Blog - ožujak 2007
petak, ožujak 30, 2007
Da naše prehrambene navike utječu na našu dugovječnost, to je valjda svima jasno. Ali da se iz naših prehrambenih navika, pa čak i samo želja, može izračunati koliko imamo godina, to je već vrijedno pažnje. Ne, nemojte mi reći svoju dob, ionako vjerojatno ne govorite istinu o tome. Sam ću ja to izračunati. Zapravo, vi ćete to izračunati po ovoj mojoj formulici. Evo formule:

  1. Za početak odaberite broj koliko puta tjedno izlazite na večeru u neki restoran. Ako to ne činite, onda odaberite koliko biste puta u tjednu željeli izlaziti na večeru u restoran. Naka broj bude veći od 1 ali manji od 10. Ne pretjerujte.
  2. Što, nije vam dosta manje od deset? No dobro, neka vam bude. Pomnožite taj broj sa 2.
  3. Još nije dosta? O.K. Dodajte 5.
  4. I sad ima nezadovoljnih? Pa, hajdemo se razbahatititi - pomnožite dosadašnji rezultat s 50!
  5. O.K. dosta zezancije, sad je na redu malo ozbiljne matematike. Ako ste ove godine već proslavili rođendan, dodajte rezultatu 1757, ako još niste slavili onda dodajte 1756.
  6. Sad od rezultata oduzmite godinu svoga rođenja. Četveroznamenkastu.
Trebali biste dobiti troznamenkasti rezultat. Prva znamenka u tom rezultatu je onaj prvi broj koji ste zamislili, koliko puta tjedno idete ili biste željeli ići večerati u restoran.

Druga i treća znamenka u rezultatu pokazju ... o, da ... koliko vam je godina!

Čudo? Ma nije! Čim sam vas naveo da u računanje uključite godinu svog rođenja više nije nikakav problem znati koliko vam je godina. Sve ostalo računanje je samo zamagljivanje. Smoke and mirrors. 

Nema čuda u matematici. 

Iako sama matematika jest čudesna. 

unbeliever @ 22:03 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
Imali smo tako u društvu opet jednu od onih besmislenih rasprava na vječne teme. Ovaj put - ima li života poslije smrti. A na kraju mene zapravo nije zanimalo ima li ga ili nema li ga, te koji su argumenti za i protiv. Razmišljao sam o jednom pitanju u vezi te teme koje nitko tijekom rasprave nije postavio: "Zašto?"
Apriori podrazumijevamo da svatko želi živjeti neki novi život kad mu se ovaj sadašnji završi. Razmotrim li mogućnosti koje nam se pokazuju za taj neki novi budući život, malo se zamislim nad tim pitanjem. Što bih sve u slijedećem životu mogao biti? Na primjer:

  • djevojčica u Iraku koja je ostala bez noge i roditelja u napadu bombaša samoubojice i sad preživljava proseći na ulici;
  • petnaestogodišnji član bande u Bronxu čija prošlost obuhvaća devet oružanih pljački i jedno ubistvo, a budućnost mu ne doseže dalje od devet mjeseci unaprijed kada će biti izboden na smrt u uličnoj tučnjavi;
  • niži službenik državne uprave koji će na istom radnom mjestu provesti cijeli svoj radni vijek, i prilikom odlaska u mirovinu dobiti zlatni sat (zapravo samo pozlaćen);
  • sin jednog od najbogatijih ljudi na svijetu koji, sa sedamnaest godina ogrezao u raskalašenost i razne ovisnosti, čija je uzrečica: "Moja obitelj može kupiti tvoju obitelj!"; 
  • jedno od djece poznatog hrvatskog političara koji je bio optužen za pljačku vlastitog naroda u velikim iznosima, naređivanje ubojstava iz koristoljublja i zlouporabu položaja, ali optužbe nikad nisu dokazane istinitima; problem je što ja, kao član obitelji, znam istinu.
Zamišljam još brojne scenarije ali kako se to dalje razvija, dođe mi da kažem: "Hvala, ali - ne, hvala!"


unbeliever @ 19:40 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
utorak, ožujak 27, 2007
Čitam u novinama vijest, sitnu i zabašurenu negdje na rubu stranice. Razmatra se ukidanje PDV-a na dnevne novine. Mislim da bi tu inicijativu trebalo podržati. Nema nikakvog smisla naplaćivati PDV na novine. To je, naime, porez na dodanu VRIJEDNOST
unbeliever @ 06:44 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
nedjelja, ožujak 25, 2007
Otkrili smo Lorinu potajnu strast - tobogan. Skrivena kamera ulovila ju je kako se penje po ljestvama na vrh tobogana i potom se spušta dolje. 

