Blog - siječanj 2008
ponedjeljak, siječanj 28, 2008
Nisam danas pratio vijesti pa sam tek na blogeru saznao da je grčko pravosuđe odbilo kapetanu Laptalu dopustiti da se brani sa slobode. Ne poznajem kapetana Laptala, ni njegovu obitelj, niti ikoga tko ga poznaje. Ali iz onoga što sam pročitao o tom slučaju jasno mi je da je kapetan žrtva usranog grčkog pravosuđa i zasrane hrvatske vanjske politike.  Pisali su o tome vin i pucanj u prazno, pa možete vidjeti i šta oni misle o tome.

Ništa više i jasnije o tome ne mogu reći. Nemam moći ništa izravno učiniti. Mogu se samo povesti za preporukom demona Karla.

Mogu podržati nepravedno optuženog čovjeka. Poslati mu poruku da izdrži. Dati mu do znanja da ima ljudi koji će, makar i na kratko, misliti na njega. Ali da nas ima puno.

Možete mu i vi poslati poruku. Ovdje: http://www.laptalo.com/podrska/

unbeliever @ 23:46 |Komentiraj | Komentari: 0
Sjedam u svoju malu vozilicu i odlazim s posla. Rano, ne da mi se više raditi. Dan je bio težak, dremovan, s oblacima koji cijelo vrijeme nisko vise i samo što ti ne stružu po tjemenu, nit se kreću niti kišu nose. Omorina. Jedva se uključujem u kolonu koja iz ovog poslovnog naselja plazi prema glavnoj cesti. Kući, samo kući ...

Tek je prošlo pet popodne a noć je već debela, zbog oblaka. Prilazim križanju s glavnom cestom. Srećom većina tu skreće desno prema Zagrebu, a za skretanje lijevo tek su dva auta ispred mene. Nisam morao ni zaustaviti, već se upalilo zeleno svjetlo ne semaforu i skrenuh prema Velikoj Gorici, zadovoljan što smo uspjeli proći prije onih krelaca sa suprotne strane koji uvijek voze bez žmigavaca pa ne znaš hoće li ravno, lijevo ili desno. Najčešće skrenu lijevo, dok ti čekaš kao kreten da prođu ravno jer imaju prednost.

Krajičkom oka primjećujem na autobusnoj stanici čovjeka kako pruža ruku s podiguntim palcem. Osim njega nema nikoga na stanici. Bez razmišljanja, pokrenut impulsom kao ameba, palim desni žmigavac i zaustavljam se na stanici.

U auto ulazi mlad čovjek, sredina dvadesetih, kratke svijetle kovrčave kose, u crvenoj vjetrovci.

"Baš vam hvala što ste stali, nitko neće stat' ... "

Znam da imam još samo par sekundi prije nego krene ona bujica svjetala koji mi iza leđa samo čeka promjenu signala, i pokušavam se prije toga vratiti natrag na cestu što mi i uspijeva ali pri tom ne mogu pratiti što on priča, pa razumijem samo neke riječi.

" ... putujem ... drugi dan ... Osijek ... vlak ..."

Uhvativši brzinu ponovo obraćam pažnju njegovim riječima.

"... a idete li vi u Goricu?"

"Idem, tamo živim. Mogu te odvesti do centra, onda skrećem. A što si ono rekao, ti ideš u Osijek?"

"Ne, ne, ja idem iz Osijeka! Idem u Glinu, kući. Dosta mi je Osijeka. Dabogda ga više nikad ne vidio. Nikad više neću ići u Osijek."

"A što? Pa nije u Osijeku valjda tako loše?"

Zastane na sekundu, dvije ... pa reče:

"Ja ... zapravo idem iz zatvora. Bio sam četiri mjeseca u zatvoru u Osijeku."

Sad ja zašutim par sekundi. No, dobro ... četiri mjeseca ... nije to ubojica ili pljačkaš ... vjerojatno neki sitni lopov.

"A, čuj, i zatvor je za ljude. A šta si uradio da si morao u zatvor?"

"Udario policajca, istražitelja. On udario mene a ja njega. Na sudu on dobio dva mjeseca uvjetno na šest mjeseci, a ja šest mjeseci bezuvjetno. Al' pustili me poslije četiri. Sad idem kući. Putujem od jučer ujutro. Tu me izbacili iz vlaka, u ovom tu selu ... kako se zove?"

Razmišljam da li da ga pitam kako je uopće došao u situaciju da se tuče s policajcem istražiteljem, ali kažem sebi da je bolje ne čačkat' mečku.

