Blog - prosinac 2008
nedjelja, prosinac 28, 2008
Eto danas nam svečano otvoriše dvije "arene" u lijepoj našoj. A kao da smo zaboravili lijepi naš jezik, tako jedva da je tko od radosnih izvjestitelja s ovih otvorenja spomenuo da se zapravo radi o dvjema prekrasnim sportskim dvoranama. Arena, pa arena ...
Još otkako su se započele graditi ove dvorane za potrebe svjetskog prvenstva u rukometu, pojavio se u medijima taj izraz. Do tada smo govorili o sportskim dvoranama, stadionima i slično, a kad bismo rekli Arena znalo se - to je ona u Puli. Asocirali smo odmah s filmskim festivalom. 

Od tog doba kad se kaže "arena" asocijacija ja na rukomet i sportsku dvoranu. 

Zašto to sad mene smeta, pitate se? Zato jer se, zbog različitosti radi različitosti, u naš svakodnevni jezik uvodi jedna strana riječ i to još sa prilično neprikladnom asocijacijom, a sve zahvaljujući posvemašnjem nedostatku znanja i opće kulture u naših medijskih osoba koje, nažalost, imaju tu moć da kreiraju znatan dio opće kulture prosječnoga puka. Moć uz koju ne ide, također nažalost, nikakva odgovornost. 

Riječ "arena" potječe iz latinskog jezika odakle je prešla i zadržala se i u danas živim romanskim jezicima (španjolski, portugalski), a znači jednostavno - "pijesak". Evo primjera iz jedne pjesme sa CD-a "Buena Vista Social Club" (ako niste slušali, nabavite i poslušajte, izvrsna glazba): 

Cuando Juanica y Chan Chan
En el mar cernian arena
Como sacudia el 'jibe'
A Chan Chan la daba pena.
Kad su Juanica i Chan Chan
Na obali mora sijali pijesak
Njoj se tako tresla pozadina
Da se Chan Chan teško suzdržavao.

Dakle, ovdje vidimo da je "arena" obični pijesak na plaži. Odakle onda veza sa sportskom dvoranom? To dolazi iz doba Rimskog carstva. Tlo rimskih borilišta, na kojem su se borili gladijatori a prvi kršćani bili bacani kao hrana gladnim zvijerima, sve na veselje i zabavu publike u gledalištu, bilo je pokriveno pijeskom. Zašto? Da bi se prolivena krv lako upila i tlo ne bi bilo klizavo tijekom daljnje borbe. 

U današnjim sportskim borilištima nema više pijeska niti u tragovima (izuzimam ono malo pijeska što se stavi u doskočište za skok u dalj na atletskim natjecanjima). Jer nema više tako masovnog prolijevanja krvi. Ono jest, posebno rukomet zna biti grub i zna poteći i krv, ali opet ne u takvim količinama da bi se moralo igrati na pijesku. O izgladnjelim zvijerima i pokolju kršćana da se i ne govori. Zato mi se naziv "arena" i asocijacija na okrvavljeni pijesak rimskih amfiteatara nikako ne sviđa. 

A tko zna, možda je ta rječca vijesnik nekih novih vremena u kojima će sportske dvorane opet postati poprišta krvavih obračuna. 

Ili možda mjesta žrtvovanja, ovaj puta za razliku - nekršćana? 

Ili možda Srba ... za vrijeme Thompsonovih koncerata u tim objektima?
unbeliever @ 00:29 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
subota, prosinac 27, 2008
unbeliever @ 17:58 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
petak, prosinac 26, 2008
Moralno Načelo i Materijalni Interes susretoše se na brvnu uskom tako da je preko njega mogao prijeći samo jedan.

"Dolje, ti prizemna stvari!" zagrmi Moralno Načelo, "lezi i pusti me da prijeđem preko tebe!"

Materijalni Interes je samo gledao u oči Moralnom Načelu, ne rekavši ništa.