Po lojtrici gor ...  ... po toboganu dol!

unbeliever @ 15:55 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
Proveo sam tjedan vraški naporno, na seminaru. Mnogi bi na ovo odmahnuli rukom i rekli - ha, da naporno ... sigurno negdje na moru, malo slušaš predavanja, malo markiraš okolo, naveče tulumariš, ujutro kunjaš na predavanjima. E, al' nije ovo bio takav seminar. Nije bilo na moru nego na kontinentu. Trening od osam ujutro do sedam uveče, pauze po deset minuta. I nema drijemaš na predavanju jer skoro da i nema predavanja, većina je praktični rad. A navečer još dobiješ domaću zadaću za koju ti treba sat i pol do dva za napraviti. Ništa tulum jer sutra ujutro treba taj večernji rad prezentirati pred svima. Markiranja nema, uvjet za pristup završnom ispitu je prisutnost od 100% - da, baš sto posto. A ispit je u zadnji dan seminara. Mislite da smo trenirali za posadu svemirske postaje? Ne, trenirali smo za auditore sustava upravljanja kvalitetom prema normi ISO 9001.

U petak oko podne sjedosmo na taj ispit. Traje dva sata i ima toliko posla da ne stigneš pošteno udahnuti zrak sve do kraja ispita. Svi kandidati negdje oko sredine počnu otresati rukom - zaboli od tolikog pisanja. I tako prođu ta dva sata i sve se završi. Predadosmo predavaču po petnaestak listova papira s odgovorima, i sve se završi. Sad nam je čekati desetak dana na rezultate.

Sat - dva poslije, sjedim u uredu i osjećam kako svijet oko mene postaje mekan. Adrenalin koji je ova četiri i pol dana bio vraški napucan sad se polako disipira i počinjem suosjećati s napola ispuhanim balonom. Zvuci postaju prigušeni kao da sam sa pokrio jastukom po glavi. Ljudi se kreću oko mene, ali ne kroz zrak već kroz gusto ulje, ne hodaju nego se prelijevaju iz mjesta u mjesto. Tipkam po laptopu ispred sebe ali tipke su od tijesta a moji prsti su perje kojim premazujem razmućeno jaje po buhtlima. Obuzima me adrenalinska apstinencijska kriza.

Razmišljem što sve ljudi rade da bi doživjeli adrenalinsku avanturu - penju se na opasna mjesta, skaču sa još opasnijih mjesta, igraju se opasnim životinjama (i ljudima), odlaze u nepoznato i rade što nikad prije nisu radili. A čemu sve te muke? Čemu se batrgati po pustinji, penjati se bez opreme na vrtoglavu liticu pa onda sa nje skakati padobranom, pa u gumenjaku niz vodopad, pa usput uloviti par poskoka i riđovki za večeru, a za desert par škorpija?

Samo treba otići na seminar za auditore ...

unbeliever @ 10:00 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
subota, ožujak 24, 2007
Ne mogu odoljeti izazovima. Bar nekima. To jest, onima koji me izazivaju intelektualno. Oni, tipa "...aj' da vid'mo 'ko će više popit'..." kliznu s mene kao voda s patkinih leđa. E, ali maksimum me izazva neka napišem pjesmu, pa još sa zadanih pet riječi koje moram upotrijebiti ... to je već nešto čemu je teško odoljeti. Pa evo ...

U misao utamničen demon tišine,
Svoj usud ispuni putem snova
I u gluho doba pouči me:
„Ni prije ni poslije ne postoji -
Samo sada jest.“

Volim minimalistički stil. Bez previše ukrasa.

A sada valja proslijediti izazov dalje jer, znate kako to ide, ako ne proslijediš dogodi ti se nešto straaaašnoooo! Tako jedan bloger nije proslijedio izazov i za manje od tjedan dana u stanu njegove punice izbio je požar. Sad vi mislite šta tu ima loše po tog blogera? Punica se poslije požara preselila kod njega. Da se meni ne bi neka slična nevolja dogodila, evo ja šaljem štafetnu palicu dalje.

Zadane riječi su: omaja, krater, ploviti, sudbinom, lijeva

Izazavani su: politklinika, bolegr, suton, van_schulltz, beau_ange

unbeliever @ 23:45 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
subota, ožujak 3, 2007



unbeliever @ 21:51 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
I'm a Believer?

Unbelieverovo geslo

"Ne mogu se načuditi u što sam sve prestao vjerovati."

Unbelieverova molitva

Smijeh trese đavolove kosti
Dok tintom mrljam svoje prste.
Bože, grijehe literarne oprosti
Ne marim za ostale vrste.

Unbelieverov životopis

Rođen znatiželjan i ljubopitljiv, rastao čeznući i učeći, sad postajem star i mudar. Naučio sam mnogo i zaboravio toliko koliko neki ljudi nikad neće znati. Znam da ću umrijeti neznalica.

Hum with me ...


Za onih jedan posto...

Index.hr
Nema zapisa.