Blog - lipanj 2008
nedjelja, lipanj 29, 2008
Njuš...
?
Njuš, njuš ...
Tko njuška? Lora mi je tu pod nogama. Mala spava u fotelji.
Njuš, njuš ... njuš, njuš, njuš ...
Pogledam u pravcu tromeđe kuhinja-blagovaona-dnevna. Tamo stoji moja prvoređena i njuška zrak.
Blenem ko tele u šarena vrata. Ono, znam da volimo zamišljati kako imamo u familiji neke vučje gene, ali to je više onako ... folkolor. Da ne utječe to što Mala i Lora žive s nama? 
Ona primijeti da blenem pa kaže - "Ovdje mi nešto smrdi."
"Meni ništa" - kažem.
"Tamo ne, nego baš ovdje kad se dođe. Neki čudan smrad, ne kužim što je to."
"Smeće?" Vrućina je pa se brzo trune ...
"Nije. Provjerila."
"Posuđe u perilici?"
"Tc, nije."

Prilazim bliže. Stvarno se nešto osjeti. Slatkasti vonj od one vrste koja se zalijepi za mirisne receptore pa ga nosiš sa sobom posvuda. Trulo meso. S izrazom "Aha!" na licu otvaram pećnicu. Sigurno je nešto ostalo ... Nema ništa. Prazna i čista.

Okay, drugi pokušaj. Hladnjak. Osjeti se mješavina odstajalog sira, dinje i kožica od slanine. Nije to naš smrad. Zatvaram hladnjak i pridružujem se njušenju zraka u nad da ćemo otkriti smjer iz kojeg dolaze smradne molekule.

Njuš, njuš ... njuš, njuš, njuš ... njuš, njuš ... njuš ...

"Ček, ček, a da nije ... onaj ...?"
"Opet?"
"Aha. Procvao?"
"Nije valjda!"

Idemo do prozora trpezarije. Na ploči podno prozora stoji omanja posuda iz koje raste puzavac. Popeo se uz prozor i uokvirio čitavo krilo. I eto ga, pri samom vrhu prozora. Cvijet. Bolje reči cvat. Tridesetak manjih cvjetića, svaki je dvostruka snježno bijela petokraka zvijezda s crvenim crticama pri vrhu.

Kako nešto tako lijepo može tako smrdjeti?

Smrdljiva ljepotica

unbeliever @ 23:37 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
subota, lipanj 28, 2008
Eto, tako je drugi najbogatiji čovjek na svijetu postao najbogatiji umirovljenik na svijetu. A kad se ide u mirovinu onda se ima ... šta? Ima se posljednji dan na poslu. To je ono kad dođeš u svoj bivši ured pokupiti svoje osobne stvarčice, pregledaš s nostalgijom uspomene na minuli rad, potrpaš sve to u kutiju i odvezeš kući gdje ćeš kutiju turnuti u neki zabiti kutak tavana ili garaže i zaboraviti. Ili nećeš?

Bill, čini se, neće svoju kutiju turnuti u kutak garaže ... 


unbeliever @ 20:25 |Komentiraj | Komentari: 0
petak, lipanj 27, 2008
Na slici pronađite najbogatijeg umirovljenika na svijetu.


unbeliever @ 20:14 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
četvrtak, lipanj 26, 2008
Poljubi me ... Udruga Queer Zagreb snimila je spot kojim, kažu, žele promovirati nenasilje i toleranciju prema spolnim manjinama. Ponudili su spot na prikazivanje HTV-u, što je HTV odbio s obrazloženjem da je scena u kojoj se dva muškarca ljube neprikladna za prikazivanje na državnoj dalekovidnici. Za usporedbu s time, scena u kojoj se dva muškarca ubijaju je sasvim prikladna i možete ju vidjeti skoro svaki dan u programu HTV-a.
I ne samo dva muškarca. Možete vidjeti sve kombinacije spolova i rodova: muškarci ubijaju muškarce, muškarci ubijaju žene, žene ubijaju žene i muškarce, pa onda muškarci i žene ubijaju djecu, pa kojiput djeca ubijaju što žene što muškarce što drugu djecu ... A između toga umiješano gledate scene mučenja, sakaćenja, silovanja, spolnog iskorištavanja djece i brojne druge maštovite scene nasilja svake vrste koje će nam televizija spremno podastrijeti na gledanje kao poželjan materijal za izgradnju naših moralnih temelja. Ni slučajno da bi netko eventualno rekao kako sve to nasilje nije primjereno za prikazivanje. 

Čak i Crkva u hrvata koja je od Boga zadužena, pa bi Bogu trebala biti i odgovorna, za odgoj i moralno stanje pastve im, tek povremeno po službenoj dužnosti objavi poneki komunikej u kojem se mlako osvrne na porast nasilja na TV. Neka šef vidi da oni brinu o tome.

Al' ne daj bože da bi se prikazalo kako se ljube dva muškarca! To bi potkopalo same temelje moralnog ustroja našeg naroda, predziđa kršćanstva. Pritom zaboravismo na temelje kršćanstva koji se postavljeni u Božjem "Ustavu", u Deset zapovijedi Božjih.

Gdje piše: "Ljubi bližnjega svoga." I ne kaže ništa o tome kojeg spola taj bližnji smije biti.

