Blog - prosinac 2006
utorak, prosinac 19, 2006

Znam, znam, onomad je bilo frke oko mojih obrada Lennonovih pjesama, ali ne mogu si pomoći, mene to i dalje privlači ... 


Linux Man
(Sing to the tune of Nowhere Man, by Beatles)

He's a real Linux Man
Sitting in his Linux LAN
Making all his Linux plans
For nobody.

Knows the blocksize from du(1)
Cares not where /dev/null goes to
Isn't he a bit like you
And me?

Linux Man, please listen(2)
My lpd(8) is missin'
Linux Man
The wo-o-o-orld is at(1) your command.

He's as wise as he can be
Uses lex and yacc and C
Linux Man, can you help me at all?

Linux Man, don't worry
Test with time(1), don't hurry
Linux Man
The new kernel boots, just like you had planned.

He's a real Linux Man
Sitting in his Linux LAN
Making all his Linux plans
For nobody.
...
Making all his Linux plans
For nobody.

(Forgive me, John Lennon, wherever you are!)

unbeliever @ 23:39 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
Šuma je bila mokra od kiše i krupne kapi kapale su s lišća na moju kabanicu. Gazio sama natrulo lišće teškim čizmama, trudeći se, kroz maglu koja se povijala nisko nad tlom, nazrijeti rub proplanka za kojega sam bio uvjeren da je tu negdje blizu, iako je stara karta bila dosta neprecizna. Magla se zgušnjavala tako da sam potpuno nepripremljen, nakon probijanja kroz gustiš paprati prepletene trnovitim vriježama kupina, izbauljao na proplanak pokriven visokom travom poleglom pod teškim kapima. Zastao sam na kratko i osvrnuo se, te kroz sivilo magle opazih na drugom kraju proplanka kolibu koja kao da će se svaki čas urušiti pod težinom povijuša koje su ju prekrivale. Krenuo sam polako prema njoj. Pred kolibom je stajao stranac. Bio mi je posve nepoznat, a ipak - znao sam da smo se susreli mnogo puta. Stao sam pred njega i rekao:

"Cijeli svoj život proveo sam u potrazi za blagom. Tražio sam na visinam i u nizinama, u tijesnim procjepima i širokim prostranstvima, u dubokim prašumama i na plavetnim pučinama, u blještavim gradovima i mračnim spiljama. I nisam ga našao. Umjesto blaga, na kraju svake potrage našao sam tebe. Tko si ti?"

Stranac odgovori tiho:

"Ja sam ti."


unbeliever @ 22:34 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
nedjelja, prosinac 17, 2006
(Ono PM nije pas mater nego program manager!)

Pratite li Pušionu Denisa Lalića? Ne susreće samo Dena na svom novom poslu menadžere koji mu izazivaju trzanje obrve. On je tu još novaljlija pa mu je sve to čudno. Što je dobro, jer ima o čemu pisati. Da je u poslu dulje vrijeme poput mene već bi se navikao. Ma ipak me nešto kopka da napišem par riječi o nekim svojim iskustvima s PM-ovima, tj. "program managerima". Al' neću ja to onako natenane kao Dena, nemam pretenzije konkurirati mu. Ja ću to u koncentratu. Vi dodajte vodu i razblažite pa ćete dobiti par litara ...

Program menadžer vam je osoba koji vodi brigu o uspješnosti jednog dijela prodajnog asortimana, programa. Ovisno o tome čime se firma bavi možete imati program menadžere za razne programe: program vrtne opreme, program kućanskih aparata, program dječje odjeće, program guma za traktore i slično. Program menadžer je odgovoran (a ponekad i zaslužan) za uspješnost prodaje svog programa i zato ih u firmi maze i paze, dakako sve dok uspješno prodaju sve više i više.

Radim za jednu tvrtku u kojoj, između ostalog, pomažem u procesu poslovnog planiranja. Dio tog planiranja je i projekcija prihoda za slijedeću poslovnu godinu. Projekcija se radi po kupcima i programima. To izgleda ovako - ja napravim tablicu u Excel-u u kojoj su ključni kupci u retcima, a programi u stupcima. Onda to stavim na intranet pa PM-ovi trebaju upisati svoje projekcije prihoda po kupcima, na temelju njihovih spoznaja i dogovora o projektima koji će se u slijedećoj godini raditi. No, nisu svi projekti sigurni, pa je potrebno procijeniti i vjerojatnost da će se neki projekt ostvariti. Onda se ta vjerojatnost množi s procjenom vrijednosti projekata pa se dobije neka procjena mogućeg prihoda po pojedinom klijentu, pa se onda to sve malo zbraja i na kraju se dobije neka zbirna procjena mogućeg prihoda za slijedeću godinu. Koncept je prilično dobar, ali provedba je nešto sasvim drugo. Problemi se množe ko zecovi.