"Dobro, " reče Moralno Načelo, oklijevajući, "izvlačimo slamku da vidimo tko će uzmaknuti a tko proći."

Materijalni Interes je i dalje šutke gledao.

"Da izbjegnem daljnje sukobe" nastavi Moralno Načelo s nelagodom u glasu "evo, ja ću leći i dopustiti ti da prijeđeš preko mene."

Tada Materijalni Interes najzad progovori. "Mislim da nisi baš najbolja podloga za hodanje. Prilično sam probirljiv u tome po čemu gazim. Kako bi bilo da skočiš u vodu?"

Što Moralno Načelo i učini.

unbeliever @ 23:33 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
srijeda, prosinac 24, 2008
Uveče izađosmo u šetnju Mala, Lora i ja, pa pođosmo okolo Čačićeve zgrade na livadicu. Magluština koja čitav dan opsjeda ovo naše predgrađe, po mraku se činila još gušćom i kao da polagano guta čitav svijet. Svjetiljka na stupu koji se nalazi po sredini dulje stranice livade večeras je ugašena i sve je utonulo u tamu. Jedva na drugom kraju livadice vidimo drugu svjetiljku koja, srećom, još svijetli. Idemo prema tom jedinom vidljivom objektu. Stara je to svjetiljka, na drvenom stupu, i u ovoj magli njeno svjetlo je crvenkastožuto, kao da je petrolejska lampa. Stoji pored staroga plota uz koji vodi put raskvašen od nedavnih kiša, u čije debelo blato bismo se uvalili do gležanja da nije netko bacio dvije, tri cigle ... wtf, otkud mi odjednom taj jaki osjećaj "deja vu"? Ček, da vidimo ... imamo predgrađe, petrolejsku lampu, crvenkastožutu svjetlost, debelo blato kraj staroga plota i dvije, tri cigle na putu ... PLJES! (udarac otvorenim dlanom po čelu). Eto ga na!

unbeliever @ 00:41 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
utorak, prosinac 23, 2008
Grupa Dobrotvora skupila se u Plemenitoj Namjeri da sakupi novac za školovanje djece bez doma. Stadoše pred Anonimnu Gomilu i rekoše: "Gledajte nas kako smo spremni činiti dobro! Spremni smo ovdje biti satima, primati vaše pozive, pjevati, plesati i kreveljiti se, ako treba i strgati odjeću, i na svaki drugi način praviti budale od sebe. Od vas ne tražimo ništa do li da dadete svoj novac za našu Plemenitu namjeru."
I proveli su tamo cijelu večer. Neki su plesali, pjevali i trgali odjeću sa sebe. Drugi su se pak kreveljili odgovarajući na telefonske pozive Anonimne Gomile. Anonimna Gomila je nazivala i davala novac. 

Dobrotvori bijahu zadovoljni svojim dobročiniteljstvom, jer ne samo da su od Anonimne Gomile izmuzli novac, nego su i vlastiti Ego nahranili sviješću o svojoj veličini i dobroti. 

Anđeo s nebesa pogleda na tu scenu i zaplače.
unbeliever @ 08:37 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
četvrtak, prosinac 18, 2008
Moja petašica i njene tri prijateljice zasjele su za stol u blagovaonici i igraju "Rizik". Naravno, buka njihovog rata za svjetske teritorije usporediva je sa zvukom aviona u polijetanju. Moji pokušaji da čujem što to Pereža priča u dnevniku uzaludni su.
"Mama, ja sam gladna!"

"Teta, je l' ima nešto slatko?"

"I ja bi nešto slatko!"

"I ja, i ja!"

Malo poslije stiže mama iz kuhinje i nosi tanjur s jabukama narezanim na četvrtine. Baš je jučer donijela iz Zagorja domaće jabuke, one crvene božićnice. Punu poveću kutiju.

"Ne valja jesti slatkiše, eto vam jabuke."

Malo su zavrnule nosićima ali onda se ipak prihvatiše jabuka. 