Gdje isto piše: "Ne ubij." Čega nije svjestan cvijet naše katoličke mladeži koji na koncertima nacionalnog ponosa i slave skandira "Ubij, ubij srbina!" Ili prosljeđuje SMS u kojem piše "Samo mrtav turčin je dobar turčin" smatrajući poziv na masovno ubojstvo moralno opravdanim odgovorom na jedno uturivanje napuhane svinjske kože u mrežu naše nogometne reprezentacije.

"Neshvatljivo je da se ponekad tako olako u hrvatskom društvu prihvaća logika zabavišta, previđa bitno, stavljaju naglasci na ponude koje ne pitaju o posljedicama..." poručuje nadbiskup zagrebački kardinal Josip Bozanić u svojoj misi za domovinu.

Sad postavimo dvije teze za jedan logički opit.

Teza A: Ako je kardinal Bozanić dosljedan svojim riječima i suštini katoličke vjere, on bi trebao vrlo skoro javno osuditi postupak vojnog biskupa Juraja Jezerinca koji je na misi zahvalnici u Vukovaru recitirao stihove M. P. Thompsona, onog istog grešnika koji na svojim koncertima dopušta, bez da bi i jednom riječju ili gestom iskazao svoje neslaganje s time (grijeh propustom), skandiranje govora mržnje (grijeh rječju) onom spomenutom grešnom cvijetu katoličke mladeži, u protuslovlju s jednom od najjasnijih i najnedvosmislenijih zapovijedi Božjih - "Ne ubij". Jer je svaki Thompsonov koncert eklatantan primjer logike zabavišta, s ponudama koje ne pitanju o posljedicama, protiv čega je Bozanić digao svoju riječ. Te će tako kardinal dokazati svoju postojanost u promišljanju i brizi za moralnost povjerenog mu stada.
 
Teza B: Ako je kardinal Bozanić samo prazna ljuska neispunjena suštinom katoličke vjere, onda će on radije osuditi svaku pomisao o slobodi spolnog izbora i dići svoj glas protiv predstava kao što je Gay Pride parada. Iako je ova slikovita manifestacija također primjer logike zabavišta, ona je prilično nebitna i marginalna, te se ne može utvrditi njeno izravno proturječje sa zakonima Božjim. Tek sa posrednim tumačenjem Božje riječi koju će vam tumačiti, dakako, sama Crkva. Čime će kardinal samo stvoriti privid da vodi brigu o moralnosti, svjesno previditi bitno, i prave probleme sakriti pod tepih. Te će tako poreći svoje vlastite riječi i pokazati svoju nedosljednost u vjeri koju propovijeda. 

Na Zagreb Pride paradu će doći između sto i tristo slikovitih spodoba. Na Thompsonovom koncertu bilo je šezdeset tisuća spodoba, također slikovitih, samo s drugačijom ikonografijom. Vi sad zaključite - koji od ovih događaja je bitniji i koji ima veći utjecaj na razvoj moralnosti hrvatskog puka? 

Kojem događaju će kardinal Bozanić, u skladu sa svojim riječima, posvetiti pažnju?

Koja od dvije teze će se pokazati valjanom?


unbeliever @ 19:15 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
srijeda, lipanj 25, 2008
Neki su dobro skužili da se u onim filmićima sa zmajem zapravo radi o optičkoj iluziji. Riječ je o iluziji zvanoj "udubljeno lice". Zmajevo lice nije ispupčeno prema van kao što se čini, nego je udubljeno. Naš mozak je navikao da su lica ispupčena, pa i ovo lice pokušava tako predstaviti što dovodi do efekta okretanja glave. 

Želite li imati vlastitog zmaja-špiju koji će vas pratiti pogledom dok prolazite pored njega? Eto vam slika ovdje. Downloadajte, isprintajte, najbolje u boji, izrežite i ispresavijajte prema uputama, zalijepite. Zmajčeka na policu, pa polako šetajte pored njega na udaljenosti od dva-tri koraka i promatrajte ga kako se okreće za vama. Možda će vam trebati nekoliko pokušaja dok namjestite zmajčeka pod pravim kutom. Jako zabavno, naročito za dječicu sitnog zuba, kojima to izgleda kao magija.
unbeliever @ 18:48 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
Kažu mi - nije to dosta. Prekratko traje film. Možda je propuh pomakao zmaja. Ne, ne, nije nam to dosta kao dokaz da se zmaj stvarno mrda. O.K., otišao opet u šetnju s keksima. Malo dulju, u trajanju od pet pojedenih keksa. I eto vam više dokaza. Je l' sad dosta? Sapienti sat. Neću više jest kekse jer ću se udebljat. Još više.


unbeliever @ 10:28 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
Već neko vrijeme mi je zmaj bio sumnjiv. Sjedi tako na polici s knjigama između suvenira s ljetovanja. Sjedi, šuti, ne mrda. Naoko. Ali uvijek kad prođem mimo imam osjećaj da me promatra. I prati pogledom. To samo ako ne gledam baš direktno u njega. Okrenem se naglo i pogledam ga, a on ni da trepne. Kao, ni luk jeo ni luk mirisao. Ali imam ja tehnologiju. Pa sam sakrio kameru u bezazlenu kutiju s keksima. I kao prolazim ja pored, grickajući kekse, i ne obraćam uopće pažnju na zmaja. A kamera snima.