Problem prvi: par dana poslije postavljanja datoteke na intranet, dolazi mi jedan PM i pita gdje da on nađe tu datoteku u koju treba upisivati plan. Datoteka se nalazi u radnom prostoru gdje su i sve druge datoteke za planiranje, na kojima radimo već cca mjesec i pol. U e-mailu koji sam im poslao u vezi s tom datotekom postoji i link na datoteku i dovoljno je kliknuti na njega. Pitam je li pročitao moj e-mail. Kaže da nije jer ima puno posla i nema kad baviti se tričarijama. Hvala na pozornosti. Rješenje problema prvog: u par klikova pokažem PM-u kako će sa naslovnice intraneta doći do te datoteke. Ode zadovoljan. Unutar dva dana stvar se ponavlja još tri puta s drugim PM-ima. Svima objasnim. Svi zadovoljni.

Problem drugi: kako su stupci programa jedan pored drugoga, to se dogodi da pojedini PM-i upišu podatke u krivi stupac pa onda nastane zbrka. Rješenje problema drugog: napravim za svaki program poseban list u datoteci, zaštitim ga zaporkom i svakom PM-u pošaljem zaporku samo za njegov list. To, naravno zahtijeva dosta linkanja u datoteci da bi se razasuti podaci doveli na zajednički list na kojem će se obaviti izračunavanja. Taj list je zaštićen zaporkom koju ne zna niti jedan PM, da mi ne poremete formule. Datoteka postaje malo nezgrapna. Svi su zadovoljni.

Problem treći: dolazi mi jedan PM i kaže da ima tri projekta za istog klijenta, sa različitim vrijednostima i, što ga najviše muči, sa različitim vjerojatnostima realizacije. A u datoteci ima mjesta samo za jednu vrijednost i vjerojatnost, pa kako sad da on to upiše. On bi rado dodao još par redaka za istog kupca pa bi upisao svaki projekt posebno. Pokušam mu objasniti da to neće tako ići jer ako svatko ubaci poneki redak u svoj list onda će se izmiješati linkovi na zbirni list i zbrajat će se kruške i jabuke a od plana prihoda će nastati voćna salata. Pa mu predložim da vrijednosti zbroji a vjerojatnost izračuna kao agregatnu težinsku vrijednost. Na spomen agregatne težinske vrijednosti on ne reče ništa ali mu proradi "body language" u vidu laganog trzanja očnog kapka. Ode, ne baš zadovoljan.

Problem treći, nastavak: dobijem e-mail od voditelja, nadređenog onom PM-u iz problema trećeg, u kojem mi je proslijedio e-mail od tog PM-a, u kojemu ovaj opisuje svoj problem s planiranjem i još piše kako sam mu ja "prodao neku matematiku" ali da mu je to totalno nespretno. Pa ako bi ikako moglo da ja to probam ugraditi. Mene to ne čudi previše jer je to onaj isti PM koji je prije nešto mjeseci došao u firmu s oreolom vrhunskog stručnjaka koji je, doslovno, preotet iz konkurenske firme po cijeni što košta da košta. Ne možeš takvoj "zvjerki" odbiti zahtjev da se, možebitno, ne osjeti nedovoljno uvaženim, iako ne zna izračunati agregiranu težinsku vrijednost. Jer je to sti onaj PM koji je nedugo nakon dolaska u firmu poslao zahtjev za nabavu literature s popisom: MS Office Word za početnike, MS Office Excel za početnike ... i tako svi Office programi za početnike. Iako, naravno, u njegovom CV-u piše da se odlično služi računalom. Rješenje problema trećeg, u nastavku: u svaki list programa ubacim stupce vrijednosti i vjerojatnosti za do pet projekata po klijentu. Pa u dotadašnju vrijednost ubacim zbroj tih pet vrijednosti, a u dotadašnji stupac vjerojatnosti upišem onu prodanu ali ne i kupljenu matematiku, tj. formulu za izračunavanje agregirane težinske vrijednosti vjerojatnosti iz onih pet projekata. Pa novu datoteku na intranet umjesto stare i pošaljem mail svim PM-ovima s objašnjenjem ovih izmjena i zašto su nastale. Nitko ne odgovara na e-mail. Valjda su svi zadovoljni.