Mala se propela na stražnje noge i svoju glavu mi položila u krilo. Lora me gurka njuškom u lakat. To radi kad hoće jesti. Pereža nešto priča u Dnevniku, a tutnjava rata ne jenjava. Rat se razmahao, ušičujno. Odustajem od Pereže i krenem u kuhinju pripremiti večeru Maloj i Lori. 

"Pričekaj samo malo da operem jabuke. Moram im još narezati. Sve su pojele i hoće još." Smije se. "A prvo su vikale da neće jabuke ..."

"Eh, samo im treba malo motivacije ..." odoh pogledati kako napreduje ratovanje.

"'Ajde, sad vi napadate Mongoliju!"

"Nećemo!"

"Kako nećete? Pa rekle ste da ćete napasti Mongoliju!"

"Nećemo dok ne dođu jabuke!"

"Daj, nemojte zezat' ... Napadajte!"

"Nećemo! Trebaju nam jabuke jer nam one nose sreću!"

"Ma kakvu sreću?"

"Jer kad jedemo jabuke onda vas pobjeđujemo. Ne napadamo bez jabuka!"

"Joooj ... daaajteee ..."

Mama se smije i viče iz kuhinje "Evo, nosi im te jabuke dok se nisu potukle!"

Tko sam ja da ometam tijek povijesti ... uključih se u ratnu logistiku i donesoh tanjur s jabukama na bojišnicu. Napad na Mongoliju ubrzo je uslijedio. 

Lora i Mala stajale su pored mene i gledale me s izrazom lica koji je govorio "A nama?"

"Šta je, hoćete l' i vas dvije jabuka?"

Lora je nakrenula glavu na stranu i promijenila izraz u "Ne trkeljaj, nismo ti mi veganke."
unbeliever @ 23:42 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
nedjelja, prosinac 14, 2008
Sjedeći udobno zavaljen u fotelji svog saborskog kabineta, pogledavajući pri tom na skupocjeni ručni sat koji se presijavao na njegovom zglavku, Lisac iz džepa izvuče mobitel koji je uporno vibrirao. Tko li je u ovo doba? Na zaslonu mobitela se nije vidio broj pozivatelja. Blokiran prikaz. Pritisne zeleno dugme i prinese mobitel uhu.
"Đe si, Lijane, kućo stara? Jazo ovdi."

"Rekao sam ti da ne spominješ imena preko telefona ...pazi se ..."

"E, dobro, neću ... nego jesi li ti živ? Ne javljaš se nešto."

"Nego da sam živ. Vidiš me svaki dan na televizji."

"Ma neman ti ja vrimena za tu televiziju. Ima nas šta moramo i radit."

"E, ma šta mi ti to silno radiš, matere ti?"

"Ziđan, ziđan, lipi moj."

"A šta sad zidaš?"

"E, a terene za golf. Di će debeli jaze doć se rekreirat."

"Šta tu imaš zidat? Tu samo treba šišat travu." 

"Ma ništa ti ne razumiš, lipi moj. Jaze oće igrat golfa ali oće i nigdi lipo stat, a i druge razonode im se hoće. Pa valja naziđat i koju jazbinicu i koji disko i bar i bazene i tenis igrališta uz teren za golf. Sve to triba ziđat." 

"Pa dobro, zidaj ondak."

"E, bi ja, al ne meren."

"A zašto ne možeš?"

"Ne da mi oni Ježurka Ježić."

"A što ti smeta Ježurka?"

"E, tu di bi ja gradija golf terene ima ti on svoju kućicu. Sve čisto i ubilježeno u katastar. A baš mi je kod dvanajste rupe."

"Pa ti otkupi kuću."

"Bi ja, ali on neće prodat. Nudija mu vriću krušaka, on neće."

"Pa ponudi mu po tržišnoj cijeni."

