Blog - listopad 2010
subota, listopad 30, 2010
. Da bi mogao voditi najprije nauči slijediti.
unbeliever @ 19:44 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
petak, listopad 29, 2010
Kiše koje su padale zadnjih dana, potpomognute jutarnjim maglama, savladale su posljednji otpor zelenila. Iako je čvrsto odlučilo držati položaje do posljednjeg lista, drveće gubi bitku. Livada je prekrivena  požutjelim tijelima lišća herojski palog u neravnopravnom okršaju. Hodajući razgrćem nogama mrtvo lišće, ali ono kao da se skuplja oko mene ... mrtvo lišće ... iz nekih zapretenih zakutaka memorije šulja se sjećanje na melodiju ... i tekst ... sad mrtvo lišće oko nas se kupi ... mrtvo lišće ...

Autumn leaves



(J.Prevert/J.Kosma/A.Dedić)

Mrtvo lišće
(Jacques Prevert)

Tako bih htio da sjetiš se dana
sretnih kad bio sam prijatelj tvoj
sunce je toplije bilo no danas
zrake je bacalo u život moj.

Sad mrtvo lišće oko nas se kupi.
Vidiš li — ja pamtim sve.
Svud mrtvo lišće — u parku, na klupi.
Prekrit ce sjećanja, kajanje, sne.

Sjeverac ga raznosi noćas
a ako odnese i nas
tu pjesmu ću pamtiti vječno
i tvoj ću slušati glas.

Jer pjesma ta i na nas sliči
bila si moja, bio sam tvoj.
Dani su tekli kao u priči
bila si moja, bio sam tvoj.

Ali život zna razdvojit one
koji se vole kao mi.
Stope ljubavnika briše more
na pijesku ne ostavlja njih.

Dani su tekli kao u priči
bila si moja, bio sam tvoj...
ali život zna razdvojit one
koji se vole kao mi.

Stope ljubavnika briše more
Na pijesku ne ostavlja njih.

unbeliever @ 22:54 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
srijeda, listopad 27, 2010
. Podsusjed (susjed iz stana ispod) i ja stojimo na parkingu ispred kuće.
'Šta ti to visi, tu ispred?' pita on.
Pogledam. Stvarno visi. 'A fućkaj ga, opet se objesilo.'
'Pa uguraj to malo, da ti ne visi.'
'Ugurao sam ga juče, pa eto vidiš ...'
'Uguraj opet.'
'Ma, uguravam ga svako malo al' uvijek ispadne.'
'E, moraš češće uguravat.' veli on.
'Najbolje će bit' da ja to otkinem.' kažem ja.
Sagnem se i otkinem komadić crne plastike koji visi ispod prednjeg odbojnika mog auta. Zapeo negdje za povišeni rubnik pa se odvalilo.
'Eto, nema više uguravanja!'
Dok nosim otkinuti komad plastike prema kanti za smeće pogled mi padne na dvije susjede koje stoje uz ogradu prekoputa i previjaju se od smijeha.
Što li je to njima smiješno?

unbeliever @ 20:59 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
utorak, listopad 26, 2010
. Kralj Kharavatistana, Drivo Prvi Vrememjeritelj, odlučio je povući se iz politike zauvijek i u srijedu. Obznanio je abdikaciju i za svoju namjesnicu imenovao dotadašnju zapisničarku Jahve Drugu zvanu Dolorosa (Uplakana). Prije odlaska u dobrovoljni egzil na jahtu 'Tušta bonaca' kralj Drivo predade namjesnici tri zapećaćena pisma i reče: 'Ova tri pisma čuvaj dobro, na  mjestu samo tebi dostupnom. Otvaraj ih po redu, uvijek samo u slučajevima kad se nađeš pred nepremostivim problemima vladavine. U njima ćeš naći savjet kako riješiti problem.' S tim riječima Drivo ode.
Prolazilo je vrijeme, Drivo je plovio a Jahve upravljala Kharavatistanom. No, stvari nisu išle kako bi to ona željela, ili možda jesu. Uglavnom, državni proračun je bio u debelom manjku, morala je uvesti harač i još neke poreze i namete. Podanici su bili nezadovoljni i počeli su se buniti. Nakon što se pročulo kako Jahve sprema kresanje božićnica, smanjenje plaća i desetkovanje broja zaposlenih u državnoj upravi, sindikati najaviše masovne prosvjede i štrajk.

