Blog - ožujak 2010
ponedjeljak, ožujak 29, 2010
iliti
Sve su stvari prilično tihane ...


... samo gitara i bas prepliću osnovu i potku za srebrno platno na kojem će renesansna rauschpfeife oslikati noć prvog punog mjeseca poslije proljetnog ekvinocija. Noć u kojoj zrakom lelujaju slutnje, čežnje i tajne mistične jednako kao i izvedba ove glazbe*. U toj mističnoj noći punoj mjesečine, opustite se, lagano zaklopite očne kapke i prepustite se slikama.

All Things Are Quite Silent (Blaskmore's Kingdom)

>>> Hum with me >>> 

            


*Album Blackmore's Kingdom, dan svijetu od grupe nepoznatih glazbenika, sadrži radove Ritchie Blackmorea i Steve Tilsona a izborom i redoslijedom pjesama je identičan onom gitariste Grega Joya, 'Celtic Secrets'. Greg kaže da on nema ništa s tim albumom, Blackmore tvrdi da album nije snimila niti objavila njegova grupa Blackmore's Night ali mnogi se kunu da ovako gitaru svira jedino Ritchie i da se to ne može krivotvoriti.

unbeliever @ 23:07 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
subota, ožujak 27, 2010
Jura je utrčao u našu sobu i zavapio: 'Ljudi, u govnima smo!'

Naša soba je malo veća soba i u njoj sjedi i kruh svoj nasušni zarađuje nas dvadesetak. Nas dvadesetak je blijedo pogledalo Juru. Jura je izgledao bljeđi od naših pogleda. 

'E jesi nam rek'o novost...' reče Dado. 'To znamo već godinama.'

'Ali stvarno, kažem vam, u govnima smo!' Jura je lamatao rukama. 

'Ma dobro' odmahivao je Edi, 'šta se pjeniš, već smo navikli.'

Jura je hvatao zrak 'Ma, ima govana u upravi!'

'Ih, to kao nismo znali' cerio se Dado. 'Oš državnoj ili lokalnoj!'

'Ma u našoj upravi! U našoj! Tu na prvom katu!' 

'Uf, bogati, da nije došao DORH?'

'Ma nije DORH nego DREK! Pukla je cijev od kanalizacije! Uprava je poplavljena!'

Nas dvadesetak je potrčalo van i zaglavilo vrata uprave. Brzo smo se vratili natrag. Smrdilo je ko kuga. Tako je to. Smrdi od glave.
unbeliever @ 22:50 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
Govorila je riječi zraka.

Govorila je riječi vode.

Govorila je riječi zemlje.

Govorila je riječi vatre.

Sve su bile lišene značenja.
unbeliever @ 22:10 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
petak, ožujak 26, 2010
Klasična dječja molitva koju su učili i izgovarali prije spavanja milijuni djece  još tamo od osamnaestog stoljeća do današnjih dana, često citirana u literaturi, viđena u filmovima, uz male varijacije ovisno o vremenu i prostoru, u jednoj od najčešćih varijacija zabilježena je ovako:

Now I lay me down to sleep,
I pray the Lord my soul to keep,
And if I die before I wake,
I pray the Lord my soul to take.


Nedavno otkrivene zabilješke u dnevniku izvjesnog redovnika iz osamnaestog stoljeća, čije se ime, porijeklo, red i obitavalište i dalje čuvaju u tajnosti jednako kao i sam dnevnik svih ovih godina do sada, otkrili su originalni tekst molitve i njenog originalnog autora.

Redovnikov dnevnik otkriva da je molitvu smislio izvjesni dječak, perač posuđa u kuhinji samostana, kojemu se pravo ime ne zna budući da je bio nahoče a u samostanu su ga prozvali Little Johnny. Originalni tekst molitve, kako ju je izgovarao Little Johnny prije nego bi zaspao na slami u zapećku samostanske kuhinje, redovnik je zabilježio u svom dnevniku:

Now I lay me down to sleep,
I pray the Lord my soul to keep,
And if I die before I wake,
This must be f***ing big mistake!