"Je l'  u Klari?"

"Je, Klara. A noćas me izbacio u nekom selu kod Koprivnice, ne znam ni kako se zove. U jedan po noći. Baš vam hvala što ste me povezli. A neće ni'ko da ti stane. Jedino policija."

"A šta, policajci te povezli?"

"Ma kakvi, samo provjere identitet i odu. Samo da mi je doći do one sutkinje što me osudila, da joj kažem. Ma mogli su mi bar dati za kartu do kuće. Ništa. Ni kune. Bar sam naučio igrati šah u zatvoru. Prije nisam ni figure složit' znao."

"Ha, kažu - u svakom zlu neko dobro."

"Kakvo dobro! Mog'o sam ja naučit' šah i bez zatvora. E, nikad više."     

Ne želim ga ispitivati kako mu je bilo u zatvoru, osjećam da to nije priča koju bi rado pričao. Pa pitam:

"Kako ćeš sad dalje iz Gorice? Autostopom?"

"Joj, kad neće ni'ko stat ... tu čekam već dva i pol sata. Već sam mislio poći pješke u Goricu. Sad tek vidim koliko je to daleko..."

Na ulazu smo u Goricu, kod Kauflanda.

"E, od onog mjesta dovde ima oko šest kilometara."

"Najbolje bi bilo opet vlakom. Je l' ima u Gorici željeznička stanica?"

"Ima, to je blizu puta kojim idem kući. Mogu te odvesti do stanice."

"Super, hvala vam."

I tu smo već skretali u Kolodvorsku koja vodi prema željezničkoj stanici.

Zvoni mi mobitel. Javljam se. Pita moja četvrtašica kad ću doći kući.

"Eto me za pet minuta. Ajd' sad, moram voziti."

"Moja kćer" - kažem suputniku. On ne reče ništa.

Već smo na pružnom prijelazu. Odmah poslije prijelaza zaustavljam auto i pokazujem u desno.

"Vidiš ona svjetla? To ti je željeznička stanica. Nema više od sto metara do nje. Ja ću se sad ovdje okrenuti."

U taj čas mi pada na pamet da mu ponudim nešto novaca za kartu, ali on bez oklijevanja otvara vrata i izlazi.

"Puno vam hvala, gospodine. Do viđenja."

"Do viđenja" kažem. "I sretno!" dodajem, ne misleći pri tom samo na putovanje.


unbeliever @ 23:04 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
utorak, siječanj 22, 2008
Moralnost je stvarna, stoga je odgovornost stvarna, i stoga je izbor stvaran, ali kako oni to mogu biti ako izbor nema posljedica? Ako  naš izbor ne uzrokuje nikakve posljedice, ne možemo imati nikakvu odgovornost za svoj izbor, pa se ne može niti govoriti o moralnosti tog izbora. Kad izbor ne bi imao posljedica ne bi bilo moralnosti ni odgovornosti ni izbora. Ili - da izbor nema posljedica ne bi postojao odnos uzrok - posljedica i ne bi postojala uzročnost. Ali moralnost, odgovornost i izbor su stvarni pa stoga izbor ima posljedice i uzročnost je stvarna.

Izbor dakle mora prouzročiti neke posljedice i te posljedice će promijeniti okolnosti u kojima ćemo donijeti neke daljnje izbore. To znači da će ti daljnji izbori biti nečime uzrokovani. Rekli smo da izbor ne smije biti uzrokovan jer onda ne bi bilo izbora uopće (vidi:  „Moralnost, odgovornost, izbor i osobnost„), i tu nastaje problem našeg razumijevanja funkcioniranja izbora. Tek predstoji saznavanje kako zaista sve to radi, ako je to prava riječ za to, u najzamršenijoj i još nezreloj biološkoj znanosti - neurologiji. Ali slika koju moralnost, teorija morala i moralizam sugeriraju o našem svijetu i nama u njemu, je spektakularna: beskrajni lanci uzročnosti, svaki uzrok je posljedica prethodnog uzroka, prekidajući se samo gdje se nalazi svatko od nas, svaki pojedinac. A svaki pojedinac odlučuje o izboru kojim će izmijeniti lanac uzročnosti kojega je dio.

Iako prethodni izbori utječu na one poslije njih, ipak ne možemo ustvrditi da su oni izravno uzrokovani. Posljedica, naravno, mora slijediti poslije svog uzroka, pa ipak mnoge tvrdnje o uzročnosti koje poriču nemogućnost znanja unaprijed i nepredvidljivost izbora i njegovih posljedica svojstvene su po tome da navodni efekti slijede navodne uzroke u manje od pola vremena, uz ustručavanje da se navedu podaci o omjeru uzastopnosti.

