Blog - prosinac 2009
četvrtak, prosinac 31, 2009
Vidjeti ovakvu dugu posljednjeg dana u godini prilika je kakvu nisam imao prije u životu, a mala je šansa da ću ju još jednom imati. Stoga nisam smio dopustiti da ostane nezabilježeno ...


Velika Gorica
31.12.2009
oko 15:30

unbeliever @ 17:21 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
Vic prvi:
Mlada, atraktivna, seksepilna studentica: 'Profesore, ja bih apsolutno sve učinila samo da položim ovaj ispit.'
Profesor: 'Baš sve?'
Studentica: 'Baš sve!'
Profesor: 'Biste li ... učili?'

Vic drugi:
Agilan, domoljubni bloger: 'Ja bih apsolutno sve učinio za svoju domovinu.'
Čitatelj bloga: 'Baš sve?'
Bloger: 'Baš sve!'
Čitatelj: 'Biste li ... naučili njezin jezik, gramatiku i pravopis?'

unbeliever @ 06:51 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
utorak, prosinac 29, 2009
Naiđoh na zanimljiv blog. Autor zdušno komentira stanje demokracije i politke uopće u Hrvata, stilom i jezikom takvim da naprosto ne mogu odoljeti iskušenju podijeliti s vama dio tog bogatstva. Evo, dakle, nešto odabranih ulomaka s tog bloga:
... DALI HRVATI ŽELE U EU? ...

... građani (radnici, umirovljenici) koji vračaju njihove dugove ...

... Umijesto da svojim pametnim poslovanjem ...

... neznaju dali bi ili nebi bilo dobro ...

... običnim građanima RH obijasniti i navesti ...

... i uspijet će mu da se vrati i pobijegne od zakona ...

... jer su ih ugurali na ta mijesta ...

... tada bi i nesposobnjakoviči (namijernim) uništavanjem tvrtki ...

... u tim tvrtkama bi trebali biti menadžeri sposobni i obučeni, ...

... opet plačamo njihovo mlačenje slame, umijesto da se taj novac usmijeri ...

... povečanju proizvodnje i povečanju broja radnika ...

... političari koji nemaju poima o vođenju gospodarstva ... 

Sve ja tu razumijem. I da menadžeri trebaju biti obučeni. Mada neki možda i ne izgledaju loše bez odjeće, posebno ako su menadžerice. Mlađe. Razumijem i potrebu za mlačenjem slame jer na ledenoj slami valjda nije baš prijatno. Samo mi jedno nikako ne sjeda. Ja svoj žele (od kupina) stavljam u palačinke ili na kruh s putrom. To baš volim, s čašom smlačenog mlijeka. Pa zašto bi onda DALI HRVATI ŽELE U EU? To mi nije jasno. Ne znam. Poima neimam.


unbeliever @ 21:01 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
ponedjeljak, prosinac 28, 2009
Mi ljudi smo društvene životinje. Živimo u društvu, u zajednici. Djelujemo i reagiramo jedni na druge, nastojimo uspostaviti odnose - prijateljske, obiteljske, ljubavne. Učimo da je sreća u druženju, zajedničkom proživljavanju raznih životnih situacija, razmjeni emocija, kako lijepih tako i onih manje lijepih. I pratimo to učenje poput zvijezde na koja nam pokazuje put k novorođenom kralju. 

A ipak - svaka utjelovljena duša sama je sa sobom. Naši osjećaji samo su naši osjećaji, naši utisci samo su naši utisci i naše misli samo su naše misli. Trudimo se podijeliti ih s drugima ali uzalud, jer svoje osjećaje ne možemo dati drugima, kao ni svoje utiske niti svoje misli. Sve što možemo je pokušati ih prikazati pomoću nekih simbola, skup kojih smo prozvali izražajnim sustavom. A taj skup je tako ograničen da je u stanju dati tek natruhe predosjećaja skice onoga što jest u nama. Možemo dati informacije o našem iskustvu, ali samo iskustvo ostaje zauvijek u nama pohranjeno. 

