor), što je vrlo slično motivu upražnjavanja I Chinga. Za ritual pisanja isto nam je potrebno mirno i ugodno mjesto na osami, želimo li biti zadovoljni konačnim razultatom. Prvo treba jasno uobličiti temu - o čemu to zapravo želim pisati? Nije li nam tema jasna i uobličena - rezultirajući tekst će biti prilično neupotrebljiv kao odgovor. Zatim se treba prepustiti generatoru slučajnog uzorka - našoj tipkovnici koja će proizvesti naš heksagram - prvu verziju našeg teksta za blog. Ta prva verzija je obično prilično difuzna i preopćenita. Zato treba ponovo razmisliti o temi, pogledati koji su mogući odgovori uključeni u našem tekstu, pa to malo pročistiti, nešto dodati, nešto oduzeti (po mogućnosti više oduzimati nego dodavati), ako treba i više puta, te na kraju doći do konačnog odgovora, finalnog teksta za blog.

Hm, reći ćete, a gdje je tu ona čudesna knjiga koju su napisali drevni mudraci, prepuna teško razumljivih a opet tako korisnih i uspješnih odgovora, koja će nam dati fokus za uspješno pisanje? Postoji, dakako. Ako ju već nemate, svakako ju nabavite i držite uvijek pri ruci tijekom svakog rituala pisanja. Iskazujte joj dužno poštovanje jer sveta je to knjiga.

Zove se 'Riječnik hrvatskoga jezika s pravopisom i gramatikom'.
unbeliever @ 22:47 |Komentiraj | Komentari: 9 | Prikaži komentare
utorak, lipanj 15, 2010
Kinder Grosse Mein Her Heinrich, Du Bist Eine Zug ...

Omorina teška nalegla na ovo veče. Tmasti oblaci, masni poput kolomaza što se cijedi iz glavčine kotača teških volovskih kola, nepomično stoje na nebu. Zrak se ne kreće, ptice se ne glasaju. Pjesma je svaka bez radosti.

Kao da je vrijeme zaustavljeno u očekivanju neke vanvremenske kataklizme.
Izbor mog bloga za blog dana u svjetskim medijima nažalost nije pobudio veću pažnju. Zasjenio ga je događaj od puno većeg značaja za svjetsku kulturu - dodjela nagrade Roza vrsnoj književnici Nives Celzijus i proglašenje njenog prvijenca 'Gola istina' romanom desetljeća.

... Du Bist Kind Aber Vogel Singen Das Lied Ist Ohne Freude.
(Oprosti mi Tristan Tzara, ma gdje bio)
unbeliever @ 22:22 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
ponedjeljak, lipanj 14, 2010
Eto, dogodilo se. Moralo se dogoditi. Kad tad. Grana matematike koja se bavi vjerojatnostima kaže da pri slučajnom izboru elementa iz nekog skupa svaki element ima vjerojatost da bude izabran. Može to biti vrlo mala vjerojatnost ako je broj elemenata u skupu jako velik, ali uvijek postoji. Svaki element će najzad biti odabran, samo valja čekati dovoljno dugo. Malo više od četiri godine pisanja po ovom blogu valjda je bilo dovoljno dugo da blogerov generator slučajnih brojeva izvuče broj ovog bloga i spusti ga u izbor za blog dana. I eto, tu smo gdje smo. Stvari su takve kakve jesu i to je dobro, jer život je stalno putovanje i samo je Tao nepromjenjiv.

Očekivati od mene neko veliko ushićenje zbog toga iluzorno je. Izabirali su moje radove i davali mi nagrade od malih nogu naovamo sasvim dovoljan broj puta, i većinom to nije bio slučajni izbor. Više me to ne uzbuđuje tako kao onomad kad su me u trećem osnovne izveli na pozornicu pred pola stanovnika mog rodnog grada i uručili mi nagradu za pismeni sastavak, a ja bijah tako uzbuđen da nisam mogao ni beknuti kad su mi poturili mikrofon pod nos iako su oni samo očekivali jedno kratko 'hvala'. Sad sam u dobi kad vas počinju uzimati u razmatranje za dodjelu nagrade za životno djelo. Jednu sam već sličnu dobio. To je ono kad vam lijepo hoće reći - što si uradio, uradio si, pusti sad nas mlađe malo naprijed. I neka mladih ...