"Prova san i to, ali neće. Ma, neće uopće prodavat. Kaže da se on tu rodija i odrasta, pa oće tute i umrit. Došlo mi za ispunit mu želju ..." 

"De, de ... nemoj to na telefon ..."

"Ma šala mala, pa nismo divljaci. Rišit ćemo to onako ljucki, po zakonu. A kad rekoh zakon, tu mi sinula ideja ... sitin se ja - a koga li smo ono mi jaze podržavali za izbore, kome li smo dali silne pare za kampanju, i tko li nam je ono sad tamo di se kuhaju zakoni ... a?"

"E, znam, znam ... hvala vam velika na podršci ...khm ..."

"Reka san ti još onda - nemoj mi hvalit, nego ćeš mi lipo vratit, jesan ti reka, a?"

"Khm, jesi, rekao si."

"E pa lipi moj, vrime je došlo za vratit malo."

"A kako?"

"Vidiš, vako - skuhaj ti tamo u toj saborskoj kužini jedan lešo zakon u kojem će pisat da ako ja oću gradit teren za golf na mistu di je Ježurkina kućica, a Ježurka mi ju neće prodat, onda ti njega moreš izvlastit i onda mi ju on mora prodat. I onda ja nemam problema za ziđat. 

"Ma ne mogu ja to sam, to mora odobriti Sabor!"

"E,  lipi moj, a kome smo mi svojim prilozima osigurali većinu u saboru? Samo ti njima lipo reci šta smo mi jaze odlučili. Mila je njima saborska fotelja, neće se samo tako odreć naših donacija."

"Ehm, pa vidjet ću šta se može ..."

"Ajde vidi, lipi moj, ali mi požuri ... lito će začas, triba do sezone sve to naziđat ... neka bude prije Božića pa ćemo u miru i spokoju proslavit naš veliki katolički blagdan. Je li tako? Tako je!"

"Hm ... da ... ovaj ... tako je..." 

unbeliever @ 10:33 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
petak, prosinac 12, 2008

JABBERWOCKY

(Lewis Carroll)

'Twas brillig and the slithy toves
Did gyre and gimble in the wabe:
All mimsy were the borogoves,
And the mome raths outgrabe.

„Beware the Jabberwock, my son!
The jaws that bite, the claws that catch!
Beware the jubjubbird, and shun
The frumious Bandersnatch!“

He took his vorpal sword in hand:
Long time the manxsome foe he sought –
So rested he by the Tumtum tree
And stood awhile in thought.

And, as in uffish thought he stood
The Jabberwock, with eyes of flame,
Came whiffling through the tulgey wood,
And burbled as it came!

One, two! One two! And through and through
The vorpal blade went snicker-snack!
He left it dead, and with its head
He went galumphing back.

„And hast thou slain the Jabberwock?
Come to my arms, my beamish boy!
O frabjous day! Calooh! Callay!“
He chortled in his joy. 

'Twas brillig and the slithy toves
Did gyre and gimble in the wabe:
All mimsy were the borogoves,
And the mome raths outgrabe.


HUDODRAKIJA

(prijevod: Antun Šoljan)

Bilo je kuhno i đipahne tovke
na vabnjaku rovko zadronjaše:
nemujne sasvim bjehu zorolovke
i rućkale su šturnjače zdomašne!

„Čuvaj se, sinko, strašnog Hudodraka,
čeljusti što čapnu, kandži koje kvače!
Čuvaj se ptice Zlamače ko vraga!
Nemoj da ljusni Grlograb te nađe!“

Vajtolni mač on zgrabi: s puno nade
protivnika mašnog tražio je dosta –
Da počine, uz Gungul-stablo stade
I, zamisliv se nešto, stajat osta.

Dok stajaše tu, s uzlim mislima na umu,
Hudodraka evo, s plamenom u oku:
vignjeta ti taj kroz stomorovu šumu,
sve groblohoboće u skoku.

Jen, dva! Hop, cup! I cikete cak,
vajtolni mač kroz kosti prosvira!
Drak mrtav pade, bez glave ostade:
On glavu grabi, natrag galumfira!

