Blog - ožujak 2009
utorak, ožujak 31, 2009
Već skoro tjedan dana se moja petašica i ja spremamo odigrati koju partiju kalaha. Ali mene je zadnjih dana zaokupirao projekt koji je trebalo dovršiti do kraja ožujka, pa je to bilo odgađano do večeras. Danas sam predao završen projekt pa je večer bila slobodna za kalah.
Kalah, poznat i pod imenom mancala, je jedna vrlo stara taktička igra. Za igru vam treba trideset i šest komada nečega - sjemenki, kamenčića, puceta, čepova od pive ... štogod vam je pri ruci. Tablu za igranje možete izdubiti u pijesku na plaži, nacrtati na trotoaru ili na većem komadu papira. Bogati vladari imali su table za kalah optočene draguljima, ali to ništa ne utječe na igru. Pravila su jednostavna pa ga naučite igrati za tri minute, ali taktika igre se treba savladavati malo dulje.

Kalah sam otkrio prije desetak godina i neko vrijeme smo ga prvorođena, sinek i ja igrali dosta često. Onda su oni odrastali i izgubili zanimanje pa sam i ja pomalo zaboravio na igru. Sjetih je se opet prije tjedan dana i spomenuh ju petašici. Odmah se zainteresirala. Dobila je zadatak da nas opskrbi kamenčićima za igru. Skupila ih je u dvorištu, još prošli tjedan.

Danas napokon odlučismo zaigrati. Uzeli smo veliki list papira, onaj za "flip-chart", i na njemu nacrtali tablu za igru. Međutim kad smo počeli dijeliti kamenčiće pokazalo se da su, valjda zbog višednevnog čekanja na igru, neki od nestrpljivijih kamenčića odlutali, tako da ih je ostalo samo trideset. Morali smo im pronaći zamjenu.

Prvo nam je na pamet pao grah. Zavirili smo u glineni vrč u kojem inače držimo grah, ali vrč je bio prazan. K vragu, sve smo skuhali. S komadićima slanine. I pojeli s crvenim lukom, narezanim i posoljenim dan ranije ... ops, to je iz jedne druge priče. Natrag kalahu.

Onda se ja dosjetih stakalaca. To su glatki komadići stakla poput pljosnatih šarenih staklenih kapi koje je petašica dobila na dar u nekakvom kompletiću za izradu nakita. Donese ona stakalca i vidjesmo da ih ima i više nego što nam treba za igru. Tako smo uzeli stakliće a kamenčiće ostavili u vrećici.

Zasjeli smo igrati. Ja sam, kao iskusniji, uglavnom pobjeđivao ali me petašica nekoliko puta dobro opljačkala,  fair and square, nisam joj pustio namjerno. Bit će od nje dobra kalahašica. Ako nastavi igrati uskoro će me tući k'o malu bebu. Nemam ja više te koncentracije kao nekad. I neka je, tako i treba biti. 

Oko deset uvečer smo pošli pospremiti igru jer je trebalo poći na spavanje. Petašica je stakalca pospremila u kutiju a ja sam zarolao tablu i stavio na nju gumicu. Onda sam uzeo u ruku vrećicu s kamenčićima.

"Šta ćemo s kamenjem? Da ih bacim?"

"A, neeee ...!"

"Da ih čuvamo?"

"Ma ne, ali ne možemo ih samo tako baciti. Ja sam njih uzela iz dvorišta ... od prijatelja   ..."

"Pa šta da radim s njima?"

"Trebalo bi ih odnijeti dolje u dvorište i ..."

"... i pustiti ih na slobodu?"

"E, to!"

I što sam mogao drugo - sišao sam s vrećicom u dvorište i pustio kamenčiće na slobodu, na hrpicu šljunka.

unbeliever @ 23:08 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
nedjelja, ožujak 29, 2009
"IAKO je akcija pod nazivom "Sat Zemlje" pozvala sve stanovnike planete da na samo sat vremena ugase svijetla Zagreb je sinoć u to vrijeme bliještio. Cilj akcije Svjetskog fonda za zaštitu prirode je bila podrška protiv globalnog zatopljenja do čega stanovnicima grada nije baš stalo ili jednostavno nisu bili upućeni u ovaj svjetski događaj."

Index, 29.03.2009.