I eto dokaza. Ne samo da me gleda nego prati pogledom svaki moj pokret. Okreće glavu dok ja prolazim. Znao sam - mene nadziru i kontroliraju! Tko zna kome on izvještava sve što ja radim u svojoj dnevnoj sobi. Gdje je to sve zabilježeno i kome će poslužiti da upravlja mojim životom? I koje me sve još stvari špijuniraju? I ona školjka lijevo od zmaja mi je sumnjiva.

Aaaarrrrghhhh! Koliko vam još dokaza treba?


unbeliever @ 09:18 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
ponedjeljak, lipanj 23, 2008
Pitam se, pitam se ... Svi se pitaju ima li života poslije smrti. Hoće li se nastaviti na neki način postojanje nakon što se završi ovo što se s nama zbivalo od početka naše svijesti o sebi. Svjesni smo da svi umiremo, ali opet se nekako nadamo da smrt nije nešto definitivno i da će se naša egzistencija nekako nastaviti i poslije. Što znači da ne razmišljamo o smrti kao apsolutnom prestanku svakog postojanja. Nije bitno kako to tko zamišlja, kroz religijska, znanstvena, paraznanstvena ili filozofska gledišta.

A zašto ne bi tada bilo sve prekinuto, zaustavljeno, pretvoreno u ništavilo?

Jer, ako smo nezadovoljni onim što smo u životu uradili, ljuti što je došao kraj a nismo postigli što smo željeli, čemu onda duljiti? Vječnost nam neće biti dovoljna da napravimo ono za što nam nije bio dovoljan cijeli život. Ostat će nam samo vječna ljutnja i bijes.

A opet, ako smo život proživjeli radeći ono što smo mislili da je ispravno i dobro, ako smo na kraju zadovoljni svojim životom, ima li išta bolje od zatvaranja te knjige prije nego ju nešto uprlja i pokvari?

Zaista, ima li smrti poslije života?

unbeliever @ 19:08 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
nedjelja, lipanj 22, 2008
Flipping the bird "Nakon više od petnaest godina Feralovoga redovitog tjednog izlaženja, pred sobom imate zadnji broj. Usprkos tome što je kroz proteklu godinu list imao stabilnu nakladu, usprkos tome što su redakcijski troškovi i troškovi proizvodnje svedeni na minimum, zbog nagomilanih financijskih teškoća - koje su se kumulirale kroz duže razdoblje - te naprasno i jednostrano prekinutih pregovora (za koje smo vjerovali da su praktički dovršeni) s potencijalnim poslovnim partnerom, Europapress holdingom, nismo više u mogućnosti izdavati tjednik. Novinari i urednici Ferala suočili su se s teškoćama koje se u ovome trenutku pokazuju nepremostivima." (Iz uvodnika posljednjeg broja Feral Tribune)
Gasi se Feral. Svjetlo koje nam je u onim mračnim vremenima svjetlilo na kraju tunela. Zbog kojega smo vjerovali da još nisu svima uspjeli strahom začepiti gubice, da će jednog dana ova naša domovina opet biti zemlja u kojoj se smije slobodno govoriti, bez straha da će te u gluho doba noći posjetiti ljudi u maskirnim uniformama bez oznaka, s krunicama omotanim oko cijevi automatske puške.

Gasi se Feral. Svjetlo koje se nije dalo ugasiti ni u doba najžešće HDZ-Tuđmanštine, kad je svaki onaj koji bi upro prstom u lopuže i pljačkaše u vladajućim foteljama bio proglašen izdajicom domovine i tako obilježen znakom "slobodan odstrijel".

Gasi se Feral. Postaje mračnije, a iz tame vrebaju batinaši s bejzbol palicama, s par stotina eura u džepu i fotografijom čovjeka kojemu treba argumetirano objasniti da mu je bolje da šuti o tome o čemu se usudio progovoriti.    

Gasi se Feral. Novina koja je uspjela održati živom staru parolu "Bolje grob nego rob!". I ta parola će se pomalo izgubiti. Jer ljudi koji danas vode ovu našu jedinu nam domovinu smatraju da je jedino važno da je narod sit. Pa će ova parola biti zamijenjena novom - "Bolje rob nego prazan drob!"  

Ugašen je feral.
Tama.

unbeliever @ 21:44 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
subota, lipanj 21, 2008
Možete li zamisliti kako bi to izgledalo kad bismo na jednu hrpu stavili sve plastične čaše koje u jednom danu potrošimo u Hrvatskoj? Ne možete? Ne mogu ni ja. Ne znam koliki je to broj. A i kad bih ga saznao ne bih mogao zamisliti kako bi ta hrpa izgledala.

Chris Jordan si je postavljao slična pitanja. Ali kako živi u Sjedinjenim američkim državama, razmišljao je o brojevima koji se tamo pojavljuju. Napravio je sliku, kolaž ili mozaik, nazovite to kako hoćete, u kojoj je upotrijebio 1.000.000 (milijun) plastičnih čaša kakve se koriste za točenje toplih i hladnih napitaka. Milijun čaša na toj slici predstavlja količinu koja se potroši u samo šest sati u avionima koji lete iznad Sjedinjenih američkih država. To će reći da dnevna potrošnja čaša u američkim avionima iznosi četiri milijuna čaša.

