Blog - siječanj 2007
utorak, siječanj 30, 2007
Eto, francuzi su nas nadjačali. Možda su naši imali loš dan, možda je francuski vratar imao genijalan dan, možda nismo imali sreće, možda su nas malo zakinuli ruski suci, možda je bila pogreška pobijediti španjolce ... možda ...

Odmah poslije utakmice prebacio sam TV na drugi kanal. Nisam želio slušati sve te "možda" koji će se sada čuti iz usta svih mogućih generala poslije bitke. Otišao sam prošetati Gizma, jer sam mu to ostao dužan zbog gledanja tekme. Putem sam razmišljao o tim našim rukometašima. Nisu željeli taktizirati u utakmici sa španjolcima, igrali su srcem do kraja. Igra im je bila važnija od kalkulacija o lakšem putu do prvog mjesta. Odabrali su teži put. I na njemu su zapeli. Sustav natjecanja na ovom prvenstvu je kriminalan, omogućuje da vas jedna izgubljena utakmica zaustavi na putu do finala.

Ali nije to ono o čemu sam razmišljao. Najviše me je zaokupila upravo ta priča o mogućnosti da se dođe lakše do finala ako se izgubi utakmica sa španjolcima. To mi je nekako totalno protiv temeljnih sportskih načela. Namjerno gubiti bitku da bi se dobila bolja pozicija za nastavak. Više mi to liči na neke ratne odluke generala koji će žrtvovati opkoljeni grad u zamjenu za političke bodove koji će ih učvrstiti na vlasti. Ali generale sam oduvijek prezirao, za razliku od sportaša. I zato ne mogu prihvatiti takve makijavelističke stavove kako cilj opravdava sredstvo. Svjesno i namjerno gubljenje utakmice po meni bi bilo neoprostivo kršenje sportske etike. I što je najgore, o tome se javno raspravlja kao da se radi o nečemu sasvim normalnom, isto kao da se priča da li je bolje na gol staviti Loserta ili Jerkovića. Što znači da je takvo prodavanje etike prihvaćeno kao dopustivo. I tu sad počinje onaj vrag u meni bockati svojim ostima. Ako je takvo kalkuliranje s rezultatima danas normalno, koliko vremena će trebati monstrumu puzave eskalacije da u praksu ustoliči i fizičku eliminaciju protivničkih igrača? Pa da u nekoj budućnosti na TV-u, u emisiji stupidnog imena poput Rukomet-emisija, slušamo ovakve komentare:

"Poštovani gledatelji, nakon što je plaćeni ubojica ustrijelio našega najboljeg igrača na sred ulice u Madridu, naš izbornik je dvojicu golmana odveo u nepoznato skrovište budući da su mediji objavili kako je poznatu da su obojica na listi plaćenika eliminatora. Pretpostavlja se da su njihovu eliminaciju naručili i platili rukometni savezi Njemačke i Francuske kojima su naši glavni konkurenti na ovome prvenstvu. Ostali igrači, za koje nije potvrđeno da su izravno na nišanu, borave u hotelu s jakim sigurnosnim sustavom, okruženi gomilom specijalaca. Sa nama je u studiju i gospodin X, naš komentator. Gospodine X, što mislite o trenutnoj situaciji na prvenstvu. Ima li naš rukometni savez dovoljno sredstava za plaćanje eliminacije francuskog golmana i je li se već nešto poduzelo u tom pravcu? S obzirom na osiguranje francuske reprezentacije, kakve su šanse da im eliminiramo glavnog golmana prije sutrašnjeg susreta s njima?"

Opizdio sam vraga po glavi i slomio mu jedan rog. Ali đavo je to, narast će mu novi.

Uglavnom, drago mi je što su naši rukometaši ustrajali u očuvanju sportskog duha, pa makar to bilo donkihotovski. I nekako ih više poštujem sa izgubljenom tekmom protiv francuza, nego da su namjerno izgubili od španjolaca i onda osvojili prvenstvo. Vječna vam slava, junaci! Izginuste časno!