Problem četvrti: dolazi mi onaj PM iz problema prvoga i pita je l' to obavezno upisivati po pet projekata, gdje da on nađe pet projekata po klijentu? Rješenje problema četvrtog: Objasnim mu da nije, slobodno neka upiše jedan ili nijedan. Ode zadovoljan.

Problem peti: neki PM-i nisu upisali iznose i vjerojatnosti u stupce po projektima već u one zbirne stupce gdje je moja "matematika" pa su mi, naravno, pregazili formule. E, sad, to je moj grijeh. Zaboravih zaključati ćelije s formulama jer su prije bile predviđene za upis podataka. Rješenje problema petog: malo copy-paste da podaci dođu na svoje mjesto, rekonstrukcija formula i zaključavanje ćelija s formulama. Ja zadovoljan.

Problem šesti: dolazi PM prilično ljut i pita koji k... ja to radim s planom prihoda jer mu Excel ne dozvoljava upisivati podatke. Mada pretpostavljam, ipak pitam gje to ne može upisati podatke. Pokaže mi. Naravno, u one zaključane zbirne stupce. Pitam je li pročitao moj e-mail. Nije, kaže, jer to nije bitno za posao. Hvala na pozornosti. Kažem mu da pročita mail jer da tamo sve piše. Ode, povrijeđenog ponosa.

Problem sedmi: There she goes, there she goes again ... ali ako ja nastavim to sve skupljati nikad kraja ovom postu ... zato - dosta!


unbeliever @ 11:05 |Komentiraj | Komentari: 0
srijeda, prosinac 13, 2006
Na današnji dan 1910. godine održan je prvi radio-prijenos iz Metropolitan opere. Upriličio ga je Lee De Forest, američki izumitelj. Iako je u to vrijeme bilo malo vlasnika radio prijemnika De Forest je organizirao direktni prijenos sa pozornice Metropolitana na kojoj je pjevao Enrico Caruso. U eter su otišla dva djela - Cavaleria Rusticana i Pagliacci. Poslije toga iz Metropolitana nije više bilo radio-prijenosa sve do 1922. godine.

Lee De Forest je zapravo krivac za cijelu tu zbrku koju danas imamo u eteru, naime on je izumio veći dio tehnologije potrebne za izgradnju radio predajnika i prijemnika, a ključni izum mu je bio audion, vakuumska elektronička cijev s tri elektrode, kasnije poznata pod imenom trioda. Trioda je omogućila pojačavanje električnog signala i tako otvorila vrata cijeloj nam današnjoj elektronici. Bez nje ne bi bilo ni ovog današnjeg bloga. Kao da je otvorila pandorinu kutiju. Evo kako je izgledao Lee De Forestov audion. Skalamerija, kaj ne?



Prva trioda

unbeliever @ 22:42 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
utorak, prosinac 12, 2006
Tako u komentaru jednom dragom blogeru ostavim link na jedan svoj stariji uradak ... bilo u kontekstu njegovog posta pa , k'o velim, nek čovjek pogleda - možda mu strefi rezonanciju neku ... i strefilo mu. I onda to vidjeli i neki drugi blogeri pa svratili pogledati taj uradak ... pa isto nekima strefilo rezonanciju. I svratim ja kasno navečer na bloger, kad tamo na naslovici link na taj moj uradak ... neka, mislim si veselo, bit će koji hefalump više u mojoj Lukavoj Zamci. I odem spavati radosna srca. Ujutro opet svratim na bloger, kad li nema više tog linka na naslovnici. Češkam se po bunovnoj glavi, gledam još jednom, napravim refresh ... nema pa nema. Bit' će da sam ja to sve sanjao. Imam tako ponekad vrlo uvjerljive snove. (Digresija: jednom prilikom sam tri puta prošao Ilicu od Jelačića do Britanca i natrag tražeći neki novi dućan za koji mi je kolega s posla rekao da je nedavno otvoren. Poslije se ispostavilo da mi on nije ništa rekao ni o kakvom dućanu, nego je to sve bilo iz jednog mog živahnog sna.)

I onda par dana poslije, lunjajući po blogovima dragih mi blogera, naletim na spominjanje tog mog uratka i linka na njega s naslovnice, i skužim onako iz konteksta da je tu bilo neke sporbe oko tog linka i da su pali neki teški komentari. Ma, neka me zgrnu na hrpu i zapale, ja valjda jedini nisam te komentare na naslovnici pročitao! I nemam pojma o čemu se tu radilo, osim da ima neke veze s godišnjicom Lenonove pogibije, to je jedino što sam skopčao.