„Ubi li, sinko, strašnog Hudodraka?
U zagrljaj amo, o blistajno momče!
I belvirno odasvud čuj: „Huja haj! Haj huj!“
Dokon od likosti sve frkoće.

Bilo je kuhno i đipahne tovke
na vabnjaku rovko zadronjaše:
nemujne sasvim bjehu zorolovke
i rućkale su šturnjače zdomašne!

unbeliever @ 22:20 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
srijeda, prosinac 10, 2008


Kolo od sreće uokoli, 
vrteći se ne pristaje: 
tko bi góri eto je dôli, 
a tko dôli - góri ustaje.
 

(Ivan Gundulić, "Osman", iz prvog pjevanja) 

Ovaj svemir, kakvoga mi ljudi poznajemo izgrađen je na načelu polarnosti. Svaka stvar ima svoju suprotnost. Svakoj sili suprotstavlja se protusila, svakoj akciji reakcija. Svaka čestica ima svoju antičesticu, materija antimateriju. Postojanje svemira karakterizira stalni protok energije između polova.

Za očekivati je onda i da naša civilizacija, izrasla u takvom svemiru, bude slično utemeljena. Gdje god pogledamo, svaki element našeg društva je polaran - ima dva izražena ekstrema. Imamo jako dobre ljude, poput Majke Tereze, i one sasvim na drugoj strani, zle, poput ... (ah, ne mogu se odlučiti, prevelik je izbor). Imamo pametne i glupe, lijepe i ružne, siromašne i bogate ... Nasuprot svemiru, postojanje društva ne karakterizira stalni protok ljudi između polova. 

Što se tiče ljepote, navikli smo da je to manje-više stvar koja se stječe rođenjem i relativno se malo može učiniti na promjeni postojećeg stanja. Jest da mnogi ulažu poprilično truda i sredstava nadajući se poboljšanju, ali jedan pogled na Nevena Ciganovića uvjerit će vas u iluzornost takvih promišljanja. 

U vezi s pameću razvili smo vjerovanje da se ona može steći obrazovanjem, što je također iluzija. Zato susrećemo nepismene genije i glupave erudite (vidi: "Unbelieverov pojmovnik", tumačenje pojma ERUDICIJA). Obrazovanjem se pamet samo opskrbljuje alatima pomoću kojih može mijenjati svijet. 

No, kad je u pitanju promjena položaja u polarnom sustavu bogatstvo-siromaštvo, tu se već dade dosta postići. Štoviše, svi vjerujemo da imamo pravo biti na onom bogatom polu i smatramo da imamo za to sposobnosti, samo ako nam se pruži Prilika. 

E sad, ta Prilika i način na koji se ona pruža - to je ključni parametar koji određuje model nekog društva. 

Sjedinjene američke države poznate su kao zemlja Prilika. The land of opportunity. U američkom društvu odavno postoji pojam "american dream" čija priča govori o postojanju Prilike za bilo kojeg amerikanca da postigne maksimalni uspjeh bez obzira na svoje porijeklo i status. Sve ovisi o sposobnosti pojedinca. Model američkog društva može se opisati kao jedan ogroman cilindar koji se proteže u beskraj prema gore, i isto tako prema dolje. Ljudi su rasuti u tom cilindru na raznim mjestima, ali bilo na kojem mjestu da se nalaziš možeš se kretati u beskraj prema gore. No, oprez! Isto tako je moguće i kretanje u beskraj prema dolje, o čemu vam u priči o američkom snu ne govore. Zbog toga u Americi možete naći beskrajno bogate i beskrajno siromašne ljude. 