Povjesničar koji je otkrio ovu do sada pomno čuvanu tajnu izjavio je ekskluzivno za naš blog da upotreba ovakvih, blago rečeno profanih, riječi nije bilo ništa neobično u ona gruba vremena kad je molitva nastala te se sličan riječnik, kad je trebalo riječ božju približiti prostom puku, znao 'omaknuti' i učenijem članovima klera kao i općenito osobama na znatno višoj prečki društvene ljestvice od one na kojoj je čučao siroti Little Johnny.

unbeliever @ 23:10 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
unbeliever @ 06:44 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
utorak, ožujak 23, 2010
Kako spomenuh na početku priče o nonkonformističkoj vožnji, razlog mog puta u Međimurje je bilo sudjelovanje u simpoziju (11. Međunarodni simpozij o kvaliteti). Da bi bilo jasnije što to znači sudjelovati u simpoziju, valja nam prvo razmotriti značenje ove riječi koja tako dostojanstveno zvuči. A po značenje ove riječi valja nam potegnuti k starim Grcima, ne onima iz pučkoškolskog vica koji svi redom imaju sijedu kosu, već onim Grcima iz antičkih vremena, Platonovim, Plutarhovim i Ksenofontovim suvremenicima. 

Elem, stari su se Grci voljeli i znali dobro proveseliti. Grčka, budući mediteranska zemlja, oduvijek je obilovala kvalitetnim grožđem pa stoga i izvrsnim vinima i dobro vino uvijek je imalo mjesta u životu Grka, od antičkih vremena. Ali u antičko doba postojalo je pravilo da se vino ne pije uz jelo. Tako su se starogrčke veselice održavale u dva dijela. Prvo bi se utažila glad, a zatim se prelazilo u drugu prostoriju na piće. Ta je prostorija obično bila namještena ležaljkama u koje bi se Grci lijepo zavalili, te uz dobru kapljicu vodili razgovor ugodni. Taj drugi dio gozbe nazivao se 'simposion' (συμπόσιον), što je nastalo od riječi 'simpinein' 
(συμπίνειν), koja je pak složenica od 'sim' što znači skupa ili zajedno, i 'pinein' što znači piti. 

Da skratim priču, riječ 'simposion' znači zajednička pijanka iliti supijanka. No kako su Grci uz piće vodili razgovore koji su često bivali učeni i pametni, tako su vremenom nastala i značajna znanstvena djela kao posljedica ovih supijanki. Tako već spomenuti Platon i Ksenofont napisahu filozofsku raspravu pod naslovom 'Gozba', Plutarh je zabilježio 'Gozbene razgovore' a Antenej 'Gozbu sofista'. S vremenom je simposion postao pojam koji označava 'veseli skup učenih ljudi' i tako se zadržao do današnjih dana u značenju riječi 'simpozij'. 

Ne imajući tri čiste da bismo prekršili tisućljetne običaje koji datiraju još iz antike, tako je i naš učeni skup u program simpozija uvrstio posjetu poznatoj međimurskoj vinariji obitelji Belović. Kuća obitelji Belović nalazi se ponad jednog od njihovih vinograda. Iz kušaonice vina puca prekrasan pogled na pitome međimurske brege.



Da simpozij ne bi bio samo pijanka nego zadržao i onaj obol učenosti, pobrinula se ljubazna domaćica koja nas je provela kroz podrume ukopane u breg i podučila nas cijelom procesu proizvodnje vina, od berbe do punjenja u boce. 

U kušaonici smo kušali nekoliko vrsta vina i također dobili poduku o tome kako se kuša vino. Naučili smo i mnogo drugih stvari. Na primjer da je sorta silvanac ponovo postala popularna u Međimurju otkako je Stipe Mesić postao predsjednik RH. Stipe jako voli piti silvanac koji se odavno uzgaja u rodnoj mu Orahovici, a međimurci su rekli 'kaj je dobro za našeg predsjednika, dobro je i za nas', pa su počeli saditi sve više silvanca. Isto smo naučili i zašto se traminac naziva ženskim vinom, ali to vam ne bum napisal.

No dobro, ipak bum: zato kajti ženskinju vleče oči skup a noge širom.
unbeliever @ 21:34 |Komentiraj | Komentari: 0
nedjelja, ožujak 21, 2010
Bilo mi je poći na put. Na krajnji sjever lijepe nam naše, u Međimurje. Nije neko veliko putovanje, autocesta sve do Čakovca, a onda malo kroz sela i zaselke, do Svetoga Martina na Muri. Službeno otvaranje simpozija na koji idem je tek uvečer, ali krenuo sam dosta ranije jer mi se gušta voziti kroz Međimurska sela još za vidjela, radi razgledanja krajolika. I eto me na cesti u mojoj maloj vozilici. 

