Blog - travanj 2009
srijeda, travanj 29, 2009
Moja petašica i ja malo bistrili Spinozu. To tako zovemo kad se razgovaramo onako na filozofske teme. No kako to često biva, ozbiljne filozofske rasprave skrenu u neke ne baš uzvišene i misaone prostore.

Petašica iznenada stade njuškati zrak i upita:

"Tata! Je s' ti to prdno'?"

"Nisam", rekoh "al' mogu ako treba."

"Nešto mi smrdi ..."

Iskustvo nam reče da povirimo pod krevet. Naravno, tu se zavukla Lora. Leži i blaženo žmirka. A podkrevetje temeljito zadunstala.

Mašemo jastučićima da se bojni otrov što prije raziđe. Kaže petašica:

"Ja mislim da sve životinje prde. Tu uključujem i ljude."

"Meni se čini da su samo toplokrvne životinje u pitanju. Još nisam čuo da bi zmija prdila. Ili gušter." 

"A ribe? Kakve su one životinje?"

"Hladnokrvne. I ne prde."

"Joj, kako bi to bilo kad bi ribe prdile u moru!?"

"Aha, samo bi izlazili mjehurići na površinu..."

"A zamisli tek kita!"

Zamislio sam.


unbeliever @ 22:13 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
petak, travanj 24, 2009


UHAPŠEN U SVOJOJ MAGLI

(Tin Ujević)

Uhapšen u svojoj magli,
zakopčan u svojem mraku,
svako svojoj zvijezdi nagli,
svojoj ruži, svojem maku.

I svak žudi svetkovine
djetinjastih blagostanja,
sretne mrene i dubine
nevinosti i neznanja.

I na oblak koji tišti,
i na munju koja prijeti,
naša blaga Nada vrišti:
biti čisti, biti sveti.

I kad nema našeg Duha
među nama jednog sveca,
treba i bez bijela ruha
biti djeca, biti djeca.


unbeliever @ 23:55 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
srijeda, travanj 22, 2009
Mi ljudi možemo dosta toga naučiti od gusaka. Da, dobro ste pročitali - gusaka. Onih istih stvorenja čijim imenom, posve neopravdano smatrajući ih glupima, mislimo da vrijeđamo ženske osobe (i one to misle, a ne bi trebale). Evo par stvari koje možemo od spomenutih naučiti, s posebnim osvrtom na naše političare. Ta predizborno je vrijeme, zar ne?
Lekcija prva: Letite skupa

Stvarno je čaroban pogled na jato gusaka koje lete u savršenoj V formaciji. Istraživanja su pokazala da u toj formaciji svaki pokret krila guske ispred daje dodatni uzgon guski koja leti iza nje. Ovakvim timskim radom guske povećavaju domet leta za preko sedamdeset posto, uz isti utrošak energije. U ovim kriznim, uz to predizbornim, vremenima naši političari bi trebali ovu pouku gusaka primiti k srcu. 

Lekcija druga: Održavajte formaciju

Ako ste ikad promatrali kako guske lete, mogli ste vidjeti kako ponekad neka od njih ispadne iz formacije. No tada se ona trudi iz sve snage ne bi li ponovo sustigla jato i uključila se u poredak. U našim političkim formacijama isto svako malo netko iskoči iz formacije, ali umjesto da se što brže vrati natrag on koristi priliku za što veću samopromociju, sve dok ga vođa jata eventualno ne natjera natrag u red. Što rezultira traljavim preformansama jata jer se sinergija ne može postići pojedinačnim neusklađenim akcijama. 

Lekcija treća: Rotirajte

Dok guske lete u formaciji najviše se umara vođa u vrhu onoga V-a. Zato nakon nekog vremena on odleti na začelje, a njegovo mjesto u formaciji zauzme odmornija guska. Važno je raspodijeliti teret među svim članovima tima. E sad, naši političari bi rado dijelili teret kad to ne bi značilo i dijeljenje privilegija. Stvarno sumnjam da će ovu lekciju naši političari ikada naučiti, jer kako vidimo kad se neki od njih domogne čela formacije ne da se maknuti odatle dok mu sve perje ne otpadne. 

