Blog - studeni 2008
subota, studeni 29, 2008

Policijska koračnica
(pjevati na melodiju „John Brown's Body“)

Naš slavni Kiro više nije ministar,
Naš slavni Kiro više nije ministar,
Naš slavni Kiro više nije ministar,
Al' duh njegov još je tu. 
Slava, slava HaDeZe-u 
Slava, slava HaDeZe-u
Slava, slava HaDeZe-u
Što duh njegov još je tu.

Ni Bero nije bio bolji, ništa baš  (3x)
Pa i njegov duh još je tu.
Slava, slava HaDeZe-u (3x)
Što duh njegov još je tu.

MUP treba branit' našeg premijera čast (3x)
Našeg Ivu mora čuvati.
Slava, slava HaDeZe-u (3x)
Našeg Ive su čuvari.

Privest treba svakog tko na Internetu je (3x)
Jer svi su nam sumnjivi.
Slava, slava HaDeZe-u (3x)
Što svi su nam sumnjivi.

Lik i djelo premijera nama sveto je (3x)
Za dom uvijek spremni smo.
Slava, slava HaDeZe-u (3x)
Za dom uvijek spremni svi.
(repeat and fade)
Slava, slava HaDeZe-u (3x)
Za dom uvijek spremni svi.


Za one koji nisu nikad čuli "John Brown's Body", koračnicu iz američkog građanskog rata, koja je postala svojevrsnom himnom svih boraca protiv rasne, pa onda i svih drugih oblika diskriminacije, eto jedna kratka izvedba teme na jednom neobičnom instrumentu zvanom autoharfa iliti kromaharfa. 


unbeliever @ 18:49 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
petak, studeni 28, 2008
No eto ga,  privelo čovjeka zbog Facebooka. Predsjednika Foruma mladih SDP-a. Zato što je na Facebooku pokrenuo grupu  "Kladim se da ću naći 5000 ljudi koji ne vole Sanadera". Policija mu je rekla da je na Facebooku okupio više od 6 tisuća ljudi "koji ne vole Sanadera", te se tako ogriješio o zakon i da predstavlja "potencijalnu opasnost za premijera".
Još su mu lijepo objasnili da je prekršio Zakon o prekršajima protiv javnog reda i mira koji datira iz 90. godine, prema članku 5. stavak 3. koji kaže "tko tiskane ili snimljene stvari raspačava na neuobičajen, nametljiv ili drzak način te time remeti mir građana kaznit će se za prekršaj novčanom kaznom u protuvrijednosti domaće valute od 50 po 300 DEM".

Lijepo sam ja pisao da se u Facebook više ne pačam. Jer da sam još tamo sad bih pokrenuo grupu "Kladim se da ću skupiti 5000 ljudi koje Nikša Klečak nije uznemirio svojom grupom na Facebooku". Pa bi onda i mene skleptalo ...

unbeliever @ 23:29 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
Jer ste vi to tražili ...

DAN
Razdoblje koje čine dvadeset i četiri sata, mahom potraćena.

DEGRADACIJA
Jedan od stupnjeva u moralnom i socijalnom razvoju čovjeka od anonimnog građanina do političara.

IZUZETAK
Stvar koja si uzima slobodu razlikovanja od drugih stvari u svom skupu. Na primjer: pošten čovjek, vjerna žena, itd.

ISKUSTVO
Znanje koje nam služi u donošenju dobrih odluka. Stječe se donošenjem loših odluka.

MODA
Tiranin kojega mudri ismijavaju i poštuju.

VJERNOST
Vrlina svojstvena onima koji će upravo biti izdani. 

Ima još ...

unbeliever @ 07:11 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
četvrtak, studeni 27, 2008
Bijah (imperfekt, prošlo nesvršeno vrijeme) večeras na roditeljskom sastanku u školi moje petašice. Kako je peti razred prijelaz s razredne na predmetnu nastavu, to je on prilično stresan za klince i klinceze jer se treba prilagoditi sasvim drugom režimu i povećanom opterećenju. E da bi pomogla nama roditeljima da pomognemo našim petašima prebroditi tu krizu, školska pedagoginja pripremila je predavanje na temu "Kako pomoći djetetu u učenju." 

Kako je moj generalni stav da nema na svijetu budale od koje ja ne mogu nešto naučiti, lijepo se posadih u prvi red da bolje vidim i čujem.