Nastranu to što u Zagrebu jučer nisu svijetlila "svijetla" nego svjetla, i što nam budućnost u pogledu energije nije svijetla, ne čudi me ovako slab odaziv građana metropole. Svijest građana o bilokakvom globalnom problemu izravno je proporcionalan medijskom pokrivanju istoga. S aspekta medijskog pokrića akcija "Sat Zemlje" prema Simoninom živčanom slomu u "Farmi" imala je šanse koliko i moja petašica u ringu s Mirkom Filipovićem.

A za one kojima svijetli neko malo svjetlo brige za ono što ćemo ostaviti u nasljedstvo našim potomcima, ponavljam link na jedno zgodno web mjesto gdje se može osvježiti pamćenje na neke globalne probleme i šire od onog zbog kojega je akcija "Sat Zemlje" pokrenuta. (Kliknuti sliku)


unbeliever @ 12:33 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
Jeste, u pravu ste, Pablo Picasso je to rekao. Kopirao sam njegovu izreku. Ili ukrao? 

Zanimljiva izreka. Jeste li se ikad zapitali što je pjesnik, pardon, slikar htio reći njom? 

Što je tu kopiranje a što krađa?

Nije li krađa zločin ili u najmanju ruku nemoralan čin, za razliku od kopiranja?

Veliki dio tekstova na blogovima su kopije. Postoje o tome neke statistike ali nećemo se baviti prebrojavanjem. Sama pojava je toliko raširena da se udomaćio izraz "copypaste", složenica od dvije riječi engleskog jezika kao atribut koji se pridjeljuje takvim tekstovima, ali i sve češće blogerima koji  intenzivno koriste blagodati računalnih operacija copy i paste. 

Atribut "copypaste", kad se upotrijebi uz osobu blogera, obično je u negativnom kontekstu, kao poruga, čime se želi naznačiti da je copypaste bloger vrijedan prezira. Je li to opravdano?

Uzmimo da ja na svoj blog copy-pastam pjesmu Dobriše Cesarića. Kakvo sam djelo počinio? Kopiranje, krađu ili nešto treće? To ovisi o nekim dodatnim faktorima.

Ako sam uz pjesmu naveo da se radi o pjesmi Dobriše Cesarića, onda se tu radi samo o distribuciji Cesarićeve pjesme, pružanju prilike da ona dopre i do nekoga tko možda inače ne bi uzeo u ruke knjigu s pjesmama i pročitao ju. I to je dobro. Ali to nije kopiranje o kojem govori Picasso.

Ako kopiram pjesmu i ne navedem pravog autora, mogu dovesti u zabludu neupućenog čitatelja da pomisli kako sam upravo ja napisao tu pjesmu. Je li to krađa? Ta kako bih ja Dobriši mogao ukrasti "Baladu iz predgrađa"? Ona će zauvijek ostati njegova i samo njegova! To je prijevara, i to prijevara neupućenog čitatelja. Ni o tome nije govorio Picasso. 

Ali recimo da ja napišem pjesmu koja će sadržati drugačije riječi, ali koja će stilom, ritmom, rimom i drugim obilježjima nalikovati Cesarićevoj? To je kopiranje o kojem govori Picasso. 

A krađa? Krađa prema Picassovoj izreci bila bi kad bih ja napisao pjesmu, sasvim svoju, drugačijeg ritma, rime, broja stihova ... ali koja bi čitatelju pružila jednako snažan osjećaj o životu u predgrađu poput Cesarićeve "Balade iz predgrađa". (Ah, željo pusta!) 

Ova krađa ne samo da nije kriminalno ili nemoralno djelo, već je nešto dobro i poželjno. Riječ je o krađi ideja a to doprinosi razvoju misli i širenju kulture. Upravo iz tog razloga ideju ne možete patentirati niti zaštititi kao intelektualno vlasništvo. Patentiranje ideja zaustavilo bi napredak civilizacije.     

Stoga, dragi blogeri, ne kopirajte nego kradite! Ukradite ideju gdje god možete i koja god vam se svidi, i onda napravite od nje nešto svoje, što će ostati vaše zauvijek. A kad nemate ideje (a svima nam se to često događa), onda distribuirajte. Podsjetite se - distribucija podrazumijeva navođenje originalnog autora. Ako ne znate autora, istražite. Istraživanje je zabavno.  

Vrijedi to i za djela drugih blogera i općenito ljudi koji nisu Cesarići, Krleže, Whitmani ili Kiplinzi ...

