Blog - ožujak 2008
ponedjeljak, ožujak 31, 2008
Friendly Fire Hrvatska je turistička zemlja. Bila i ostala. Još otkako su slavenski turisti tamo iza Karpata uzeli godišnji odmor i došli na Jadran. Imamo turističkih ponuda raznih vrsta - nautika, primorje, plaže, seoski turizam, planine, skijanje, noćni život ... sve šta ti padne na pamet. I lov. Da, sjećam se još iz onih socijalističkih, vunenih vremena kako su nam dolazili bogati talijanski biznismeni odstrijeliti svojega srnjaka ili vepra. Kojega je, doduše, lovočuvar prošle noći privezao nogom za obližnju bukvu, da se gospodin sa skupocjenim karabinom i dizajnerskim lovačkim odijelcem ne bi morao lomatati po šumi tražeći ga. 
Jest, malo nam je zamro taj lovni turizam zbog ovog zadnjeg rata. Frka je turistima ići u šume jer ne znaš čuči li iza grma zec ili protupješačka mina nagazna (ili odskočna, svejedno). Tako da se u lov sada izgleda jedino odvažuju ministri unutrašnjih poslova i generali odbjegli iz kućnih pritvora.

Kad spomenusmo generale, pada mi na pamet ideja za jedinstvenu turističku ponudu koja bi se mogla izgraditi u snažan turistički brand, koji bi ovu našu državu mogao pretvoriti u meku visokoadrenalinskog avanturističkog turizma. Eto, svako malo mi na ovim prostorima lovimo nekog generala. I to prilično neučinkovito, jer uspijevaju zbrisati podaleko pa ih onda ulove na nekim drugim turističkim područjima. Kanarskom otočju na primjer. Ili usred Beča, na lijepom plavom Dunavu. Što pokazuje da je naše lovstvo u ozbiljnoj krizi. Nema više lovočuvara koji bi lovinu privezali nogom za bukvu.

Hrvatska turistička zajednica trebala bi iskoristiti priliku za oživljavanje ove zapostavljene grane turizma. Načiniti novi hrvatski brand turističke ponude: Lov na generala, General Hunt, Generaljagd, Caccia di generale ... Plasirati svim turoperatorima ponudu višednevnog boravka u našim šumama i poljima, s mogućnošću ulova generala koji je u bijegu. Onome tko ulovi generala vraćaju se svi troškovi i dobija još tjedan dana boravka besplatno. Onome tko ulovi protupješačku minu nagaznu (ili odskočnu, svejedno) vraćaju se posmrtni ostaci u domovinu, besplatno.

Ova ponuda, osim što bi povećala prihode od turizma, imala bi i dodatne pogodnosti za našu državu. Eventualno bi se smanjio broj mina u našim šumama. I generala također.


unbeliever @ 23:42 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
četvrtak, ožujak 27, 2008
Tiho, noći, mo moje zlato spava ...

unbeliever @ 00:10 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
ponedjeljak, ožujak 24, 2008
U kasnu večer na Uskrs, ljeta gospodnjeg 2008. 













unbeliever @ 19:34 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare

In memoriam
Boris Dvornik (1939. - 2008.)

E, Roko, Roko ...

unbeliever @ 13:58 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
petak, ožujak 21, 2008
Veliki je petak, dan kad se svi vjernici kršćani, pripadnici katoličke crkve, spominju Isusove muke i smrti na križu. Eto i ja razmišljam o tome. I pitam se: imam li ja pravo razmišljati o tome kao kršćanin? Dobro, svatko ima pravo razmišljati o čemu hoće. Tehnički je teško izvedivo da vam se to pravo uskrati, pa tako i da vam ga se dade. Dakle to i nije pravo već sposobnost. Ono što se zapravo pitam je imam li ja pravo, u tom svom razmišljanju, o sebi misliti kao o kršćaninu. Nastranu moj blogerski nadimak i konotacije koje se uz njega vežu.

Kršten sam kao beba u katoličkoj Crkvi. Nije to bilo mojom voljom jer me nitko nije ni pitao za mišljenje. No, Crkva to razumije i zato je svećenik mojim roditeljima rekao nešto slično ovome: "Dragi roditelji, vaše dijete će po sakramentu krštenja biti KRŠTENO, a da li će postati KRŠĆANIN ovisiti će u početku o Vama, Vašem odgoju i životu u vjeri, a kasnije, kada postane zrela osoba, o njemu samom."