Pedagoginja nam je prvo malo pričala opće zahtjeve za uspješno učenje koje treba djetetu osigurati - vlastiti prostor za rad, dobro osvjetljenje, zračnost, mir. Do tada je sve bilo mirno. Onda je prešla na organiziranje vremena. Kako đaku treba nabaviti kalendar u koji će si bilježiti važne događaje vezane uz školu. U publici se čulo malo meškoljenja. Zatim je govorila o tome da bi đak trebao napraviti dnevni raspored učenja, povezan s onim kalendarom, u kojemu će si planirati koje predmete treba taj dan učiti. Tu sam već iza svojih leđa čuo savim jasno mrmljanje. Ali kad je izjavila da je uz dobru organizaciju učeniku petog razreda dovoljno dva, do dva i pol, sata učenja dnevno, pale su sve brane i popucali svi lanci uzdržavanja.

Paljba je počela s nekoliko brzih rafala iz zadnjih redova, iz bunkera triju mama koje su očigledno (i ušičujno) osnovale tamo antipedagošku koaliciju:

"Kakva dva sata, pa je l' vi znate da naša jadna djeca po cijele dane pišu zadaće i uče?"

"Jeste li vi vidjeli kakav oni imaju program?"

"Pa samo matematiku pišu pet sati!"

"Nemaju se kad niti igrati!"

Nastavnica matematika, koja je bila prisutna, zagrcnula se od smijeha: "No dajte, gospođo, pet zadataka iz matematike ipak ne treba rješavati pet sati."

Revolucija se širila po desnom krilu prema sredini.

Pedagoginja je pokušavala smiriti strasti: "Dobro, ponekad ima malo više posla ali drugi put je opet manje. No, jeste li vi sigurni da oni toliko dugo baš samo zadaće rade. Možda se i malo igraju ili zabavljaju nečim drugim dok vi mislite da uče. To nije dobro. Upravo planiranje im može pomoći da sve naprave za puno kraće vrijeme pa će im ostati vremena za igru i druženje."

"Ma kakvo planiranje, pa je l' vi znate što to znači za dijete od jedanaest godina ako mu ja sad odredim da mora za sat i pol naučiti neku lekciju. Pod kakvim će biti stresom? Pa samo će razmišljati o tome kako prolazi vrijeme i šta ću mu reći ako ne nauči za to vrijeme."

Pedagoginja: "Ma ne, pogrešno ste shvatili ... dijete treba samo odrediti koliko mu treba za učenje. Ne smijete mu vi određivati vrijeme."

Granate s lijeve strane:

"Pa šta oni znaju koliko im treba vremena. Jedva razumiju to što piše u knjizi. Pune su njima nepoznatih riječi. Evo, baš jučer mi moja mala kaže da ne zna što je solsticij a što ekvinocij."

"A tek povijest! Toliko moraju učiti povijest da zanemaruju ostale predmete."

"Je l' vi znate da oni sad u petom razredu uče o sumeranima!?"

Pet-šest minuta je potrajala paljba po profesorici povijesti. Razrednik ju uze u obranu rakavši da je ona u stvari izvrstan nastavnik ali da ima svojstvenu metodu rada i đacima treba vremena da se priviknu.

S desne strane jedan tata uključi govorni VBR:

"Čujte, možda ću zvučati bezobrazno ali nije mi namjera. Možete li mi reći kad su nastale te ... te vaše teorije? Znate, sve mi je to ... kako da kažem ... i ja sem to čuo, sve još onda ... i kad sam bio u školi ... osnovnoj i poslije ... mislim, to su nam i onda ... sve sam ja to čuo ... i nama su tako govorili ... a znate, ipak je roditelj taj koji najbolje zna ... ja znam ... imam ja dvoje djece ... i sad ako ja znam da onaj mlađi nije kapacitet ... znam da on ne može to naučiti .... što da ja njega maltretiram ...  je li ... kako ja mogu njega prisiljavati ...bla,bla ..."

Pedagoginja ga pokušava zaustaviti: "Dobro, sad vas moram prekinuti jer moramo ići dalje, drago mi je ako vam je ovo poznato i ako vi to koristite u radu sa svojim djetetom."

Meni se nekako nije stekao dojam da je čovjek mislio reći da koristi metodu planiranja vremena, ali pedagoginja je ipak uspjela zaustaviti verbalnu dijareju.

"Oprostite ako sam vas uvrijedio." ispričavao se VBR.

"Uopće se ne osjećam uvrijeđenom." odvrati pedagoginja i ja zaključih da ona vlada situacijom i nema potrebe da joj priskačem u pomoć, što sam ozbiljno odvagivao zadnjih dvije-tri minute. Tako sam nastavio samo mirno slušati odjeke ratnih zbivanja u školskoj knjižnici u kojoj se odvijalo predavanje.

Na kraju sastanka sam prišao pedagoginji, zahvalio joj na predavanju i rekao da mojoj petašici fakat ne treba više od dva sata dnevno za učenje, a da će joj trebati i manje jer ću joj ja pomoći u organiziranju vremena. I pokazah joj svoj "blackberry" s detaljno isplaniranim današnjim danom ...