A kako kaže ona stara izreka: "Život je putovanje, a ne odredište." I rukometno putovanje se nastavlja.


unbeliever @ 23:24 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
srijeda, siječanj 24, 2007
Ministarstvo za higijenu i zaštitu od bolesti Republike Hrvatske, kao uostalom i ostala ministarstva, obmanjuje svekoliko pučanstvo nudeći im u svojoj jadnoj akciji lažnu nadu za obranu od čudnovate muhe (aka Musca Fantasticus). Kako je i viđeno tijekom današnje akcije Ministarstva u splitskoj Marmontovoj ulici ljudima su podijeljeni takozvani "muhomlati" koje Ministarstvo proglašava "sigurnom obranom".

"Javnost u Splitu s olakšanjem je ispratila znanstvenike znajući da su sada potpuno sigurni od napada čudnovatih muha." - piše u izviješću na službenom blogu Ministarstva. Ministarstvo pri tom niti jednom riječju ne spominje da je njihova akcija samo obmanjivanje hrvatske javnosti kako bi se stekao dojam da Ministarstvo radi svoj posao, dok uistinu "muhomlati" nisu nikakva zaštita od čudnovate muhe.

Uvjereni smo da Ministarstvo svjesno obmanjuje hrvatski puk, jer nam je teško povjerovati da u toj instituciji nisu obaviješteni o stvarnim razmjerima opasnosti. Doduše, neobaviještenost u našim ministarstvima nije rijetka pojava, pa je tako moguće da u Ministarstvu za higijenu i zaštitu od bolesti RH zaista ne znaju kako ustvari izgleda Musca Fantasticus i kolika je opasnost od nje.

Istina je da je vrlo malo poznato o ovoj muhi i svega nekoliko njenih fotografija postoji u svijetu. Prizemljenu ju još nitko nije uslikao i ostao živ da to nekome pokaže, a u punom letu Musca Fantasticus jednostavno je tako brza da ju ne možete snimiti. Od naših izvora bliskih glavnom stožeru NATO-a dobili smo jednu od rijetkih jasnih fotografija Musca Fantasticus u polijetanju, koju ovdje objavljujemo. Građani imaju pravo znati!

Musca Fantasticus airborne

Kako i sami možete prosuditi muhomlat je prilično nemoćan protiv čudovišta teškog 14,7 tona, koje razvija brzinu i do 2.450 km/h. Iz istog izvora dobili smo i slijedeću fotografiju, na kojoj se vidi jedna Musca Fantasticus oborena kod La Wasta, malog sela u okolici Calaisa, Francuska. Dakako, nije oborena muhomlatom već pomoću četiri rakete zemlja-zrak, tipa Stinger RMP Block II. 

Musca Fantasticus grounded

Dodatnu potvrdu o nemoći muhomlata pokazuje naša treća fotografija, koju je snimio Jebbadiah L. Niesson iz Morning Wood Creeka, Nebrasca, US, a koja pokazuje da Musca Fantasticus muhomlate daje svojoj mladeži da se njima igraju. 

Musca Fantasticus' yougs playing

Stoga zahtijevamo od Ministarstva za higijenu i zaštitu od bolesti Republike Hrvatske da prestane s obmanama i ne troši novac poreznih obveznika na jalove muhomlate. Neka počne raditi svoj posao kako treba i počne dijeliti rakete zemlja-zrak, najbolje one koje su se već pokazale učinkovitima, Stinger RMP Block II.

unbeliever @ 23:23 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
srijeda, siječanj 17, 2007
Proveo sam danas jedno malo istraživanje. Svim kolegama i prijateljima koje sam susreo postavio sam isto pitanje.

Jesi li danas išta serendipičan/na?