O "odgoju i životu u vjeri" gledišta mojih roditelja su se prilično razlikovala od službenih stajališta Crkve. Moja majka je vrlo rano u mom životu otišla u kraljevstvo nebesko, prestavši imati daljnjeg utjecaja na moj duhovni i ini razvoj. Njenu ulogu preuzela je uskoro maćeha čiji vjerski odgoj se uglavnom sveo na često izgovaranje fraze "Vidjet ćeš ti svog boga ...". Nešto od oca, nešto od učitelja i drugih ljudi, što poukom što primjerom, usvojio sam životna načela koja se u jako velikoj mjeri poklapaju s učenjem Isusa Krista, i dan danas ne odstupam u tim načelima, koliko god je moguće. Ovdje mislim na Isusov nauk kako je doslovno opisan u četiri Evanđelja, ne na njegovu interpretaciju od pojedinih crkvenih službenika, koja često nije sasvim dosljedna.

Stav Crkve je, da bi se nekome priznao odgoj i život u vjeri, da ta osoba treba poštivati i onaj praktični dio - redovit dolazak na mise, primanje ostalih sakramenata osim krštenja, upražnjavanje obreda i crkvenih obveza, uključujući, dakako, i davanje priloga. E, taj praktični dio vjere u mojoj obitelji nikad nije bio prihvaćen niti prakticiran. A kako sam odrastajući sve bolje upoznavao Crkvu kao organizaciju, tako su moja zanimanja za praktično uključenje u tu zajednicu opadala, tako da je sada vjerojatnost da prihvatim crkvene obrede kao dio svog duhovnog života ravna nuli.

Svejedno, dok su moji prijatelji "pravi vjernici" zabušavali na vjeronauku i nedjeljom na misi blenuli u propovjednika ne razumijevajući što im on govori, ja sam već bio pročitao Bibliju, Stari i Novi zavjet, i uvijek sam o toj materiji znao više od svih njih skupa. Ne, nisam bio ono dijete iz crkvenih priča koje održi propovijed zločestim prijateljima koji kradu jabuke, pa se onda oni rasplaču i opoštene i nikad više u životu ne kradu jabuke. Bljak. Bio sam puno praktičniji u primjeni učenja ali svejedno, u pogledu poznavanja i razumijevanja učenja Isusa Krista  bio sam daleko ispred onih koji su upražnjavali sve propisane Crkvene obveze. Samo, nikad nisam primio ostale sakramente - ni potvrdu ni prvu pričest ...

A opet, dan danas mi se želudac okrene kad vidim kolegu s posla kako se prekriži svaki put kad sjedne u auto, prije nego ga pokrene, te potom ode na sastanak klijentu kojemu bezbožno slaže da će roba biti isporučena za dva tjedna iako dobro zna da je kontejner na brodu koji će doploviti tek za mjesec dana. On sebe smatra velikim vjernikom kršćaninom. Uvijek se pitam ispovijeda li on redovito grijeh laži? I kad kardinal Bozanić (o, možemo li posumnjati u njegov život u vjeri?) propovijeda zabranu rada nedjeljom ali spremno od toga izuzima kioske i štandove na kojima se pred crkvom prodaju svijeće, cvijeće, svete sličice i kipići. A jako dobro zna da je Isus isprevrtao stolove lihvarima pred hramom, i da je klanjanje zlatnom teletu (općenito: klanjanje od čovjeka izrađenim likovima boga) jako daleko od Isusova učenja.

Prije par dana mi je moja četvrtašica pročitala priču iz svog udžbenika, u kojoj autor tvrdi kako su jagode stvorene iz kapi krvi koje su kapale iz Isusovih rana nakon što su ga skinuli s križa. U toj priči cijela Golgota se pretvorila u jagodnjak. Što je ona iz te priče mogla naučiti? Da jagode nisu postojale prije Isusove smrti na križu? Da je jedenje jagoda jednako vrijedan čin pričesti kao i pijenje vina koje predstavlja krv Isusovu pri misi? Ili čak da je jedenje jagoda izvan misnog slavlja grijeh? Prestrašno je što se sve pokušava podvaliti djeci koja su u životnom razdoblju vrlo podložnom utjecajima. Morali smo joj objasniti da je ta priča čista izmišljotina i da nema nikakve veze s Isusom i njegovom stvarnom smrću, niti sa vjerskim načelima i osjećajima.

Dilema s početka mi i dalje ostaje: mogu li ja ovaj Uskrs provesti u uvjerenju da sam kršćanin?

unbeliever @ 19:31 |Komentiraj | Komentari: 10 | Prikaži komentare
srijeda, ožujak 19, 2008

Arthur C. Clarke

Arthur C. Clarke

unbeliever @ 23:43 |Komentiraj | Komentari: 0
četvrtak, ožujak 13, 2008
Nemam običaj na blogu prepričavati viceve ali ovaj mi je tako dobar da bi bila prava šteta zadržati ga samo za sebe. Here goes.

