Blog - svibanj 2010
ponedjeljak, svibanj 31, 2010

Pasivno pušenje ubija!
unbeliever @ 20:04 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
nedjelja, svibanj 30, 2010
Oblaci
Vremenske prilike su nam zadnjih dana nestabilne, promjenjive. Sunce, oblaci, kiša, pa opet sunce, oblaci, kiša pa onda sve ispočetka. Nekima je obilje vode odozgora nanijelo probleme i štete. Nekima je palo taman toliko na napoji žedna polja. Nakon noćašnje kiše naše livadice za šetnju su tek ostale malo vlažne, žedna zemlja popila je svu vodu. A oblaci i sunce priredili su nam krasnu predstavu na nebu. Nisam mogao odoljeti ovoj ljepoti pa sam napravio nekoliko slika u nizu koje sam poslije spojio u jednu panoramsku sliku. A što bi najbolje pasalo kao glazbena kulisa ovim oblacima ako ne upravo 'Oblaci'. I Django Reinhardt, naravno. Uz njegovu gitaru ni ne treba mi slika pa da vidim oblake.

P.S. Sliku sam morao drastično smanjiti da bi stala na blog, pa ako netko želi vidjeti ju u malo većem formatu neka klikne na sliku.
unbeliever @ 21:04 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
petak, svibanj 28, 2010
Danas su đaci polagali ispit državne mature iz lijepog našeg hrvatskoga jezika. Dva sata odgovarali su na osamdeset pitanja. Njihovi odgovori u zapečaćenim omotnicama otpremljeni su u Nacionalni centar za vanjsko vrednovanje obrazovanja gdje će biti ocijenjeni. Za sada se još ne znaju rezultati ovog ispita, ali se znaju rezultati onog prošlogodišnjeg. Tada je 16% đaka dobilo nedovoljan, to jest palo na ispitu. Najviše ih je dobilo trojku, 40 % a odličnih je bilo svega pet posto. To nikako nije krivulja razdiobe koju bismo željeli vidjeti kad je u pitanju materinji jezik. Ukratko rečeno - poznavanje vlastitog jezika od strane mladog nam naraštaja je na prilično niskim granama.

Sad bi, po svim pravilima blogerske tradicije, trebalo nastaviti s pozivanjem na odgovornost svih relevantnih i nerelevantnih institucija, od Vlade u Zagrebu pa do Dobrovoljnog vatrogasnog društva u Predavcu, te postavljanjem gomile pitanja od onog o budućnosti našeg jezika pa do opstojnosti samog naroda horvatskoga, na koja nitko neće dati odgovora. 

Umjesto svega toga, ja ću samo napraviti jednu asocijaciju. Svojevremeno sam pisao o tome kako mi asocijacije dosta dobro idu.

Nekoliko sati nakon što su završeni ispiti iz hrvatskoga jezika, u Karlovcu se zbila centralna svečanost proslave Dana oružanih snaga RH. Kako je već i red, svečanosti su nazočili brojni visoki uzvanici od kojih su neki i održali prigodne govore. Među govornicima se našla i predsjednica Vlade RH, političarka na ovom blogu odnedavno poznata pod nadimkom Jahve. Vrla predsjednica je među inim rečenicama izgovorila i jednu kojom je vrlo lijepo predstavila inventivnu uporabu genitiva u hrvatskom jeziku.
 

Tako govoraše Jahve: "Taj uspjeh bio je od ključne važnosti za ostvarenje hrvatskog strateškog cilja ulaska u NATO, najjačeg i najuspješnijeg obrambenog saveza na svijetu."

Nota bene, cijenjena (ne toliko koliko bi željela) političarka prije karijere u politici bavila se novinarstvom, profesijom kojoj je jezik, u svim značenjima ove riječi, temeljno sredstvo za rad.
unbeliever @ 22:35 |Komentiraj | Komentari: 17 | Prikaži komentare
utorak, svibanj 25, 2010

Naravoučenije: kad je nekom žuto do ušiju, ne može ga vidjet' tko god poželi.
unbeliever @ 22:56 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
Party Is Over (Borik, Zadar, © Unbeliever, 22.05.2010.)
unbeliever @ 20:21 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
ponedjeljak, svibanj 24, 2010
The Morning After (Borik, Zadar, © Unbeliever, 22.05.2010.)
unbeliever @ 20:26 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
nedjelja, svibanj 23, 2010
Promises We Still Remember (Borik, Zadar, © Unbeliever, 22.05.2010.)
unbeliever @ 18:07 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
subota, svibanj 22, 2010
Promises Long Forgotten (Borik, Zadar,  © Unbeliever, 22.05.2010.)

