Blog - lipanj 2007
četvrtak, lipanj 28, 2007

Dragutin Tadijanović

Vezan za zemlju

Dragutin Tadijanović

U svom dječaštvu, prije pola stoljeća,
Dugo sam znao boraviti na brijegu
Kod ulaza u Rastušje, u ljetna
Predvečerja,među grmljem borika,
Čekajući u tišini, na travi, bos,
Da se pojavi Večernjača i za njom
Druge zvijezde na nebesima pa da započne
Noćni razgovor u beskrajnom prostranstvu.

Zvijezde su me dozivale, a ja sam ih
Osluškivao, okovan i vezan
Uza zemlju koja me kao sina
Zagrlila objema rukama, čvrsto,
I ne pušta me do dana današnjeg
Iz svoga zagrljaja, iz okova, iz ropstva...



unbeliever @ 18:25 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
ponedjeljak, lipanj 25, 2007
Danas imamo priliku u hladovini provesti ovaj do sada najvrući dan ove godine. Jer je danas Dan državnosti. Dan kad je Hrvatski sabor proglasio Hrvatsku samostalnom i suverenom državom i ... bla, bla, bla ... sve ste to već čuli stotridesetšest puta danas. Na brojnim skupovima podsjetit će nas na sve što je tome prethodilo i ono što je slijedilo, ponajviše na ponovno buđenje aveti mržnje, ubijanja i pljačke ...

I u svim tim sjećanjima promaći će nam jedna isto značajna godišnjica. Prije točno četrdeset godina, 1967. godine na današnji dan, grupa Beatles snimila je, tijekom živog TV prijenosa, svoju antologijsku pjesmu "All You Need Is Love". U TV nastupu kojega je vidjelo oko 400 milijuna ljudi (strašno velika brojka za to doba) sudjelovali su i Mick Jagger, Keith Richard i još neki drugi glazbenici. Šestminutna TV snimka kasnije je skraćena na četiri minute radi objavljivanja na singlici. Vinil, dakako.

Pa, evo, nakon sjećanja na teške godine nakon osamostaljenja, mislim da bi bilo dobro prisjetiti se ove pjesme a možda ju i otpjevati koji puta ...

All You Need Is Love
The Beatles


Love, love, love, love, love, love, love, love, love.
There's nothing you can do that can't be done.
Nothing you can sing that can't be sung.
Nothing you can say but you can learn how to play the game
It's easy.
There's nothing you can make that can't be made.
No one you can save that can't be saved.
Nothing you can do but you can learn how to be in time
It's easy.
All you need is love, all you need is love,
All you need is love, love, love is all you need.
Love, love, love, love, love, love, love, love, love.
All you need is love, all you need is love,
All you need is love, love, love is all you need.
There's nothing you can know that isn't known.
Nothing you can see that isn't shown.
Nowhere you can be that isn't where you're meant to be.
It's easy.
All you need is love, all you need is love,
All you need is love, love, love is all you need.
All you need is love (all together now)
All you need is love (everybody)
All you need is love, love, love is all you need.


unbeliever @ 12:41 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
petak, lipanj 22, 2007
Čitam sutonov vodič na temu kako prepoznati kromanjonca. Pa me zaintrigiralo – 'ajd da vidim ima li tu mene ili, bolje rečeno, ima li kromanjonca u meni. Selfassessment. Here goes.