Eventualno probijanje tih istinskih sadržaja preko barijere izražajnih mogućnosti dijagnosticiramo kao ludilo, i promptno podvrgavamo tretmanu.
unbeliever @ 23:07 |Komentiraj | Komentari: 0
nedjelja, prosinac 27, 2009
... zabrinuo je neke predsjedničke kandidate. 

unbeliever @ 21:09 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
četvrtak, prosinac 24, 2009



Svima koji ga slave po gregorijanskom kalendaru ...

unbeliever @ 19:22 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
nedjelja, prosinac 20, 2009
Noćas je zeko bogme tražio svoju mamu. Vjetrovi su odnijeli pokrivač od oblaka nekamo dalje, zemlja je ostala gola pa je nazebla. Snijeg je jutros bio tako suh da Mala i Lora nisu ni smočile noge prilikom jutarnjeg izlaska. Zato su meni od hladnoće suze udarile na oči, a dlačice u nosu se ukrutile i bockaju. No cukelama kao da zima ne smeta puno. Veselo su skakutale po snijegu iz kojeg su im ponekad izvirivala samo uha i rep. Gizmo, umjesto da se zavuće u kućicu, leži na utabanom snijegu sav pokriven injem. I dobro je raspoložen. Jedino Mačak ne mari izlaziti napolje po ovakvoj hladnoći i toplinu doma napušta tek na par minuta obaviti svoje potrebice. Evo ga gdje leži nasred hodnika u pozi 'roadkill'. To mu je jedno od omiljenih mjesta, jer tu ispod poda prolaze cijevi od centralnog grijanja pa su pločice ugodno tople, a odmah pored je i radijator. I baš ga briga što mi u prolazu preskačemo preko njega.

unbeliever @ 09:08 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
petak, prosinac 18, 2009
Muž napusti svoju ženu, živi s ljubavnicom i plaća njene troškove. Smatra da njegova napuštena žena mora i dalje ispunjavati svoje bračne obaveze jer je on još uvijek njezin muž.

Građanin napusti svoju domovinu, živi u drugoj državi i plaća njene  poreze. Smatra da njegova napuštena domovina mora omogućiti da glasa na izborima, jer je on još uvijek njezin građanin.
unbeliever @ 22:05 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
subota, prosinac 12, 2009








Ima tako dana kad se prošlost obruši na tebe iznenada, u sasvim neočekivano vrijeme i sa sasvim neočekivanog mjesta. 

Švrljajući Internetom, baveći se jednim od svojih hobija – potragom za novim izvedbama Pachelbelovog Kanona u D duru, nađoh se u zabitom kutku svijeta na blogu nekog ruskog blogera. Pismo ćirilićno, ali ćirilicu sam naučio još prije pedeset godina i još uvijek ju bez poteškoća čitam. Jezik ruski baš ne razumijem ali prepoznajem mnoge riječi, zahvaljujući zajedničkim slavjanskim korijenima. I tako mi za oko zape riječ 'Диaфильм'. 

Ta me riječ, lakoćom koja zapanjuje, zafrljači četrdeset i pet godina u prošlost i baci u zamračenu učionicu osnovne škole. Mi đaci sjedimo u mraku, u tišini, i pažljivo gledamo u zid pored ploče, a na zidu se odvija čarolija. Učiteljica nam prikazuje diafilm 'Jaje harambaša'. 

Što je to 'diafilm'? Najbolje bi ga se moglo opisati kao filmsku slikovnicu. To je niz nepokretnih kadrova snimljenih na filmsku vrpcu. Svaki kadar se sastoji od slike i popratnog teksta, opisa ili dijaloga, i tako se kadar po kadar gradi priča. Baš kao slikovnica, ali se može prikazati većem broju gledatelja, uz pomoć diaskopa, naprave upravo namijenjene projekciji takvih nepokretnih slika. Iako su danas televizija, videoprojektori i računala bacili u zaborav ovu tehnologiju, vjerojatno bi se i danas na tavanu koje škole mogla pronaći poneka od tih naprava.

Bilo kako bilo, u to vrijeme mi smo u tim video-slikovnicama uživali zasigurno više nego što današnja djeca uživaju u svim ovim crtićima koji su im svakodnevno na raspolaganju. Da nije tako ja vjerojatno ne bih i sada, četrdesetipet godina kasnije, mogao prizvati u sjećanje slike Jajeta harambaše i njegove družine. 