Puno je vjerojatnije da, umjesto izravne uzročnosti, posljedice prethodnih izbora samo mijenjaju vjerojatnostni prostor budućih izbora, to jest čine neke izbore vjerojatnijim od nekih drugih.

Ustrajanje u izravnoj uzročnosti, unaprijed utvrđenom slijedu uzroka i posljedica, ma koliko kompleksnom, samo je jedan oblik „rata protiv moralnosti“. Naime, prihvati li se istinitom tvrdnja da su svi uzroci i posljedice unaprijed utvrđeni (zapisani u zvijezdama, drevnim knjigama, kartama ili kristalnim kuglama …) tada se mora prihvatiti i nepostojanje izbora, a samim time i odgovornosti i moralnosti.

Ako je Sanaderu suđeno da nam laže preko Mačeka, ako je to njihova neminovna sudbina, zašto bismo onda uopće razmišljali o moralnosti tog čina? Ta, to će se i tako dogoditi, bilo moralno ili ne.

 Mnoge proturječnosti o moralnosti uključuju zamjenu moralnosti nečim drugim, specifičnim kao što je pridržavanje zakona, lojalnost ili disciplina. Pridržavanje zakona je posebno omiljen surogat moralnosti kod političara. Prisjetimo se samo kako na svaku indiciju o mogućoj zlouporabi položaja odgovaraju već napamet naučenim sloganom: „Sve je učinjeno u skladu sa zakonima. Ako ima nepravilnosti neka to utvrde nadležne institucije.“

Antiknost rata protiv moralnosti, odgovornosti, izbora i osobnosti, protiv nemogućnosti znaja unaprijed i nepredvidljivosti izbora i njegovih posljedica, protiv uzročnosti može se vidjeti u nedosljednosti i probitačnosti vjerskih tumačenja u vezi s ovim pojmovima. A njegova suvremenost može se vidjeti u isto takvoj nedosljednosti i probitačnosti psihologije, psihijatrije, sociologije pa i svakodnevnog našeg postupanja. To je vječiti rat. Koja je cijena tog rata i takvih pobjeda?

Loše ideje oduzimaju resurse dobrima, pogrešna vjerovanja pravima, pseudoznanost znanosti, lažna medicina pravoj medicini. To je rasipništvo. Ali koliko god skupa ta rastrošnost bila, to nije najveći trošak nedosljednosti i probitačnosti koje ovdje istražujemo.

Što se događa pravdi, ili slobodi, ili vladanju, kad se odgovornost i neodgovornost pogrešno tumače? Svaka misao, ideja, izbor, ideologija ili praksa koja se eksplicitno ili implicitno suprotstavlja postojanju moralnosti i posljedično tome postojanju dobra je, kao implicitna kontradikcija dobru, zla.

I svaka institucija stoga teško da može biti dobra, ili pravda, ili sloboda, ili vlada.

Ili mir.

Prethodna epizoda: Moralnost, ekonomija, instinkti i učenje Slijedeća epizoda: ~ nema dalje ~


unbeliever @ 00:14 |Komentiraj | Komentari: 0
srijeda, siječanj 16, 2008
Moralnost je stvarna, stoga je odgovornost stvarna, i stoga je izbor stvaran, i izbor nije uzrokovan ili određen nikakvim povijesnim, ekonomskim, socijalnim, kulturnim ili psihološkim silama ili mehanizmima.

Moralnost, odgovornost i izbor su stvarni, stoga se povijest ne razvija niti u kakvom nužnom uzorku, bilo statičkom, regresivnom, prograsivnom, cikličkom ili dijalektičkom.

Kako dobro bi funkcioniralo tržište, i koliko dugo bi trajalo, kad bi i kupac i prodavač mogli bez odgovornosti biti prevareni, opljačkani ili ubijeni?

Moralnost je stvarna, stoga je odgovornost stvarna, i stoga je izbor stvaran, i izbor nije uzrokovan ili određen pripadnošću obitelji, klanu, plemenu, kasti, nacionalnosti, narodnosti, kulturi, rasi, dobi ili spolu.

Moralnost je stvarna, stoga je odgovornost stvarna, i stoga je izbor stvaran, i izbor nije uzrokovan ili određen instinktom. Postoji samoubojstvo i čedomorstvo, djela koja su protivna instinktima. Slično, izbori nisu urođeni ni unaprijed zadani; nisu uzrokovani ili određeni podsvijesnim ili besvjesnim umom; nisu uzrokovani ili određeni karakterom ili raspoloženjem.
 