Duhovnik iz malog zagorskog sela je bil veliki ljubitelj ptica, pa ih je pažljivo čuval u kolibi iza crkve. Jedno nedeljno jutro je, po uobičajnom ophodu između peradi, opazil da je nestal njegov najlepši ptič i kako je pretpostavil da ga je moral ukrasti neko tik pred misu, odlučil je ispitati svoje vjernike.

"Kdo ima tiča?!"
Ustali su svi muški.
"Ne, nisam mislil tak. Je kdo videl tiča?"
Ustale su sve ženske.
"Ne, ne, pak nisam ni tako mislil. Je kdo videl tiča, koji mu ne pripada?"
Ustala je polovica ženski.
"Neeee, ne i ne, mislil sem da li je kdo videl MOJEGA tiča?"
Ustali su ministranti, dva duhovnika i koza.
"Neee, mislil sem da li kdo sada ... ima tiča v ruci?
Ustala je cura u zadnjoj klupi i rekla dečku: "Sem ti rekla da bu videl!"

unbeliever @ 20:41 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
Dok Mala i Lora jurcaju po livadici, a Donini novi mališani se razbježavaju iz susjedovog dvorišta, čitam članak u novinama. Jedan od onih sa zadnje stranice, na kojoj su vijesti od malog značaja. Pa valjda i novinari smatraju da pismenosti tih tekstova valja dati mali značaj. Članak piše o čovjeku kojemu se sudi zbog incesta sa sestrom s kojom ima četvero djece, te mu stoga prijeti zatvor. I onda u tekstu naiđem na podnaslov "Spas od utamlenja". Utamlenja? Uta ...šta? Utamanjenja? Utamničenja? Ma ne, stvarno piše "utamlenja". No, dobro možda je tipfeler. Čitam dalje, kad eto ga opet: "... iskusni odvjetnik koji će ga pokušati spasiti od ponovnog utamlenja...". Dakle ovo je sustavno. Ma da mi je samo doživjeti taj slijed zaključaka kojim je autor ovog teksta došao do riječi utamliti. To je, jamačno, vrhunsko iskustvo. Najbolje čega sam se ja mogao dosjetiti je da to bude sažimak od "u tamnici samliti". 

Što bi rekao naš "pjesnik" Ivan Tolj: "Oj, hoj, rode moj, što skrivismo, bože moj!"
unbeliever @ 06:54 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
ponedjeljak, ožujak 10, 2008


Song of Proserpine
(Percy Bysshe Shelley)
 
Sacred Goddess, Mother Earth,
Thou from whose immortal bosom
Gods and men and beasts have birth,
Leaf and blade, and bud and blossom,
Breathe thine influence most divine
On thine own child, Proserpine.


If with mists of evening dew
Thou dost nourish these young flowers
Till they grow in scent and hue
Fairest children of the Hours,
Breathe thine influence most divine
On thine own child, Proserpine.

(A, ne, ne ... nemojte mi tražiti da ovo prepjevam. Za prijevod ove Shelleyeve molitve treba smjelosti koju ja ne posjedujem.)


unbeliever @ 23:08 |Komentiraj | Komentari: 0
Našavši se rastrzan između kćeri ProZERPine i prelijepe Europe, Jupitanader se obrati za pomoć božici ljubavi Vesneri, koju je i tako već prije nekog vremena angažirao da posreduje između njega i Europe. I dok je Vesnera zabavljala Olierehnora i Bruxellefasu, Jupitanader se bacio na pregovore s Friscererom, ne bi li ju privolio na pristanak da se ProZERPina opet malo zatvori. Friscereri to ne bje milo pa poče nešto vrdati o prekidu njihove ljubavi, ali Jupitanader priprijeti - "Ako li me misliš ostavit, onda imaš vratit oni kožni fotelj što san ti ga kupija ima dva miseca!" Friscereri prirasla srcu ona fotelja, navikla se na njenu udobnost, pa pomisli - "A, vragu i ta ProZERPina, šta se mora baš toliko baškarit po cijelom moru. Al' ne smijem skroz popustit da ne ispadne da sam radodajka. Mora ispast nekako da je ipak napola po mome, inače će drugi bozi pitat šta se dam trtit od Jupitanadera i što ga ne ostavim." I tako se dogovoriše.

Vesnera prenese Olierehnoru vijest da će ProZERPina ostati na slobodi, ali da više ne smije plivat tamo gdje love vrsni Italski ribari, a isto tako ne smije ni prismrdit na ono malo Janezusove obale. Olierehnor se udobrovolji te poruči Jupitanaderu da može nastavit s udvaranjem Europi te, ako uspije udovoljit svim njezinim hirovima, možda mu ona i dopusti da uđe u nju. Janezus okrenu naprijed svoje ljubazno lice te reče da ni on sad nema ništa protiv Jupitanaderovog udvaranja Europi (njega i onako više zanimaju muškići amoreti). Jupitanader bijaše jako optimistično raspoložen. Friscerera izjavi da ju veseli Jupitanaderov optimizam, te ode obrisati prašinu s fotelje. Svi bijahu sretni i zadovoljni ovim rješenjem.