Vratih se večeras sa dvodnevnog izbivanja u Zadru. Torbica s dojmovima je prepuna, pa će biti još štošta.  Za sada tek malo ugođaja oblačnog vjetrovitog dana na morskoj obali.
unbeliever @ 23:17 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
srijeda, svibanj 19, 2010
Nakon ove dugotrajne depresivne kišurine kojoj se, valjda da bi me zasigurno uguralo u depresiju, pridružilo iznenadno krepavanje elektropokretača na mojoj vozilici, svanuo je vedar dan ispunjen laganim povjetarcem. Zrak ispran od kiše nije nimalo doprinosio slabljenju sunčevog zračenja i zemlja se, iako danima natapana, brzo prosušila.
Lora, Mala i ja izašli smo u večernju šetnju, veseli što nema više vode odozdo, odozgo i sa strana. Na livadici iza kuće trava je čista i puna mirisa cjelodnevnog sunca. Susjeda, koja je iza kuće uredila mali vrt, promatrala je kako joj napreduje mladi luk. Mala i Lora su otrčale k njoj da ju pozdrave i umiljavaju se.

Dok se one pozdravljaju, iza vrata susjedinog dvorišta čuje se grebanje i cvilež. To Ben traži da ga se pusti na livadicu. Susjeda otvara vrata i iz dvorišta izjuri hrpa bež dlake. Ben je mladi retriever, šašav i zaigran kao što mogu biti samo mladi retrieveri. Potrčao je livadom a Mala mu se odmah pridružila. Lora nije za jurnjavu ali Ben i Mala se vole igrati i uvijek se naganjaju livadom. Tako i ovaj put jure kao bez glave i u punom trku zalijeću se u moje noge. One bez puno razmišljanja odustadoše od daljnjeg davanja podrške onom dijelu mojega tijela iz kojega su izrasle, pa se ja tako nađoh najprije na guzici a potom i na leđima, u travi. Dvije dlakave nemani me, bez imalo dužnog poštovanja, izgaziše u svojoj trci, a potom stadoše pored mene promatrajući me s izrazom na licu koji je govorio: 'Šta bi ovome?'

Trava je mekana pa se nisam ozlijedio niti udario. Smijući se pridigoh se u sjedeći položaj, ispruženih i raširenih nogu. Kao da je samo to čekao Ben mi se uvali u krilo i izvrne na leđa. Poškakljao sam ga po trbuhu a on se veselo koprcao, domahujući nogama svemiru. Mala nije dugo čekala već se odmah i ona pridružila valjuškanju u mom krilu. Vidjevši to, i Lora je odlučila priključiti se hrpi.

Sjedeći tako nasred livade u mirisnoj proljetnoj travi, s punim krilom smiješnih dlakavih zvijeri, pogledah iznad sebe u jasno plavetnilo neba.

Život je lijep.
unbeliever @ 23:16 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
subota, svibanj 15, 2010
Valja biti korektan - ako smo znali pokuditi moramo znati i pohvaliti. Mada ostaje upitno treba li hvaliti kad se radi ono što bi se i inače trebalo raditi pod normalno. No svejedno,  pohvala našoj dalekovidnici što nam je priuštila prijenos završnice eurovizijskog natjecanja mladih glazbenika. Jubilarno 15. eurovizijsko natjecanje mladih glazbenika održano je u Beču, na trgu ispred bečke gradske vijećnice.



Naš marimbist Filip Merčep bio je među sedam finalista. Nije osvojio ni jedno od prva tri mjesta ali već sam ulazak u finale je uspjeh na kojemu mu valja čestitati. Bravo, Filipe! Prije njega, u posljednjih dvanaest godina nismo imali predstavnika, od 1998. godine kad je u finalu nastupila Monika Leskovar koja je tada i osvojila drugo mjesto.

Ove godine prvo mjesto osvojila je slovenka, flautistica Eva Nina Kozmus. Na njenom licu moglo se očitati nepatvoreno iznenađenje kad je njeno ime izgovoreno kao odgovor na voditeljevo pitanje tko je osvojio prvo mjesto.