Napravio je Chris još takvih slika kojima nam pokušava predočiti neke statistike koje nam kao obične brojek ne daju pravu sliku. S trideset i dvije tisuće lutaka Barbi složio je sliku ženskih grudi kojom ukazuje na ogroman broj žena koje nepotrebno odlaze na operacije uvećanja grudi. Pozabavio se i brojem zatvorenika u američkim zatvorima, pretjeranom upotrebom analgetika, i još nekim statistikama koje je predočio svojim slikama.

U današnjem govoru tjedna Chris Jordan sam govori o svojim radovima, i o tome zašto to radi.

unbeliever @ 21:51 |Komentiraj | Komentari: 9 | Prikaži komentare
"... još ne mogu vjerovati da smo ispali sa eura..ono sinoć je bilo nemoguće.. ono nije istina..nije... ne može biti! Cijelu si utakmicu bolji od protivnika, stvaraš šanse, i onda on pobijedi. Iako je naša igra bila bolja, na kraju se broje samo golovi, a ne pobjeđuju uvijek oni koji pobjeđuju tijekom utakmice..."

Tri rečenice, uzete s tri različita bloga, bez nekog posebnog biranja, tri prva na koja sam naišao u listi najnovijih postova. Sasvim lijepo prikazuju esenciju osjećaja koji se nakon sinoćnje utakmice provlače medijima, od državne nam dalekovidnice pa do bloga s kojih par stotina posjeta.

Tuga, žalost, nevjerica. I čuđenje. Kako nam se to moglo dogoditi? Pa baš u zadnjoj sekundi, zapravo izvan regularnog vremena, da nas turci predriblaju? Razumijem tugu i žalost, i meni je žao što nismo prošli dalje. Lora i Mala su zabile glavu u zemlju. Al' ne razumijem čuđenje. Zašto se mi čudimo tome što su nas preveslali u zadnjoj, neregularnoj, sekundi? Pa to nam se zadnjih osamnaest godina događa stalno i na svim poljima.

Radio si tamo od šezdesetih do devedesetih preko pola radnog vijeka, za malu plaću jer si ulagao u razvoj svoga poduzeća. Rekli su ti da sve to pripada tebi i ostalim radnicima. I išlo je dobro, napredovalo se cijelu utakmicu. Onda početkom devedesetih dođe neki turčin i kaže da je sad on vlasnik tvog poduzeća. Nikad ništa nije uložio, kupio ga je kreditom za koji je jamstvo dao nekretninama tog istog poduzeća. Ali eto, on ga je zabio u zadnjoj sekundi, a ti koji si cijelu utakmicu dirinčio i kidao se - možeš sad lijepo kući. Možeš se žaliti sucima, to su oni isti koji su poduzeće prodali njemu. I još masu drugih poduzeća će u polufinalu prodati na isti način u nekih dvjesto turskih obitelji ...

Napali su našu Hrvatsku pa si ju išao braniti. Godine proveo u rovovima, dok su ti tanad i geleri zujali oko ušiju. Bio ranjen. Ili nisi. Poginuo. Ili nisi. Vratio se psihički skršen i znatno smanjene sposobnosti razumijevanja "normalnog" života. I onda, kad je regularno vrijeme već isteklo, dođu neki turci i kažu ti da je sve to lijepo i hvala tebi, ali prave zasluge su njihove jer su baš oni obranili domovinu u mitteleuropskim salonima i kafićima. I oni će sad dalje u polufinale, na unosne pozicije i u saborske klupe. A ti odi lijepo doma liječit svoj PTSP. 

O.K., pokralo nas u privatizaciji, otelo nam zasluge obrane domovine, sve smo mi to u stanju izdržati. Opet se trudimo i, otkidajući od usta, gradimo ovu našu ratom i privatizacijom poharanu jedinu nam domovinu. I taman vidimo svjetlo na kraju tunela, standard nam se malo popravlja, eto sad ćemo skoro moći prestati samo preživljavati. Pa ćemo moći malo posvetiti se i pravom življenju, možda malo putovati, možda malo razvijati se kulturno, možda djeci osigurati bolje obrazovanje ... Ali zbog onih turaka s druge strane atlantika i njihovog zabijanja gola u izvorišta nafte počnu drastično rasti cijene nafti pa, posljedično tome, i svim ostalim stvarima. I mi se čudimo kako su nas to opet predriblali taman kad smo mislili da je utakmica već pri kraju. Pa pitamo našeg selektora da šta je sad to, i je li on i njegov stožer išta znao o tome šta nam se priprema i imaju li kakvu strategiju, e da bismo i mi nastavili u polufinale? A on nam kaže da je samo važno da smo mi siti. Nek ne brinemo za kulturu, on će ići u Veronu na operu umjesto nas. U polufinalu. I onda skužiš da je i on samo još jedan turčin.

Ima još dvadeset i sedam primjera koje bih mogao ovdje navesti ali nemam namjeru pisati knjigu debljine dostojne Araličinog pera. Što bi rekao demon Karlo - circumspice! To jest osvrnite se. I razmislite koliko su vas puta turci tako predriblali u zadnjoj sekundi? I razmislite koliko će vas još puta na isti način spriječiti da uđete u polufinale. Jer nisu turci samo na Euru u Beču.