Europa je nešto drugačija. I tu imamo cilindar, sličan američkome osim jednog detalja: na jednom mjestu, po cijelom presjeku cilindra razapeta je čvrsta mreža. Ta mreža nazvana je "socijalna sigurnost" i europski vođe uvjeravaju građane da je ona tu kako bi ih spasila od mogućeg beskrajnog pada nadolje. Istina je zapravo drugačija - mreža je tu da bi spriječila one ispod nje u njihovom nastojanju da se uspnu gore.  Zbog toga ne postoji pojam "european dream" iako i u Europi možete naći beskrajno bogate i beskrajno siromašne ljude. 

Budući da su se svi hrvati u jednom povijesnom trenutku našli ispod ove europske mreže, to smo u Hrvatskoj razvili modificirani europski model. Cilindar je tu, i mreža je tu, ali na mreži postoje vrata. Na vratima stoji čuvar. Čuvar odlučuje koga će odozdol pustiti da se popne gore, a koga će odozgor baciti u bezdan ispod mreže. 

Taj čuvar zove se Veliki Hrvat.
unbeliever @ 20:02 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
utorak, prosinac 9, 2008







unbeliever @ 22:50 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
Domoljub, koji je u politiku ušao siromašan a u saborsku mirovinu otišao bogat, uđe u banku u kojoj je želio otvoriti račun.

"Sa zadovoljstvom," reče Pošteni Bankar; "rado ćemo poslovati s vama. Ali prvo morate od sebe ponovo načiniti poštenog čovjeka, tako što ćete vratiti ono što ste ukrali od naroda."
"Za boga miloga!" uzvikne Domoljub. "Ako to učinim, neće mi ostati ništa za deponirati kod vas."

"No, ne mora biti tako strašno," uzvrati Pošteni Bankar. "Nismo mi ovdje čitav narod."

"Ah, razumijem," reče Domoljub. "A na koju sumu procjenjujete udio vaše banke u gubitku koji je narod pretrpio od mene?"

"Otprilike jednu kunu," odgovori Pošteni Bankar. 

I s ponosom čovjeka koji služi Domovini mudro i dobro, naplati taj iznos s novootvorenog računa Domoljuba, koji potom izađe iz banke kao pošten čovjek.
unbeliever @ 00:10 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
subota, prosinac 6, 2008
"Najavljivalo ga se na velika vrata, a kad je došlo vrijeme da Hrvati izađu na ulice, Facebookerski prosvjed protiv Vlade, "Stegnite vi svoj remen, bando lopovska", doživio je svoj fijasko. Agencija Associated Press (AP) je prenijela kako su organizatori očekivali 60.000 ljudi, dok se naposljetku pojavilo svega oko 3.500 prosvjednika, od čega 2.500 u Zagrebu, a preostalih tisuću u ostalim gradovima."
Zašto je propao Facebookerski prosvjed protiv Vlade? Ne treba biti veliki mudrac, niti sociolog da bi se to uvidjelo. Kao što reče Jakša Matovinović, glasnogovornik grupe koja je organizirala prosvjed: "Lakše je u sigurnosti svog doma kliknuti mišem nego se pokazati u javnosti". 

Da, mnogi su kliknuli da će doći na prosvjed, ali su onda očekivali da netko tom prosvjedu dade cilj. Ali nitko taj cilj nije osmislio niti komunicirao potencijalnim prosvjednicima. Jer cilj moraju dati ljudi, a ne tehnologija. Facebookeri su pogrešno interpretirali Machiavellijevu izjavu da cilj opravdava sredstvo i pomislili da će im sredstvo dati cilj. I tako je kao cilj ovog prosvjeda ostalo nešto nedorečeno, slično kao što je nedorečena i svrha samog Facebooka - 'ajde da se mi okupimo pa neka svatko kaže šta hoće! A ljudima se ne da razmišljati što bi oni mogli reći. Njima treba netko pokazati cilj i reći - eto, tamo idemo i to želimo!