Vidjevši da je situacija ozbiljna Jahve otvori prvo pismo iz ostavštine Drive Prvog Vrememjeritelja. U njemu je pisalo: 'Okrivi svjetsku krizu i vanjske neprijatelje."

Jahve se u nadahnutom obraćanju naciji osvrne na svjetsku financijsku krizu i mračne namjere stranih revizionističkih sila koje jedva čekaju da Kharavatistan gurnu u kaos. Uz to obeća da neće biti smanjenja plaća i otpuštanja. Podanici se umiriše, i Jahve nastavi vladati po svome.

Prolazilo je vrijeme a situacija se nije poboljšavala, dapače postajalo je sve gore. Zlata je u blagajni sve više falilo, bogata vlastela je zamjerala Jahve kako je kupila socijalni mir na njihovoj grbači, te da oni zbog politike njene stranke trpe velike gubitke.
Nije bilo druge i Jahve raspečati drugo pismo, u kojem pročita: 'Okrivi opoziciju i prinesi žrtvu iz vlastitih redova.'

Jahve je i inače voljela govoriti kako je sve probleme uzrokovala opozicija, još u ona vremena dok je kratkotrajno obnašala vlast u Kharavatistanu, stoga sad još pojača optužbe u tom smjeru. Svog prvog pobočnika Dama Halflinga, zvanog Rumenige, izruči pravosuđu s uputom da ga razapnu i osude za neke sitne korupcijske afere koje mu mogu nakalemiti. Kraljevski tužitelj joj objasni da to mora ići obrnutim redoslijedom, to jest prvo nakalemiti, onda osuditi pa tek potom razapeti, ali obeća učiniti sve što je u njegvoj moći. Dam Halfling bi uhićen i pokrenuše svu silu procesa u kojima je bio optužen za svašta - od krađe začina do kupovanja lažnih studija.

Neko vrijeme je bio mir ali postepeno se pokazalo da čeprkanje po hrpi dreka može izazvati smrad kojem se niko nije nadao. Dam Halfling se osjetio prodan od svoje braće kao Josip u Egiptu i odlučio da ne želi biti žrtveno jare sam samcijat. Uprkos trudu kraljevskog tužitelja da stvari drži pod kontrolom, Rumenige je u svojim iskazima razotkrio i brojne druge slučajeve korupcije osim onih za koje je on trebao biti žrtva. Imena brojnih ljudi iz neposredne blizne Jahve, stranačkih uglednika, počela su se pojavljivati u kontekstu korupcije i skandala. Vladajuća stranka je počela pucati po šavovima, potresana unutarstranačkim sukobima.

Sam Drivo Prvi Vrememjeritelj obznanio je da ovakav razvoj događaja koji je nedemokratski i neprimjeren svakoj modernoj državi ne može više podnositi, te da se vraća u politiku. Nije, doduše, precizirao misli li pod 'nedemokratskim zbivanjima' na propadanje države ili na činjenicu da se u uz korupciju i skandale sve češće pojavljuje i njegovo ime. Ipak, njegov povratak dodatno je uzdrmao temelje Jahveine vladavine, pogotovo što je podudarno s njegovim povratkom opozicijska koalicija pokrenula u parlamentu postupak odlučivanja o povjerenju vladi.  Jahve odluči otvoriti i posljednje pismo.

U njemu nađe savjet: 'Sad ti napiši tri pisma.'

unbeliever @ 19:27 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
ponedjeljak, listopad 25, 2010
. ZA SVE SU KRIVA DJETINJSTVA NAŠA

Izrasli smo sami kao biljke.
I sada smo postali istraživači
zapuštenih predjela mašte
nenavikli na poslušnost zlu.