Kako mi se ne žuri, vozim lagano. Ali promet na cesti je brz i, sasvim nesvjesno, noga lagano povećava pritisak na pedalu i dok bi dlanom o dlan - kazaljka pokazuje stotrideset na sat. Utjecaj grupe, iliti 'kud svi turci ...' Olabavim pritisak i kažem sam sebi - k vragu, nikud ti se ne žuri. I tako odlučim probati na ovom putovanju voziti nonkonformistički. 

Definicija: 'Konformizam je promjena ponašanja i uvjerenja prema grupi kao posljedica stvarnog ili zamišljenog pritiska grupe.' (Pennington, D. C., Osnove socijalne psihologije)

Konformističko ponašanje na našim cestama izgleda ovako: voziti što je brže moguće a da te ne uhvati prometna policija. Svaki pravi vozač (pišem, kako se vidi, u muškom rodu; dame - najte se naći povrijeđene) rado će se pohvaliti kako je u rekordnom roku stigao od točke A do točke B, ali će kao zmija noge sakriti činjenicu da je platio kaznu za prebrzu vožnju. 

Za moju nonkonformističku vožnju postavih ovakav cilj: da vidimo mogu li stići od točke A do točke B, a pri tome ne voziti brže od stotke na sat. U početku je izgledala kao lako dostižan cilj. Ali ubrzo se pokazalo da i nije tako lako držati pedalu pod kontrolom. Kako su me konformisti počeli prestizati, noga je sama povećavala pritisak. Izgleda kao da je vozački konformizam ugrađen u neurovegetativni sustav. Najveći izazov je bio kad me pretekao ovaj Porsche na slici, s kojih dvjestotinjak na sat. Malo je falilo da otvorim vrata i izađem van na pišanje. 



No, nakon nekog vremena sam uspio nametnuti kontrolu nozi na pedali, i vožnja je dalje tekla bez većih problema osim što sam morao trpiti začuđene poglede vozača u pretjecanju. Priznajem, dva-tri puta sam svjesno prekršio zavjet da bih pretekao kamione koji su mi baš smetali pogledu. No većina kamiona je isto vozila brže od mene. Po silasku s autoceste kod Čakovca put je dalje vodio kroz međimurska sela i povremeno kroz još neprobuđene šumarke sa zaostacima snijega uz cestu. Tu već nije bilo problema s držanjem brzine ispod stotke. 



I tako, stigoh nonkonformistički do točke B. Putovanje se završilo u hodniku hotela u toplicama Sv. Martin. Hodnik dugačak, nalik tunelu, ali svjetlo na kraju sjalo je optimistički. Moja soba je zadnja lijevo. 

unbeliever @ 08:55 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
ponedjeljak, ožujak 15, 2010


Kako je otprije poznato, Veljača ima običaj od Babe Marte (aka Ožujak) pozajmiti osam dana kako bi još malo zasniježila i ošinula mrazom taštu Bajamu. No ove godine je Baba Marta izgleda bila velikodušna, ili samo lijena, pa je Veljači šenkala cijelu polovicu mjeseca. I tako nas Veljača zatrpa snijegom usred ožujka. Al' neka nje, snijeg se isto tako brzo topi kako je i napadao.

Na livadi se ispod snijega pojavljuju otočići trave, a u travi susretosmo tri poznanice od lani. Margeta, Margareta i Daisy izvirile su vidjeti misli li ovo sunce ozbiljno. Jest da su malo izgledale stisnuto i prilično su cvokotale ali upijale su svaku zraku sunca koju su mogle dohvatiti. Rekoše nam da se tri Tratinčice, Katarinčica i Krasuljak još predomišljaju bi li se usudili izaći, a Bellis Perenis po običaju očekuje da joj sunce osobno pošalje pozivnicu, kaže: 'Pa ipak sam ja plemkinja latinskog porijekla, zar ne?'