Turci su svuda oko nas!

unbeliever @ 09:33 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
unbeliever @ 00:20 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
subota, lipanj 14, 2008
unbeliever @ 21:16 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
O njemu sam već pisao u "Kasnom ćuku il' netopiru" pa onda u "Povratku kasnog ćuka", prije skoro dvije godine. Od onda sam se već navikao na njegovo društvo. I večeras sam mu slušao pisak dok sam pisao o Matošu. I onog drugog (ili druge) koji se odaziva povremeno.

Onda se javio Gizmo i lavežom mi dao do znanja da se vratio. Bio sam ga pustio s lanca prije par sati da se malo istrči. Vrijeme je da ga idem privezati. Izašao sam van i krenuo oko kuće prema Gizmovoj kućici. Gizmo me slijedi i veselo skakuće iako opet malo šepa na prednju desnu. Voli riješiti se lanca, bilo da ga vodimo u šetnju ili samo pustimo da sam landara okolo, ali mirno ide opet natrag na lanac. Čini mi se da to smatra znakom pripadanja. Dugo nije nikome pripadao.

Dok idemo okolo slušam kako se ćukov pisak kreće oko nas. Leti okolo, traži plijen. U času kad smo zaokrenuli oko susjedove ograde na livadicu iza kuće ćuk je nadletio orah i spustio se nisko iznad nas. Nakratko je zalepršao kojih dva metra iznad moje glave tako da sam ga lijepo mogao vidjeti. Pogledi su nam se susreli u djeliću sekunde, a onda je odletio dalje preko ceste ka smreki na kojoj najradije boravi.

Želim vjerovati da je to bio pozdrav, a ne da nas je samo odmjeravao kao potencijalnu večeru ...


unbeliever @ 00:40 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
petak, lipanj 13, 2008
Danas je bio i petak 13. I ništa mi se loše nije dogodilo. Bar do sad. Ima još par minuta doduše ...
unbeliever @ 23:54 |Komentiraj | Komentari: 0
Danas je, još kojih pola sata, rođendan Antuna Gustava Matoša, čovjeka kojemu ste dužni makar toga i niste svjesni. I ako sad mislite da ćemo ga se sjetiti uz uobičajenu Utjehu kose ili Nokturno, varate se. Ne da ne marim te pjesme, dapače su mi vrlo drage, ali njih možete naći iza svakog ugla blogosfere. No danas razmišljam o Matoševoj svevremenosti i zato evo vam stihova starih stotinu godina a vi ocijenite koliko su i danas aktuelni.

Mili Bože, kud sam pošo?
K izborima ja sam došo,
Ne znam, čemu dadoh glas.
Da sam, braćo, ovo znao,
Glasa njemu ne bih dao,
Kažu - frigati će nas.
Mili Bože, kud sam zašo,
Naroda još nisam našo,
Ali gulaš nadoh ja.
Ja i razni trafikanti,
Korteži i špekulanti,
Pravi purgar jesam ja!
Jedan šmira, drugi kara,
"Dobiti ćeš komesara",
Treći veli: "Ti si tat".
Rauch zatvara, Hamruš špara,
Čini mi se, sve me vara:
Čuješ, Zagreb, hodi spat.
Još Hrvatska nij’ propala,
Nek se hrusti šaka mala,
Štrik nam mećeju za vrat,
Glasna, jasna od pameti,
Mogli bi me još zapreti,
Zato, Miško, hodi spat.
Jedni su za Starčevića,
Drugi su za Tomašića,
Treći za koaliciju.
Ovo nije pravi posel,
Postal bum na koncu osel,
Žive Bog policiju! 
Ovaj ide mirno v Peštu,
Drugi opet ima v reštu
Proti volji mukte stan.

Prosto zrakom ptica leti,
Teško j’živet, teže umreti,
Meso j’ skuplje saki dan.
Plovi, plovi, moja lađo,
- Pameti ja još ne nađoh,
Ali nađoh čašicu;
Zagreb-grade, ti si bijeli,
Jer si crn i blatan cijeli,
Tebi ovu zdravicu.
Makar stojiš, ti se krećeš,
Makar padaš, ljosnut nećeš
Kako tvrde glupani.
Oni što su danas s vama,
Jesu bogme proti nama
Pak će biti lupani.
Dugo već nam veli Pokret
Da će biti silan okret
Narodne politike.
Oj, Hrvati, braćo mila,
Dugo već nas vodi sila
Narodne pol-litrike.
Hajd, junaci, naprijed žurno,
Jer je vrijeme mučno, burno,
Hajd junaci, ali kud?
Miruj, Zagreb, srce moje,
"Jadran" ima novce tvoje,
Dumi želim sretan put!
Izbori su srećno prošli,
Novi ljudi su nam došli,
Ja sam već posijedio,
A Hrvatu, siromaku,
Još je veći mrak u mraku,
Otkad je pobijedio.
unbeliever @ 23:22 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
srijeda, lipanj 11, 2008
Jezuš! Slušam danas putem do posla radio i na njemu vijesti. Te pričaju o poskupljenju struje kojega, eto, mora biti ali Vlada će intervenirati kako bi zaštitila građane slabijeg materijalnog stanja. To će učiniti tako da će subvencionirati cijenu struje za ona kućanstva koja troše manje od određenog limita (mislim da se radi o 2000 KWh godišnje, nisam siguran). Premijer Ivo je ubacio u petu i odmah to prezentirao predstavnicima sedme sile.
Neki su odmah prigovorili da bogati samac može trošiti manje struje od siromašne obitelji s petero djece. Jest, priznao je premijer Ivo to je moguće ali za sada nam je to najmanje loše rješenje, to jest "dok ne uđe u primjenu zakon o osobnom identifikacijskom broju, koji će biti jedan od instrumenata koji će nam omogućiti da znamo transparentno kakvo je čije socijalno stanje ...". Idemo dalje.

