Blog - listopad 2006
petak, listopad 20, 2006
Neke životne situacije navedu me da se prisjetim ljudi i zbivanja iz prošlosti. Tako se ovih dana prisjetih profesora kojemu sam bio asistent na faksu, prije puno puno godina ... 

Bila je tako jedna situacija da smo dobili upit od jednog poduzeća da im damo ponudu za suradnju na nekom projektu. Projekt je bio zanimljiv i nas nekoliko asistenata bismo rado u njemu sudjelovali, ali je problem bio u tome što smo već bili prilično opterećeni, što nastavom, što drugim projektima i bilo nam je teško prihvatiti još jedan projekt. S druge strane, nije nam se sviđala ideja da jednostavno odbijemo sudjelovanje - loše po image faksa i nas kao grupe stručnjaka. Možda nas ubuduće neće htjeti angažirati na drugim projektima. I tako odemo do tog našeg profesora pitati za savjet kako da se pristojno izvučemo iz te situacije a da ne narušimo poslovne odnose.

Izložimo situaciju profesoru, a on nas upita: "Koliko mislite da bi bila cijena koju biste tražili za taj posao?"
Mi kažemo - toliko i toliko, a on će na to: "Sad tu cijenu pomnožite sa tri i dajte im takvu ponudu. Njima će to biti puno pa će vam uljudno odgovoriti da nažalost ne mogu toliko odvojiti iz budžeta projekta i tako će odbijanje biti na njihovoj strani."

Ja, koji sam bio najmlađi, uletjeh s pitanjem: "A što ako oni prihvate tu cijenu?"

Profesor se nasmiješi i reče: "Onda ste, dragi kolega, nadrapali, ali bar će vam biti dobro plaćeno."

* * *

Nedavno mi se slična situacija ponovila. Dobio sam ponudu za posao - zanimljiv i izazovan, rado bih ga radio ali imam već dosta ugovorenih stvari i za taj dodatni posao bih morao žrtvovati skoro sve slobodno vrijeme u slijedeća dva-tri mjeseca. A, opet, nezgodno mi je odbiti klijenta, već dugo surađujemo i znam da će teško naći nekog drugoga da mu taj posao uradi u tom roku. I prisjetim se ja savjeta mog profesora te učinim prema tome. Pomnožim s tri i izletim s ponudom klijentu. I što da vam duljim - nadrapao sam.

Tako sad trpi i ovaj blog jer mi je skoro ništa vremena ostalo za njega, i trpjet će još koji mjesec...


unbeliever @ 19:29 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
nedjelja, listopad 8, 2006
"Srpski novinar pao na beogradskom aerodromu s 3,5 kg kolumbijskog kokaina", naslov je na današnjoj naslovnici Indexa. Onaj glagol "pao" potaknu mi sjećanje na neke naslove koje sam pročitao u posljednje vrijeme u našim medijima: "Pao na graničnom prijelazu s pola kile trave", "Vozač kamiona pao s tisuću šteka cigareta", "Dvojica dilera pali sa ...", "Pali zbog ucjene ...". I tome slično. Vidim da su naši vrli novinari usvojili novu rječcu miljenicu. Od sada kad vas policija sklepta zbog nekog zlodjela ili nepodopštine, niste više uhapšeni nego ste pali.

To je valjda "politicaly correct" način izražavanja, da se kriminalci možebitno ne osjete povrijeđeni radi nezgodnih izraza. Ili naši novinari usvajaju sleng kriminalnog miljea iz razloga, kako sam to pisao u jednom postu o interesnim grupama, pokazivanja kako su uključeni i dobro poznaju tu okolinu te im se stoga treba vjerovati. Međutim, istodobno zaboravljaju da medij nije njihovo osobno promotivno sredstvo. Medij ima veliki utjecaj na populaciju i čitatelji lako usvajaju navike koje im se u medijima poturaju.

Čujem susjedu kako dovikuje: "Pero, dođi brzo, mali je pao na stepenicama!"
A Pero odvikuje: "Sa koliko grama ...?"


unbeliever @ 09:30 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
srijeda, listopad 4, 2006
Sadržaj:
Gusarski brod u dijelovima (10% dijelova nepovratno izgubljeno)
Dva jarbola u dobrom stanju
Dva jedra, malo rasparana
Posebni dodatak: jedan gusarski mačak, živahan i raspoložen za morsku avanturu.

Gusarski mačak

Cijena: ne možete si priuštiti ...
unbeliever @ 22:25 |Komentiraj | Komentari: 0
I'm a Believer?

Unbelieverovo geslo

"Ne mogu se načuditi u što sam sve prestao vjerovati."

Unbelieverova molitva

Smijeh trese đavolove kosti
Dok tintom mrljam svoje prste.
Bože, grijehe literarne oprosti
Ne marim za ostale vrste.

Unbelieverov životopis

Rođen znatiželjan i ljubopitljiv, rastao čeznući i učeći, sad postajem star i mudar. Naučio sam mnogo i zaboravio toliko koliko neki ljudi nikad neće znati. Znam da ću umrijeti neznalica.

Hum with me ...


Za onih jedan posto...

Index.hr
Nema zapisa.