I tako se ono malo protestanata okupilo i svatko je rekao šta je htio pa je nastala jedna papazjanija od zahtjeva koja je išla od kritike sindikata do traženja prijevremenih izbora. Totalno neusmjereno i nekoherentno. Što je jedan od prosvjednika i izrazio rečenicom "Jednostavno zahtijevamo bolje uvjete za svakog pojedinca u ovoj zemlji". Jako konkretan zahtjev, eto će odmah Vlada izaći s vrećicom boljih uvjeta i promptno ih podijeliti građanima. 

Za razliku, prosvjedi na koje su se i ovi prosvjednici pozivali - onaj za spas Radija 101 i onaj protiv državne mature - svoj uspjeh imaju zahvaliti fokusiranosti na jedan cilj. Njihovim organizatorima je tehnologija, radio i Internet, respektivno, bila samo sredstvo kojim su svoje ciljeve učinili jasnima velikom broju ljudi. I za to su ljudi bili spremni izaći i dići svoj glas. 

Za cilj. Ne za tehnologiju.
unbeliever @ 22:34 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
petak, prosinac 5, 2008
Ajme, što se to događa s našim hrvatskim katoličkim naslijeđem? Onomad nam je prvo Sanader htio ukrasti Božić, a sad je evo dobio društvo, pa Thompson protjeruje Svetoga Nikolu sa Straduna

Gdje će im duša?
unbeliever @ 22:38 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
četvrtak, prosinac 4, 2008
Poslala mi noćas moja prvorođena link na web mjesto i piše: "Obavezno pogledati. SVE!" 

I bogme pogledah. Sve! 

Em je zabavno, em je poučno, em je ekološki svjesno. I zanimljivije od Facebooka i Sanaderovih egotripova. 

I zato ...

Obavezno pogledajte. SVE!

unbeliever @ 22:57 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
srijeda, prosinac 3, 2008
"Hrvatska je demokratska zemlja širokih sloboda. Sve što smo prošli od devedesete do danas daje nam za pravo očekivati da slobodu i demokraciju koju smo stekli nitko i ništa danas više ne može dovesti u pitanje", kaže premijer Sanader i ističe kako upravo stoga danas mora izjaviti da "u Hrvatskoj nitko ne smije biti priveden ili uhićen zato što drugačije misli, zato što prosvjeduje ili se ne slaže s mojom ili bilo čijom drugom politikom".
"Braniti tu slobodu glavna je zadaća mene, kao hrvatskog premijera. Tako sam radio dosad, tako ću raditi i ubuduće", naglašava Sanader. Jer, navodi dalje, "nije ovdje riječ o ovoj ili onoj Vladi ili o bilo kojoj stranci i politici - ovdje je riječ, kratko i jasno - o slobodi. O slobodi izražavanja svog mišljenja, o slobodi političkog uvjerenja, o slobodi slaganja ili neslaganja s pojedinom idejom".

"Zato sam zatražio da mi ministar unutarnjih poslova i ravnatelj policije danas podnesu izvješće o posljednjim događanjima i privođenjima u Zagrebu i Dubrovniku i poduzmu odgovarajuće sankcije ukoliko je bilo propusta u policijskom postupanju", stoji na kraju izjave premijera Sanadera, koju je medijima dostavio vladin Ured za odnose s javnošću.


JUTUTUNSKA JUHAHAHA
(Jova Jovanović Zmaj)



U kraljevstvu Jutututu
Kralj trinajsti Balakaha
Obećao svom narodu
Da će dati juhahaha.

Samo neka budu verni,
Nek vojuju o svom kruhu,
Neka ćute i nek žmure,
Nek plaćaju juhuhuhu.

Poslušni su Jututunci,
Plaćali su juhuhuhu,
Ćutali su, žmurili su,
Vojevali o svom kruhu.

A prolećem svakog goda
Popne s' na breg Balakaha,
Pa poviče gromoglasno:
Dobićete juhahaha!

U kralja su jake prsi,
Grlat li je Balakaha,
Kad poviče, brda s' ore -
Juhahaha, haha, haha!