Za kraj još jedno distribuiranje, ovaj puta Anthonyja Burgessa (onoga što je napisao "A Clockwork Orange", kod nas traljavo prevedeno kao "Paklena naranča"):

"Readers are plentiful, thinkers are rare."

"Čitatelja ima na pretek, mislitelji su rijetki."
unbeliever @ 09:51 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
subota, ožujak 28, 2009
U subotu poslijepodne, taman u vrijeme za čaj, u palači Kharavatistanskog kralja okupilo se cijelo Gospodarsko vijeće, baš kako ih je kralj i pozvao na prethodnomj sjednici

Nakon što su u ugodnom razgovoru o najnovijem skandalu u reality showu "Pastirska koliba" popili čaj i pojeli sve čajne kolutiće, kralj pozove ekonomiste da mu se pridruže kod bazena. Tamo će im, reče, zorno pokazati kako djeluje njegov genijalni plan za spas Kharavatistana od recesije davanjem poticajnih sredstava bankama.

Kraljevska palača bila je opremljena krasnim bazenom skoro olimpijskih dimenzija. Došavši na bazen ekonomisti primijetiše uz rub bazena poredane plastične kantice, upravo toliki broj koliko je članova Gospodarskog vijeća. 

Kralj reče vijećnicima da se svuku i stanu uz rub bazena pored onih kantica. Vijećnici su se malo nećkali jer ne bijahi pripremljeni na tako što pa nisu ponijeli kupaće gaće. No kralj ih podsjeti da su se zakleli na odanost vladar, te tako oni savladaše svoj sram i poskidaše se. 

Kralj se potom smjesti u ležaljku uz rub bazena i reče "Sad lijepo uzmite svaki po jednu kanticu i uđite u vodu."
Vijećnici uđoše.

"E, sad pogledajte oko sebe" reče kralj. "Vidite da je bazen na jednom kraju dublji a na drugom plići. Ovaj dublji dio je država. Onaj plići dio su privatne banke. Voda u bazenu je novac. Recimo da u svaku kanticu stane jedna milijarda žuna." 

Stojeći u plićaku ekonomisti su zbunjeno klimali glavama i zagledali kantice u svojim rukama. 

Kralj nastavi "Vaš je zadatak da prebacite trideset milijardi žuna iz državnog proračuna u privatne banke. Evo kako ćete to učiniti. Zagazite u duboku vodu države, sve do grla, i napunite kanticu. Zatim idite do onog plićeg dijela, u privatnu banku i tamo izlijte vodu iz kantice. Ponovite to trideset puta." 

Žamor zbunjenosti se povećao među ekonomistima ali kralj predupredi svako pitanje rekavši - "Ništa sad ne pitajte, to je sve u cilju stjecanja znanja. Samo uradite vježbu a poslije ćemo razgovarati o rezultatima."

Vijećnici poslušaše kralja. Grabili su vodu u dubokom dijelu bazena i izlijevali ju u plitki dio. 

Kad su završili zadatak kralj ih upita "No da čujem, što ste primijetili? Koji je rezultat vašeg rada?"

Nastade žamor u kojemu vijećnici, sve nadglasavajući jedan drugoga, iznesoše svoja zapažanja koja se mogu sažeti u ovo "Potrošili smo dragocjeno vrijeme na jalov i besmislen posao. Koliko god mi vode izlili u plitki dio, toliko se vrati u duboki i razina vode ostaje svugdje ista."

"Bravo!" uskliknu kralj. "Shvatili ste kako funkcioniraju poticajna sredstva bankama."

I kralj otpusti Gospodarsko vijeće. 

Nakon što su svi vijećnici otišli, kralj se potiha nasmije sebi u brk i promrmlja "Ali niste shvatili ono najvažnije ... čitav bazen je moj i u njemu se kupam samo ja i oni kojima ja to dopustim."
unbeliever @ 19:23 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
Kralj Kharavatistana, Drivo Prvi Vrememjeritelj, sazvao je svoje Gospodarsko vijeće radi savjetovanja o rješavanju ekonomske krize koja prijeti Kharavatistanu. 

"Savjetnici moji, vrli ekonomisti, recite mi što vi mislite da bi trebalo poduzeti u vezi s krizom koja je zahvatila Kharavatistan?" upita ih kralj.
"O, dični vođo" odgovoriše oni, "prema izvještavanju Ministra financija krize u nas nema, a Ministar turizma nas uvjerava da će ove godine svi maturanti putovati na maturalac u lokalne destinacije što će enormno povećati prihod od turizma. Dakle, mi ne predlažemo ništa."