Meni je drago što je pobjednica flautistica jer me to podsjeća na moju prvorođenu koja je svojom flautom osvajala isto neke nagrade, možda ne tako prestižne ali ipak sasvim dovoljne da me učine ponosnim tatom. Čestitam Eva Nini, a i ostalim mladim glazbenicima koji su sudjelovali u natjecanju, sa željom da razviju do vrhunca svoju vještinu i da svojom glazbom ovom svijetu daruju još mnogo trenutaka ljepote.

unbeliever @ 08:10 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
četvrtak, svibanj 13, 2010
Nakon guzica na red su došli nadimci. Smije li se premijerku javno nazvati nadimkom? I koji je nadimak primjeren za javno obraćanje? 'Jaca' nikako, ali 'Jadre' bi moglo - službeni je stav Zajednice žena HDZ-a „Katarina Zrinski“ iz Dubrovnika, a prenijela ga je na tiskovnoj konferenciji njihova predsjednica Dubravka Marunčić izjavivši pri tom kako je uporaba nadimka 'Jaca' eklatantan primjer nepoštivanja žene.
Izjavila Duca i ostala živa. Zašto se nebesa nisu otvorila i grom iz vedra neba nije pukao, narodni mudroslov je objasnio uzrečicom 'Bog čuva pijanIce i budale'. 

Elem, ova objava za javnost koja je ukazala na gorući problem hrvatske opstojnosti i samobitnosti, te glavnu prepreku za izlazak iz gospdarske krize i ulazak u EU, odjeknula je gromovito u medijima koji su uzviknuli 'U boj! U boj, za nadimak svoj!' i objavili niz priloga na temu upotrebe nadimaka u Hrvata. Eno se i Inoslav Bešker oglasio povelikim traktatom o nadimcima i kućnom odgoju, spustivši se time za poveća tri stupnja na mojoj ljestvici vjerodostojnosti i relevantnosti.

Uglavnom se svi slažu da se nadimkom 'Jaca' ne iskazuje poštovanje premijerki. Slažem se i ja s time. I dodajem - poštovanje se mora zaslužiti. Nema poštovanja na kredit.

Jaco, ničim do sad još nisi zaslužila moje poštovanje. To što si zasjela na premijersku fotelju mene ne obavezuje jer te u tu funkciju nije izabrao narod, nego te je tamo implantirala kukavička pobjegulja kojem si i sama poslije s veseljem okrenula leđa i iskazala mu poštovanje dostojno pasjeg govanceta na potplatu. Jaco, ne očekuj od mene ni 'gospođo premijerko' ni 'gospođo Kosor' niti išta iz kataloga uljudbenog konverziranja. Titulu 'gospodin' rezervirao sam za onog umirovljenog gimnazijskog profesora što iz kontejnera pored škole sakuplja plastične boce.

unbeliever @ 20:00 |Komentiraj | Komentari: 14 | Prikaži komentare
srijeda, svibanj 12, 2010
U rupi u zemlji živio je hobit ... ups, pardon, to nije ta priča. Naša priča ide ovako: Lora je veselo trčala livadom istražujući mogućnosti za natjerivanje kakvog zeke ili fazana, kad li joj prednja lijeva noga potpuno propade u zemlju te se siroto pašče prevrnu preko glave. Odmah ustade i samo kratko zbunjena otrese glavom te nastavi trčkarati dalje. Pođoh pogledati kakav je to tektonski poremećaj omeo skladno kretanje ove inače vješte trčkaralice po neravninama zapuštenih oranica. Pred očima mi se ukaza Rupa. Rupa je pravilno okrugla, promjera petnaestak centimetara i spušta se okomito prema središtu zemlje.

O dubini i ne sanjaj, tma i tmuša pregolema. To jest, rupa je toliko doboka da svjetlo ne dopire do njenog dna pa se ne može ocijeniti dubina. Uz malo bacanja grudica zemlje i brojanje sekundi do prigušenoga 'Tup!' ocijenih da je dubina cca tri do četiri metra. Dodatna zanimljivost je da uokolo rupe nije bilo ni traga iskopanoj zemlji, kao što je to obično kod krtičnjaka. Kao da je nešto izjelo Rupu u zemlji.