Nije moja petašica neki genije, nije ni najbolja u razredu, ali ja nju baš takvu jako volim. A svejedno joj sumerani ne zadaju previše muke, i još me tjera da joj pričam priče iz grčke mitologije. Zadnjih mjesec dana svaki dan prije spavanja na redu je priča o grčkim junacima i bogovima. Obradili smo Prometeja, Pandoru, Trojanski rat i Odisejevo lutanje. Pa smo započeli o Jasonu i argonautima, ali smo spomenuli Herkulesa i to nas je odvelo u digresiju na Herkulesovih dvanaest zadataka. Danas smo ispričali o sedmom zadatku, kako je Herkules uhvatio živog bika s otoka Krete. Taj je bik bio otac puno popularnijeg Minotaura.

Ako vam se čini da ste nešto propustili naučiti u mladosti, vjerujte mi - niste vi za to krivi.

Krivi su vaši roditelji koji nisu vjerovali da vi to možete.

unbeliever @ 23:56 |Komentiraj | Komentari: 12 | Prikaži komentare
Kapetane, vjerovasmo u tebe!

"O lijepa, o draga, o slatka slobodo,
dar u kom sva blaga višnji nam bog je do,
uzroče istini od naše sve slave,
uresu jedini od ove Dubrave,
sva srebra, sva zlata, svi ljudski životi
ne mogu bit plata tvoj čistoj ljepoti!"

Podrška kapetanu Laptalu
unbeliever @ 17:13 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
srijeda, studeni 26, 2008
Primijetio sam da ljudi često različito tumače iste riječi, a ponekad isto tumače različite riječi. Pa sam odlučio pribilježiti i objasniti pojedine riječi, kojima imadoh čast biti prestavljen, kako bi se lako moglo pronaći njihovo kompetentno tumačenje. Naravno, bilo bi nehumano da vas iznenada zaskočim čitavim riječnikom. Posluživati ću ga u manjim dozama, zagarantirano neškodljivim za zdravlje, a povoljnog utjecaja na raspoloženje. Za početak, evo samo nekoliko probranih. 

DIPLOMACIJA
Domoljubni čin laganja za svoju domovinu.

ERUDICIJA
Prašina istresena iz knjige u praznu lubanju.

KREDIT
Ingeniozna zamjena za bič i lanac goniča robova.

KLEVETANJE
Govorenje laži o nekome. Govorenje istine o nekome.

OBMANA
Majka brojne obitelji u koju pripadaju Entuzijazam, Naklonost, Samozatajnost, Vjera, Nada, Milosrđe, i mnogi drugi poštovani sinovi i kćeri.

OŠIT
Mišićna pregrada koja odvaja plućne bolesti od poremećaja probavnog trakta.

RIJEČNIK
Zlonamjerna literarna sprava za ometanje razvoja jezika povećanjem njegove tvrdoće i neelastičnosti.

SLOBODA
Izuzeće od kojih pola tuceta od bezbrojnog mnoštva metoda kojima vas može tlačiti vlast. Političko stanje za koje svaka nacija smatra da ima monopol.

unbeliever @ 23:24 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
utorak, studeni 25, 2008
Spam ne mora uvijek biti dosadan i iritantan. To smo već vidjeli prije nekog vremena u onoj epizodi s nes(p)retnim spamerom koji nam je poslao cijelu listu adresa. (Joj, kako me svrbe prsti da ju opet malo zakotrljam! Feelgood, kako izdržavaš?) Ponekad se čovjek i zabavi uz spamere.
Pregledavajući ovlaš "Junk E-mail" mapu, e da mi se ne bi tamo zagubila neka pisma koja želim pročitati, zapne mi za oko poruka naslovljena s "Dragi prijatelju" a koju mi šalje neki Mustafa Machkour. Ime jako vuče na turski, pa me zaintrigiralo kako taj turčin piše po hrvatski. Prvo još jednom, za svaki slučaj, proturim poruku kroz antivirus, pa ju otvorim. A u njoj zabavni tekst koji prenosim nepromijenjenih organoleptičkih svojstava:

"Dragi prijatelju:

Mi smo Peking haixing međunarodne trgovine poduzeća. uglavnom naše robe su elektronički products such kao digitalna kamera, mobitel, LCD TV, Xbox, Laptopi, DV, MP4, GPS, i tako smo on and motornih also. All predmeti dolaze s međunarodnim jamstvo 12 mjeseci. Ako trebate nešto o našoj tvrtki, molimo Vas da nas kontaktirate bilo koje vrijeme, naša tvrtka želi pružiti najbolju cijenu i savršena usluga za naše klijente. vi ste dobro došli na naše web stranice visite: <www.goog-123.com>
 