Evo i par kadrova iz jednog od filmova koje pronađoh kod ruskog kolege blogera, o robotu koji je želio spavati.
unbeliever @ 22:00 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
petak, prosinac 11, 2009


Pedeset i pet je godina prošlo od osnivanja Muzeja suvremene umjetnosti u Zagrebu, i od tada muzej nije imao prostora prikladnog za stalni postav. Danas je napokon Muzej dobio vlastitu zgradu dostojnu njegove uloge u očuvanju, razvoju i predstavljanju umjetnosti u Hrvata. Simbolično, zgrada muzeja izgrađena je dijametralno nasuprotno trgovačkom centru Avenue Mall, muzeju suvremenog potrošačkog mediokritetstva.
unbeliever @ 21:55 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
utorak, prosinac 8, 2009
Kiša sitno rominja pa ni Lora i Mala nisu marile za neko dulje izbivanje izvan kuće. Ostalo vremena za baciti oko na Bloger, vidjeti šta pišu jutarnje ptičice. Pregledam zadnje postove, objavljene od ponoći naovamo: 

...pjesma, pjesma, sportska prognoza, opet pjesma, malo proze ali lirika, pjesma, opet sportska prognoza, pa pjesma, pjesma, prognoza ...

Ne čudi me što noću pjesnici ne spavaju, poznato je da se njima noću čelo žari i vjeđe pote u potrazi za onim najljepšim stihom.

Ali kladioničari? Što njima ne da spavati?

Anticipacija dobitka ili dosadašnji gubitci?

unbeliever @ 06:58 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
nedjelja, prosinac 6, 2009
Danas je Sveti Nikola, dan spomena na dobra djela Nikole Patare, biskupa koji je živio u trećem i četvrtom stoljeću, a po svojim djelima je ostao upamćen kao svetac zaštitnik djece i pomoraca. 

Što se tiče dječice, ona su sinoć dobro očistila obuću pa su u njoj jutros pronašli slatke darove. A za pomorce, evo ovdje jedna pjesma nastala po pričanju starog mosrkog vuka, imenjaka današnjega sveca. A za one koji bi voljeli čuti Zvonka Špišića kako pjeva ovu pjesmu, eno ga u 'Hum with me...'

Barbara (Večernja ćakula barba Nike)
Ivan Slamnig
Barbara bješe bijela boka,
Barbara bješe čvrsta, široka.
Barbara bješe naša dika.
Barbara, Barbara, lijepa ko slika.
Kad si je vidio, gospe draga,
kako je stasita sprijeda i straga.

To je prova staroga kova,
to je krma što sitno se drma,
kad vješto promiče između molova
ko mlada krčmarica između stolova.
(Ah, barba, barba, gdje nam je Barbara
Modro, bijelo i crno farbana!)

Je l' danas u brodova takav stas,
ima l' još ljudi poput nas,
ima l' još mora, ima l' zemalja,
ima l' još vina koje valja?
Bijela jedra i bijela bedra,
svojeglava Barbara, Barbara dobra,
spora ko kornjača, brza ko kobra,
nijedan brod joj nije rod!

U kakvim olujama imadoh sriću!
Na kakvim sam munjama palio sviću!
Koliko puta rekoh na siki:
"Kupit ću sviću svetom Niki
ako se spasimo Barbara i ja,
e tutti quanti in compagnia."

Kakvo sve more vidjeh daleko!
Bilo je jedno bijelo ko mlijeko,
morske smo krave muzli jutrom,
uvečer - bijeli kruh sa putrom.
A žuto more žuto ko limun!
Odonda sam za skorbut imun.

Je l' danas u brodova takav stas,
ima l' još ljudi poput nas,
ima l' još mora, ima l' zemalja,
ima l' još vina koje valja?
Bijela jedra i bijela bedra,
svojeglava Barbara, Barbara dobra,
spora ko kornjača, brza ko kobra,
nijedan brod joj nije rod!