Moralnost je stvarna, stoga je odgovornost stvarna, i stoga je izbor stvaran, i izbor nije uzrokovan ili određen tehnikama kao što su učenje, hipnoza ili psihoterapija.

Moralnost je stvarna, stoga je odgovornost stvarna, i stoga je izbor stvaran, i izbor nije uzrokovan ili određen, recimo, čitanjem knjiga. Ili blogova. 

Prethodna epizoda: Moralnost, sudbina, božanska volja i priroda Slijedeća epizoda: Moralnost i uzročnost


unbeliever @ 18:04 |Komentiraj | Komentari: 0
Moralnost je stvarna, stoga je odgovornost stvarna, i stoga je izbor stvaran i nije uzrokovan  ili određen sudbinom, kismetom ili karmom.

Ako je nekome sudbina da bude premijer, onda nekom drugom mora biti sudbina da bude njegov glasnogovornik. Ali tada ni jedan ni drugi ne bi u tome imali izbora, dakle ni odgovornosti niti moralnosti. Što je primjenjivo i šire od Sanadera i Mačeka.

Moralnost je stvarna, stoga je odgovornost stvarna, stoga je izbor stvaran, i izbor i njegova posljedica su unaprijed nepoznati i nepredvidljivi. Stoga nema snova o budućnosti i predskazanja o budućim izborima i njihovim posljedicama, nema astrologije, ni numerologije ni vračanja iz karata i graha. Isto tako nema fiziognomije ni frenologije, tj. nema lica i lubanja predeterminiranih za kriminal.

Moralnost je stvarna, stoga je odgovornost stvarna, i stoga je izbor stvaran, i izbor nije uzrokovan ili određen nikakvom božanskom ili đavoljom voljom, planom ili moći.

Moralnost, odgovornost i izbor su stvarni, i izbor i njegova posljedica se ne mogu znati unaprijed, stoga nema duhova ni bogova koji bi mogli predvidjeti buduće izbore i njihove posljedice. Stoga nema gatanja, predskazanja i proricanja. Isto tako nema vidjelaca, proroka i predskazatelja, kao što nema ni spasitelja i mesija.

Moralnost, odgovornost i izbor su stvarni, i izbor i njegova posljedica se ne mogu znati unaprijed, stoga nema sveznanja. A kako bi svemoć morala uključiti sveznanje, nema ni svemoći.

Moralnost je stvarna, stoga je odgovornost stvarna, i stoga je izbor stvaran, i izbor nije uzrokovan ili određen nikakvom ljudskom prirodom, dobrom ili lošom.

Moralnost je stvarna, stoga je odgovornost stvarna, i stoga je izbor stvaran, i izbor nije uzrokovan ili određen nikakvim nasljeđem ili utjecajem okoline. Možemo odbaciti najbolje porijeklo i odgoj, isto tako i ono najlošije. 

Prethodna epizoda: Moralnost i predviđanje izbora Slijedeća epizoda: Moralnost, ekonomija, instinkti i učenje


unbeliever @ 09:02 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
Moralnost je stvarna, stoga je odgovornost stvarna, i stoga je izbor stvaran.

Ali kako bi izbor mogao biti stvaran ako bi izbor bio poznat unaprijed, ili predviđen, ili barem predvidljiv? Da je izborno povjerenstvo prije ovih zadnjih parlamentarnih izbora unaprijed objavilo da će na izborima pobijediti HDZ biste li ipak išli na birališta? Naravno da ne, jer tada izbor više ne bi postojao. Ako bi izbor bio poznat unaprijed ili predvidljiv, tada ne bi bilo izbora pa stoga ne bi bilo ni moralnosti niti odgovornosti. Stoga izbor mora biti nepoznat unaprijed i nepredvidljiv.

Predskažite mi ili predvidite neko malo djelo za koje ćete tvrditi da ću ga učiniti nakon što to izrečete (na primjer - da ću se počešati po nosu) i ja ću učiniti nešto sasvim suprotno, jer mogu birati. Gdje je tu predvidljivost? Što je još gore, ja mogu učiniti upravo to što ste rekli a da time ipak ne potvrdim vašu sposobnost predviđanja.

Predviđanje svih mogućih slučajeva (npr – na izborima će pobijediti HDZ ili neće pobijediti HDZ) nije uopće predviđanje. Kao ni predviđanje svih vjerojatnih slučajeva (na izborima će pobijediti HDZ ili SDP).