Ikakvih problema, obratite se s nama:


Peking haixing međunarodna trgovina društvo. "

Sve je skupa smiješno, ali kod onog "obratite se s nama" sam bio ROFL. Eto šta se desi kad imaš povjerenja u internetske servise za prevođenje.

unbeliever @ 22:09 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
ponedjeljak, studeni 24, 2008
Jutros mi na brojilu komentara maršira četverored jedinca. Lijepo se znamenke postrojile i sve odbrojavaju: "... jedan, jedan, jedan, jedan ..."

Ne znaju jedinice za je'n-dva, jen'-dva ...
unbeliever @ 06:39 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
nedjelja, studeni 23, 2008
Friends? Uvijek me iznova začuđuje ljudska sposobnost oduševljenja trivijalnim stvarima. U zadnje vrijeme me začuđuje oduševljenje takozvanim "online communities", zajednicama na Internetu, ili u širem smislu virtualnim zajednicama. Facebook je trenutno najeksponiraniji predstavnik takvih zajednica.
Pitaju me kolege s posla imam li identitet na Facebooku. "Nađemo se na fejsu?" pitanje je koje čujem bar tri-četiri puta u tjednu. Kad im kažem da nemam pogledaju me pogledom broj 17 (Jadan čovjek!). Ne trudim im se objasniti da je moj boravak na Facebooku napravio onaj poslovični izuzetak od pravila za poznatu židovsku kletvu "Daboga imao pa nemao". Imao Facebook account. Pa ga više nemam. Ali to me, kao što kletva prorokuje, nije učinilo jadnim i nesretnim, već obratno - skidanje s Facebooka mi je donijelo osjećaj oslobođenja, kao kad s leđa skinete teret kojega ste nosili neko vrijeme a ni sami ne znate zašto i kamo. 

Sad će oni skloni zaključivanju od posebnog ka općem zaključiti kako sam ja nekakav nedruštveni tip koji je protiv virtualnih zajednica. O, ne! Nisam uopće protiv virtualnih zajednica. Samo me začuđuje oduševljenje ovakvim trivijalnim zajednicama, popraćeno uvjerenjem kako je to nešto sasvim novo, "cool" i "must have". U suštini, virtualne zajednice postoje već jako dugo, temeljene na različitim tehnologijama. 

Moje prvo članstvo u jednoj virtualnoj zajednici desilo se daleke 1971. godine, kad sam postao član radioamaterskog kluba. Radiomateri su, po svim kriterijima, globalna virtualna zajednica. Komunicirali smo putem radiovalova s ljudima na suprotnoj strani zemaljske kugle, ljudima koje nikada nećemo susresti uživo. Stjecali smo prijatelje, pomagali jedni drugima, a i onima izvan zajednice. Ne jednom smo po svijetu tražili lijek koji je nekome hitno trebao a kod nas ga nije bilo. Ne jednom smo prenosili poruke iz nepogodama pogođenih područja u kojima su sve druge komunikacije bile prekinute. A sjećam se i zgode kad smo organizirali smjenski rad u klubu da bismo pravili društvo dežurnoj ekipi odašiljača na Jahorini kojima je smjena kasnila tri dana zbog visokog snijega. 

Od tih dana stalno sam u nekakvim virtualnim zajednicama, i njihov broj se s vremenom povećavao. Pojavom Interneta stvaranje virtualnih zajednica postalo je jako jednostavno i dostupno puno većem broju ljudi. Stoga je i razumljiv porast njihove popularnosti. Danas sam član najmanje dvadesetak virtualnih, "online" zajednica. Ono što je zajedničko svim tim mojim zajednicama je da svaka ima neku svrhu oko koje se okupljaju članovi, a ta svrha nije zajednica sama po sebi. 

Moje iskustvo s Facebookom je da je svrha članstva u Facebooku biti član Facebooka i skupiti što više "prijatelja". Slali su mi upite za "prijateljstvo" ljudi koje do tad nikada nisam sreo. U početku sam ih prihvaćao, nadajući se, kako Facebook propagira, da ću eventualno nešto o njima saznati i uspostaviti nekakav odnos, ultimativno prijateljski. No ti mi se ljudi više nisu oupće javljali. Očigledno je da ih je samo zanimalo pomaknuti brojilo "prijatelja" za jedan. Nakon nekog vremena sam te ljude isključio sa svojeg popisa. Neki su se naljutili. WTF, ionako nemam pojma tko su i tko se to ljuti na mene. I tako sam se isključio s Facebooka. 