More je tamnocrvene boje,
stari mornari na palubi stoje.
"Parone, dobar odabraste pravac,
more je gusti stari plavac."
"Još jedan kablić nek prođe kroz stroj
provjere radi" - nalog je moj.

"Barbaro brodi, more nam godi,
nijedna stvar ti nije par."
I tako Barbara sve dalja i dalja,
crvenim morem se pospano valja
e il naufragar, il naufragar
xe dolce in questo mar.

unbeliever @ 21:12 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
subota, prosinac 5, 2009
Ispod tmastih niskih oblaka noć se spustila ljepljiva kao smola. Magla je onesposobila ulične svjetiljke, koje jedva uspijevaju osvijetliti par metara uokrug stupa koji ih nosi. Livada i polje utonuli su u mrak i samo prateći kolotečinu, koju su izdubili kotači automobila u raskvašenoj zemlji, uspijevam se zadržati na puteljku.

Idući dalje, kroz maglu i mrak nazrijeh mutno, treperavo svjetlo. Lora zastade, njuškajući zrak, a Mala potmulo zareža. 

'Pssst,' prosiktah. Mala tiho zacvili i ušuti, čini mi se prije iz straha nego iz poslušnosti. Polako, tiho, kretali smo se naprijed prema svjetlu, sve dok nismo prišli dovoljno blizu da prepoznamo obličja a ostanemo još potpuno skriveni u tami. 

Pred oronulom, nakrivljenom kućom niskog krova gorjela je vatra ispod kazana. Iz kazana se dizala para i poprimala fantastične oblike u odsjajima plamenova koji bi povremeno liznuli stijenke kazana. Škiljava lampa iznad ulaznih vrata nije imala dovoljno sjaja jasno obasjati pogrbljenu sjenku koja se kretala oko kazana. Dugačkom kuhačom koju su držale čvornovate šake reumatičnih zglobova miješala je sadržaj kazana, pokretima vrlo stare žene. Lice se nije dalo razabrati a ispod marame, koja se nadvijala preko čela, tek povremeno bi zasjali odbljesci plamena u očima. 

Stajali smo kao opčinjeni. Lora i Mala su nemirno njušile zrak, kao da njuše opasnost. 

Iz mraka je u krug osvijetljen lampom iznad vrata kročila još jedna sjena. Kad je izašla na svjetlo vidjelo se da je to vrlo krupan i visok muškarac. U jednoj ruci je nosio limenu kantu a u drugoj neku metalnu napravu za koju se nije moglo na prvi pogled znati je li oružje ili neki stravični alat za mučenje. Nakašljao se, pljunuo u blato i rekao:

'Babica, 'oćemo li cijedit' čvarke?'


(Hommage a Čvarakfest '09, Karanac, Hrvatska)

unbeliever @ 23:04 |Komentiraj | Komentari: 0
utorak, prosinac 1, 2009
Plink! ... učini ulična svjetiljka i ugasi se taman kad smo prošli pored nje. Više se ništa ne vidi, samo čujem zvukove.  

Tap. tap, tap.  tap .... kiša lupka po mojoj kapuljači.

Šljaš, šljap, šljis, šljap ... moje čizme šljapkaju po kišom natopljenoj livadici. 

Ćap, ćap, ćap, ćap, ćap, ćap, ćap ... kaska Mala kroz mokru travu za mnom. 

Ćapara-ćap, pljus, buć, buć, buć ... Lora se uvalila u lokvu na stazi i uživa ...
unbeliever @ 06:51 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
I'm a Believer?

Unbelieverovo geslo

"Ne mogu se načuditi u što sam sve prestao vjerovati."

Unbelieverova molitva

Smijeh trese đavolove kosti
Dok tintom mrljam svoje prste.
Bože, grijehe literarne oprosti
Ne marim za ostale vrste.

Unbelieverov životopis

Rođen znatiželjan i ljubopitljiv, rastao čeznući i učeći, sad postajem star i mudar. Naučio sam mnogo i zaboravio toliko koliko neki ljudi nikad neće znati. Znam da ću umrijeti neznalica.

Hum with me ...


Za onih jedan posto...

Index.hr
Nema zapisa.