Dođe tako trenutak kad čovjek shvati da je apsurdno lijepiti nove tapete na zidove iz kojih ispadaju cigle, dok mu se pod nogama mrvi truli parket a kroz rupe na stropu curi kiša. Vrijeme je krenuti dalje, iako me uz ovaj naš Index i Bloger vezala dugogodišnja povijest. Član sam Index foruma od njegovih početaka, moj 'account' je imao redni broj 200, što je respektabilna brojka ako se uzme da su u zadnje vrijeme ti brojevi bili šesteroznamenkasti. No danas, otkad je pokrenut novi i lošiji forum, taj broj ne znači više ništa a na mom profilu piše da sam član od 4. siječnja ove godine. Blog sam pokrenuo kad je Bloger pokrenut, u proljeće 2006. Pisao manje-više redovito i ugodno se družio i dopisivao s brojnim drugim autorima, nekim dobrima a nekim još boljima.

Sad vjerojatno očekujete neke pozdravne riječi - ćao, nema više, ostajte mi dobro, i slično. E, pa rano ste se poveselili, ništa od toga. Jer ja, kao pravo tvrdoglavo magare, nemam namjeru odustati. Samo idem negdje gdje čkalj ne vene, tj. parket ne truli, strop ne prokišnjava a cigle mi iz zidova ne padaju na kopito.

Uglavnom, ovaj blog se nastavlja - TAMO.

Ovo što je na Blogeru ostaje ovdje, svi postovi od stoljeća šestog. Nemam namjeru išta brisati. To je ipak dio neke moje povijesti. Koga zanima može ih sve naći ovdje. Doduše kako će ih pronaći nisam siguran, jer pretraživanje ne radi a tag-lista mi je uništena. Arhivu se još može pretraživati, ali do kada? Namjera mi je, kako dopuste druge obaveze, postove s ovog bloga sakupiti u jednu e-knjigu koja će biti dostupna za skidanje na novoj lokaciji. Nemam ju namjeru tiskati na papir i tako doprinijeti sječi šuma.