Iznikli smo pokraj drumova
i s nama zajedno rastao je strah naš
od divljih kopita koja će nas pregaziti
i od kamena međašnih koji će razdvojiti našu mladost.

Nitko od nas nema dvije cijele ruke.
Dva netaknuta oka.
I srce u kojem se nije zaustavio jauk.

Svijet je u nas ulazio neskladno
i ranjavao naša čela zveketom svojih ubojitih istina
i bukom zvijezda zakašnjelih.

Starimo. A bajke idu uz nas
kao stado za ognjem u daljini.
I pjesme su nam takve kao i mi
oteščale i tužne.

unbeliever @ 21:21 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
nedjelja, listopad 24, 2010
 

sanădèr (etn.)

1. (im.) Onaj koji ode iznenada bez razloga i koji se nakon nekog vremena vrati kada to nitko ne želi.

2. (gl.) Višekratno nekome podvaliti, nasaditi ga, uvući mu šišarku, i slično. U slengu Hrvatske demokratske zajednice u posljednje vrijeme udomaćio se izraz "e, jesi nas sanaderio", sa značenjem "al' si nas zajebo, dvaput".

© anon, via Prvorođena



unbeliever @ 09:54 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
petak, listopad 22, 2010
U svakoj od ove dvije slike krije se po jedan lik koji se tu nepozvan ušuljao.

.    .

unbeliever @ 23:06 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
utorak, listopad 19, 2010
Noć turobna, puna šuštanja kiše i mirisa mokrog, uvelog lišća. Iz kutova do kojih ne dopiru posustale zrake kišom zastrtih uličnih svjetiljki meki dodiri nekih davnih osjećaja prebiru melankolične strune sjećanja. Noć kao stvorena za glas Suzanne Vega.

Neće to ići ... sanjati karamel, misliti na cimet, i čeznuti za tobom. Neće to ići ... uznemiriti duboku želju, raspirivati skrivenu vatru, što nikad istinski planut neće. Znam tvoje ime, znam tvoju kožu, znam kako te stvari počinju ... ali ne znam kako bih živio sa sobom, što bih si morao oprostiti ... ako ti ne ideš. 

Zato zbogom slatka gladi koju jedan zalogaj utažit ne može ... Znam tvoje ime, znam tvoju kožu, znam kako te stvari počinju ... ali ne znam kako bih živio sa sobom, što bih morao od sebe dati ... ako ti ne ideš.

Ne, neće to ići ... sanjati karamel, misliti na cimet, i čeznuti za tobom.

unbeliever @ 22:13 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
nedjelja, listopad 17, 2010
Analog Signalović je živ ... Kiša pada, blato je ... i šta ćeš drugo u kasno nedjeljno popodne nego uvalit se pred televizor. Isti onaj kojemu smo nedavno dodali vanjski digitalni prijemnik jerbo je televizor malo postariji i ne zna sam po sebi hvatati iz etera te brojke i pretvarati ih u slike i zvukove. Prije nekih dva tjedna otpirlike moćni je Jahve upro/la prstom u sirotog Analoga Signalovića i proglasio/la nesretnika mrtvim. (To što je gospodin Analog bio otprilike istih godina kao i ja ne doprinosi mojem osjećaju samopouzdanja.)
Bockam po gumbima daljinskog upravljača tražeći program koji nije pretjerano glupav. Jako bezvezan program me iziritira pa ne mogu zadrijemati pred telkom. (Zanimljiv program mi isto ne da zaspati ali u nedjeljno predvečerje od toga nema opasnosti.) Maloj je isto dosadan program pa me nastoji animirati za maženje. Prednjim šapama je stala na naslon fotelje i gura svoju glavu između mojih ruku ne bi li mi ju prislonila na grudi. To joj je uobičajeni način umiljavanja. I tako dok se naguravamo, prst na daljincu mi se omakne na krivi gumb i isključi digitalni prijemnik. Stari televizor se, ostavši bez signala iz vanjskog prijemnika, prebaci na unutranji prijemnik, onaj analogni. Na ekranu se pojavi tekst prikazan na ovoj slici gore.