Jedino ProZERPina, shvativši da su joj od cijelog prostranog mora ostavili tek par kvadratnih metara u kojima jedva da može namočit noge, izjavi da se osjeća silovanom i to gore nego onomad kad ju bijaše ugrabio bog podzemlja Pluton. Ali nju više nitko nije slušao.


unbeliever @ 22:31 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
petak, ožujak 7, 2008
ProZERPina bijaše kći Friscerere, boginje poljodjeljstva, žitarica i žetve, zaštitnice seljaka, i Jupitanadera, vrhovnog boga svih bogova. Od svog rođenja ProZERPina življaše u sigurnosti zaklonjena od pogleda i utjecaja svijeta. Iako Jupitanader bijaše obećao pustiti ju u slobodu kad poraste, nikako ju nije puštao bojeći se da bi Janezus, bog s mnogo lica, mogao okrenuti svoje smrknuto lice prema ProZERPini. Kad mlada ProZERPina izraste u prekrasnu djevojku, njezina majka Friscerera zatraži od Jupitanadera da pusti ProZERPinu neka se malo razbaškari po obali i moru nasuprot Italije. 

Jupitanader se nećkao, ali Friscerera ga ucijeni rekavši kako mu neće dati glasa na slijedećim izborima za vrhovnog boga. Uvidjevši koliko je sati (bijaše on sakupljač mjerila za vrijeme u spomen na svog oca Kronosa), Jupitanader nevoljko pristade. Friscerera mu dade svoj glas na izborima, Jupitanader dobi još jedan mandat kao vrhovni bog, te održa obećanje i pusti ProZERPinu da se slobodno razbaškari do polovine mora koje oplakivaše obale ponosne Ilirije s jedne i drevne Italije s druge strane, a na čijoj je sjevernoj strani, na malom komadiću obale obitavao bog Janezus. Janezus se zaista namrgodio pri pogledu na ProZERPininu ljepotu, jer bijaše on jedan tašt bog, iskompleksiran činjenicom da cijeli svoj posjed može sagledati ne okrenuvši pri tom glavu. Ni drevni Itali sa suprotne strane ne bijahu sretni kad ugledaše ProZERPinu kako pliva pored njihovih ribarskih brodova jer im se pri pogledu na njenu krasotu odmah dizahu mreže na površinu mora, te tako ne mogahu uloviti ribe u vodama u kojima prebivaše ProZERPina.

U to vrijeme Jupitanader, poznat po svojim vanbračnim izletima, bijaše zaljubljen u lijepu Europu, kći kralja Olierehnora i njegove žene Bruxellefase, i nastojaše svim silama nekako ući u nju. No bog Janezus, koji u to vrijeme bijaše u Europinoj službi, nagovori Olierehnora te ovaj zaprijeti Jupitanaderu - ništa od ulaska u Europu dok se ProZERPina baškari po moru. Mora povući ProZERPinu natrag želi li i priviriti Europi. Jupitanader i nije baš mario za ProZERPinu i rado bi ju opet zatvorio u mrak podzemnog svijeta mrtvih, HaDZa, ali bijaše zabrinut zbog obećanja Friscereri. Zamjeri li se bivšoj ljubavnici, ova bi sveudilj mogla povući svoj glas i Jupitanader bi mogao izgubiti svoj položaj vrhovnog boga. Jupitanader se našao u ozbiljnoj dilemi - ProZERPina ili Europa?

(Iako su učesnici ove priče drevna mitska bića, mit još nije završen. O tome što se dalje zbilo sa prelijepom ProZERPinom, javit ćemo čim čujemo nove vijesti iz usta Jupitanaderovog glasnika Aureliusa.)
Nastavak mita o ProZERPini 


unbeliever @ 21:38 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
I'm a Believer?

Unbelieverovo geslo

"Ne mogu se načuditi u što sam sve prestao vjerovati."

Unbelieverova molitva

Smijeh trese đavolove kosti
Dok tintom mrljam svoje prste.
Bože, grijehe literarne oprosti
Ne marim za ostale vrste.

Unbelieverov životopis

Rođen znatiželjan i ljubopitljiv, rastao čeznući i učeći, sad postajem star i mudar. Naučio sam mnogo i zaboravio toliko koliko neki ljudi nikad neće znati. Znam da ću umrijeti neznalica.

Hum with me ...


Za onih jedan posto...

Index.hr
Nema zapisa.