I dalje sam član onih drugih virtualnih organizacija, u kojima kad te netko kontaktira onda to radi zato da bi s tobom razmijenio neka mišljenja ili informacije. Stvorio nekakav odnos. Koji ne mora nužno biti okarakteriziran "prijateljskim". Ali je ipak međuljudski odnos, a ne prebrojavanje.   

Na mom mjestu Katon bi sad rekao "Uostalom, Facebook treba uništiti." Ja to neću reći. Neka njega. Pa tko voli trivijalu, nek izvoli. Samo, nemojte me gledati onim pogledom broj 17 kad vam kažem da nisam na "fejsu". Jer ja sam tamo gdje vi nikad nećete stići.
unbeliever @ 09:25 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
subota, studeni 22, 2008
Zločestoba Ovo je, naravno, bilo trik pitanje. Da nije, ne bi ni bilo na ovom blogu. Ja ne postavljam obična pitanja. Ni sebi ni drugima. Od običnih pitanja samo dobiješ odgovor. Podatak. Informaciju. Trik pitanja su puno vrednija. Ona te natjeraju da razmišljaš i tako možeš doći do stvaranja nečega novoga. Do relacija.
No, zbilja, koliko zrna žita čini hrpu? Odgovor je: jedno zrno. Idemo to elaborirati, provodeći misaoni eksperiment. Gedankenexperiment, rekli bi nijemci. To jest eksperiment koji se provodi samo u mislima, bez da se patimo materijalnim stvarima. 

Zamislimo ovako: uzmemo jedno zrno žita, stavimo ga na stol i zapitamo se je li to hrpa. Odgovor će svakako biti da nije. Kako sad, reći ćete, maločas smo rekli da jedno zrno čini hrpu, a ovamo sad kažemo da nije? Strpljenja molim. OVO zrno ovdje nije hrpa. 

Uzmimo drugo zrno i stavimo ga pored prvoga. Je li to hrpa? Nije, naravno.

Uzmimo još jedno zrno i dodajmo ga onim zrnima na stolu. Je li hrpa? Još uvijek nije. 

Nastavimo s dodavanjem zrnja, jedno po jedno, i svaki put si postavimo isto pitanje. Ponavljat će se isti odgovor - nije hrpa. Nije. I opet nije ...

Nakon nekog vremena, kad dodamo još jedno zrno, odgovor će se promijeniti - DA, SAD JE TO HRPA. E, to posljednje dodano zrno načinilo je hrpu. Jedno jedino. 

Ali, kao što rekoh, trik pitanja nas navode na razmišljanje. Iako nepobitno stoji tvrdnja da je ovo naše posebno zrno načinilo hrpu, pitanje je bi li to zrno tu hrpu načinilo da nije bilo onih zrna prije njega. Da se nisu strpljivo gomilali na stolu sve čekajući da dođe to jedno zrno, popne se na vrh i uzvikne "Gledajte nas, mi smo hrpa!". Bez njihove potpore odozdo, naše celebrity zrno bilo bi samo jedno od bezbroj zrna žita, ni po čemu posebno. 

Slično je i sa zločestoćom u ljudi. Tko nije učinio neku nepodopštinu kao dijete? Obrstio susjedovu trešnju? Svezao limenku mačku o rep? Stavio "rajsnadlu" na stolicu razrednog kolege? Sve tako jednu po jednu nepodopštinu dodavali smo na našu hrpu zločestoće. Ali okolina - roditelji, prijatelji, učitelji, susjedi, rođaci ... svi su oni govorili: "Ma to je samo nestašno dijete. Nije on zločest. Proći će ga kad poraste." 

I stvarno, mnoge od nas je prošlo kad smo porasli. Prestali smo dodavati zrnje na hrpu, a od onog zrnja prije zasijali smo njivicu iskustva. 

Ali nekima od nas to nije pošlo za rukom. Dodali su ono jedno zrno koje je načinilo hrpu. I okolina je uperila prst i rekla: "Ti si Zločest!" A kad jednom šaka zrnja postane hrpa, onda je se teško riješiti. Jer pred uperenim prstima i optužujućim pogledima ruka nam zadrhti i zrna se iz nje počnu naprosto prosipati na tu kletu hrpu. I ona raste i raste i sve ju je teže zadržati pod kontrolom. Dok nas na kraju ne pokopa.  
 
Kao i kod žitnih zrna i ovdje se postavlja pitanje bismo li dodali to fatalno zrno zločestoće na ovu našu hrpu zla da nam nisu za ona prije zrna govorili kako to nije ni nalik hrpi i da je daleko još od toga da naša gomilica postane hrpetina?
unbeliever @ 23:39 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
Citat:
Silno bih voljela moći zaviriti u um Zločestog čovjeka.
I kroz njega koračati - UNATRAG.
Zašto?
Zato, jer su tamo posloženi svi odgovori.