Jednom rukom češkam Malu iza uha, da bude mirna. Drugom, u kojoj još držim daljinac, šiljastim vrhom spomenutog daljinca češkam se iza vlastitog uha. Hm, ako je prestalo emitiranje analognog televizijskog signala, kako su onda ova slika s porukom došla u moj televizor? Je l' to netko noćom dolazi i nalijeva sliku u televizor iz male plave kantice s dugačkim tankim kljunom za zalijevanje cvijeća? Ima ipak bit' da je Analog Signalović još malo živ. A lijepo smo svi vidjeli kako je Jahve ubio/la gospona Signalovića i gledali smo na TV kako su ga pokopali, a sad eto ga tu neumrlog. Pa ti vjeruj televiziji. 

A možda su ipak trebali napisati da je 'prestalo emitiranje televizijskog progama putem analognog signala'?

unbeliever @ 21:39 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
subota, listopad 16, 2010
Kolačići madeleine Jutro je početkom vikenda. Svi ukućani još spavaju. Čak su i Lora i Mala ponovo prilegle iako smo već bili u jutarnjoj šetnji. Lora potiho hrče pod mojim stolom. To je vrijeme koje pripada samo meni, kad se prepuštam slobodnom lutanju bespućima vlastitog razmišljanja. Izazivam serendipičnost.

Grickam keks uz jutarnju kavicu. Ne bilo kakav keks nego keks s imenom i pedigreom. Skoro k'o cucak. Poznati brand, nagrađivan na brojnim sajmovima, analiziran, odobren i preporučivan od raznih zdravstvenih organizacija, nutricionista i ostalih aktivista zdravog života. Elem, njegova plemenita visost Keks od Integralnog Brašna.

Integralno Brašno. Sveti graal današnje popularne nutricionistike. Razmišljam o tome, pokušavajući jezikom iščeprkati ljuskice ovojnice žitnog zrna koje su mi zapele među zubima. U tome je tajna integralnosti, integralno (cjelovito) brašno sadrži sve dijelove zrna. Samljeveno takvo kakvo jest, i nije naknadno prosijavano da bi se razdvojilo bijelo brašno jezgre zrna od posija koje čine ovojnice.

Kad sam bio mali klapac imali smo uvijek jedno do dva praseta u svinjcu. Hranili smo ih ostacima hrane iz kuhinje, svježom travom (to je bio moj posao nabrati svaki dan), kukuruzom i posijama. Posije smo nabavljali u lokanom mlinu i to je bila relativno jeftina i dobra hrana za prasiće. Cijena posija je bila oko deset puta manja od cijene brašna, jer se smatralo otpadom u procesu proizvodnje brašna i prodavalo uglavnom za prehranu stoke.

Da bi se dobilo bijelo brašno potrebno je zrnje žita najprije samljeti, zatim prosijati da se odvoji brašno od posija, pa posebno pakirati brašno a posebno posije. Da bi se dobilo integralno brašno, treba zrnje žita samljeti i zapakirati. Jedan i pol od tri dijela procesa manje, tj. oko pedeset posto uštede u količini rada. U konačnom proizvodu, integralnom brašnu, oko četvrtine volumena čine posije čija je cijena do deset puta niža od cijene bijelog brašna. Za očekivati bi bilo da je cijena integralng brašna barem upola niža od cijene bijelog brašna.

Pa za kog vraga su onda ovi integralni keksi tri puta skuplji nego oni od bijelog brašna?

unbeliever @ 08:01 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
utorak, listopad 12, 2010

Što mislite da će Sanader reći pred saborskim povjerenstvom?