Lekcija četvrta: Gačite

Iako se to rijetko čuje sa zemlje, jato gusaka u formaciji je jako bučna družba. Postoji nekoliko teorija zašto guske neprestano gaču dok lete. Najšire prihvaćena je ona da na taj način komuniciraju međusobno svoj položaj u formaciji i ohrabruju jedna drugu. Znate, ono: "Ajde, kompa, maši malo brže, već sam ti na repu...". Znamo da je puno lakše izdržati teškoće ako nam se jave prijatelji s riječima potpore. Iako je jato naših političara isto jedna jako bučna družba, što se dobro čuje u cijeloj zemlji, ne vidim puno šanse prave primjene ovog poučka. Znamo dobro čemu njima služi gakanje ...

Lekcija peta: Ne napuštajte gusku u nevolji

Kad god neka guska nije više u stanju letjeti sa ostalima, iz formacije se uz nju izdvajaju još dvije sposobne guske koje ostaju s njom sve dok se ona ne oporavi ili ugine. Najbolji timovi su oni u kojima članovi vode brigu jedni o drugima, u dobru i zlu. Guske su to shvatile odavno. A što se tiče naših političara ... kad netko pokaže slabost u letu ostali mu očerupaju perje tako da brže padne na zemlju. Gdje li su Canjuga, Mihanović, kako-se-ono-zvaše onaj s JuBiTo ..i ostali naprasno zaboravljeni?   

Ti vrapca, kad bolje pogledam, sve što su naši političari naučili od gusaka je kako zalutati u magli! A nije da nisu imali što.
unbeliever @ 20:03 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
ponedjeljak, travanj 20, 2009
Tko se nije igrao špekulama?

unbeliever @ 21:32 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
nedjelja, travanj 19, 2009

Izgleda li i vama ova stvar živa?


unbeliever @ 17:30 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
subota, travanj 18, 2009
Stvari su svuda oko nas. Pogledajte samo oko sebe. Počnite od monitora u koji upravo gledate. Pa pregledajte što je sve na stolu: tipkovnica, miš, podloga za miša, šalica s kavom, kutija za naočale, košarica s čokoladnim uskršnjim jajima i par figurica iz kinder-surprisea, četiri USB sticka na obruču za ključeve, mala baterijska svjetiljka, dva fotoaparata, slušalice, još jedne slušalice, dva punjača za baterije, kolijevka za bežičnog miša, čitač smart-kartica, stolna lampa, stalak za olovke s gomilom olovaka, par zvučnika, nosač identifikacijske  kartice, nekoliko CD-ova i DVD-ova, dvije knjige, pet-
šest časopisa, alatka za podešavanje kotača na rolama, ključ od auta, etui s dokumentima od auta, kutija s posjetnicama, Blackberry, dva PostIt bloka, riječnik francuskog jezika, riječnik latinskog jezika, torbica sa sitnim priborom za laptop, ključ za plinsku bocu, bočica sredstva za čišćenje zaslona, skener i na njemu dva para čarapa (čistih).

E, to bi bilo samo na radnoj plohi moga stola. Jest da je gusto naseljen stvarima ali ipak on čini manje od jedan posto površine moga doma. Kad bih nastavio dalje s inventurom stvari koje me okružuju Matija bi mi zabranio daljnji rad na Blogeru zbog prekomjerne potrošnje diskovnog prostora. 

Stvari su svuda oko nas.

Jeste li se ikad zapitali kakva je priča tih stvari. Imaju li one svoj životni put? Gdje su bile i što su radile prije nego li su došle do vas? I gdje će biti, što će raditi, kad jednom odu od vas?

Svaka stvar ima svoju priču. Ali postoji i priča koja je zajednička svim stvarima. Priča svih stvari ima pet poglavlja, naslovljenih kako slijedi:

1. Ekstrakcija ili pribavljanje sirovina za proizvodnju;
2. Proizvodnja ili izrada svih tih stvari koje nas okružuju;
3. Distribucija ili dostava stvari do nas, da bi nas okružile;
4. Potrošnja, to jest ono što radimo s tim stvarima dok nas okružuju;
5. Odlaganje, ono što se događa sa stvarima nakon što ih više ne želimo. 