Kraj citata

Tako piše plocnik na svom blogu.
Da, bilo bi to zanimljivo proći kroz prošlost jednog takvog čovjeka, promatrati što se sve u njgovom umu zbivalo. I među svim tim posloženim odgovorima pronaći upravo onaj ključni - što ga je to učinilo Zločestim čovjekom.

Razmišljajući malo o toj ideji učini mi se da bi odgovor na ovo pitanje mogao biti vrlo sličan odgovoru na pitanje "Koliko zrna žita čini hrpu?"

Zato prvo evo mala anketa, da saznamo mnijenje poštovanog auditorijuma, a odgovor ćemo elaborirati poslije.

unbeliever @ 08:20 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
utorak, studeni 18, 2008
unbeliever @ 22:11 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
ponedjeljak, studeni 17, 2008
Premijer nam najavio (i naredio) da se vlast ima odreći rasipništva za Božić. Nema poklona. Nemoj da mu neko ide poklanjat sat, nedajbože. Koalicijski mu partner Frisko, eto, neće ni odijelo kupovat. Ima na sjednicu sabora dolazit u kućnom haljetku. S onom obaveznom našušurenom svilenom maramom što viri iz njedara ostarjelim plejbojima. Neće ni na skijanje ići ove godine, kao što nije ni sve ove godine prije.
A ja? Šta ja radim? Jesam li odlučio kako ću ja doprinijeti štednji u ovim teškim vremenima? Čitav dan me grizla savjest zbog toga što još nisam poduzeo nikakve urgentne mjere kao ovi spomenuti svijetli primjeri. Da bih mogao mirno zaspati odlučih prije spavanja donijeti i objaviti rezoluciju o strogim mjerama štednje koje namjeravam poduzeti. Evo:

1. Odustajem od kupovine Aston Martin V8 Vantage i dalje ću se voziti u svom Citroenu C3.

2. Neću kupiti Vilu Le Bosquet, u Chateauneuf de Grasse na Azurnoj obali, zadovoljit ću se sadašnjim stanom u Velikoj Gorici. 

3. Javit ću Peteu Bethuneu da ne računa na mene ove godine za kupovinu Earthrace-a, iako ga nudi za svega milijun i pol dolara. Ja ionako ne podnosim plovidbu. 

Toliko o onim najvećim odlukama. One sitnije kao odricanje od Chateau Montifaud u korist velebitske travarice, nećemo ni spominjati.

P.S. Kredit za onaj stan pod 2. ću ipak morati otplaćivati, ali neću se zaduživati kod MMF-a.
unbeliever @ 23:03 |Komentiraj | Komentari: 0
nedjelja, studeni 16, 2008
Jupiter and Ceres (Antoine Callet) Prošlo je nešto vremena otkako se ono zavadiše Jupitanader i Friscerera oko sudbine mlade i (sad više ne) nevine ProZERPine. ProZERPina pade u zaborav jer se u svijetu mnogo toga drugoga izdogađalo. Friscerera uredno glancaše svoju fotelju i otpuhivaše prašinu Jupitanaderu s ... jednoga mjesta ... i sve se činilo da je sklad i mir opet zavladao CROlimpom.
Ali avaj, naiđoše zla vremena. Bog imetka Paulsonus donese vijesti da je svjetsko blago u velikoj mjeri potrošeno i da se treba smanjiti potrošnja istoga jer će nastati veliko sr ... srljanje u propast.
S obzirom da je Paulsonus bio bog iz jedne sasvim druge mitologije, Jupitanader se u početku smijao njegovim upozorenjima i tvrdio da su temelji CROlimpa stabilni i da se on i njegovi bozi nemaju čega bojati. To uvjerenje je temeljio na tvrdnjama Šukerbera, troglavog demona čuvara CROlimpskog podzemlja, koji govoraše da on iz svoje rupe dobro vidi same temelje CROlimpa i da su oni čvrsti. Ali kad Jupitanaderu donesoše vijesti da je ljudski rod poprilično ispraznio smočnice i da su cijene nektara i ambrozije narasle za dvadesetak posto, i on se zabrinu. 

Kako bi pokazao i svojim bozima i ljudskom rodu kako situaciju drži pod kontrolom, i da kao vrhovni bog svojim primjerom prednjači u prevladavanju krize, Jupitanader proglasi da je u CROlimpu do daljnjega zabranjeno svako slavlje i darivanje, te da se zalihe nektara i ambrozije imaju trošiti sasvim restriktivno.