  1. Švapsko auto: cijenim Mercedes sporadi kvalitete al' nisam ga nikad imao i vjerojatno neću. Najviše sam vozio Citroen, i sad vozim jednog C3. Malo auto ali ništa mi više ne treba. A svakako nije izraz muškog ega. Bodova: nula.
  2. "Muška" pića: ovo je malo tricky. Zapravo pijenje alkoholnih pića uopće ne smatram izražavanjem svog karaktera. Prije dobrog ručka (ne uključuje ručak u restoranu na poslu), volim popiti aperitiv a tu preferiram travaricu po mogućnosti velebitsku. To bi bila prevaga na kromanjonsku stranu. S druge strane Đoku Šetača i njegove srodnike uopće ne volim, naprosto su mi neukusni. I votka također. Od nje se ne bazdi jer u njoj i nema ništa drugo do čiste vode i alkohola. Pitjkasti kokteli su mi sasvim O.K. sa sve suncobrančićima, maslinkama, zašećerenim rubovima čaša … to bi bilo na onu suprotnu stranu, ali opet – nema mi do velebitske travarice. Bodova: pola.
  3. Averzija prema trapericama: odijela ne podnosim, kravata me guši (imam ih tri – jednu crnu za sprovode, jednu s diskretnim uzorkom za na posao kad to traži, srećom rijetko, dress code, i jednu ogavnu koju sam dobio na poklon i čuvam je kao opomenu). Traperica sam se u životu nanosio mada u zadnje vrijeme, zbog problemčića sa dimenzijama u struku … hm, hm. Bodova: nula.
  4. Glomazan komad nakita: jedini komad nakita koji sam ikad nosio je vjenčani prsten. I njega nikad neću skinuti. Ne nosim ni sat na ruci. Smeta mi bilo što da visi po meni. Bodova: nula.
  5. Nesklonost pismenom izražavanju: pišem bolje i ljepše nego što govorim. Možda čak i više. Mada nisam neki šutljiv tip, ako mi pružite priliku. Bodova: nula.
  6. Nemar: uf, ovo je gadno. Nemaran jesam. Vraški. Nazvat ću te telefonom jedino ako mi pošalješ SMS „nazovi me!“. Ali to nije zato što je to kewl ili guba, ni što sam naprosto nemaran, već što me nosi trenutak. Vrijeme proleti i dok se ja dosjetim, već je kasno. I jednako sam tako nemaran prema sebi kao i prema drugima. Ali sve je to samo opravdanje. Bodova: cijeli jedan.
  7. Genetska alergija na emotivnost: puštam suzu kad Bambiju umre mama, makar ga gledao po deseti put s mojom trećašicom. Ponekad rasplačem sam sebe dok pišem dušolovke. Jebiga, emotivac sam. Ali ima jedna stvar koju ne radim - ne ispričavam se. Oni koji me vole znaju da ako sam nešto zabrljao to nije zato što nisam dao sve od sebe i njima isprika ne treba. Oni koji me ne vole ionako neće prihvatiti ispriku. Bodova: pola.
  8. Omiljene seksualne poze: u seksu tražim zadovoljstvo a ne dokazivanje. Sve što ne traži akrobatske sposobnosti i ovlašteni servis za održavanje opreme, prolazi. Bodova: nula.
  9. Sjedenje na tuđem radnom stolu: moram priznati, znalo mi se događati, kao i sutonu, uglavnom muškim kolegama. Dok jednom nisam odlomio ploču i tresnuo na pod. Otada nikad više. Bodova: 0,2 (zbog povijesnih događaja).
  10. Kemija: e, da, često mi se dogodi da se na ulici žene zalete u mene. Ali ne zato što bi željele strgati krpice s mene, već zato što me ne primjećuju. Idem tako ulicom i naiđe žensko stvorenje te prođe kroz mene i povrh mene. Pri tom se tek ovlaš osvrne s letimičnom mišlju „Kao da sam nešto nagazila…?“ Čini mi se da je proizvodnja feromona kod mene odavno u stečaju. Bodova: čista nula.
Da vidimo, suma sumarum … onih pola, pa jedan cijeli i još pola, pa još nula cijelih dva … ukupno dva cijela dva. Panika?!.

unbeliever @ 10:54 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
četvrtak, lipanj 21, 2007
pjegava je htjela vidjeti slike štenaca ... pa, evo: 

Donina dječica spavaju
unbeliever @ 22:25 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
srijeda, lipanj 20, 2007
Vruće je ... svijet je postao usijana pećnica. Mozak se topi. U masnim kapljicam cijedi se preko čela. Ne mogu misliti. Misli su se sparušile. Uvrnule u sebe. Zalijepile jedna za drugu. Ne možeš razdvojiti. Razabrati koja je koja.