Što mislite da će Sanader reći pred saborskim povjerenstvom.

unbeliever @ 07:45 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
nedjelja, listopad 10, 2010
Cijelo prijepodne bilo je sivo. Gusta magla nije se dala rastjerati nego se u kapljicama spuštala na travu, uvlačila se u krošnje i s lišća kapala za vrat, kvasila Lorin rep i leđa. Tmurno prijepodne nastojao sam malo uljepšati pohanjem gljiva sunčanica za doručak. Sunčanice je nabrala tetka jučer negdje na Sljemenu i dala nam četiri prekrasna klobuka, svaki oko tridesetak centimetara u promjeru. Pohao sam ih jednu po jednu jer svaka popuni tavu za prženje kad ju uvališ unutra namočenu u tijesto za palačinke. Ja sam pojeo jednu cijelu, Sedmašica samo polovinu. 

Negdje oko treće ure iza podneva sunčevi ustrajni napadi polako su počeli davati rezultata i magla je postepeno napustila bojište. Ukazalo se vedro i plavo nebo, a kad bi se izašlo na sunce njegove tople zrake pozivale su na izlazak u prirodu. Nismo mogli odoljeti pozivu.

Mala, Lora, Sedmašica i ja potrpasmo se u moju malu vozilicu i odbrujasmo do izletišta na Ključić Brdu. Tu ostavismo auto i krenusmo pored obora s jelenima. Cukele su taj dio puta morale biti na lajnama, ali su bile vrlo fine i nisu niti zalajale iako su pokazivale veliko zanimanje. Poslije smo ih pustili da slobodno trče, i kad smo prolazili pored peradarnika koji je nekad bio velika farma fazana, one su i opet bile fine i pristojne, samo su se propele na stražnje noge i preko zidića kroz žičanu mrežu gledale što rade kokice i fazani, ono malo što ih je ostalo.

Prošli smo fazaneraj i zamakli u šumu. Dočekao nas je snažan miris humusa, lišća i - gljiva. Na sve strane gljive, sveprisutne i neizbježne. Naravno, većinom nejestive. Ne očekuješ u kasno nedjeljno poslijepodne naći puno jestivih gljiva u šumi nadomak puta i izletišta. To su već pobrali jutarnji berači. Svejedno smo naišli na dva vrganja, jedan je već bio star i natruo ali drugi je bio sasvim lijep i mlad. Vidjeli smo i par panjeva zaraslih u panjevčice koje su također već bile dosta stare i ne bismo ih brali ali čudno da ih nitko nije ubrao jučer ili prekjučer dok su još bile mlade i fine. Ne znaju ljudi kako su to fine gljive, pogotovo kad se ukisele. Tako ništa nismo brali, uostalom nismo ni pošli u berbu već u šetnju i razgledanje.

Umjesto košarice, u ruci se našao fotoaparat pa smo napravili gljivarski fotosafari. Najbrojnije su bile amanite ili pupavke koje su mahom otrovne, a zelena pupavka znakovitog latinskog imena (Amanita Phaloides) najčešći je ubojica neiskusnih i neopreznih gljivara. Mada se u rodu ovih trovačica našla i jedna od najplemenitijih i najukusnijih gljiva, blagva ili kneginja (Amanita Cesarea). No, nama su danas najprivlačnije bile živopisne zlatne capice (Ramaria Aurea), koje skoro da svijetle jarkim sjajem na tepihu od smeđeg lišća ...

capica

unbeliever @ 21:40 |Komentiraj | Komentari: 0
subota, listopad 9, 2010
   
 



imagine
unbeliever @ 18:04 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
petak, listopad 8, 2010



Zgrada u kojoj je održana povijesna sjednica Hrvatskog sabora više nije hrvatska. Mađarima su ju prodali lažni domoljubi koji Hrvatsku doživljavaju kao nešto što treba nositi u džepu a ne u srcu.

unbeliever @ 08:28 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
četvrtak, listopad 7, 2010
Djeca radnici

unbeliever @ 07:52 |Komentiraj | Komentari: 0
utorak, listopad 5, 2010
. Ne, ne, neću pisati o podmazivanju, mitu i korupciji. Ima ionako puno onih koji o tome pišu, a puno previše onih o kojima se to piše. Riječ je o najobičnijoj kremi za ruke, onoj kojom rješavate problem suhe i ljuskave kože na ručicama rumenim.