Učili su nas o tome u školi. (Da, to je bilo onda kad ste kolutali očima i snebivali se što vas dave tim glupostima koje vam nikad u životu neće trebati.) Izgledalo nam je to prilično jasno i lijepo. Rudari-udarnici sa širokim osmjehom na garavim licima kopaju rudu. U tvornici veseli radnici uz pjesmu proizvode sve te stvari. Brkati vozači zvižduću dok kamionima dovoze sve to u trgovinu. Ljubazna prodavačica nam to lijepo zapakira i stavi u plastičnu vrećicu. Mi uživamo u stvarima koje smo zaslužili, a kad ih više ne trebamo samo ih ostavimo u kanti za smeće. Vješti komunalci odvoze naše smeće nekamo u zalazak sunca ... 

No, u toj priči ima još puno detalja koje nas nisu učili, a i danas nam te detalje nastoje sakriti što je više moguće. Jer ti detalji nisu tako lijepi. Više vuku na horor s podlogom političke zavjere.

Ima ljudi koji su pročitali čitavu priču i spremni su vam ju ispričati. Annie Leonard je jedna od njih, i to odlična pripovjedačica. Na web mjestu www.storyofstuff.com ona će vas upoznati sa svim sočnim i pikantnim detaljima Priče o stvarima. 

Pogledajte obavezno. I obratite posebnu pažnju na ulogu vlasti u toj priči. U doba pred izbore to je dobro znati, i imati na umu kad izađete na birališta. Još ako uz to prođete Malu školu laganja koju je upravo pokrenuo Cyberheretic, imate sve preduvjete biti osposobljeni za glasača.

P.S. Nakon što ste pogledali i odslušali Priču o stvarima odgovorite sebi na jedno pitanje: koga naš premijer zastupa kad tvrdi da izlaz iz ekonomske krize nije u smanjenju potrošnje nego da trebamo nastaviti trošiti kao i do sada, pa čak i više?


unbeliever @ 08:51 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
četvrtak, travanj 16, 2009
Išao danas na poštu poslati neke službene dokumente. Omotnica poveća, unutra cca tridesetak listova papira. Ja nalijepio neke marke koje mi se zatekle u ladici.

Gospođa na poštanskom šalteru stavi pismo na svoju vagicu i reče:
"Pismo vam je preteško. Morate nalijepiti još jednu marku."

Prije nego li sam i razmislio o rečenom, izletje mi:
"Zar neće onda biti još teže?"


unbeliever @ 23:03 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
ponedjeljak, travanj 13, 2009
Danas popodne smo moja petašica i ja opet poslušali savjet demona Karla, pokrenuli guzice i odvukli ih, pardon - odvezli ih, na zagrebački hipodrom. Tamo je danas otvorena sezona konjičkih trka. Petašica obožava konje a i meni ih je drago vidjeti pa nismo htjeli propustiti priliku.

Vidjeli smo mnogo prekrasnih plemenitih životinja. Naravno, torbica za dojmove je radila punom parom pa evo nekoliko sličica radi impresije. Slike ujedno pokazuju i jednu neobičnu pojavu koja je meni i petašici zapela za oko tek kad smo pregledavali onih dvjestotinjak fotki koje smo donijeli s hipodroma kući. Zato ih promotrite pažljivo.











Primijetili ste? Ne? Pogledajte još jednom i obratite pažnju na prednje noge konja i noge njihovih vodiča. Sad vam je jasno? Skoro se savršeno poklapaju. Konji i ljudi idu ukorak. Sad vi mislite da smo namjerno izabrali baš tih pet fotki na kojima se to slučajno dogodilo. Jest, ove smo izabrali jer vam ne možemo pokazati sve, ali ima ih više od pedeset na kojima se to ponavlja. Sad razmislite kolika je vjerojatnost da se baš u trenutku snimanja tih pedesetak fotografija položaj nogu konja i čovjeka podudara? Ili je vjerojatnije da konji i ljudi cijelo vrijeme hodaju manje-više sinkronizirano?

Mi smo bili došli gledati konje i rezultati utrka nisu nas ni najmanje zanimali. Ali bilo je uzbudljivo gledati konje i jahače kako tutnje niz travnato trkalište.



Jedino, nakon što protutnje pored vas onda se perspektiva promijeni i pogled izgleda ovako:



Tja, šta se tu može. Ovaj post smo započeli s guzicama pa što ako ga tako i završismo ...

unbeliever @ 23:50 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
nedjelja, travanj 12, 2009
ili: 
Forgive me J.D.,  wherever you are.
 