Svi se grotom smejat stanu,
Sve se trese brat do brata,
A od smeha, teška smeha,
Za trbuh se i kralj hvata.

A šta im je tako smešno?
Il' je smešan Balakaha?
Il' su smešni Jututunci?
Il' je smešno "juhahaha"?

Sve troje je dosta smešno,
Ponajviše Balakaha,
Kad ozbiljno, milostivo,
Progovori: Juhahaha!

Srećni su ti Jututunci,
Srećan li je Balakaha,
Kad ih tako razveseli
Prazna rečca: Juhahaha! 




(Krvoglade, hvala za dobru ideju.)



unbeliever @ 23:27 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
ponedjeljak, prosinac 1, 2008
Kralj Kharavatistana, koji je studirao znanost demokratskog vladanja u najdemokratskijim državama svijeta, izabrao je sto četrdeset i devet najdebljih podanika u svom kraljevstvu i imenovao ih saborskim zastupnicima. Dao im je u zadatak da izmišljaju zakone za prikupljanje poreza od podanika.
Sedamdeset i devet zastupnika proglasi kralj Vladajućom koalicijom, a njih sedamdeset proglasi Oporbom. Premijer je dobio zadatak Oporbu iscrpno podučiti njihovoj ulozi - da glasaju protiv svakog zakona kojega predloži Vladajuća koalicija. Kako je Oporba imala manje zastupnika od Vladajuće koalicije, to bi zakon uvijek trebao proći, ali s prilično glasova protiv, što bi davalo lijep dojam demokracije u Kharavatistanu. 

Iako je Premijer obavio svoj posao temeljito, prvi slijedeći zakon bio je izglasan jednoglasno - cijela Oporba glasala je za, kao i Vladajuća koalicija. Kralj je bio jako ljut pa je pravom veta poništio izglasavanje zakona. Zatim je zaprijetio Oporbi da će, ako to još jednom učini, platiti glavom. Na to svih sedamdeset oporbenih zastupnika izvrši ritualno samoubojstvo, prosuvši si crijeva. 

"Što da radimo sada?" zapita kralj Premijera. "Demokratske institucije ne mogu funkcionirati bez Oporbe."

"O, veličajnosti svemira," odgovori Premijer "istina je da ova stoka sitnog zuba ne prakticira više svoj mandat, ali nije sve izgubljeno. Prepusti meni da riješim taj problem."

I Premijer naredi da se sedamdeset mrtvih zastupnika balzamira i napuni slamom. Zatim ih dade postaviti nazad u saborske klupe i čavlima prikovati za sjedala, da se ne prevrnu. Pri svakom glasanju zabilježilo bi se sedamdeset glasova protiv, i država je prosperirala. 

No nakon nekog vremena dogodi se da zakon o plaćanju mjesečne pretplate na pjesmu cvrčaka bude odbijen jer je za njega glasalo manje zastupnika Vladajuće stranke nego što je bilo oporbenih glasova protiv. Naime, zastupnici Vladajuće koalicije nisu bili čavlima zakovani za sjedalice u saborskim klupama. 

Kralj se na to jako naljuti te naredi raspuštanje Sabora djelovanjem jedne topničke baterije. 

I tako je vladavina naroda, od naroda i za narod bila zatrta u Kharavatistanu.
unbeliever @ 22:20 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
I'm a Believer?

Unbelieverovo geslo

"Ne mogu se načuditi u što sam sve prestao vjerovati."

Unbelieverova molitva

Smijeh trese đavolove kosti
Dok tintom mrljam svoje prste.
Bože, grijehe literarne oprosti
Ne marim za ostale vrste.

Unbelieverov životopis

Rođen znatiželjan i ljubopitljiv, rastao čeznući i učeći, sad postajem star i mudar. Naučio sam mnogo i zaboravio toliko koliko neki ljudi nikad neće znati. Znam da ću umrijeti neznalica.

Hum with me ...


Za onih jedan posto...

Index.hr
Nema zapisa.