unbeliever @ 21:54 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
nedjelja, ožujak 14, 2010
Za službeni završetak vikenda danas smo otišli gledati Alisu u 3D, pardon, u Zemlji čudesa samo je film bio u 3D tehnici. Film se temelji na dva djela Lewisa Carrolla s Alisom u glavnoj ulozi: "Alice's Adventures In Wonderland" i "Through The Looking Glass". Manje više svi glavni likovi iz ovih djela su u filmu, ali u prilično izmijenjenim ulogama, uklopljeni u priču koja je ukalupljena u žanrovski kalup. Klasična avantura s glavnim likom koji dolazi izvana u svijet koji ne razumije, ali tamo postaje glavni junak koji taj svijet spašava od zlog tlačitelja. O.K. kao zabava za nedjeljno popodne. Nedovoljno za nekoga tko je čitao Carrolla. Jer njegova Alisa u zemlji čudesa nije vodila bitku sa Hudodrakom (Jabberwocky) kao ni neke druge stvari koje radi u filmu.
Stoga su scenaristi filma priču započeli tako da Alisa po drugi put dolazi u Zemlju čudesa, ovaj put ne kao mala djevojčica već kao odrasla djevojka. Tako su mogli isplesti svoju žanrovsku priču, ubaciti sitno zrno seksepila i sve začiniti kvazi-suvremenom idejom o emancipaciji žena. 

Kad je pisao priče o Alisi, Lewis Carrol jest imao na umu emancipaciju ali u intelektualnom smislu. Tako njegova Alisa prolazi u Zemlji čudesa metamorfozu načina razmišljanja od uobičajeno domačićkog do intelektualnog. Sve njene avanture su u stvari susreti s logikom, misaonim izazovima i demistificiranim predrasudama. Filmska Alisa, pak, svoju emancipaciju doživljava kroz zaposlenje u velikoj korporaciji. Dosljedno američko-muško-šovinistički - emancipirana žena je ona koja je uspjela zauzeti poziciju u tipično muškom okruženju, poslovnom. 

Svejedno, Tim Burton je stvorio zabavan film, burtonovski mračan i lagano nagnut prema hororu. I da, Johnny Depp je ispao sasvim dobar ludi šeširdžija. 

Ako odlučite pogledati film, pa se zapitate tko su svi ti otkačeni likovi i zašto su takvi, krajnje vam je vrijeme da počnete čitati Carrolla. To vam uostalom pokazuje i Bijeli Zec. S tim da, ako stvarno želite doživjeti Zemlju čudesa onako kako ju je Carroll stvorio, valja vam čitati u originalu na engleskom jeziku. Svi prijevodi koje sam imao priliku do sada vidjeti bili su samo blijede sjene. 
unbeliever @ 23:17 |Komentiraj | Komentari: 0
Kraj je sedamdesetih godina prošloga stoljeća. Unbeliever, u to vrijeme poznatiji po nadimku Getz, danom mu po liku iz romana njemačkog pisca kojemu roditelji nisu bili sigurni je li muško ili žensko pa su ga nazvali Erich Maria, glanca klupe u predavaonicama Elektrotehničkog fakulteta u Zagrebu, danas poznatijeg po nadimku FER.
Jedan od predmeta koje smo slušali u to vrijeme zvao se 'Operacijska istraživanja', Pod ovim kriptičnim nazivom učili smo primjenu metoda optimiranja pomoću računala, s ciljem donošenja poslovnih odluka radi poboljšavanja procesa i rezultata poslovanja. Da bi nam zorno prikazao kako te metode mogu biti korisne profesor nam je ispričao iskustvo iz projekta koji je proveden po narudžbi tadašnjeg jugo-giganta bijele tehnike, Gorenja iz Velenja. 

Upravu Gorenja zanimalo je, između ostaloga, koliko prosječno vremena prođe od dana kad kupac kupi neki od njihovih proizvoda, pa do dana kad se taj proizvod prvi puta donese na popravak u servis. Nakon prikupljanja podataka iz svih servisa diljem tadašnje Juge, izrade programa za statističku analizu, 'propasiravanja' tih podataka kroz program, i razvrstavanja rezultata po proizvodima, pokazalo se da, na primjer, vrijeme do prvog dolaska hladnjaka u servis ima očekivanje od dvije i pol godine, uz strandardnu devijaciju od oko četiri mjeseca. Jednostavno rečeno - zanemarivo mali broj hladnjaka dolazi po prvi puta u servis u roku kraćem od dvije godine nakon kupnje. 

Iz ovog rezultata uprava Gorenja zaključila je da može napraviti koristan marketinški potez - jamstveni rok za hladnjake povećati s dotašnjih godinu dana na dvije godine. Pritom im se troškovi jamstva neće bitno promijeniti, a kupci će radije kupovati hladnjake s produljenim jamstvom. Firmu skoro ništa ne košta a privlači kupce. Eto kako je korisna primijenjena znanost.