Tako premijer Ivo, a meni se upali lampica. Gle, Vlada je pronašla novi lijek za sve naše probleme. Svemoćna panacea! Jer ovo mi nije prvi put da čujem od premijera Ive kako će se sve promijeniti kad uvedemo osobni broj za identifikaciju, famozni OBI. OBI će nam dati sva blaga ovog svijeta, kao kalevalski sampo. Njime ćemo potvrđivati svaku novčanu transakciju i onda će premijer Ivo sve znati o nama. I koliko imamo para, koliko smo i gdje potrošili, i onda će sve biti pošteno i pravedno jer će biti transparentno. 

Riječ transparentno, koju zadnjih par godina prežvakuju naši političari kao bolivijski indiosi lišće koke, iz nekih čudnih razloga, unatoč svekolikom trendu kroatizacije stranih izraza, još uvijek nije zamijenjena lijepom hrvatskom riječju "proziran". Ma, i nisu to čudni razlozi. Političari se boje riječi proziran. Neće ni za komad stakla reći kako je prozirno. Jer bi to slučajno prolazećeg slušatelja moglo potaknuti da dobaci: "Je, prozirno baš kao i ti sa svojim lažima."

Kao što je i naš premijer Ivo transparentan. To jest proziran u nastojanju da nam zamaže oči, kao i obično. Jer, prava svrha OBI-ja je da Ivinom ministru Šukeru ne promakne niti jedna moja financijska transakcija na kojoj bi mi mogao otfikariti porez. Te će se tako smanjiti moja mogućnost zakidanja Vlade za njena bogomdana prava posezanja u moj džep. I onda će se povećati priliv love u državni proračun, pa će se više love moći neopaženo iz njega pretočiti u burage svetih krava koje imaju bogomdano pravo guranja gubice u proračunski valov (Hrvatska zbog korupcije gubi godišnje oko šest milijardi kuna, upozoravaju sudionici sjednice koju je Nacionalno vijeće za praćenje nacionalnog programa za suzbijanje korupcije održalo na temu "Korupcija - uteg hrvatskog gospodarstva"). Te će tako svete krave imati više love za platiti svoje povećane troškove energije, hrane, i općenito standarda života. I tko kaže da Vlada ne rješava problem energetske krize? Riješila si ga je. Nije problem što cijene rastu, samo treba naći načina kako ćeš od glupavog biračkog tijela uzeti još novaca.

unbeliever @ 23:07 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
utorak, lipanj 10, 2008
Non, je ne regrette rien
(Michel Vaucaire)

Non, rien de rien
Non, je ne regrette rien
Ni le bien qu'on m'a fait, ni le mal
Tout ça m'est bien égal


Non, rien de rien
Non, je ne regrette rien
C'est payé, balayé, oublié
Je me fous du passé


Avec mes souvenirs
J'ai allumé le feu
Mes chagrins, mes plaisirs
Je n'ai plus besoin d'eux


Balayés les amours
Et tous leurs trémolos
Balayés pour toujours
Je repars à zéro


Non, rien de rien
Non, je ne regrette rien
Ni le bien, qu'on m'a fait, ni le mal
Tout ça m'est bien égal


Non, rien de rien
Non, je ne regrette rien
Car ma vie, car mes joies
Aujourd'hui, ça commence avec toi.


Ne, ništa ne žalim ja
(Michel Vaucaire)


Ne, ništa ne.
Ne, ništa ne žalim ja.
Niti dar dobra sveg, niti zlo;
Za me isto je to.


Ne, ništa ne.
Ne, ništa ne žalim ja.
Plaćeno, bačeno sve u peć;
Prošlost ne marim već.


Svojim uspomenama
Plamen hranio sam.
Sve tuge, sreće sve
Više ne trebam ja.


Zbrisane ljubavi,
I svaki treptaj njin.
Zbrisane zauvijek.
Od nule počinjem.


Ne, ništa ne.
Ne, ništa ne žalim ja.
Niti dar dobra sveg, niti zlo;
Za me isto je to.


Ne, ništa ne.
Ne, ništa ne žalim ja.
Život moj, radost sva buduća,
S tobom počinje sad.




unbeliever @ 23:44 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
nedjelja, lipanj 8, 2008

Vaker, vaker, vaker
Da li amende o nilaj avel,
Da li amende kham tatari?
Khere me te avav.