"Nesposobna, politički neobrazovana gomilice!" namrgodi se kralj "Još niste naučili razlikovati politički govor za mase od prave istine. I ne pratite trendove. Svud u svijetu je kriza i recesija, pa ne možemo se ni mi distancirati od svjetskih kretanja. Ta mi smo jedna suvremena država. Prema tome i kod nas ima biti kriza i recesija, a mi koji obnašamo vlast u Kharavatistanu moramo pokazati narodu kako smo spremni poduzimati mjere za njeno ublažavanje i razrješavanje. I to ću reći - svaka kriza je dobrodošla vlasti jer je to prilika da se u ime rješavanja krize narodu uzme još novaca."

Tad se kraljevo lice opet razvedri te on reče "No, srećom pa Kharavatistan ima sposobnog kralja koji će vama neznalicama reći što se treba učiniti. Odlučio sam pokrenuti antirecesijski plan kojim će se iz državnog proračuna isplatiti trideset milijardi žuna privatnim bankama radi stabilizacije finacijskog tržišta." (op.aut.: žuna je novčana jedinica u Kharavatistanu, nazvana tako po šarenoj ptici čije perje je u davoj prošlosti Kharavatima služilo kao sredstvo plaćanja.)

Članovi Gospodarskog vijeća se zgledaše i rekoše "Oprostite nama neznalicama, o veliki vođe, ali nama nije jasno kako će taj plan riješiti krizu?"

"Ah, teško je vama ekonomistima objasniti ovako ingeniozne planove. Zato vas sve pozivam u subotu popodne da mi se pridružite u mojoj palači, gdje ću vam zorno objasniti djelovanje mog genijalnog plana." 

Tim riječima kralj Drivo raspusti sjednicu Gospodarskog vijeća. 

(U slijedećoj epizodi: Tečaj ekonomije na dvoru Kharavatistanskog kralja)
unbeliever @ 09:25 |Komentiraj | Komentari: 0
srijeda, ožujak 25, 2009
Noćas sam sanjao da sam mrtav. 

Bilo mi je baš dobro. Nisu me brinule nikakve ovosvjetske brige, ni kriza ni lokalni izbori ni nesposobna vlada. Ništa nisam osjećao, ništa me nije boljelo. 

A onda sam se u snu okrenuo i utomah me probode nešto u predijelu lijevog bubrega. To mi prekide san i dovede mi u mozak sjećanje na izreku jednog prijatelja: 

"Kad se ujutro probudiš a ništa te ne boli - to je pouzdan znak da si mrtav."

S mirom nastavih spavati.
unbeliever @ 07:12 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
ponedjeljak, ožujak 23, 2009
Narogušen Uz jutarnju kavu jedan mlađi kolega pokazuje nam svoju novu vozačku dozvolu i žali se na kvalitetu slike na njoj. 

"Nisu me dobro uslikali, ispao sam nekako sav smrknut, narogušen."

"Bez brige," utješih ga "tako ćeš i izgledati kad te policija zaustavi."


unbeliever @ 19:40 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
petak, ožujak 20, 2009
Družba Pere Krasuljka

Danas oko podne službeno je stiglo proljeće. Kao i uvijek kod tih službenih zbivanja točno vrijeme je bilo namješteno. Proljeće je zapravo stiglo još rano ujutro, susreli smo ga Lora, Mala i ja na livadici iza kuće. Prepoznali smo ga po tratinčicama koje su rasle iz njgovih stopa u travi. Gdje god je proljeće stalo na travnjak iznikla je družbica žuto-bjeloglavih cvijetaka. S jednom takvom družinom imali smo čast upoznati se. Od njih deset tri su se zvale sasvim skromno Tratinčice, to su ove tri dolje lijevo. Ona u sredini je Katarinčica, a odmah iza nje su Margareta, Margeta i Daisy, kojima se otpozadi prigurava Krasuljak. Desno se izdvojila Bellis Perenis, jedina koja ima ime i prezime i to još na latinskom, pa je malo umišljena. Ono sasvim pozadi sirotica je Marjeta, ima slovensko ime pa ju ostali mrko gledaju kao da nam je baš ona blokirala pregovore s EU. Ni med cvetjem ni pravice.
unbeliever @ 22:02 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
četvrtak, ožujak 19, 2009
iliti:
Sanader otkrio zbog čega je bakterija Demococcus Croaticus Congregatio otporna na inteligenciju.
Sanaderovo novo otkriće odnosi se na identificiranje glavnih proteina popravka oštećenog DNK (Demagogija Nepopravljivih Korupcionaša) u bakteriji Demococcus Croaticus Congregatio (u narodu poznata i kao Hrvatska demokratska zajednica), koja je ekstremno otporna na inteligenciju te učenje. Njezina otpornost na učenje jača je čak 5.000 puta od razine koja je za čovjeka standardna. 
Sanader i njegovi suradnici još u studenom 2007. godine su pokazali kako ta bakterija, unatoč posvemašnjem nedostatku inteligencije i odsustvu svake sposobnosti učenja, preživljava pogibeljne uvjete parlamentarnih izbora, kao i mehanizam izborne manipulacije pomoću kojeg to čini.