Pa eto, i vama postavljam isto pitanje, a o rezultatima ankete ovisi što ću poslije pisati


unbeliever @ 18:51 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
utorak, siječanj 16, 2007
Eto, kako me izazvala vlasnicabloga, sad bih ja trebao napisati nekih pet pikanterija, blamaža ili tajnih tajni iz svoga života. S blamažama nije veći problem ... hm, zapravo i jeste - problem je koje od svih njih odabrati. S tajnama je malo teže, nikad nisam bio sklon tajnama, al' opet vi baš ne znate sve ...

1. 'Ajmo prvo - tajna. Bio sam zaljubljen u glumicu Marinu Nemet. Marina je član glumačke družine Dramskog kazališta Gavella u Zagrebu. E, ali ja sam u nju bio zaljubljen još dok nije bila glumica nego učenica osnovne škole i svakog dana je prolazila dva puta mojom ulicom, na putu od kuće do škole i opet natrag. A ja sam čekao kad će ona proći pored mog dvorišta. Siguran sam da je ona to primijetila, ali ne vjerujem da se sjeća, mada ... pa, drago bi mi bilo ... to je jedna lijepa uspomena iz djetinjstva.

2. Sad jedna blamaža. Bar po mome shvaćanju. Kad sam bio osnovac u nižim razredima, u mojoj školi je bio običaj da se za dan škole ide u procesiju. Samo se to onda nije smjelo zvati procesija, nego „defile“ i nije se nosilo raspelo nego zastave. Išao bi svaki razred u četveroredu, a ispred razreda najbolji učenik. Jebiga, kad sam bio pametan, uvijek bi mene natakarili naprijed. Problem je bio u tome što su svi đaci bili pioniri pa su u defileu hodali s pionirskom kapom i maramom, a moj stari je bio antirežimlija pa bi mene umjesto maramom opremio kravatom. Pa sad gledaj – cijela škola s maramama a ja s kravatom i to na isturenom položaju gdje me svi vide. Totalna blamaža.

3. Opet tajna. Sa pet godina vodili su me kod psihijatra. Imao sam noćne more - jedan strašan ponavljajući san u kojem su uloge imali moja mama koja je umrla kad mi je bilo četiri i pol, jedna koza koja me je proganjala i na javi, i jedan duh. Terapija - tablete za spavanje i zabrana čitanja Politikinog zabavnika. Naime, ja sam u to vrijeme bio rijedak slučaj klinca od pet godina koji zna čitati i to jednako dobro latinicu i ćirilicu. Zabavnik je u to vrijeme bio tiskan samo na ćirilici. Ali u njemu je izlazio strip o Aladinu i duhu iz čarobne svjetiljke...

4. Pa opet blamaža (ovo već počinje ličiti na pitu mađaricu ...). Tamo negdje u drugom srednje poslalo me na nekakav tečaj iz prve pomoći. Zgodna stvar, četiri dana u jednom izletištu, hrpa nas mlađarije iz raznih škola. I dopadne se tu meni jedna cura pa se počeh oko nje motati. I tako uhvatim ja priliku pod jednom pauzom, nađem ju kako sama sjedi u parku na klupi, primaknem se i zapodjenem razgovor. A na razglasu puštaju neku glazbu koja se meni čini da vuče nekako na klasiku, pa počnem trkeljati o tome kako, eto, suvremena glazba se ponovo okreće klasičnim formama i da ovo što se sad čuje može sasvim proći kao klasika. Cura me odmjeri i reče: "Budalo, pa to je Mozartova četrdeseta simfonija!" Propala stvar. Šta sam ja znao da ona ide u glazbenu školu. Al' čini mi se da je od toga ipak bilo neke vajde jer mi je poslije klasika postala glazbeni izbor ...