(Omamljena od šunke, jaja, mladog luka i rotkvica, uz ne mali doprinos Plančićevog Slavogosta, glava baš i nije bila za neku aktivnost. Zato smo pokrenuli guzicu i glava je, htjela - ne htjela, slijedila u polje. Mala nam je demonstrirala svoje poznavanje američke književnosti.)
unbeliever @ 19:16 |Komentiraj | Komentari: 0


Godinama već nije Uskrs pao u ovako krasan proljetni dan.
unbeliever @ 13:26 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
petak, travanj 10, 2009
Danas predvečer opet naletjeh na prijatelja kosa koji se onomad brčkao u jutarnjoj haiku pjesmici ...

unbeliever @ 23:28 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
utorak, travanj 7, 2009
Briga jedne blogerice da se moj komp ne zarazi virusima izmamila mi je nostalgični smiješak na lice. No da, otkud bi ona trebala znati da je iza mene preko trideset godina druženja s računalima i da računalne viruse znam još otkad su bili sasvim mali i jeli pačja govanca umjesto dudinja ...

I dođe mi u sjećanje jedna epizoda s virusom, baš iz tih vremena kad se u ovim našim prostorima još vrlo malo o tome znalo.

Negdje oko 1990. radio sam u jednom malom, tek osnovanom, privatnom poduzeću. Bavili smo se prodajom, održavanjem i servisom osobnih računala, a ja sam tek počeo koketirati s lokalnim mrežama. Jedan od većih poslova te godine bila je prodaja desetak računala jednom poduzeću i ugovaranje njihovog održavanja.

Nije prošlo niti mjesec dana od prodaje a iz tog poduzeća nas nazvaše, prilično uzrujani.

"Znate, nismo se nadali od vas dobiti tako nekvalitetne proizvode."

Ono, jest, računala su bila tajvanci, što je u ono vrijeme značilo "dobro da uopće radi", ali oni su bili sasvim svjesni što kupuju, nismo im mi to prodali pod neku visoku kvalitetu. A opet, nisu to ni bila baš loša računala pa smo se začudili da ima problema u tako kratkom roku, još su sasvim nova.

"A s koliko od njih imate problema?" pitamo.

"Sa svima! Ni jedno ne valja!" pjeni se klijent s druge strane žice.

No dobro, mogli smo očekivati probleme s jednim od deset, takva su bila iskustva ... ali baš sa sto posto?

"Čekajte, hoćete reći da niti jedno računalo ne radi?"

"Zapravo, rade računala ... nego monitori ne valjaju. Niti jedan!"

"A što ne valja, iskrivljena slika, kontrast, svjetlina ... ?"

"Ne drže slova!"

"Kako to ... ne drže slova?!"

"Tako, lijepo ... slova otpadaju s monitora i skupljaju se dolje na hrpu!"

"??????"

Nakon još par zbunjenih rečenica uvjerili smo se da čovjek misli sasvim ozbiljno pa smo poslali servisera k njima da pogleda što se to zbiva. Vratio se nakon sat vremena smijući se bez prestanka.

Sva računala kod klijenta bila su zaražena virusom poznatim pod imenom 1704 jer je toliko bajta bio dugačak njegov kod, a i pod imenom Cascade zbog efekta kojeg je izazivao kad se aktivira, upravo onoga što nam je opisao uznemireni klijent. Iz teksta na zaslonu monitora slučajnim izborom je uzimao slova i spuštao ih na dno ekrana, što je izgledalo kao da slova otpadaju i padaju na gomilicu na dnu ekrana. Uz to se iz zvučnika čulo klikanje svaki put kad bi slovo palo na hrpicu, što je doprinosilo realističnosti. U početku je vrijeme između dva padanja slova bilo desetak sekundi a s vremenom bi se skraćivalo tako da su slova otpadala sve brže i i brže, a na kraju bi se preostali tekst samo sasuo na hrpu. Zapravo je bilo zabavno to gledati.

Virus nije radio nikakvu štetu, i bilo ga je vrlo lako ukloniti, čak i bez posebnih alata. To je bilo vrijeme kad su se virusi radili radi zafrkancije i nisu radili štetu nego su proizvodili neki zabavni efekt. Tek koju godinu kasnije su došli oni maliciozni programi. 