Vruće je ... Lora leži na sred sobe. Na boku. Isplaženog jezika. Jezik joj se zalijepio za pod. Jadno pseto. Idem ju staviti u hladnjak. Samo ne znam kako ću to uspjeti. Pužem četveronoške prema njoj. Zubima uhvatim ogrlicu. Polako ju teglim prema kuhinji. Ne znam koliko to traje. Možda par minuta. Možda tjedan dana.

Vruće je ... zašto stojim s tom zdjelom juhe u ruci? Ugodno je ledena. Valjda sam ju izvadio iz hladnjaka. Zašto? Mora da nije bilo mjesta za rođendansku toru. Netko slavi rođendan? Valjda. Moram pronaći te svijeće. Sigurno su u kupaonici. Tamo je najhladnije. Nosim juhu u kupaonicu.

Vruće je ... ovaj što leži tu u kadi punoj hladne vode valjda je slavljenik. Dao sam mu zdjelu s ledenom juhom. Nek si sam zapikne svijeću. Ja se spuštam na pod. Između zahodske školjke i bidea. Naslanjam čelo na pipu. Malo me hladi. Brzo sam ju zagrijao. Kupaonica je mala. Nema propuha. Fali mi zraka. Pužem van u predsoblje.

Vruće je ... Mačak sjedi pred izlaznim vratima. Ili ulaznim. Svejedno. Ovisi s koje im strane prilaziš. Mačku kao da nije vruće. Blago njemu. Kaže da bi išao van. Na tu vrućinu? Je li skrenuo s uma? On ne odustaje. Uspijevam otvoriti vrata. Ulazna ili izlazna. Kakogod. Sad mu treba otvoriti i ona kat niže. Glavni ulaz. Ili izlaz. Kakogod.

Vruće je ... prevaljujem se sa stepenice na stepenicu. Silazno. Polako. Bez žurbe. Žurba zagrijava. Kud sam krenuo? Nekud dolje. Nešto u vezi s vratima. Ulaznim? Ili izlaznim? Kakogod. Moram sići. Dolje je sigurno manje vruće. Evo vrata. Opekao sam se na kvaku.

Vruće je ... nešto bješti odozgora. Zasljepljujuće. Ništa ne vidim. Pred očima mi titraju krugovi. Veliki. Crni. Zavlačim se pod magnoliju. U hladovinu. Tu su dva puža. Zaostala od nedavne kiše. Leže mrtvi. Jednom je još u ruci revolver. Izgleda samoubojstvo. Iz očaja. Posežem za revolverom. Nadam se da je ostao još jedan metak.

Vruće je ...

(NAPOMENA: Pri pisanju ove priče ni jedan puž nije ubijen niti je ijedan pas zatvoren u hladnjak.)


unbeliever @ 23:18 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
ponedjeljak, lipanj 18, 2007

Coffee is served

unbeliever @ 22:28 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
petak, lipanj 15, 2007
Susjedova Dona nije više trudnica. Postala je mama. Još nismo vidjeli štence, ali čujemo ih kako se javljaju sitnim cviležom iz svog brloga ispod stepenica susjedove kuće. A to me podsjeti na meni jednu od najdražih Jesenjinovih pjesama.

Pjesma o kuji
S. A. Jesenjin
(prepjev G. Krklec)

Jutros je kuja pri štali,
gdje rogoz se zlati pod gredom,
oštenila sedmero mladih,
riđih štenadi redom.

I jezikom, sve do tmine,
mati ih češljala nježna;
od trbuha njena topline
voda se topila snježna.

A uveče, kao i vazda,
kad koke na lijegala kreću,
tmuran je stigao gazda
i strpao štenad u vreću.

Trčati snijegom je stala
slijedeć mu tragove hoda
i dugo uz val do vala
hladna se mreškala voda.

A kad se od trčanja vruća
i znojna probi kroz sjene,
njoj se mjesec vrh kuća
k'o njeno pričini štene.

U plavet je zurila jasnu
i cvilila nasred druma,
a mjesec na putu kasnu
sakri se iza huma.

I tiho, kao kad s brijega
za bačenim kamenom kreće,
ko zlatne zvijezde sred snijega
kotrljahu oči se pseće.