Očekivati od mene da se s gnušanjem ogradim od ovog izbora, kao što to znaju učiniti neki blogeri, ili da iskoristim ovu priliku za kritiku (deminutiv od 'pljuvanje') blogerovog sustava odabiranja i glasanja, također je iluzorno. Odabir je slučajan, u izboru se nađeš skupa s nekim drugim blogovima širokog dijapazona tema i kvalitete - uglavnom međusobno neusporedivih. Pa onda kao nije fer izbor jer bi kriteriji trebali biti za svaku vrstu drugačiji. I nije fer izbor, pa šta. Možda bi to bilo važno kad bi osvajanje titule bilo bitno. A nije.

Nebitno je hoće li moj blog osvojiti titulu ili ne, s obzirom da u ovakvoj šarolikoj konkurenciji to ionako ništa ne znači. Bitna stvar kod ovog izbora je da je generator slučajnih brojeva na kratko vrijeme uperio reflektor u moj blog i skrenuo pažnju na njega dijelu čitateljstva koje možda do sad još nije zavirilo u taj kutak blogosfere. I neki od njih će svojim glasanjem reći 'Hej, ovo nije upola loše. Sviđa mi se.' Pa će možda kasnije svraćati opet i postati vrijedni sugovornici za male razgovore.

Stoga neću nikoga pozivati na glasanje, niti zahvaljivati na glasovima. Ali onima koji su zahvaljujući ovom izboru po prvi puta svratili na ovaj blog i tu im se svidjelo, želim dobrodošlicu. Svratite opet.

unbeliever @ 18:46 |Komentiraj | Komentari: 11 | Prikaži komentare
nedjelja, lipanj 13, 2010
Opet smo otišli u Ogulin na Festival bajke. Prošle godine sam napisao malo detaljniji izvještaj o festivalu, i ponešto o Ogulinu, pa koga zanima može to naći u postu IBM nad Đulinim ponorom. Ovaj puta smo se samo zaletjeli vidjeti i čuti Jasnu Held i njene kolegice Katharinu Ritter i Nathalie Bondoux kako pričaju priče, pa ovdje dajem samo kratku snimku dijela njihove izvedbe. Katharina je ona s dugim pletenicama, Jasnu biste morali sami prepoznati a ona što  vam preostane je onda Nathalie.
Priče su, kao i obično, bile na tri jezika - hrvatskom, njemačkom i francuskom. Prije početka predstave sve tri pripovjedačice sjedile su na klupi i razgovarale. Primijetismo - na engleskom jeziku. 
unbeliever @ 22:01 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
subota, lipanj 12, 2010
unbeliever @ 22:56 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
Škotlanđaninov sin ulazi u kuću zadihan i s vrata viče:
 
'Tata, tata, uštedio sam šiling!'

'Bravo, sine!' pohvali ga otac, 'A kako si uštedio?'

'Od škole do kuće trčao sam za tramvajem umjesto da se vozim, pa sam uštedio novac za kartu.'

'E, budalo! Trebao si trčati za taksijem pa bi uštedio funtu!'
unbeliever @ 12:30 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
četvrtak, lipanj 10, 2010
Sanjao sam noćas kako sam pošao potpisati onu sindikalnu peticiju za referendum. Rekoh sebi - idemo dati podršku radništvu protiv zlonamjernih vlastodržaca koji im hoće raskidati kolektivne ugovore kako im paše. Dolazim ja tako, u tom mom snu, na neki trg. Nasred trga stoji drveni štand, okićen sindikalnim zastavicama, a na vrh štanda koči se parola "SVI NA REFERENDUM!". Pored štanda stoji Severina, drži olovku u ruci i osmjehuje mi se silikonskim usnama.  

'Ja bih potpisao ....' kažem i pružim ruku prema olovci.

Seve povuče ruku i reče: 'Samo polako. Jesi li ti iz radničke obitelji.'

'Moj je otac bio zanatlija, postolar. Imao je obrt.'

'E, onda si ti iz kapitalističke, a ne radničke obitelji.'

Odnekud sa strane dođoše Vilim Ribič i Ozren Matijašević, noseći komad metalne rešetke, onakve kakve policija stavlja na prilaze Gornjem gradu kad hoće spriječiti građane da priđu vlasti. Staviše rešetku između mene i Sevke. 

Seve me, kroz rešetku, upita: 'A je l' bar imaš koga od roda da je udisao azbest?'

'Ne, da bih ja znao.' rekoh.

Sevka razočarano zaklima glavom, a onda Vilim i Ozren dohvatiše onu rešetku i pomoću nje me odguraše u jedan prostor ograđen isto takvim rešetkama. U ogradi je bilo još ljudi. Pogledah oko sebe. Prepoznah Todorića, Keruma, Gucića, Zubaka i još neke ... 
unbeliever @ 08:51 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
subota, lipanj 5, 2010
Večeras je u Domu sportova u Zagrebu koncert legendarne rock grupe Deep Purple. Da se to događa prije kojih trideset godina, ja bih sada bio tamo. Ali danas ... ne, uopće me ne privlači taj događaj. Recite mi da sam ostario. Aha, jesam. Ali bogami su i oni. Uostalom, već nakon odlaska Ritchie Blackmorea to više nije bilo to. Yes, I feel I'm growing older ...