Otkriće Dr. Sanadera objavljeno je u časopisu Glasnik Demococcus Croaticus Congregatio, koji u ruralnoj Hrvatskoj ima veći impakt nego Cell, Science i Nature zbrojeno. 

Inspirirano člankom "Na tronu znanosti: Radmanu i Đikiću istovremeno objavljena dva otkrića".
unbeliever @ 23:14 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
srijeda, ožujak 18, 2009
Za one koji teško nalaze na televiziji išta što bi zadovoljilo njihove kriterije zanimljivog programa. Za one koji skoro panično traže na daljincu gumb za gašenje televizora kad ih ponese neko razmišljanje pa prekasno primijete da je Dnevnik završio i započela "Farma". Za sve kojima je preko glave jeftine trivijalne zabave na klasičnoj dalekovidnici a željni su čuti i vidjeti nešto pametno, zanimljivo i, za promjenu, relevantno. I da, posebno za one kojima su se svidjeli "govori" s TED-a (vidi: Slika od milijun čaša), evo još jednog izvora kvalitetne, intelektualno provokativne i nadasve zanimljive video produkcije.

Izvor se zove "Lift". Riječ je o nizu trodnevnih konferencija organiziranih s namjerom inspiriranja i povezivanja zajednice mislitelja koji istražuju društveni utjecaj novih tehnologija. Zadnja konferencija održana je u Ženevi, 25-27 veljače ove godine. Na web stranicama Lifta možete naći gomilu izvrsnih predavanja o raznim temama koja su ispričali neki posebni ljudi.

Za početak evo jednog predavanja Vintona Cerfa. Ne znate tko je Vinton Cerf? Što onda uopće radite ovdje? Nestanite! Ma, šalim se. Vinton Cerf je započeo sve ovo, mislim Internet. Zajedno s Robertom Kahnom osmislio je slog protokola TCP/IP koji je temelj Interneta. O čemu nam Vint priča? O Internetu, dakako. Malo o njegovoj prošlosti ali više o njegovoj budućnosti. O knjigama koje razgovaraju, povećanju sigurnosti i zaštite od zloupotreba, o prvim pokušajima internetske komunikacije izvan granica naše planete ... uostalom, što da vam ja prepričavam - poslušajte sami. 

P.S.: Bloger mi se malo joguni na pokušaj umetanja videa, pa dok to ne proradi, evo izravnog linka na govor Vinta Cerfa.

P.P.S.: Jok, Bloger baš neće prihvatiti kod za ugradnju video zapisa s Lifta. Odustajem. 


unbeliever @ 22:27 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
ponedjeljak, ožujak 16, 2009
"Reći ću i to - ova Vlada razmatra, ali još nije donijela odluku o tome, dakle, naglašavam, samo smo uzeli u razmatranje jedan od prijedloga Ekonomskog vijeća, kao moguću mjeru štednje u ovim kr... ovaj, izazovnim vremenima - gašenje Svjetla na kraju tunela."
unbeliever @ 20:40 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
nedjelja, ožujak 15, 2009
Moja petašica se prije tjedan dana učlanila u gradsku knjižnicu. Nije da joj doma fali knjiga za čitanje, ali ponekad se baš nema naslova koji treba za lektiru. Nije ni da je to neko veliko postignuće, ali mene drži neki mali ponos zbog toga. I nada, da će možda i ona razviti i zadržati onaj osjećaj i poštovanje prema knjizi koji mene prate od ranog djetinjstva.