Friscerera, koja bijaše već zaboravila sukob s Jupitanaderom zbog ProZERPine, osjeti se ponukanom poduprijeti Jupitanadera ne bi li mu još više omilila, te  također objavi svim bogovima i ljudima obećanje da do kraja godine neće sebi kupiti niti jedne nove toge, niti će ići na igre u snijegu (na koje i tako nikada ne ide).

Jupitanader na to uputi Friscereri nježan pogled, te ona bijaše vrlo zadovoljna.
unbeliever @ 22:44 |Komentiraj | Komentari: 0

I'm all in favor of keeping dangerous weapons out of hands of fools. Let's start with typewriters. 

Frank Lloyd Wright



Sasvim sam za to da se opasno oružje drži podalje od ruku budala. Započnimo s pisaćim strojevima.

Frank Lloyd Wright
.
unbeliever @ 18:53 |Komentiraj | Komentari: 0
Itko? Pita maksimum u komentaru prethodnog posta. Zbilja, u zadnje vrijeme na više mjesta sam primijetio slične pozive. Sročene na različite načine, i izrečene u komentaraima različitih svakodnevnih zbivanja. A opet svi imaju jednu zajedničku crtu - izgleda da nam počinje dolaziti k svijesti da ova "lijepa naša" zapravo nije naša već njihova i da pozivanjem na zakone ne možeš postići ništa protiv onih koji te zakone pišu. U situaciji "kadija te tuži, kadija ti sudi" obrana nema šanse.
I tako, ljudi posežu za jedinom idejom koja im preostaje - brza i nasilna promjena u vlasti ili organizacijskoj strukturi, a.k.a. revolucija.

REVOLUCIJA! La Revolucion! Bombe, rašpe, livolveri! Napad na Bastilju! Čamcem preko Kupe. Partizanski odredi u šumi.

Što to upravo napisah? Partizanski odredi? Partizani? Phuuu... neće to ići. Koliko god bili za ili protiv ove ili one opcije na vlasti, kad se spomenu partizani odmah svi nakostriješe bodlje. Ne spominji partizane - to asocira na NOB, ofenzive, AVNOJ, srijemski front, Bleiburg, križni put, Goli otok ...

I tu se ruši koncepcija revolucije u Hrvata. Jer revoluciju možeš izvesti samo s partizanskim odredima. Možeš ti njih nazvati kojim god nazivom hoćeš, po svojoj suštini to će biti partizanski odredi u šumi. Evo na tu temu jedan igrokaz, jednočinka.

VALJALO BI OPET POĆ' U PARTIZANE

MJESTO RADNJE: Autobus na liniji Zračna luka Split - Grad Split
VRIJEME RADNJE: ne tako davna prošlost, ljeto, kasno popodne
Uloge
VOZAČ AUTOBUSA: muškarac pedesetih godina, krupan, širokih snažnih ramena i nabrekle šije, kratko podšišane tamne kose; obučen u uniformu prijevozničkog poduzeća; snažnim rukama pokreće lakoćom volan autobusa, kao igračku.
PUTNIK: starac koji je prevalio osamdesetu, srednje visine, sijede kose, proćelav, tanak i uspravan, obučen u čistu bijelu košulju kratkih rukava i tamnoplave hlače; stoji pored vozačevog sjedišta, u jednoj ruci drži neveliku bijelu plastičnu vrećicu.
UNBELIEVER: neodređenog izgleda i dobi, stoji u sjeni iza vozačevog sjedišta.

VOZAČ: "Vidite li vi to, šjor Vice, šta se događa?"
PUTNIK: "Vidin, Jere, vidin. Oli misliš da san već oslipija?"
VOZAČ: "Ma, ja to samo onako...znam ja da ste vi dobra zdravlja. Hoće reć, šta kažete na ovu skupoću?"
PUTNIK: "E moj Jere, vidiš ti ovu boršu? Da' san stoticu za nju. To je sramota šta nan činidu!"
VOZAČ: "Je, je, šjor Vice, sramota. Ma neć poć na bolje nego na gore."
PUTNIK: "Neće, ne ... a ove mone na vlasti samo pričadu kako nan je lipo i dobro i bi'će nan i boje..."
VOZAČ: "E, moj šjor Vice, sve su vam to pizdarije."
PUTNIK: "E, sve bi nji' tribalo potuć. Valjalo bi opet poć' u partizane."
VOZAČ: "Ama šjor Vice, 'ko će poć' u partizane radi pizdarija...?"