Koja to zvjerka kopa jazbinu pedalj široku i okomito tri metra u zemlju? Na ovoj livadi smo viđali dosta mišjih rupa i krtičnjaka, ali oni su puno manji. Nakon malo razmišljanja postavio sam teoriju tko je mogao napraviti ovu jazbinu, ali to je trebalo dokazati daljnjim istraživanjem. Kopač koji mi je pao na pamet ima navadu kopati jazbine u pravilnim geometrijskim uzorcima, pa ako je moja teorija točna onda na livadi ima još rupa i one su raspoređene na pravcima, u pravilnim razmacima jedna od druge.

Daljnje istraživanje potvrdilo je moju teoriju. Otkrio sam ukupno dvanaest jednakih jazbina, u pravilnom rasporedu - tri po širini i četiri po duljini livade. Moja teorija je potvrđena - rupe je napravila bušilica za uzimanje uzoraka tla. Zato je rupa pravilno okrugla i ide okomito u zemlju, a pošto su uzorci odneseni na ispitivanje, oko rupe nije ostalo tragova kopanja.

Uzorci tla uzimaju se sa terena gdje se planira gradnja, kako bi građevinari mogli prilagoditi projekt temelja buduće zgrade vrsti i strukturi zemljišta. Ove rupe, dakle, znače da će sa ove livade uskoro nestati maslačci, ljutići, mrtva kopriva, divlja mrkva, miševi, krtice, mravi, fazani, zekonje i ostala flora i fauna s kojom se Lora i Mala vole svakodnevno zabavljati, i izniknut će neko betonsko zdanje okruženo asfaltiranim parkiralištem.

U rupi u zemlji živi čudovište. Zove se Agresivna Gradnja.

unbeliever @ 21:44 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
utorak, svibanj 11, 2010
Neki su se na današnji dan rodili a neki su, bogme, i otišli s ovoga svijeta. Ima već dvadeset i devet godina otkako je Bob Marley prestao frkati svoje dreadlockse. I čime bismo to najbolje mogli obilježiti ako ne jednom pjesmom izbavljenja?

 



 

unbeliever @ 20:58 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
ponedjeljak, svibanj 10, 2010
unbeliever @ 22:17 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
nedjelja, svibanj 9, 2010
Proljeće je doba kad se u mom kraju nebom šeće mnogo lijepih i često zanimljivih oblaka ...


unbeliever @ 17:15 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
subota, svibanj 8, 2010
iliti: The answer, my friend, is blowing in the wind 
Svratih na blog Vesne Š.O. a Vesna prenosi pitanja jedne mlade studentice prava iz Rijeke. Podcrtavam mlade jer je sveta obaveza mladosti da postavlja pitanja i traži, ma što traži, da zahtijeva odgovore. Mlada Nina postavlja popriličan broj pitanja i misli da na njih nema odgovora. Tek na kraju teksta ona daje jedan odgovor koji odgovara na sva pitanja: "Zato jer nam nisu rekli tko smo." Nina je dobro prepoznala glavni problem. Od svih ovih pitanja najvažnije je naći odgovor na pitanje 'Tko sam ja?' Ali na to ključno pitanje nam nitko drugi ne može odgovoriti osim nas samih. Svatko sam mora otkriti tko je. Nakon toga odgovori na ostala pitanja dođu prilično lako. Treba samo malo slušati i gledati oko sebe. A da bi Nini i komegod drugome bilo lakše ja ću, evo, pokazati kako se to radi i pohvatati neke od odgovora koji lepršaju uokolo na vjetru.

1. Zašto me nitko nije pozvao na referendum (niti ultra liberalna, uber demokratska ljevica) kad se sklapao arbitražni sporazum sa Slovenicima, a slovenci su pozvani? Jer te na referendum ne može pozvati ni ljevica ni desnica nego samo Vlada, a Vlada je pogledala ankete i zaključila da narod na referendumu neće odgovoriti onako kako bi Vlada željela, pa je odlučila narod ni ne pitati. 

2. Zašto se sramim reći da sam Hrvatica, a Amerikanci nose zastavu u ustima? Zato što su najveću sramotu Hrvatskoj nanijeli oni koji su se najvećma busali u prsa svojim hrvatstvom. 