Kakve to veze ima s 'haračem' u naslovu?

Recimo da je Ministar Šuker napravio malo 'operacijsko istraživanje' u vezi s tim koliko stvarno 'harač' donosi para u državni proračun. Pa otkrio da od onog harača na plaće do šest tisućarki baš i nema neke koristi, a da je posredna šteta značajna. Pa to onda prišapnuo premijerki. I eto ti Vlada donosi odluku da se ukine 'harač' u toj kategoriji. Dobra marketinška akcija. Skoro ništa ne košta a privlači kupce, pardon glasače u izborima. Koji bi se mogli dogoditi i prije nego što očekujemo, mada svi očekujemo da se dogode prije nego što bi trebalo, a trebalo bi prije nego što premijerka kaže da će biti.
unbeliever @ 09:11 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
subota, ožujak 13, 2010
Nesanica. Neće san na oči. Ležimo na leđima i buljimo u strop. Na njemu ništa zanimljivo osim naše nesanice. Okrećemo se na desnu stranu. Smotamo se u fetalni položaj. Ne pomaže. Zajašemo u klupko zgužvan pokrivač. Ništa. Grlimo jastuk objema rukama. Slaba vajda. Glavom galopiraju neke nepozvane, strane i sasvim nepoželjne misli. Nakinđurene jeftinim ukrasima, kao dotjerane za neprekidnu paradu nakaza. Noć strašna sporo prolazi.

Ima takvih nesanica, mučiteljica. Kažu ljudi da ih uzrokuju problemi, brige. Pa pribjegavaju raznim sredstvima kako bi probleme i brige zaboravili. Alkohol, pilule za spavanje, apaurini, normabeli ... da ne spominjem jača sredstva iz đavolje kuhinje. Kemija. I obično im to tek kratkotrajno pomaže. Jer time se samo maskira uzrok nesanice a ne uklanja. A uzrok nesanici nisu brige i problemi. Uzrok ovih nesanica mučiteljica je ljutnja, bijes koji kipi u nama. Istina je da je ljutnja često povezana s problemom. Ali u gluho doba noći nismo u mogućnosti išta poduzeti u vezi s problemom, on nas čeka i sutra da ga rješavamo. Međutim, možemo poduzeti nešto u vezi s ljutnjom. Najčešće smo ljuti na nekoga tko nam uzrokuje probleme, bilo da je stvarni uzrok ili mi samo projiciramo uzrok na tu osobu..Želimo li stati na kraj nesanici mučiteljici treba razmisliti i otkriti na koga smo ljutiti. Pa kad to otkrijemo - onda mu oprostiti. Par minuta nakon što to razriješimo, san će doći poput nagrade. Otkako sam savladao ovu tehniku, prije desetak godina, ne sjećam se kad sam zadnji put imao ovakvu nesanicu.  

Ali ima nesanica koje su mi drage, ja ih zovem kreativne nesanice. One su uzrokovane ushićenjem. Puninom doživljaja. Kad ima nešto u nama što hoće van i ne da nam spokoja dok ga ne pustimo da izađe. One završavaju kad to što u nama traži izlaza oslobodimo, pretvorimo u kreaciju - priču, pjesmu, sliku, glazbu, komad namještaja, dobro jelo ...

Mnoge sam noćne sate proveo radeći stvari koje s racionalnog motrišta nisu imale nikakvog opravdanja. U posljednje vrijeme to je uglavnom pisanje. Prije je znalo biti sviranje gitare, bez publike. Još prije toga crtanje, mahom životinja. Pa projektiranje i izrada malih elektroničkih naprava bez racionalne svrhe. Na primjer naprava kojoj je jedina funkcija da, nakon što ju uključite, samu sebe isključi po isteku slučajnog intervala vremena. Izrada privjesaka za ključeve od čavala za konjske potkove, ili broševa od telefonske žice. Drvenih modela mehaničkih strojeva. Skulptura od plastičnih čaša za jogurt ...

Te nesanice isto znaju potrajati ali one nisu mučiteljice. A san koji poslije njih dolazi, u svijesti zatiče zadnju misao, kojom će završiti i ovaj tekst.