U svim medijima koji su nas danas podsjetili na ovaj koncert spominjali su se, naravno, njihovi najveći hitovi - 'Smoke On The Water', 'Child In Time' i 'Hush'. Ali meni je uvijek bila najdraža 'Soldier Of Fortune'. Come on, Ritchie, spill it!

Soldier Of Fortune
(Deep Purple)

 I have often told you stories
About the way
I lived the life of a drifter
Waiting for the day
When I'd take your hand
And sing you songs
Then maybe you would say
Come lay with me love me
And I would surely stay

But I feel I'm growing older
And the songs that I have sung
Echo in the distance
Like the sound
Of a windmill goin' 'round
I guess I'll always be
A soldier of fortune

 Many times I've been a traveller
I looked for something new
In days of old
When nights were cold
I wandered without you
But those days I thougt my eyes
Had seen you standing near
Though blindness is confusing
It shows that you're not here

Now I feel I'm growing older
And the songs that I have sung
Echo in the distance
Like the sound
Of a windmill goin' 'round
I guess I'll always be
A soldier of fortune

I can hear the sound
Of a windmill goin' 'round
I guess I'll always be
A soldier of fortune
unbeliever @ 22:23 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
iliti
Poslije objeda valja suđe oprati, stan urediti, tapete promijeniti ...




Nakon onog silnog kuhanja u 'Kafkinoj juhi' nije čudo da se Cricku začepio odvod u sudoperu. Nije to mogao sam riješiti pa je u pomoć pozvao Jean-Paul Sartrea. Poslije je još zamijenio gumicu na slavini uz svesrdnu pomoć Marguerite Duras, obojio vrata s Anais Nin, Dostojevskog poslao u kupaonicu da zamijeni pločice a lijepljenje tapeta je prepustio Hemingwayu.

Tako je nastala druga Crickova knjiga 'Sartreov sudoper: Sam svoj majstor - priručnik za ljubitelje književnosti'.

Ja se nikako ne mogu odlučiti koja mi se priča najviše sviđa. Dvoumim se između 'Kako popoditi potkrovlje' s Edgarom Allanom Poeom u kojem glavni lik sebe zanavijek zatoči u potkrovlju zalijepivši i zakovavši podnim pločama jedini izlaz u podu (s gavranima koji ga gladno promatraju kroz rupice na krovu) i 'Kako postaviti vrtnu ogradu' s Hunterom S. Thompsonom, gerilskog narkovrtlarenja s velikim crvenim dikobrazom zatočenim u zmijskom leglu u kojemu se rupe za stupove kopaju pucnjevima iz dvocijevke a policajce miti krafnama napunjenim ubojitom mješavinom marmelade i meskalina ...
unbeliever @ 08:41 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
petak, lipanj 4, 2010
iliti
Kad sam već ukrčkao Kafku red je i noklice staviti


Moja prvorođena i šestašica pokloniše mi za jedan nedavni, a neću priznati koji, rođendan knjigu provokativnog naslova 'Kafkina juha: Potpuna povijest svjetske literature u četrnaest recepata'.

Kafkina juha

U knjizi se, u skladu s obećanjem iz naslova, nalazi četrnaest pripovjedaka o pripremi raznih jestvina, od kojih je jedna i 'Jednostavna juha od misa' á la Franz Kafka. Među ostalima su i recepti á la Raymond Chandler, Marcel Proust, Gabriel Garcia Marques, Geoffrey Chaucer, Virginia Woolf ...

Ključni element izazovnosti i zanimljivosti ove knjige je u tome što je svaka od ovih priča napisana u stilu prepoznatljivom za odgovorajućeg autora kojemu je posvećen recept. Moglo bi se reći da je, koristeći namirnice koje su mu se našle pri ruci, autor dodavao specifične začine svakog od poznatih književnih velikana te tako stvorio gozbu prepoznatljivih okusa svakome tko je probao nešto od originalnih njihovih (d)jela. U engleskom jeziku za ovakvu vrstu djela, nastalog korištenjem tehnika i stilova drugih umjetnika udomaćio se naziv 'pastiche'. Uza sav trud nisam mogao naći prijevod ove riječi niti u jednom englesko-hrvatskom rječniku a nije mi ni poznatao kako bi se takvo djelo zvalo kod nas. Doduše, nije mi poznato ni je li netko kod nas napisao djelo takve vrste, pa možda zato još nemamo riječ kojom bismo ga nazvali.