Onda još danas pročitam kod jedne drage mi blogerice rečenicu: "Osjećaj poštovanja prema knjižnicama formiran je i utisnut u mene u najranijem životnom dobu."

Ovi vanjski impulsi pokrenuše neka sjećanja, poput odmrznutih ameba ...

Nakon što sam do svoje devete godine, pročitavši kao posljednju kap susjedov "Medicinski leksikon" iscrpio sve izvore štiva u bližoj i (meni) daljnjoj okolici, otkriće postojanja gradske knjižnice za mene je predstavljalo božansko otkrovenje, pronalazak čudotvornog lijeka protiv bolesti koje mi je prijetila izjedati ostatak života - kronične žeđi za čitanjem. 

Ušao sam u knjižnicu jednog proljetnog dana popodne, po završetku popodnevne nastave. Ljubazna gospođa knjižničarka mi je ispunila člansku karticu i svečano mi ju predala, upitavši želim li odmah posuditi neku knjigu. Zablenut u one, meni nepregledne, vitrine od tamnog lakiranog drveta ispunjene uredno i gusto složenim knjigama iz kojih su dozivale neslućene avanture, nisam reagirao. Na ponovljeno pitanje sam se trgnuo i sputio pogled. Na pultu su stajale neke knjige koje su netom vratili čitatelji pa još nisu bile vraćene na policu, a na vrhu je stajala knjiga "Tiki traži neznanca" Milivoja Matošeca. Zgrabio sam tu knjigu i pružio ju gospođi knjižničarki. Tako sam izašao s prvom posuđenom knjigom iz knjižnice.

Sutradan, otprilike u isto vrijeme poslije nastave, našao sam se opet pred ljubaznom gospođom knjižničarkom. Pružio sam joj knjigu i rekao da ju želim vratiti.

Pogledavši u datum posudbe, koji je bio jučerašnji, gospođa knjižničarka me ljubazno upita:

"Zar ti se ne sviđa knjiga?"

"O, da , sviđa mi se!"

"Zašto ju onda nećeš čitati?

"Pročitao sam."

Ljubazna gospođa knjižničarka je još jednom provjerila datum posudbe.

"Pročitao si?"

"Jesam."

"Cijelu?"

"Aha," bilo mi je malo neugodno od ispitivanja.

"Onda mi reci čega se bojao Tikijev braco?"

"Kišobrana."

"Kako je Tiki svaki dan bio u istoj košulji a uvijek mu je bila čista?"

"Imao je dvije jednake pa dok je jednu nosio drugu mu je mama oprala."

Ljubazna gospođa knjižničarka me preispitala čitav sadržaj romana, onako kako me nikad nijedan nastavnik nije propitao lektiru. Morao sam pokazati da sam pročitao sve, i razumio poentu priče i ispričati svoja razmišljanja o Tikijevim dogodovštinama.

Tek kad se temeljito uvjerila da sam ja zaista pročitao knjigu u jednom danu (a zapravo sam ju pročitao isto veče kad sam ju donio kući) primila je knjigu nazad i dopustila mi da odaberem slijedeću. No, od tada sam imao poseban status u knjižnici. Bio sam jedan od rijetkih kome je bilo dopušteno zaći među police i pregledavati knjige, svi ostali su smjeli samo pregledavati katalog i tek kad bi odabrali naslov ljubazna gospođa knjižničarka bi im donijela knjigu s police. Također mi je bilo dopušteno ponijeti kući neke knjige koje su se inače smjele čitati samo u čitaonici.

S ljubaznom gospođom knjižničarkom sam se od tada susretao najmanje dva puta tjedno, i naše druženje je potrajalo godinama sve do mog odlaska na studij u Zagreb, kad se postepeno prorijedilo i na kraju sasvim prestalo.

Zanimljivo je da nikad nisam saznao njeno ime, niti sam ikad i pokušao saznati. Ona je zauvijek ostala u sjećanju kao ljubazna gospođa knjižničarka, bez obzira što su ju neki drugi čitatelji proglasili zmajem.

unbeliever @ 10:42 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
petak, ožujak 13, 2009

Ili: Treba li vojska štedjeti? 


Delegacija od tri člana, koja je predstavljala Seljake, Radnike i Umjetnike, zatražila je audijenciju kod kralja Kharavatistana i bila primljena s počastima. 