E, ovo sam baš dobro napravio.
unbeliever @ 08:29 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
četvrtak, ožujak 11, 2010
Spente le stelle
Col pallido raggio di luna

Piange l'amore
Che si lancia come l'onda poi se ne va

Vuota, la notte
E la sua speranza breve

Ora sgorga l'amaro pianto
Un cuor ferito, disperato passa qua

                           Hum with me >>>>>



unbeliever @ 22:46 |Komentiraj | Komentari: 0
srijeda, ožujak 10, 2010
unbeliever @ 19:57 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
nedjelja, ožujak 7, 2010


Dan je tmuran i vjetrovit, ali svejedno nam je valjalo napolje. Mala i Lora nestrpljivo su skakutale. Pa, kad se već mora onda idemo učiniti da nam bude zabavno. Vidjevši da je vani prilično jak i stabilan vjetar, šestašica i ja uzesmo zmaja sa sobom. 

Zmaj je jedva dočekao da ga pustimo, pa se nošen vjetrom u hipu popeo visoko, visoko koliko god smo imali uzice. Na trenutke se opasno bribližavao suncu, ali sunce se sramežljivo krilo iza oblaka pa je naš zmaj izašao kao pobjednik iz tih sučeljavanja. Vjetar je bio tako leden da smo šestašica i ja na smjenu držali zamajevu uzicu, dok onaj drugi grije ruke u džepovima. Nakon kojih pola sata bilo nam je dosta i šetnje i vjetra i zmaja. Pobjegosmo u kuću na toplo. 

Navečer gledam vijesti, seljaci su još sa svojim traktorima na cestama, na ovom ledenom vjetru. Nije im lako na ovoj hladnoći, ali se ne daju pokolebati. Sve ih je više, pridružuju im se i neki s konjskim zapregama. Ministar Čobanković je isto ustrajan u svome - za ono što vam je obećano novaca nema, a ja vam viša ništa ne obećavam. Ali lako je ministru biti ustrajan, on ne provodi na otvorenom ove, još uvijek zimske, dane i noći. Možda bi seljake malo bolje razumio kad bi proveo neko vrijeme na livadi po vjetru, pa makar kao mi puštajući zmaja. Da, da, dobro bi mu došlo ...

ČOBANKOVIĆ, GO FLY A KITE!
unbeliever @ 20:36 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
subota, ožujak 6, 2010
Lijepa se rasprava razvila na naslovnici potaknuta ovim mojim, vrlo kratkim, komentarom o izboru Filipa Merčepa za naše predstavnika na eurovizijskom natjecanju mladih glazbenika. Kako to vrlo često biva, rasprava je otišla u smjeru sasvim drugačijem od onoga u kojem je bio uperen tekst koji ju je 'okinuo'. Najviše žeravice raspirilo se oko pitanja što jest kultura a što nije, mjerilima kulture (puna dvorana, broj koncerata, zarađeni milijuni ...), što je 'visoka' a što 'niska' kultura ...
Moram priznati, ova rasprava navela me na ponovno razmišljanje o samom pojmu 'kultura'. A kad počnem razmišljati o nekom pojmu onda najviše volim poći od temelja, tj. od definicije. Zato sam zavirio u Riječnik hrvatskoga jezika Vladimira Anića, CD izdanje Novi liber, 2007. Našao sam za riječ kultura pet definicija. Evo ih tu lijevo, snimka sa zaslona. Ako zanemarimo četvrtu i petu kojima je mjesto u nekim drugim raspravama, u prve tri definicije možemo uočiti uzorak: sve tri definicije započinju riječju 'ukupnost'.

To pokazuje da kulturu čini skup svih tih stvari koje su navedene kao sastojci kulture. Što čini izlišnom svaku raspravu o tome što kultura jest a što nije. Možemo mi tu ukupnost kulture podijeliti na neke skupine s posebnim svojstvima pa govoriti o glazbenoj kulturi kao što je u spomenutoj raspravi riječ, ali tada opet u tu glazbenu kulturu spada sve ono što smo napravili i radimo na području glazbe. Eurosong, U2, Filip Merčep, Ana Rucner, Edo Maajka, Colonia, Thompson ... svi su oni dio naše glazbene kulture. Ne možemo raspravljati o tome što od njihovog stvaralaštva jest kultura a što nije. Jer sve je dio kulture.