I tako se sad osjećam kao da me je dohvatila ptica Rok (to je ona gadna 'tičurina iz bajki), ponijela me nebu pod oblake pa me onda ispustila u baru zaraslu šašem. I tako, sjedim u šašu, gledam preplašeno oko sebe i mrmljam: "Tko sam, šta sam, gdje sam ...?"

unbeliever @ 19:28 |Komentiraj | Komentari: 17 | Prikaži komentare
subota, prosinac 9, 2006
Opet sam na poslu cijeli dan iako je neradna subota. 'Ajde, još desetak dana do dana D, kad će se i ovaj dodatni posao završiti. Čini mi se da ide dobro svome kraju, mada će ovi zadnji dani biti agonija. Pusta firma u ovo subotnje poslijepodne (mada sam prijepodne imao i društva), pa da me ne pritišće tišina slušam glazbu. Eto baš maloprije mi je Sting pjevao svoju "Desert rose", pa me malo zaintrigiralo da istražim značenje naslova pjesme. Znam da je u Stingovoj pjesmi "pustinjska ruža" metafora za ženu, ali ipak idem malo pronjuškati koja se još značenja mogu naći. Google, majka tražilica, otkrije mi neke zanimljive stvari na tu temu. Evo što se krije iza pojma "desert rose":

Pustinjska ruža

Na slici je zapravo kristalna struktura nastala kristalizacijom najobičnijeg - gipsa. Nastaje samo u dinama, nanosima pustinjskog pijeska, zahvaljujući dinamici njihovog pokretanja. Plosnati kristali izrastaju pod kutom jedan prema drugome, tako da zaista liče na latice ruže. Iznenadiš se kakvu ljepotu može iznjedriti naizgled obična hrpa pijeska. Nije čudo da inspirira pjesnika. Pa evo onda i teksta Stingove pjesme. Prevoditi ju neću na hrvatski - em nemam vremena, em se ne osjećam sposobnim prepjevavati Stinga. Možda nekom drugom prilikom. 

Desert Rose
(Words and music by Sting)

I dream of rain
I dream of gardens in the desert sand
I wake in vain
I dream of love as time runs through my hand

I dream of fire
Those dreams that tie two hearts that will never die
And near the flames
The shadows play in the shape of the mans desire

This desert rose
Whose shadow bears the secret promise
This desert flower
No sweet perfume that would torture you more than this

And now she turns
This way she moves in the logic of all my dreams
This fire burns
I realize that nothings as it seems

I dream of rain
I dream of gardens in the desert sand
I wake in vain
I dream of love as time runs through my hand

I dream of rain
I lift my gaze to empty skies above
I close my eyes
The rare perfume is the sweet intoxication of love

I dream of rain
I dream of gardens in the desert sand
I wake in vain
I dream of love as time runs through my hand

Sweet desert rose
Whose shadow bears the secret promise
This desert flower
No sweet perfume that would torture you more than this

Sweet desert rose
This memory of hidden hearts and souls
This desert flower
This rare perfurme is the sweet intoxication of love


unbeliever @ 20:23 |Komentiraj | Komentari: 0
četvrtak, prosinac 7, 2006
Prekjučer naveče u poštanskom ormariću nađoh poruku da mi je stigla preopručena pošiljka. Ništa posebno ne očekujem, pa onda ovakva iznenada pošiljka obično znači neku nezgodu. Ili mi stigla kazna za prometni prekršaj ili stričeki iz porezne uprave hoće još novaca ... Odem na poštu i teta na šalteru turi u moje rumene ručice poveću omotnicu. Ima dobrih dva kilograma. Gledam od koga je. Adresa kratka, slova k'o jaja ... Udruženje za zaštitu vukova Hrvatske. Uključim program za pretraživanje memorije, keywords: vuk, zaštita, hrvatska. Klik! Evo ga. Sjetim se da sam prije par mjeseci poslao pristupnicu i uplatio članarinu, ali poslije se ništa nije događalo pa sam prežalio te sitne novce i zaboravio. Kad, eto ti ih sada iz zaborava cijelim putem natrag.