5. I na kraju glazura na mađaricu ili kako sam, ničim izazvan, upao na sjednicu Vlade. Prije nešto godina, u vrijeme dok sam se bavio računalnim mrežama, trebao sam napraviti snimku stanja kabelske instalacije u zgradi Vlade RH, na Markovu trgu u Zagrebu. Dokumentacije, naravno, nije bilo pa je trebalo ići po zgradi i u tlocrte bilježiti gdje se nalazi koja utičnica, kuda ide koji kabel, gdje su distribucijski ormarići, itd. Idem ja tako redom po prostorijama i snimam mrežu: "Dobar dan, oprostite na smetnji, ja bih samo na kratko pogledao gdje su utičnice ..." I tako sam se ufurao u posao da sam uskoro uletavao u kancelarije k'o Kramer u Seinfeldov stan. I uletim ja tako kroz jedna vrata i nađem se oči u oči s premijerom i svim ministrima. Sjede oni oko ovalnog stola i blenu u mene. Premijer zastao u pola riječi, otvorenih usta, ruka s ispruženim kažiprstom podignuta u zraku, zaustavljena u pola pokreta. Mora da je upravo čitao bukvicu nekom ministru. Sjede oni tako i ne miču se, a ja polako dva koraka natraške i nježno zatvorim vrata. Kad je brava napravila "škljoc" vrijeme je opet krenulo i iznutra se začuo žamor.

Eto to bi valjda bio odgovor na izazov. A ja izazivam dalje:

maksimum ... cyrano ... psihosomat ... slatkogrko ... kockasti

unbeliever @ 16:56 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
ponedjeljak, siječanj 15, 2007
Ako se netko pitao (a nešto malo ih se u zadnje vrijeme pita, što je uglavnom moja krivnja), ja sam ipak živ i manje-više zdrav, bar se tako osjećam, a što se u potaji krije tko će ga znati ... Uvijek u doba ovih blagdana na prijelazu godine (jedan Božić, Hanuka, Nova godina, drugi Božić i ostalo što se već tu uplete) uhvati me depresija. Prvi uzrok tome je ludilo kupovine koje zahvati cijeli svijet, od kojeg dobijem želju da pucam u nekoga pa mi je potrebna sva snaga volje da se othrvam tom porivu i ostanem uvažen član društva. Drugi uzrok tome je navala svakovrsnih čestitara koji mi požele sve najbolje, zdravlja i veselja i sve što si sam želim, uglavnom isto ono što su mi poželjeli i prošle godine, i pretprošle i one prije pretprošle i svih prethodnih tridesetak godina ili koliko ih dugo već poznajem ... i onda udare recku na "check listu" za čestitanje s uzdahom "uf, i ovoga smo odradili..." 

No, kako ja nisam tip koji dugo tavori u dolini samosažaljenja (drugo ime za depresiju), to se opet vratim u normalu nakon što sve to prođe, ali, ovisno o intenzitetu treba mi koji tjedan za penjanje iz te rupe. Ovaj put sam u zdravom prosjeku, eto me opet u sedlu taman oko sredine siječnja. I eto me opet na blogu, vidim da ima nekih koji su uporno hodčastili da vide ima li što od mene ili sam skroz puko' ko neki koji su bacili koplje u trnje ... Eto, nisam, ne baca mi se koplje, samo sam ga malo glancao ovo vrijeme dok me nije bilo ... 

A vidim da su i neki izazovi u điru pa ću se potruditi i oko toga.
unbeliever @ 23:52 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
I'm a Believer?

Unbelieverovo geslo

"Ne mogu se načuditi u što sam sve prestao vjerovati."

Unbelieverova molitva

Smijeh trese đavolove kosti
Dok tintom mrljam svoje prste.
Bože, grijehe literarne oprosti
Ne marim za ostale vrste.

Unbelieverov životopis

Rođen znatiželjan i ljubopitljiv, rastao čeznući i učeći, sad postajem star i mudar. Naučio sam mnogo i zaboravio toliko koliko neki ljudi nikad neće znati. Znam da ću umrijeti neznalica.

Hum with me ...


Za onih jedan posto...

Index.hr
Nema zapisa.