Nakon razmjene uvodnih uljudnosti kralj upita koja je svrha njihova dolaska.
"Vaša Svjetlosti," rekoše oni. "Dođosmo zahtijevati da se raspusti Kharavatistanska vojska. To su sve besposleni potrošači rezultata našega rada i nepotrebno troše državno bogatstvo." 

"Želja mojih podanika za mene je zapovjed!" usklikne kralj, te naredi da se raspusti vojska. 

Kad je vojska raspuštena automatski su postali ništavni svi ugovori i narudžbe kojima je ta ista vojska za svoje potrebe nabavljala proizvode Seljaka, Radnika i Umjetnika. Nadalje, dotadašnji vojnici morali su nekako zarađivati za život te i oni postadoše proizvođači. Neki postadoše Seljaci, neki postadoše Radnici a neki zaploviše morima Umjetnosti. Njihovi proizvodi povećaše konkurenciju na tržištu te cijene svih proizvoda stadoše padati. Uskoro su cijene bile tako niske da nitko više nije zarađivao te nije bilo novaca za kupovanje niti tako jeftinih proizvoda. 

U Kharavatistanu nastade najveća ekonomska kriza od onih vremena kad je otac sadašnjeg kralja ukinuo novac. 

Kad je kriza došla do svog vrhunca, delegacija od tri člana, koja predstavljaše Seljake, Radnike i Umjetnike, zatraži audijenciju kod kralja, i bi primljena s počastima. Nakon razmjene uvodnih uljudnosti kralj upita koja je svrha njihova dolaska. 

"Vaša Svjetlosti," rekoše oni. "Dođosmo zahtijevati da se ponovo formira Kharavatistanska vojska."

Što," začudi se kralj "zar ste spremni opet podržavati te besposlene potrošače?"

"Ne, Vaša Svjetlosti." odgovoriše oni. "Mi bismo se prijavili."


Inspirirano člankom "Stezanje vojničkog remena: Hrvatska će potrošiti 120 milijuna kuna na uniforme".
unbeliever @ 22:22 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
srijeda, ožujak 11, 2009
Ljubičasti mjesec Večeras je mjesec izašao velik, okrugao, pun i ljubičast. 

Vi koji se bojite punog mjeseca, vukova koji na njega zavijaju iz nekih sasvim osobnih razloga, vukodlaka koji tek pod mjesečevim svjetlom pokazuju svoje pravo lice, vi što ne možete spavati uz svjetlo nebeskog skitnice ... zatvorite vrata i prozore, navucite teške zastore od baršuna, zavucite se u krevet i pokrijte preko glave. 
A vi, koji ne možete odoljeti zovu ovog svjetla sa visina, izađite napolje na ulice, na livade i polja, podignite svoje glave prema mjesecu, vlažnim nozdrvama duboko udahnite hladan miris koji se širi noćnim zrakom ... i zapjevajte, pod ljubičastim mjesecom ...

Under a Violet Moon
(Blackmore's Night)

Dancing to the feel of the drum
Leave this world behind
We'll have a drink and toast to ourselves
Under a violet moon

Tudor rose with her hair in curls
Will make you turn and stare
Try to steal a kiss at the bridge
Under a violet moon

Raise your hats and your glasses too
We will dance the whole night through
We're going back to a time we knew
Under a violet moon

Cheers to the knights and days of olde
the beggars and the thieves
living in an enchanted wood
Under a violet moon

Fortune teller what do you see
Future in a card
Share your secrets, tell them to me
Under a violet moon

Raise your hats and your glasses too
We will dance the whole night through
We're going back to a time we knew
Under a violet moon

Close your eyes and lose yourself
In a medieval mood
taste the treasures and sing the tunes
Under a violet moon

'Tis my delight on a shiny night
season of a year
to keep the lanterns burning bright
Under a violet moon

Raise your hats and your glasses too
We will dance the whole night through
We're going back to a time we knew
Under a violet moon

unbeliever @ 22:56 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
ponedjeljak, ožujak 9, 2009
ili: Frojdovska omaška

Freudian slip, Fehlleistung, parapraxis ... razni nazivi za situaciju kad vas vlastita podsvjest izda te kažete ili učinite nešto što ste svjesnim dijelom uma namjeravali prikriti. Kao kad, na primjer, hoteći se ulagivati poznatom liječniku, drmajući mu srdačno ruku izvalite kako ga smatrate jednim od naših najvećih ortopedera ... 