P.S.: Sudbina Donine dječice nije tako huda. Susjed veli da će ih othraniti i udomiti.

unbeliever @ 08:59 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
srijeda, lipanj 13, 2007
Suton

Jedan suton... ne,  nije onaj suton_! ... ispunjen mirisom svježe požnjevenog žita ....

unbeliever @ 22:42 |Komentiraj | Komentari: 0
nedjelja, lipanj 3, 2007
Moja trećašica i ja otišli smo jučer pogledati što je bilo dalje s kapetanom Vrapcem nakon što ga je smazao Kraken na kraju prethodne epizode. Završio u spremištu Davyja Jonesa gdje je vodio zanimljive rasprave sa samim sobom što su u filmu jako dobro pokazali umnoživši mu lik. Jako mi se svidjela ta scena. A i sve ostalo je odlično. I neću vam sad pričati šta je sve još bilo. Pogledajte si malo odlomke iz filma. I idite ga pogledati. Izvanredna zabava za sve nas koje još nije napustila dječja zanesenost avanturom. Višestruko uzvraća svaku lipu potrošenu na kartu, parking, kokice ...

P.S. Naknadno primijetih kako se Karlova mudrost jako dobro poklapa s ovim postom, iako je napisana dan prije i bez ikakve namjerne veze. A nenamjerne? Hm, zanimljivo...
unbeliever @ 09:35 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
subota, lipanj 2, 2007
Starac je sjedio na kamenu ruku položenih na koljena i promatrao crvene rubove oblaka obojane posljednjim zrakama sunca u smiraju. Dječak je sjedio pored njega, promatrajući travku koju je netom otkinuo.

"Djede, zašto su neki ljudi dobri a neki nisu?"

"Sinko, u svakom čovjeku stalno se bore dva vuka. Jedan se zove Zlo. To je bijes, zavist, ljubomora, tuga, žaljenje, lakomost, drskost, samosažaljenje, krivnja, ojađenost, oholost i samoljublje. Drugi se zove Dobro. To je radost, ljubav, nada, spokoj, skromnost, ljubaznost, dobronamjernost, suosjećajnost, darežljivost, istinoljublje, milosrdnost i vjera."

Dječak je promatrao travku i razmišljao. Zatim upita:

"Djede, a koji od njih dva pobjeđuje?"

"Onaj kojega bolje hraniš."


unbeliever @ 11:32 |Komentiraj | Komentari: 0
petak, lipanj 1, 2007
Demon Karlo sasavim se dobro ugnijezdio u onom boru. Ne gnjavim ga mnogo, nemam baš ni vremena za neke duge razgovore, ali vidimo se redovito navečer kad idem hraniti Gizma. Kad je lijepo vrijeme voli sjediti na vrhovima grana i gledati u zvijezde. Kao i ja. Tu imamo neke zajedničke sklonosti. Samo što ja ne sjedim na vrhovima grana. Malo sam pretežak za to. A nije da ne bih poželio.

Nije sklon puno pričati, ali ima jednu navadu - voli davati savjete. Ničim izazavan. Neupitan. I sasvim izvan konteksta. Pričamo, recimo, o travama koje sada cvatu, a on u sred razgovora prospe: "Ne dopusti svojem posjedu da te posjeduje." Kao da ima neki slučajni generator savjeta. Ali to ne radi često. Eventualno jednom u cijelom razgovoru. Ponekad nijednom. Pa sam počeo bilježiti te njegove bisere. I evo ih tu na vrhu, Karlova prosipanja.
unbeliever @ 00:32 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
I'm a Believer?

Unbelieverovo geslo

"Ne mogu se načuditi u što sam sve prestao vjerovati."

Unbelieverova molitva

Smijeh trese đavolove kosti
Dok tintom mrljam svoje prste.
Bože, grijehe literarne oprosti
Ne marim za ostale vrste.

Unbelieverov životopis

Rođen znatiželjan i ljubopitljiv, rastao čeznući i učeći, sad postajem star i mudar. Naučio sam mnogo i zaboravio toliko koliko neki ljudi nikad neće znati. Znam da ću umrijeti neznalica.

Hum with me ...


Za onih jedan posto...

Index.hr
Nema zapisa.