Pošto se izbor ne zna unaprijed i nepredvidljiv je, isto mora biti i njegova posljedica jer svako znanje ili predviđanje posljedice izbora podrazumijeva i predvidljivost samog izbora.

Mnoga uvriježena, popularna ili pak nametnuta vjerovanja podržavaju predvidljivost izbora i njegove posljedice, čime zapravo opovrgavaju postojanje moralnosti, odgovornosti, izbora i osobnosti. Proroštva, gatanja, hiromantija, tarot, I-Ching, tumačenje snova … zanimljivo je da se ljudi tim vjerovanjima priklanjaju najviše u razdobljima velikih moralnih kriza, kad im nedostatak moralnosti oko njih potakne vjerovanje u moguću predvidljivosti izbora i njegovih posljedica. 
  
Je li nedostatak razvoja i edukacije o moralnosti, teoriji i filozofiji morala i moralizmu olakšao i još uvijek olakšava nastanak, širenje i prihvaćanje takvih vjerovanja, ili takva vjerovanja ometaju razvoj i edukaciju o moralu? Odgovor je sigurno - oboje!

Prethodna epizoda: Odnos moralnosti, odgovornosti, izbora i osobnosti Slijedeća epizoda: Moralnost, sudbina, božanska volja i priroda


unbeliever @ 08:04 |Komentiraj | Komentari: 0
Moralnost je stvarna, stoga je odgovornost stvarna, stoga je izbor stvaran i stoga je svaki biratelj osoba.

Kao što ne bi bilo moralnosti da nema odgovornosti, izbora i osobnosti, tako ne bi bilo odgovornosti da nema moralnosti, izbora i osobnosti, ne bi bilo izbora da nema moralnosti, odgovornosti i osobnosti, niti bi bilo osobnosti da nema moralnosti odgovornosti i izbora. To znači da kad bilo što od toga - moralnost, odgovornost, izbor, osobnost -  ne bi postojalo, tada ne bi postojalo niti jedno od ostaloga. Stoga su moralnost, odgovornost, izbor i osobnost istovrijedni.

Gledano s druge strane, baš kao što moralnost podrazumijeva postojanje odgovornosti, izbora i osobnosti, tako odgovornost podrazumijeva postojanje moralnosti, izbora i osobnosti, tako izbor podrazumijeva postojanje moralnosti, odgovornosti i osobnosti, i isto tako osobnost podrazumijeva postojanje moralnosti, odgovornosti i izbora. Stoga ako ijedno od toga - moralnost, odgovornost, izbor i osobnost - postoji, tada postoji sve ostalo od nabrojanoga. I stoga su također moralnost, odgovornost, izbor i osobnost istovrijedni.

Pošto su moralnost, odgovornost, izbor i osobnost istovrijedni, nedosljednost prema bilo čemu od toga je istovremeno nedosljednost prema svemu ostalome.

Primjeri:

Kad premijer Sanader eskivira odgovornost, tim činom niječe i svoju moralnost, sposobnost izbora i osobnost.

Kad premijer Sanader uskrati Mačeku izbor, samim time mu je uskratio osobnost i moralnost, ali ga je ujedno i oslobodio odgovornosti. Bar u onom opsegu koji se odnosi na taj izbor.

Kad mi blogeri prakticiramo danu nam moć da na svom blogu izaberemo po volji što ćemo objavljivati, možemo se smatrati osobama koje posjeduju moralnost, uz uvjet da prihvatimo i odgovornost.

Prethodna epizoda: Moralnost, odgovornost, izbor i osobnost Slijedeća epizoda: Moralnost i predviđanje izbora


unbeliever @ 00:35 |Komentiraj | Komentari: 0
utorak, siječanj 15, 2008
Moralnost je stvarna.

Ali kako to ona može biti ako nema odgovornosti? Može li netko tvrditi da je moralan a da pritom nema odgovornosti za svoje djelovanje? Ne može. Primjer: ako premijer Sanader opravdava svoj put u Veronu službenim avionom činjenicom da je tamo bio službeno pozvan, a potom tvrdi da ne mora javnosti pokazati račun iz hotela jer je u Veroni bio na privatnom putovanju, onda je tu očigledno nepostojanje odgovornosti. Logički zaključak je da premijer Sanader ne može ustvrditi kako je u slučaju Verona postupao moralno. Ako nema odgovornosti, ne može biti moralnosti pa ako je moralnost stvarna onda je i odgovornost stvarna.

Moralnost je stvarna, stoga je odgovornost stvarna.