Otvorim paket, unutra nekoliko brošura o vukovima, plan zaštite vukova, jedna slikovnica (moja trećašica se odmah dohvatila pročitati ju), još neke tiskovine, iskaznica "člana-sponzora", i pismo. U pismu piše - Ježurka brate... pardon, to je iz jednog drugog pisma ... u ovome mi se iz udruge ispričavaju zbog kašnjenja jer je bilo nekih problema oko registracije članova, al' eto ipak ... zahvaljuju se i žele mi dobrodošlicu. Sve u svemu, uveseliše mi dan.

I tako sam od jučer službeno zaštitnik vukova, barem kao sponzor. Tja, što ću, živim u kraju u kojem vukova nema, ali vjernom čitatelju ovog bloga moglo je zapeti za oko da mi vuk ipak nešto znači. Može ih se nešto vidjeti u galeriji "Fellow Unbelievers".

Žalosna je statistika da u Hrvatskoj obitava svega još oko 180 vukova, i populacija im se ne povećava, naprotiv. Stoga, zanima li vas saznati nešto više o hrvatskim vukovima, i vukovima uopće, posjetite web stranice Udruženja za zaštitu vukova Hrvatske. Možda poželite i vi doprinijeti mrvicu za opstanak tih plemenitih životinja. 





unbeliever @ 21:01 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
ponedjeljak, prosinac 4, 2006
 ... kad upalim radio na njemu slušam reklame za televizijske serije, kad upalim televizor na njemu gledam reklame telefonskih operatora, a kad mi telefonski poziv stave na čekanje onda slušam radio ...

Zašto?

Uvjeren sam da se iza toga krije jedna globalna zavjera!
unbeliever @ 22:35 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
nedjelja, prosinac 3, 2006
Nema se baš vremena za pisanje, al' evo jedne umotvornice, da se Hefalumpi ne odviknu od šetanja ovuda ...

Inženjer, psiholog i teolog bijahu zajedno u lovu u divljini sjeverne Kanade. Iznenada ih zahvati snježna oluja te moraše potražiti zaklon. Nakon kraćeg lutanja naiđoše na brvnaru, iz čijeg dimnjaka se vijorila perjanica dima, te pođoše potražiti utočište u njoj. Zakucaše na vrata ali im nitko ne odgovori. Otkrivši da vrata nisu zabravljena, i znajući da je gostoljubivost vrlina koju prakticiraju svi oni koji žive u divljini, oni uđoše u brvnaru.

Našavši se u skromno opremljenoj ali zagrijanoj prostoriji, oni primijetiše da toplina dolazi iz trbušaste okrugle peći od lijevanog željeza koja je visila obješena o četiri žice za krovne grede, na visini oko metar i pol od poda.

Psiholog se počeše po bradi i reče: "Fascinantno, očigledno je da je ovaj usamljeni traper, budući dugo odvojen od svakog ljudskog društva, podigao svoju peć kako bi se ispod nje mogao sklupčati i u toplini ponovo doživjeti iskustvo povratka u majčinu utrobu ..."

"Besmislica!", dobaci inženjer koji je nešto računao u prašini na podu brvnare. "Čovjek je samo praktično primijenio poznavanje termodinamike. Podigavši peć bliže geometrijskom središtu prostorije omogućio je ravnomjernije rasprostiranje topline i time uštedio na gorivu."

"S dužnim poštovanjem," prekide ga teolog koji je stajao ispred peći sklopljenih ruku "mislim da ste obojica u krivu. Vješanje peći ima očigledno religijsko značenje. Uzdignuta vatra je tisućljećima religijski simbol."

Razvila se debata u kojoj su trojica sudjelovali satima a da nisu došli do zajedničkog mišljenja, sve dok se u brvnaru nije vratio njezin vlasnik. Odmah su ga upitali da im razriješi njihovu raspravu i objasni razloge za obješenu peć.

Odgovor je bio kratak: "Žice je bilo na pretek, dimovodne cijevi premalo."


unbeliever @ 13:50 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
I'm a Believer?

Unbelieverovo geslo

"Ne mogu se načuditi u što sam sve prestao vjerovati."

Unbelieverova molitva

Smijeh trese đavolove kosti
Dok tintom mrljam svoje prste.
Bože, grijehe literarne oprosti
Ne marim za ostale vrste.

Unbelieverov životopis

Rođen znatiželjan i ljubopitljiv, rastao čeznući i učeći, sad postajem star i mudar. Naučio sam mnogo i zaboravio toliko koliko neki ljudi nikad neće znati. Znam da ću umrijeti neznalica.

Hum with me ...


Za onih jedan posto...

Index.hr
Nema zapisa.