O tempora, o mores.

unbeliever @ 21:28 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
ponedjeljak, travanj 6, 2009
"Knjiga o mišićima" naslov je spama u jutrošnjoj pošti.

Na početku je slika torza mlađeg brata Konana Barbara.

I dalje piše:

Izgradite maksimalne mišiće, snagu i moć!
Uvećajte, proširite i ojačajte.
Najbolja cijena na Mreži!
Isprobajte besplatno 21 dan!
Naručite odmah!
Nagradni poklon!
Uz svaku narudžbu besplatne pilule: cialis, viagra, levitra.


Aha, znaju oni što treba mišićavcima...

unbeliever @ 06:59 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
četvrtak, travanj 2, 2009
Danas me petašica pobijedila četiri puta! Ide to njoj. Mada sam ja bio nešto indisponiran. Muči me ovo vrijeme ... (sve su to samo izgovori, naravno).

Za one koji se ne boje riskirati da ih potuku njihovi trećaši, četvrataši, petaši ... evo kratki tečaj kalaha, u jednoj lekciji s primjerom.

Kalah se igra sa tridesetšest kamenčića, na tabli koja ima po šest manjih rupa sa svake strane, i dvije malo veće lijevo i desno. Početno se u svaku od manjih rupa stave po tri kamenčića. Izgled table i početni raspored je na slici. Ona poderotina s lijeve strane je nastala kad smo trgali list iz bloka i nije nužna za igru ...

Tabla za igru kalaha

Pravila:

Cilj igre je u svome kalahu (skladištu) sakupiti više od pola ukupnog broja kamenčića. Dakle tko prvi u svom kalahu skupi devetnaest kamenčića, pobjednik je.

Svaki potez u kalahu sastoji se u tome da se iz jedne od svojih rupa uzmu svi kamenčići i zatim raspodijele redom po jedan u svaku slijedeću rupu u smjeru suprotnom od kazaljke na satu, uključujući svoj kalah. Protivnikov kalah preskačemo. Ne želimo protivniku skupljati kamenčiće.

Ako zadnji kamenčić pri raspodjeli stavite u svoj kalah imate pravo na još jedan potez.

Ako zadnji kamenčić pri raspodjeli stavite u svoju praznu rupu, imate pravo na "pljačku" što zanači da uzimate taj kamenčić i sve kamenje iz protivnikove rupe nasuprot toj u kojoj ste upravo stavili zadnji kamenčić i sve to skupa stavljate u svoj kalah.

Tko ostane bez mogućeg poteza (nema više kamenja u svojim rupama) izgubio je igru.

Za ilustraciju pravila evo dva tipična poteza.









Kad se savlada taktika u igri sa po tri kamenčića u rupi, može se sakupiti još šljunka i igrati s početna četiri, pet ili više kamenčića u rupi. S više kamenčića igra postaje složenija. Postoji i varijacija kad se u početnoj postavi stavlja 1, 2, 3, 4, 5 i 6 kamenčića u rupe slijeva u desno.

(Staklići kojima moja petašica i ja igramo kalah s jedne strane su zaobljeni a s druge ravni. Kad ih postavljamo na tablu ja ne pazim kako ih stavljam, neki su zaobljenom stranom prema gore a ravnom prema dolje, a neki obratno. Onda ih moja petašica preokreće tako da svi budu ravnom stranom prema dolje. Pitam zašto to radi? Kaže: "Onako mi izgledaju kao mrtvi.")

P.S. Ako vam se učinilo da su ova dva poteza jako dobra jer odmah na početku opljačkate protivnika, razmislite još jednom. Tri od četiri puta kad me je moja petašica pobijedila ja sam započeo igru ovim potezima.

unbeliever @ 22:51 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
I'm a Believer?

Unbelieverovo geslo

"Ne mogu se načuditi u što sam sve prestao vjerovati."

Unbelieverova molitva

Smijeh trese đavolove kosti
Dok tintom mrljam svoje prste.
Bože, grijehe literarne oprosti
Ne marim za ostale vrste.

Unbelieverov životopis

Rođen znatiželjan i ljubopitljiv, rastao čeznući i učeći, sad postajem star i mudar. Naučio sam mnogo i zaboravio toliko koliko neki ljudi nikad neće znati. Znam da ću umrijeti neznalica.

Hum with me ...


Za onih jedan posto...

Index.hr
Nema zapisa.