Ali kako odgovornost može biti stvarna ako nema izbora? Možemo li biti odgovorni za postupak u kojemu nam nije dana mogućnost da odaberemo kako ćemo postupiti. Ne možemo. Primjer: Ratko Maček, glasnogovornik Vlade (u odlasku). Maček je prvo tvrdio da Sanader uopće nije putovao u Veronu. Zatim da je putovao privatno. Pa poluslužbeno. Potom je izjavljivao da je Sanader bacio hotelski račun. Onda ga je odbijao pokazati, da bi ga nakon više od tri mjeseca navodno pokazao nekim novinarima koji ga pak nisu objavili u svojim medijima. Možemo li Mačeka smatrati odgovornim za ove izjave? Koliko god na Indexu mislili da možemo, ipak ne možemo. Naime, u tim izjavama Maček nije imao izbora. On je samo prenosio što mu je Sanader naredio.

Ako nema izbora ne može biti odgovornosti i stoga ni moralnosti; ali moralnost i odgovornost su stvarne pa je stoga i izbor stvaran. Izbor, naravno, nije svemoć, nego samo moć uporabe ili uzdržavanja od uporabe nekih drugih moći koje, dakako, prethodno treba posjedovati.

Moralnost je stvarna, stoga je odgovornost stvarna, i stoga je izbor stvaran.

Ali kako bi izbor mogao biti stvaran ako je izbor biratelju određen ili uzrokovan nečim iznutra ili izvana? Možemo li biti odgovorni za izbor koji nam je određen ili uzrokovan izvana? U prethodnom primjeru Mačeka nismo smatrali odgovornim za sadržaj poruka koje prenosi jer u tom nema izbora. Ali Maček je uvijek imao moć izbora koju je mogao prakticirati: biti ili ne biti glasnogovornik Vlade. Za to ga možemo smatrati odgovornim. Nema izbora, stoga ni odgovornosti niti moralnosti, ako je izbor biratelju bio određen ili uzrokovan nečim iznutra ili izvana; ali moralnost, odgovornost i izbor su stvarni, stoga izbor nije uzrokovan ni određen tako, i stoga je svaki biratelj osoba. Ako je Ratko Maček nedavno odlučio napustiti vladu i osnovati agenciju za politički marketing, je li to demonstracija njegove moći izbora? Izgledalo bi tako kad se ne bi dalo iščitati da taj izbor nije njegov već je uzrokovan izvana, od premijera Sanadera. Stoga Maček i dalje nema slobodu izbora i slijedom logičkog zaključivanja njega se ne može smatrati osobom. Ratko Maček je bio i ostao alat. U rukama premijera Sanadera. I slijedom daljnjeg logičkog zaključivanja odnos Maček – Sanader ne može se razmatrati sa gledišta odgovornosti i moralnosti jer one tu ne postoje.

Prethodna epizoda:  Je li moralnost stvarna? Slijedeća epizoda: Odnos moralnosti, odgovornosti, izbora i osobnosti


unbeliever @ 23:54 |Komentiraj | Komentari: 0
Viroza, ne viroza … obećah, vrijeme je da nastavim.

Postoji li ta stvar zvana moralnost? Je li ona stvarna?

Iz života vidimo da većina ljudi smatra kako je moralnost stvarna. Barem sudeći po čestom spominjanju morala i pozivanju na njega, svojatanju moralnosti i uvjerenju u vlastiti moralni integritet.

Neki pak tvrde da moralnost ne postoji, uz razne argumentacije.

Jedni kažu da mi nikad ne možemo stvarno ništa znati. Ali kako oni onda to znaju?

Drugi pak tvrde da ništa ne postoji jer je cijeli svijet iluzija. U kojem slučaju su i oni samo iluzija, uključujući njihove rasprave.

Treći logičkim argumentima pobijaju valjanost logike …

Dokaz za ili protiv postojanja moralnosti izgleda da je nemoguće naći a da se pri tome ne upadne u zamku samoreferenciranja, a Goedel nam je prije skoro sto godina dokazao da se tada nalazimo u području nedokazivosti.

Zato nećemo niti tražiti dokaze već ćemo se usmjeriti na razmišljanje o tome ima li što loše u tome ako pretpostavimo kako je moralnost stvarna.

Ako smo postojanje moralnosti pretpostavili kao nužno za razlučivanje dobra od zla, onda pretpostavka da moralnost nije stvarna povlači zaključak da ne možemo raspoznati dobro od zla, to jest da su dobro i zlo jednakovrijedni.