U davna vremena sam se profesionalno bavio podučavanjem cvijeta mladosti naše čudesima suvremene digitalne elektronike. To je uključivalo dosta držanja u ruci obične krede, većma bijele a ponekad i onih u bojama. Kreda je vraška materija, praškasta, suha i vrlo porozna. Što znači da upija sve sa čime dođe u kontakt. Kad ju dulje vremena držiš u ruci ona popije svu masnoću iz kože i nakon nekog vremena ti ruke izgledaju kao da ih je vješt arheolog upravo pronašao u novootkrivenoj egipatskoj piramidi, osim ako na vrijeme ne primijeniš kontramjere u vidu mazanja kremom za ruke. Ali kreda je opak borac i kreme koje su se u to vrijeme mogle nabaviti kod nas nisu joj bile dostojan protivnik.

Jedini superjunak koji bi uspijevao razorno djelovanje krede staviti pod kontrolu bila je izvjesna krema po recepturi sa dalekog sjevera Europe, napravljena za potrebe sjevernoatlantskih ribara. U to vrijeme kod nas nije bilo DM-a ni drugih trgovina krcatih kozmetičkim potrepštinama i na našem tržištu se takva krema nije mogla nabaviti. Stoga je sveta dužnost svakog od profesora i asistenata sa Zavoda bila da prilikom povratka sa kakve konferenecije u inozemstvu donese (prošverca) i nešto zaliha kreme za ruke, kupljenih za 'konvertibilnu valutu' koju smo prethodno nabavili na crnom tržištu deviza. Sve skupa ilegalna, maltene kriminalna aktivnost. No to su bila vremena kad smo za zdravu kožu na rukama bili spremni riskirati tužbu za devizni i carinski prekršaj.

Vremena su se promijenila, kapitlizam je doživio 'comeback' na velika vrata i danas tu kremu kupujem u ljekarni u svom kvartu. Ne ratujem više s kredom, ali ima drugih napasnika. Na primjer prašina iz krzna mojih zvijeri, često pranje ruku zbog bavljenja spomenutima, itd. Kremu i dalje trošim iako u znatno manjim količinama. 

Svratih jutros u ljekarnu kupiti tubicu kreme. Tražim onu bez mirisa. Ljekarnica kaže da nažalost nje trenutno nema ali ima one s mirisom. Ja velim da mi se ne širi mirise.

'Ali to vam samo ima blagi mirs po limunu i metvici' uvjerava me ljekarnica u maniri vješta trgovca.

'Hvala, ali ja nisam ni limun ni metvica nego čovjek pa želim mirisati kao čovjek a ne kao limun ili metvica. Svratit ću kad bude one bezmirisne.'

Dođoh na posao. Dok se na jutrošnjem sastanku razvlači neka pretežno nepotrebna tema, ja u glavi premotavam scenu iz ljekarne i razmišljam o mirisma. Kako bi to izgledalo kad bismo se gledali njuhom?  Sklopim oči i počnem dublje udisati mirise oko sebe.

Za stolom u sobi za sastanke sjede: grana jasmina, bokor nevena, lahor s planinskih visova, dva proplanka u proljetnom cvatu, jorgovan, tri stabljike duhana i nekakav mineral nepoznatog imena i sastava.

unbeliever @ 21:48 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
ponedjeljak, listopad 4, 2010
Janis  

Janis Lyn Joplin
(19.01.1943 - 04.10.1970)

It's forty years now since you are free.

 



unbeliever @ 21:44 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
I'm a Believer?

Unbelieverovo geslo

"Ne mogu se načuditi u što sam sve prestao vjerovati."

Unbelieverova molitva

Smijeh trese đavolove kosti
Dok tintom mrljam svoje prste.
Bože, grijehe literarne oprosti
Ne marim za ostale vrste.

Unbelieverov životopis

Rođen znatiželjan i ljubopitljiv, rastao čeznući i učeći, sad postajem star i mudar. Naučio sam mnogo i zaboravio toliko koliko neki ljudi nikad neće znati. Znam da ću umrijeti neznalica.

Hum with me ...


Za onih jedan posto...

Index.hr
Nema zapisa.