Ovu četrnaestdijelnu gozbu priredio je Mark Crick, engleski fotograf, pisac i slikar. U mladosti je Mark pobolijevao od astme, puno je izostajao iz škole pa je vrijeme provodio čitajući klasike, što je raspirilo u njemu iskru ljubavi za literaturu. Studirao je književnost u Parizu, Warwicku i Londonu. Profesionalnu karijeru ipak je ostvario kao fotograf, a ova knjižica (kao i još jedna o kojoj ćemo drugom prilikom) njegov su 'hommage' literaturi i omiljenim književnicima.
unbeliever @ 21:47 |Komentiraj | Komentari: 9 | Prikaži komentare
četvrtak, lipanj 3, 2010
Na današnji dan, prije ohoho godina, umro je Franz Kafka. K'o i svaki normalan đak zamrzio sam ga kad sam morao u lektiri tumačiti značenje 'Preobražaja'. O 'Procesu' da i ne govorim. Vlastiti preobražaj u odnosu na Kafku doživio sam sedamdesetineke godine prošlog stoljeća kao mlad student elektrotehnike, odgledavši u zagrebačkoj Kinoteci film 'The Trial' koji se tamo prikazivao u sklopu retropsektive Orsona Wellesa. Radilo se, dakako, o Wellesovoj ekranizaciji Kafkinog 'Procesa'. Kako sam se našao na toj projekciji priča je koja zaslužuje posebnu obradu u rubrici R.I.P. ali prst sudbine se jasno nazire u njoj. Isti taj prst sudbine odlučio je posao uraditi do kraja te me, jednako kao i u Kinoteku bez ikakvih shvatljivih i objašnjivih razloga, naveo da nedugo potom zavirim u Antikvarijat na uglu Masarykove i Gundulićeve (nema ga tamo više), u pravi tren da primijetim među izblijedjelim koricama starih polovnih knjiga blistaj jarko žutih hrptova sabranih Kafkinih djela.
Komplet od osam knjiga, sve što je Kafka ikad napisao od 'Procesa, preko 'Zamka' i 'Amerike' do pisama Mileni. Nesumnjiva upletenost prsta sudbine može se uvidjeti ako se zna da je taj komplet izašao iz tiska tek nekoliko mjeseci ranije te iste godine u kartonskoj kutiji maslinaste boje, kvaziluksuznom izdanju očigledno namijenjenom onoj društvenoj klasi koja u knjižaru dolazi opremljena metrom i papirićem s napisanim imenima autora i dimenzijama regala.
Zašto se takav jedan sasvim nov komplet našao u antikvarijatu po cijeni višestruko nižoj od tržišne, ako ne zato da bi dospio u posjed jednog studenta s otvorenim pretincem u srcu na kojem je, bojom još vlažnom na dodir, stajao natpis 'Franz Kafka' s prepoznatljivim rukopisom Orsona Wellesa? Potrošivši džeparac od tog i pola sljedećeg mjeseca na Kafkin komplet, to ljeto proveo sam u istraživanju simbolike njegovog metaforičnog svijeta.
Romansa koja se tada razvila traje, uz male uspone i padove, i danas. Taj drečavo žuti komplet, doduše bez kutije koja se poderala nakon brojnih seljenja, dvadeset i dva centimetra u duljinu, stoji i sad na mojoj polici. Između Collodijeva 'Pinokia' i Tolkienova 'Gospodara prstenova'. Neki akademik bi se s prijekorom osvrnuo na neprikladnost društva u kojem se našao Kafka, ali ne pitajte me za objašnjenje zašto se on nalazi tamo. Prije će to biti izbor duše nego akademskog promišljanja.

unbeliever @ 19:11 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
unbeliever @ 08:40 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
I'm a Believer?

Unbelieverovo geslo

"Ne mogu se načuditi u što sam sve prestao vjerovati."

Unbelieverova molitva

Smijeh trese đavolove kosti
Dok tintom mrljam svoje prste.
Bože, grijehe literarne oprosti
Ne marim za ostale vrste.

Unbelieverov životopis

Rođen znatiželjan i ljubopitljiv, rastao čeznući i učeći, sad postajem star i mudar. Naučio sam mnogo i zaboravio toliko koliko neki ljudi nikad neće znati. Znam da ću umrijeti neznalica.

Hum with me ...


Za onih jedan posto...

Index.hr
Nema zapisa.