Zatamnjenje.

unbeliever @ 09:43 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
četvrtak, studeni 13, 2008
Why me? Imamo sve veće kuće i sve manje obitelji.
Imamo sve više strojeva i alata a sve manje vremena.
Imamo sve više titula a sve manje razuma.
Imamo sve više znanja a sve manje mudrosti.
Imamo sve više stručnjaka i sve više problema.
Imamo sve više medicine a sve manje zdravlja.
Kupujemo sve više a uživamo sve manje.
Imamo sve više humora a sve se manje smijemo.
Imamo sve više knjiga a sve manje čitamo.
Imamo sve više glazbe a sve manje pjevamo.
Zgrade su nam sve više a pobude sve niže.
Ceste su nam sve šire a gledišta sve uža.
Vozimo se sve brže a nikuda ne stižemo.

Imamo sve moćnije komunikacije ...
... a sve manje toga komuniciramo.

unbeliever @ 22:24 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
srijeda, studeni 12, 2008
Suckers! Na putu s posla kući svratih u trgovinu kupiti neke kućne potrepštine. Trgovina velika, police nakrcane robom pa je ponekad teško pronaći baš ono što tražiš. A tražim šećer u prahu, pakiranje od pola kile. Srećom, tu se u blizini našla radnica, slaže nešto na policu.
Priupitah: "Oprostite, imate li šećer u prahu u pakiranju od pola kile?"

Ona mi odgovor: "Joj, mislim da imamo samo pakiranja od 250 i 500 grama!"

Ne želeći izazivati incident, rekoh joj da ću se onda zadovoljiti pakiranjem od 500 grama.

Prije par dana, naša Vlada na čelu s doturom Ivom dogovorila je sa sindikatima i udrugom poslodavaca novo socijalno partnerstvo. Poslodavci su obećali da u 2009. neće otpuštati radnike zbog ekonomske krize. Ne znam jesu li se složili da se smije dati otkaz zbog gluposti? 

unbeliever @ 23:15 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
utorak, studeni 11, 2008
Eeyore

This writing business.
Pencils and what-not.
Over-rated, if you ask me.
Silly stuff.
Nothing in it.

Eeyore from Winnie the Pooh

Taj posao oko pisanja.
Olovke i šta-sve-ne.
Precijenjeno, ako mene pitate.
Šašava stvar.
Ničega u tome.

Eeyore iz Winnie the Pooh
.
unbeliever @ 21:00 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
nedjelja, studeni 9, 2008
U srijedu navečer dovezao sam se na Plitvice, parkirao ispred hotela Jezero, pretrčao po kiši dvadesetak metara do ulaza u hotel ... u subotu, malo iza podneva, pretrčao sam po kiši dvadesetak metara od ulaza u hotel Jezero, uskočio u moju malu vozilicu i odvezao se kući.
Budući da vas zasigurno ne zanimaju slike prezentatora na simpoziju, onda od ova tri dana boravka na Plitvicama mogu vam jedino ponuditi ovu sliku ceste pod oblačnim nebom, negdje blizu Slunja, u trenutku kad je kiša napravila čik-pauzu ...

unbeliever @ 09:08 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
subota, studeni 8, 2008
Friška vijest sa našeg vrlog Indexa:
". . . 
Ono na što se Uprava Roses Fashion Outleta umanjenicom referira kao "tehnički uvjeti" u prijevodu na hrvatski znači da većina trgovina u Centru još nema niti struju i vodu, a kamoli druge uvjete za rad. Bilo je to jasno već sinoć na svečanom otvaranju centra, kad su gosti ugledali nedovršeni blatnjavi prilaz, a ako su se željeli poslužiti kupaonicom morali su prošetati do nekolicine kemijskih WC-a postavljenih u parkiralištu centra.
. . ."


Hm, hm ... gosti ne bi bili time iznenađeni kad bi znali da se iza "trendy" riječi outlet kriju značenja u hrvatskom jeziku poput: izljev, ispust, istjecište, izlazni otvor ... (izvor: Veliki englesko-hrvatski riječnik, Translation Experts)
 
Kad je autlet nek je autlet!


unbeliever @ 21:11 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
subota, studeni 1, 2008
Joca Maksimir
unbeliever @ 21:55 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
I'm a Believer?

Unbelieverovo geslo

"Ne mogu se načuditi u što sam sve prestao vjerovati."

Unbelieverova molitva

Smijeh trese đavolove kosti
Dok tintom mrljam svoje prste.
Bože, grijehe literarne oprosti
Ne marim za ostale vrste.

Unbelieverov životopis

Rođen znatiželjan i ljubopitljiv, rastao čeznući i učeći, sad postajem star i mudar. Naučio sam mnogo i zaboravio toliko koliko neki ljudi nikad neće znati. Znam da ću umrijeti neznalica.

Hum with me ...


Za onih jedan posto...

Index.hr
Nema zapisa.