Možemo, međutim, raspravljati o kvaliteti. Ali da bismo o kvaliteti raspravljali morali bismo se prvo složiti oko zajedničkih kriterija. (digresija: Da je utvrđivanje kriterija škakljiv posao, bit će nam jasno ako se samo prisjetimo onog ne tako davnog skandala s uskraćivanjem nagrade Kiklop romanu Nives Celzijus. Iako nemam nimalo dobro mišljenje o Nivesinom pisanju, i dalje tvrdim da je tu nagradu trebala dobiti, jer je zadovoljila kriterije koji su bili postavljeni i javno obznanjeni. To što tvorci natjecanja nisu stavili prst na čelo kad su pisali kriterije, nije Nivesina pogreška.) 

Složiti se oko zajedničkih kriterija, pogotovo u pitanjima kao što je kvaliteta ili ljepota, skoro da je nemoguće u skupu ljudi koji ima više od jednog člana. Ne možete uvjeriti nekoga u nešto ako imate drugačije kriterije od njegovih. Stoga je na neki način izlišna i rasprava o tome što je kvalitetna glazba a što nije. 

E, ali izgradnja tih zajedničkih kriterija, ne njihovo nametanje ili propisivanje, već podučavanje ljudi o tome kako da izgrade svoje kriterije razlikovanja raznih stupnjeva kvalitete - to je cilj kojim bi se trebalo baviti, i to intenzivno. Tu dolazimo do onog promašaja mete iz naslova. Tekst o Filipu Merčepu zapravo govori o našoj dalekovidnici. 

HTV je, kao što znamo, javna televizija u hrvata. Javna televizija mora: '(citat, HRT) ... ispunjavati jasan i točan zahtjev: biti televizija ili radio za sve, odnosno za svakog građanina zemlje u kojoj djeluju. ... Javna televizija će proizvoditi informativni, dječji, obrazovni, znanstveni, dokumentarni, dramski i kulturni program, makar unaprijed zna da na njemu neće zarađivati. (Kraj citata.)'

Elem, uloga javne televizije trebala bi biti upravo pružanje gledateljstvu mogućnosti da izgrade svoje kriterije kvalitete uključujući i druga mjerila od onog koji je glavni pokretač privatnih televizija - profit. U tu svrhu javna televizija bi morala dati razmjeran programski prostor svim raznim vidovima kulture. 

Poanta teksta o Filipu Merčepu jest upravo ukazivanje na nesrazmjer prostora koji će u programu javne televizije zauzeti ova dva kulturna događaja.
unbeliever @ 08:44 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
srijeda, ožujak 3, 2010


Ako ste, pročitavši naslov, pomislili na izvjesnu debilnu paradu kiča i lakoglazbenih nota, krivo ste mislili. Mislite ponovo. Unatoč lošem glasu zbog one debilane, pojam Eurovizija može biti, i jest, povezan i sa kvalitetnom glazbom. 

Večeras je u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog izabran naš predstavnik na Eurovizijskom natjecanju mladih glazbenika koje će se održati u svibnju ove godine u Beču. U konkurenciji su bili pijanist Petar Klasan, gitarist Juraj Majstorović, klarinetist Abdul-Aziz Hussein, udaraljkaš Filip Merčep i violončelist Hrvoje Hrešč. Svi su bili izvrsni, ali moralo se izabrati samo jednoga pa je žiri odlučio da će nas u Beču predstavljati udaraljkaš Filip Merčep.

Žalosna je činjenica da ovo natjecanje najvjerojatnije nećemo pratiti uživo na našoj dalekovidnici, za razliku od one debilane kojom će nas daviti najmanje tjedan dana u svim medijima. Eventualno će se u dnevniku posvetiti petnaestak sekundi vijesti da je, eto, bilo neko natjecanje glazbenika. A možda bude i čitave dvije minute, ako mladi Filip osvoji jedno od prva tri mjesta.

unbeliever @ 22:35 |Komentiraj | Komentari: 11 | Prikaži komentare
I'm a Believer?

Unbelieverovo geslo

"Ne mogu se načuditi u što sam sve prestao vjerovati."

Unbelieverova molitva

Smijeh trese đavolove kosti
Dok tintom mrljam svoje prste.
Bože, grijehe literarne oprosti
Ne marim za ostale vrste.

Unbelieverov životopis

Rođen znatiželjan i ljubopitljiv, rastao čeznući i učeći, sad postajem star i mudar. Naučio sam mnogo i zaboravio toliko koliko neki ljudi nikad neće znati. Znam da ću umrijeti neznalica.

Hum with me ...


Za onih jedan posto...

Index.hr
Nema zapisa.