Frojdovske omaške ne treba pobrkati s običnim lapsusima. Lapsus je kad jednostavno pogrešno izgovorite (lapsus linguae) ili napišete (lapsus calami) neku riječ. Recimo, da ste onom gore liječniku rekli da je otroped umjesto ortoped. Frojdovska omaška, međutim, nastane kad vam vaša podsvijest podmetne umjesto jedne riječi drugu, sličnu, ali koja izražava vaše iskreno mišljenje koje ste imali namjeru svjesno zatajiti. 

Jedan krasan primjer frojdovske omaške ušuljao se na Indeksu u tekst o jučerašnjem koncertu Zdravka Čolića, u odlomku u kojemu se piše o tome kakva je bila publika na koncertu: 

Freudian slip

unbeliever @ 19:36 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
petak, ožujak 6, 2009
Oko pola osam ujutro, dok sam ispijao svoju prvu jutarnju kavicu za šankom restorana u firmi za koju radim, šankerica je slagala štrudle od višanja u vitrinu s kolačima. Jedan komad joj se okliznu iz metalne hvataljke i pade na rukav čiste bijele bluze, na kojem ostadoše dvije mrlje boje višnje, ne trule nego pečene.
Zamoli me da joj pridržim rukav dok ona pokuša drugom rukom uz pomoć spužvice s deterdžentom za suđe očistiti mrlje. Skoro nam je uspjelo, kao u onim reklamama za Vanish, mada smo koristili obični Čarli. Ostale su tek blijedo ružičasti tragovi mrlja. 

"Kad se osuši neće se ni primijetiti, osim ako netko baš zagleda rukav," rekoh.

"Samo nemojte nikom reći, pa neće gledati," reče šankerica. Da joj objasnim kako nisam baš pouzdan u čuvanju tajni ispričao sam joj priču iz djetinjstva.

Kad mi je bilo nekih četiri godine, desilo se jednom da smo moja starija sestra i ja bili sami u kuhinji dok je mama izašla nešto raditi u dvorištu. Mama je sestri dala neka nešto muti u zdjeli, neku kremu za kolače, što li, ne sjećam se više. Sestri je tada bilo oko dvanaest i nije još bila vična kuharskim vještinama pa joj je ta krema pljusnula van iz zdjele i prolio se priličan dio. Ona je to počistila a meni je rekla da mami ne kažem da je krema prolivena. Bolje bi joj bilo da mi nije ništa govorila jer sam ja na te riječi odmah istrčao na terasu i doviknuo mami u dvorištu: 

"Mama, mama, ono što je seka miješala ništa se NIJE prolilo!"

Sapienti sap.
unbeliever @ 19:13 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
četvrtak, ožujak 5, 2009
Na blagajni trgovačkog centra (neću reć' kojeg, nek se sami reklamiraju, kapitalisti) vadim stvari iz kolica na pokretnu traku. Šest konzervi Chappyja, četiri konzerve Pedigre pala, tri paketa pilećih želudaca i dvije kile riže. Sve hrana za naše zvjerke. Cronomanjasti momak koji radi na blagajni gleda u one konzerve, a sve su one velike od kile i dvjestopedeset, pa kaže:
"U, al' će se peseki veseliti!"

"Hoće, hoće, mada nisu baš peseki, malo su poveći ..." odgovaram.

"A koje su pasmine?"

"DODŽ."

"Dodž, dodž ... kakvi su to ...?"

"Domaće obične džukele."

unbeliever @ 19:12 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
srijeda, ožujak 4, 2009

Otisak gume
Lokva od noćne kiše
Crn kos se kupa

unbeliever @ 06:54 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
I'm a Believer?

Unbelieverovo geslo

"Ne mogu se načuditi u što sam sve prestao vjerovati."

Unbelieverova molitva

Smijeh trese đavolove kosti
Dok tintom mrljam svoje prste.
Bože, grijehe literarne oprosti
Ne marim za ostale vrste.

Unbelieverov životopis

Rođen znatiželjan i ljubopitljiv, rastao čeznući i učeći, sad postajem star i mudar. Naučio sam mnogo i zaboravio toliko koliko neki ljudi nikad neće znati. Znam da ću umrijeti neznalica.

Hum with me ...


Za onih jedan posto...

Index.hr
Nema zapisa.