Kakva bi to bila filozofija koja bi dopustila izjednačavanje dobra i zla, makar u vlastitoj teoriji? Nikakva, i to bi bilo loše.

Pretpostavimo li da je moralnost stvarna, to povlači zaključak da postoji mogućnost da razlikujemo dobro od zla, i postajemo bolji. Ne znači nužno da će svatko znati razlikovati, ali samo postojanje mogućnosti je dobra stvar.  To je dobro i na toj osnovi možemo graditi filozofiju koja će biti dobra. Stoga ćemo postaviti prvi aksiom naše filozofije o moralnosti:

Moralnost je stvarna.

Prethodna epizoda: O moralnosti, veprovima i nekim drugim stvarima Slijedeća epizoda: Moralnost, odgovornost, izbor i osobnost


unbeliever @ 20:02 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
utorak, siječanj 8, 2008
Eto, prošli su oni dani u godini koji me redovito provuku kroz purgatorij napučen Bachusovim sljedbenicima i bace u pakao bezvoljnosti za ikakav intelektualni napor iz kojega se mukotrpno izvlačim otprilike do polovine siječnja. A kako čitanje blogova zahtijeva, iako nevelik, ipak intelektualni napor, to mi je sve do danas promaklo kako me je maksimum pozvala da preuzmem štafetnu palicu blog-leksikona. I da je bila riječ o nečem drugom vjerojatno bih se napravio da to nisam ni primijetio i eskivirao zadaću. Ali ovo me nostalgično podsjetilo na dane kad smo pravili leksikone od školskih bilježnica. A kako još uvijek nisam pridavio homo ludensa u sebi, odlučih odazvati se pozivu i napisati odgovore na sva 43 pitanja. Kud baš 43? Možda zato što je prim-broj? Je, mo'š mislit. Kakogod, evo leksikona. 

1. Savršen dan: vedro proljetno prijepodne na livadi uz rijeku, loženje vatrice na kojoj će se ispeći par šarana na rašljama. Podne u hladu oraha u društvu onih šarana, par prijatelja i par čaša dobro ohlađenog bijelog vina. Popodne u ležaljci razapetoj između dva stabla oraha, s dobrom knjigom u ruci. Večer pod vedrim zvjezdanim nebom uz lagano trošenje ostataka onih šarana, prijatelja i vina od podneva.

2. Što na ljudima prvo primjećujem? Osmjeh ili nedostatak istog.

3. Žena sa lovom i karijerom bez ljubavi ili bez love i karijere ali ljubav? Ja bih najradije sa sve troje, ali ako nema onda radije ono drugo.

4. Ime u rodnom listu: Dragutin. Dobio po Tadijanoviću. Hvala, mama.

5. Nadimak: bilo raznih, u zadnje vrijeme najčešće Papa Štrumf.

6. Koliko ću svjećica na torti imati 2007? Trebalo bi 54, ma ko će ih tolike nabost?

7. Datum rođendana: nesretan dan u ludom mjesecu.

8. Najdraža životinja: Mačak. I Lora, Mala i Gizmo su mi dragi, al' mačak je ipak Mačak.

9. Boja očiju: zelena.

10. Boja kose: smeđa, ma sve više prošarana bijelim.

11. Imam li piercing? Onesvijestim se kad me ubodu da mi uzmu ono malo krvi za analizu, pa kud još da se bodem zbog mode? 

12. Imam li tetovažu? Ne. Općenito ne trpim ukrašavanje tijela. Ne nosim nikakav nakit, ni sat na ruci, ništa. Jedino vjenčani prsten. Ali to nije ukrasa radi.

13. Boja čarapa: tamno sive, tamno plave i tamno crne.

14. Sretan broj: 13

15. Gdje bih putovao? Svuda. Ali ne turistički nego avanturistički. Nemam baš prilike za to. Šteta.

16. Omiljeni film: "Solaris" al' onaj Tarkowskoga, mada niije loš ni ovaj s Clooneyem.

17. Omiljeno mjesto za odmor: viseća ležaljka razapeta između dva oraha.

18. Omiljeno jelo: ribice, ribe, ribetine.

19. Omiljeni dan u tjednu: nedjeljno popodne.

20. Koju pjesmu slušam? Sad upravo - Call of Ktulu, Metallica.

21. Koju pastu za zube koristim? Koju nađem u kupaonici. Supruga ih kupuje.

22. Omiljeni restoran: konoba Mizarola. Negdje u Zagrebačkim Dugavama. Uvijek se izgubim tražeći ju. Imam osjećaj da je začarana i da se pojavljuje samo odabranim sladokuscima u času kad im je očajnički potreban zubatac i par škampa.