3. Tko mi je to nametnuo? Vidi odgovor pod 2. 

4. Zašto je riječ Domoljub ispala iz rječnika? Ma nije, samo je greškom u slaganju napisana nekim čudnim znakovima koji izgledaju ovako: $¢€$£€¥€.

5. Zašto se predsjednik ispričao za samostalnu Hrvatsku? Nije se ispričao samo je rekao da mu je žao; osjeća se čovjek neugodno iz istog razloga zbog kojeg se ti sramiš reći da si hrvatica, vidi pod 2. 

6. Zašto Ukrajinci sudjeluju u donošenju sporazuma o ostanku ruske flote Crnoga mora u Krimu s Rusijom, a mi ne sudjelujemo niti u arbitražnom sporazumu niti u ustavnim promjenama? Vidi pod 1.

7. Zašto imam osjećaj da niti jedan medij nije nezavisan? Zato što niti jedan medij nije nezavisan.

8. Zašto me je strah javno reći što mislim, a vrijeme komunističkih političkih progona je prošlo? Jer je prošlo vrijeme komunističkih, ali ne i političkih progona.

9. Zašto je tako lako manipulirati svijesti ljudi, a da toga nisu ni svjesni? Zato jer bi ti ljudi radije da im netko dade odgovore nego da svoje odgovore sami ulove dok okolo njih lepršaju zrakom. Prihvaćanje tuđih odgovora pod svoje je najčešći oblik podlijeganja manipulaciji.

****** Sad ćemo još par na preskakanje ... niste valjda očekivali da ulovim sve odgovore? *******

XX. Zašto ljudi sve manje "žive"? Jer su ih uvjerili da živjeti znači imati.

XX. Zašto dobre ideje ostaju u "kavani"? Zato što te 'dobre ideje' izgledaju dobre samo u polumraku kavane u oblaku alkoholnih para. Kad izađu na svjetlo dana vidi se da su nikakve. 

XX. Zašto je Zlatko Sudac državni neprijatelj? Jer ne govori ono što bi država htjela čuti iz njegovih usta. 

XX. Zašto zastupljena većina kritizira, a nitko ne daje rješenje? Jer moguća rješenja nisu onakva kakva bi ta većina željela. Zato traže da im netko da rješenja koja oni ne mogu dati, ali bi ih rado imali. 

XX. Zašto podobni odjednom postaju nepodobni?  Zato jer su se promijenili oni koji ocjenjuju podobnost, ili su oni koji ocjenjuju podobnost promijenili kriterije.

XX. Zašto nema zlatne sredine? Jer su zlato ukrali oni iz odgovora pod 2. pa je sredina sada siva i natrula. 

XX. Zašto ja ne reagiram? Tu ti je odgovor dala Vesna - diži rit i u akciju!

Ali oprez jer - plan bez akcije je sanjarenje a akcija bez plana je noćna mora! Za napraviti plan akcije trebaš odgovore. Ma ako misliš da možeš upotrijebiti ove moje odgovore - varaš se. Jer to su moji odgovori i ako njih prihvatiš zdravo za gotovo onda si izmanipulirana kao pod točkom 9. 

Prema tome prvi plan i prva akcija ti treba biti - idem pronaći svoje odgovore. Naravno, tek nakon što odgovoriš na pitanje 'Tko sam ja?'
unbeliever @ 14:11 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
ponedjeljak, svibanj 3, 2010
iliti
Dvadeset godina poslije



Maksimir, 13.05.1990.




Maksimir, 01.05.2010
unbeliever @ 22:24 |Komentiraj | Komentari: 11 | Prikaži komentare
subota, svibanj 1, 2010



unbeliever @ 08:03 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
I'm a Believer?

Unbelieverovo geslo

"Ne mogu se načuditi u što sam sve prestao vjerovati."

Unbelieverova molitva

Smijeh trese đavolove kosti
Dok tintom mrljam svoje prste.
Bože, grijehe literarne oprosti
Ne marim za ostale vrste.

Unbelieverov životopis

Rođen znatiželjan i ljubopitljiv, rastao čeznući i učeći, sad postajem star i mudar. Naučio sam mnogo i zaboravio toliko koliko neki ljudi nikad neće znati. Znam da ću umrijeti neznalica.

Hum with me ...


Za onih jedan posto...

Index.hr
Nema zapisa.