Kaži, kaži, kaži
Da li kod vas ljeto dolazi,
Da li tamo sunce grije?
Kući ja da dođem.

unbeliever @ 18:47 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
Da patka...ha,ha,ha, ... Slušao jučer na stojedinici inteview tjedna, ovaj put s vrlim nam ministrom unutrašnjih poslića, Berislavom Rončevićem. Naslijednik čuvenog Ivice Jubito Kirina. Jednako sposoban, samo malo manje zabavan. Svašta se razgovaralo, pa se nije dala izbjeći tema zakona o zabrani okupljanja na Markovom trgu, i njegovih nedavnih kršenja prilikom verbalne dijareje vrhovnika najomraženije države na svijetu, te još svježijeg od strane predstavnika sedme sile.
Upitan kako se nije očuvalo poštivanje zakona pri okupljanju novinara na Markovom trgu kaže Bero da zato jer to nije bilo okupljanje već razilaženje. Novinari su se okupili kod Kamenitih vrata a po Markovom trgu su se razišli. I tako to po slovu zakona nije bilo okupljanje i policija nije imala razloga za intervenciju. Măšala. Spretno izvedeno.

Onda se u emisiju javio slušatelj koji, nakon kraćeg pljucanja po spomenutom zakonu, upita ministra da kad će više Vlada ukinuti taj glupavi zakon koji i sama krši. Vješto izbjegavajući udicu pravog odgovora, ministar se rasprede objašnjavajući kako on ne bi glupavim nazivao zakon koji su izglasali saborski zastupnici. Jer oni su izabrani predstavnici naroda, i kako sad bi oni mogli donositi glupave zakone. Ne može to biti osim ako je, jelte, i narod ... uključujući pitatelja.

Rekoh sebi: "Bero, Bero, markirao si sat kad se učio poučak patke?"  

A kako iz pouzdanih izvora znam da su i svi moji čitatelji markirali sat na kojem se učio teorem iliti poučak patke, to ću ga ovdje poučavati. 

Poučak patke: "Ako nešto izgleda kao patka, hoda kao patka, leti kao patka i glasa se kao patka, onda je to - patka."

Dakle, vrli ministre Bero, primijenimo poučak patke na navedeni zakon: "Ako zakon izgleda glupavo, zvuči glupavo i primjenjuje se glupavo, onda je to - glupav zakon." QED.

I tako, nastavi se razgovor i u neko vrijeme kaže ministar: "Znam da ćete vi sad reći da muljam, i možda će vam to ličiti na muljanje, ali ja nisam muljator i ne muljam ... " Tako nešto otprilike.

Ne brinem se ja puno. Primijenim poučak patke: "Ako ministar govori kao muljator ..."

unbeliever @ 08:46 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
subota, lipanj 7, 2008
iliti:
Samoispunjavajuće proročanstvo

Quomodo? "Cijene goriva u petak su se zaustavile na rekordnih 138.54 dolara, javlja CNN. Cijene divljaju zbog geopolitičke nestabilnosti, brzog pada vrijednosti dolara i predviđanja da će nafta za manje od mjesec dana dosegnuti cijenu od čak 150 dolara po barelu." (Index, 2008-06-06, D.A./A.B.)
Ima nekih stvari koje nikako ne razumijem, a jedna od njih je svjetsko tržište. Dobro, razumijem da cijena nafte raste zbog geopolitičke nestabilnosti jer je Bush mlađi zasrao s onim ratom u Iraku, u regiji koja dominira proizvodnjom nafte. Jasno mi je i da je Bushova politika izazavala recesiju američkog gospodarstva, što on želi sakriti tiskanjem novca, što opet dovodi do pada vrijednosti dolara. Ali da cijena nafte raste zato što se predviđa njen rast, to mi nikako nije jasno.

To je takozvano samoispunjavajuće proročanstvo, izazivanje pojave njenim predviđanjem. U jednostavnim primjerima to se da vidjeti svaki dan, na primjer kad otac kaže svome sinu: "Dobit ćeš ti svoga boga!" Ali to nije zapravo proročanstvo već obećanje. No, ima i pravih primjera. Indijski isposnik prorekne da će umrijeti tog-i-tog dana, i stvarno tog dana legne i umre. Skeptici to objašnjavaju autosugestijom. O.K. Fine with me. Uglavnom, većina tih primjera je u domeni ezoterije. Ne čine mi se bitni.

Ali kako, k vragu, predviđanje porasta cijene nafte na svjetskom tržištu može taj rast zaista uzrokovati? Autosugestija? Woodoo? Crna magija? Činjenica je da to stvarno funkcionira. Čim tržišni analitičari predvide porast cijene neke robe, toj robi stvarno počne rasti cijena. Nema iznimaka.

Pa si nešto mislim ... a što ne bi ti analitičari počeli malo predviđati pad cijena nafte? Možda bi to kompenziralo posljedice Bushove nesposobnosti? Je, znam da svi svjetski analitičari nemaju taj kapacitet da kompenziraju ono što je jedan Bush uneredio, ali možda bi ipak usporili rast cijena nafti dok Bush ne ode u ropotarnicu povijesti i naslijedi ga netko sposobniji?

unbeliever @ 07:36 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
četvrtak, lipanj 5, 2008
Jabučica Na današnji dan, prije trideset i jednu godinu, 5.6.1977., u prodaju je pušteno Apple II, prvo komercijalno uspješno, masovno proizvođeno mikroprocesorsko računalo. Proizvodilo se sve do 1993. godine i do tada je proizvedeno oko šest milijuna primjeraka.
Prvi Apple II imao je ove fantastične tehničke karakteristike:

  • Procesor MOSTEK 6502 radnog ritma 1 MHz (ne, ne gigaherc već megaherc, to vam je tisuću puta manje).
  • Radnu memoriju od 4 KB (ne, ne gigabajta već kilobajta, to vam je milijun puta manje) koja se mogla dodatno proširiti do čitavih 48 KB.
  • Video kontroler koji je prikazivao 24 retka po 40 znakova (samo velika slova) na jednobojnom monitoru, a mogli ste ga spojiti i na televizor, gdje su slova mogla biti i u jednoj od 16 boja.
  • Priključak za kasetofon snimanje podataka na kasete. Kazetaš ste si morali nabaviti posebno.  
U osnovnoj konfiguraciji Apple II koštao je oko $1300, a ako ste ga nabrijali sa svih onih 48 KB memorije onda se cijena popela i do $2500.

Godinu dana od izlaska prvog modela pojavio se i disketni pogon za Apple II koji je snimao podatke na diskete veličine 5.25 inča, prvi jeftini disketni pogon za mikroračunalo. Steve Wozniak je uspio spustiti cijenu ovog pogona tako što je dio potrebne elektronike zamijenio programom u računalu koji je upravljao pogonom. Tako, na primjer, ovaj pogon nije imao detektor za pozicioniranje glave na nulti trag diskete (tzv, Shugart's Track-0 sensor) već je nulti trag pronalazio tako da je glavu pomicao unatrag za četrdeset skokova, dok ju ne bi zaustavio mehanički graničnik. Ovaj postupak, poznat kao "rekalibriranje" proizvodio je zastrašujući zvuk koji je kod novopečenih vlasnika Apple II izazivao užas jer su mislili da će im se disketni pogon raspasti. Usput, na jednu disketu je moglo stati i do 360 KB (opet kilobajti) podataka.

Apple II bilo je jedno junačko računalo bez kojega tko zna na što bi danas ličila osobna računala. Možda bi bila lošija, možda bi bila i bolja, ali definitivno ne bi bila ovakva kakva su sada.

I zato, sretan ti rođendan, Jabučice!

unbeliever @ 22:38 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
Moja četvrtašica je već velika cura i više ju ne privlači igra s plišanim igračkama. Zato je napravila inventuru među svojim igračkama i izdvojila one kojima se više neće igrati. Njima smo napunili jednu od onih najvećih vreća za smeće. Naravno, zadržala je Vuka koji ju čuva noću dok spava, i još par najdražih.
Kad je vidjela što se radi pridružila se i moja prvorođena i donijela svoga plavog miša. Miš je najveći od sveg zvjerinja, čak i od oba mede. Nije stao cijeli u vreću pa smo ga stavili na vrh i vreću zavezali mišu oko vrata, tako da mu je glava ostala viriti van. Sve skupa je jedva stalo u prtljažnik moje male vozilice.

Tako aranžiranu vreću jutros smo odnijeli u vrtić, u grupu koju je četvrtašica napustila prije četiri godine. Našli smo tetu Melitu i uručili joj našu "donaciju". Teti Meliti je bilo drago što smo ih se sjetili, a posebno joj se svidio naš aranžman s virećim mišem. A najljepše je bilo gledati kad su dječica počela vaditi igračke iz vreće, veselo uzvikujući i pokazujući jedni drugima što su iskopali.

Današnji dan je započeo radošću.

unbeliever @ 20:51 |Komentiraj | Komentari: 0
Kad ti se jedna vrata zatvore, druga se odmah otvore. 

Zaključak: omjer otvorenih i zatvorenih vrata je konstanta. 


unbeliever @ 05:56 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
utorak, lipanj 3, 2008
Jedan hoda kao John Wayne, jedan se kupa u ulju, jedan ejakulira, jedan eksplodirava stolicu. Neki su poetični, neki sarkastični, neki erotični, a neki jednostavno ... kreću se. Ali svi imaju jednu zajedničku crtu - vraški su zabavni. To su strojevi - kinetičke metalne skulpture koje izrađuje Arthur Ganson, umjetnik koji svojim radovima istražuje tihu dramu fizičkih kretanja - dizanja, spuštanja, okretanja, akcije, reakcije i njihovih posljedica. Bile pokretane motorima ili akcijama promatrača, ove skulpture su otvorene svim istinama o svijetu i pokretu kojima bi se njihovi dijelovi mogle podati.

U novom "Govoru tjedna" pogledajte i poslušajte kako skulptor i inženjer Arthur Ganson govori o svojim djelima - kinetičkim skulpturama koje istražuju filozofske ideje a uz to su naprosto neodoljive za gledanje.

unbeliever @ 22:55 |Komentiraj | Komentari: 0
I'm a Believer?

Unbelieverovo geslo

"Ne mogu se načuditi u što sam sve prestao vjerovati."

Unbelieverova molitva

Smijeh trese đavolove kosti
Dok tintom mrljam svoje prste.
Bože, grijehe literarne oprosti
Ne marim za ostale vrste.

Unbelieverov životopis

Rođen znatiželjan i ljubopitljiv, rastao čeznući i učeći, sad postajem star i mudar. Naučio sam mnogo i zaboravio toliko koliko neki ljudi nikad neće znati. Znam da ću umrijeti neznalica.

Hum with me ...


Za onih jedan posto...

Index.hr
Nema zapisa.