23. Omiljeni cvijet: jorgovan. Tratinčica. Maslačak. Ili možda bundeva? Različak? Ma, sve cvijeće volim, nema nekog posebnog. Samo volim ih vidjeti kako rastu a ne odrezane u vazi.

24. Omiljeni fast-food: to smatram oksimoronom. Fast food mi je izbor jedino kad se nađem u stranoj zemlji s vrlo ograničenim financijskim resursima na raspolaganju. To mi se zadnji put dogodilo prije kojih petnaestak godina.

25. Omiljeno piće: mineralna voda, gazirana. Mislim, to pijem 95%, a u onih 5% stane koja čaša dobrog vinca.

26. Kako sam izgledao sa 10 godina? Najmanji i najmršaviji u razredu. S dva broja prevelikim cipelama. 

27. Od koga sam dobio zadnji mail? Od PayPala.

28. U kojem dućanu bih želio imati 75% popusta? U knjižari.

29. Što radim kad mi je dosadno? Zadnji put mi je bilo dosadno prije 37 godina, i ne sjećam se što sam tada radio. Stvari koje želim raditi, i samo čekaju da nađem malo vremena pa da ih radim, naredale su se odavde do druge srijede u ožujku slijedeće godine.

30. Kako reagiram na ljude i situacije? Ovisi o ljudima i situacijama. Vidi odgovor pod 2.

31. Tko mi od prijatelja živi najdalje u km? Australija. Ne da mi se sad gledati u atlas koliko je to kilometara, ali to je skroz "down yonder".

32. Što mi je trenutačno najbolje u životu? Sutrašnji dan. 

33. Tko će mi odgovoriti na štafetu? Vjerojatno nitko. Don't give a hoot.

34. Koliko je sati? 23:28

35. Čokolada ili vanilija? Čokolada rulez. Vaniliju uopće ne volim.

36. Ljeto ili zima? Zima. Pod perinom.

37. Toplo ili hladno? Hladno. Bijelo.

38. Crno ili roza? Crno. Uz ribu. Uz pečenje može i roze, mada u principu preferiram bijelo.

39. Narodnjaci ili metal? Klasika rulez. Ali ima par stvari od Gunsa (Don't Cry, Patience ...) i Metallice (Nothing Else Matters, Unforgiven ...). Call of Ktulu od Metalice dobro mi sjeda u kombinaciji s Hačaturjanovim Plesom sa sabljama. Ili Granadosovom Andaluzijom. Narodnjaci mi ne idu u kombinaciju ni sa čime. Osim sa metkom u čelo. Apage satanas!

40. Motor ili auto? Auto. Volim komociju.

41. Najdraža boja? Žuta i crna. Cvijet bundeve na svježem asfaltu. 

42. Što mislim o petku 13.: petak ko petak; 13. ko 13. Rođendan. Vidi odgovor pod 7.

43. Da li sam praznovjeran: Vidi prethodni odgovor.

A kako nisam praznovjeran to se ne bojim da će me zadesiti strašna i polagana smrt ako ne proslijedim ovu štafetu dalje pa neću nikoga eksplicite p(r)ozivati. Ja sam ovo napisao iz čiste zabave i nostalgije za nekadašnjim leksikonima, bilježnicama u koje smo kao osnovci pisali odgovore svojeručno krasopisom, švrakopisom ili volinpišopisom. Ako se kome isto omakne malo nostalgije, nek si napiše leksikon. Od volje vam.


unbeliever @ 23:32 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
utorak, siječanj 1, 2008
Happy Averything! Sretno vam sve po spisku!

(A sad me, molim vas, ostavite na miru s tim čestitanjima do slijedeće godine.)
unbeliever @ 09:58 |Komentiraj | Komentari: 0
I'm a Believer?

Unbelieverovo geslo

"Ne mogu se načuditi u što sam sve prestao vjerovati."

Unbelieverova molitva

Smijeh trese đavolove kosti
Dok tintom mrljam svoje prste.
Bože, grijehe literarne oprosti
Ne marim za ostale vrste.

Unbelieverov životopis

Rođen znatiželjan i ljubopitljiv, rastao čeznući i učeći, sad postajem star i mudar. Naučio sam mnogo i zaboravio toliko koliko neki ljudi nikad neće znati. Znam da ću umrijeti neznalica.

Hum with me ...


Za onih jedan posto...

Index.hr
Nema zapisa.